Republika Hrvatska

Gž-572/2024-2

Županijski sud u Šibeniku

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Čačić Brčić kao predsjednice vijeća, Maje Skorić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Tonija Šantić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je zastupan po punomoćniku Miroslavu Šariću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ČP iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu pod brojem Pn- 936/2024-6 od dana 10. rujna 2024. godine, u sjednici održanoj dana 14. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se u odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke i u odluci o trošku pod točkom III. izreke u dijelu u kojem tužitelju nije priznat daljnji parnični trošak, potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu pod brojem Pn- 936/2024-6 od dana 10. rujna 2024. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

III. Odbacuje se žalba tuženika kao nepravodobna.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju ukupan iznos od 3.500,00 eura / 26.370,75 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 8. kolovoza 2017. do isplate (točka I. izreke), za više zatraženo od dosuđenog u točki I. izreke presude, i to za više zatraženi iznos od 3.136,14 eura / 23.629,25 kn sa zateznim kamatama na taj iznos, tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan (točka II. izreke), te je naloženo tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju parnični trošak 1.692,45 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od presuđena do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žalbu su podnijele obje stranke i to tužitelj, po punomoćniku, pobijajući je u odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke i u odluci o parničnom trošku pod točkom III. izreke u dijelu u kojem mu nije priznat daljnji trošak, uvodno "iz svih žalbenih razloga", sa prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu i u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, uz zahtjev za naknadu parničnog troška žalbenog postupka, a tuženik, u žalbi podnesenoj osobno, pobijajući je u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke i odluci o parničnom trošku pod točkom III. izreke, sadržajno zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da u pobijanom dijelu presuda bude ukinuta.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Žalba tuženika je nepravodobna.

6. Predmet ovog spora, prema činjeničnim navodima tužbe i tijekom postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti za koju tvrdi da mu je pričinjena od strane tuženika kao izvora informacije koji je poslužio kao podloga za objavu teksta na internetskom portalu „Udarno.com“ dana 7. kolovoza 2014. godine pod naslovom „POKRAO GA ODVJETNIK, A SUTKINJA ODBILA SASLUŠATI KLJUČNE SVJEDOKE“, a u kojem da su objavljene neistinite informacije kojima je povrijeđena čast tužitelja, njegov ugled i dostojanstvo, a sve vezano za zastupanje tuženika po tužitelju kao odvjetniku u parnici vođenoj pred Općinskim sudom u Splitu pod brojem P-2325/04 koji se vodio povodom materijalnih nedostatka na osobnom vozilu tuženika marke Suzuki Vitara a koji je tuženik pravomoćno izgubio.

7. Iz razloga presude, proizlazi da je prvostupanjski sud, na temelju izvedenih dokaza, u postupku utvrdio:

- da je tužitelj u članku naslova „POKRAO GA ODVJETNIK, A SUTKINJA ODBILA SASLUŠATI KLJUČNE SVJEDOKE“, objavljenog na internetskom portalu „Udarno.com“ dana 7. kolovoza 2014. godine, vezano za zastupanja tuženika po tužitelju kao odvjetniku, u parničnom postupku koji je vođen po tužbi tuženika kao tužitelja protiv prodavatelja osobnog vozila kao tuženika, prikazan kao korumpirani odvjetnik sklon neurednom obavljanju poslova zastupanja, nezakonitom ponašanju na štetu stranke, omogućavanjem protivnoj stranci (uz moguću pomoć uredujuće sutkinje) pribavljanja nepripadne imovinske koristi,

- da je tužitelj zastupao tuženika u parničnom postupku IP-2325/04 koji se vodio pred ovim sudom povodom materijalnih nedostatka na osobnom automobilu marke Suzuki Vitara 1.6. LX/3v br. šasije: JSAETAO2CO1/300228, protiv prodavatelja predmetnog automobila i da se u predmetnom postupku tražio raskid ugovora o prodaji predmetnog vozila,

- da je presudom ovog suda IP-2325/04 od 3. lipnja 2009. odbijen glavni i podredni tužbeni zahtjev tužitelja, te da je presudom Županijskog suda u Splitu Gžp-30/10 od 20. travnja 2011. potvrđena navedena prvostupanjska presuda, kao i da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-x 1024/11-2 od 3. svibnja 2012. odbijena kao neosnovana revizija tužitelja, te da je rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske U- III-5269/2012 od 14. veljače 2013. odbačena ustavna tužba,

- da je tužitelj zastupao tuženika i u predmetu P-2607/09 koji se pred ovim sudom vodio povodom zahtjeva tuženika za naknadom štete zbog posljedica prometne nesreće protiv osiguravajućeg društva i da je tuženik tijekom trajanja prvostupanjskog postupka promijenio punomoćnika, ali je i taj spor pravomoćno izgubio. - da tuženik subjektivno doživljava predmetni spor te smatra da je spor izgubio zato što ga, po njegovom subjektivnom dojmu, punomoćnik (ovdje tužitelj) nije ispravno zastupao,

- da tuženik i danas ustraje u toj svojoj tvrdnji tako da, primjerice, u podnesku od 23. studenog 2020. navodi da ga je u postupku ovog suda u kojem ga je zastupao tužitelj, sam tužitelj kao njegov punomoćnik prodao ili poklonio tuženom Auto salonu „TOŠ“, da je dobio patološkog prevaranta za vratom, te da je u navedenom predmetu došla sutkinja koja je prema njegovim saznanjima surađivala sa odvjetnikom JP i Auto salonom „TOŠ“,

- da je tuženik, kako se u spornom tekstu tvrdi, podnio kaznenu prijavu protiv tužitelja, ali je ona odbačena,

- da je tuženik protiv tužitelja podnio prijavu Hrvatskoj odvjetničkoj komori koja je odbačena,

- da je tuženik želio da se njegov slučaj objavi u medijima te se u tom smislu obratio portalu „Udarno.com“, kao i drugim medijima Slobodnoj Dalmaciji i Novoj TV,

- da se ženska osoba iz Internet portala „Udarno.com“ javila tuženiku na način da su tražili da tuženik dođe kod njih i donese svoj predmet,

- da je ured portala „Udarno.com“ bio smješten u privatnom stanu na vrhu Bosanske ulice u Splitu na način da je jedna prostorija stana bila uređena kao ured Internet portala „Udarno.com“,

- da je u tom uredu JPE primio tuženika koji mu je ispričao svoj subjektivni dojam o predmetu i ostavio mu cijeli primjerak spisa, a J je fotografirao tuženika i kazao da će mu se javiti,

- da je sutradan J nazvao tuženika i rekao mu da je sporni tekst objavljen na Internet portalu „Udarno.com“,

- da je tuženik potom, a kako to proizlazi iz njegovog iskaza, cijeli članak objavio na svom Facebooku, te da mu je, kako sam tvrdi, bilo krivo što navedeni tekst nisu objavili i Index, Slobodna Dalmacija, Nova TV i drugi mediji, budući da je „njegovu priču“ prvi objavio portal „Udarno.com“,

- da se u kaznenom postupku vođenom pred ovim sudom pod brojem K-1133/14 na ročištu **.**.2017. JPE ispričao tužitelju i naveo da je vjerovao navodima ČP,

- da se u tom istom kaznenom postupku K-1133/14 na ročištu 25. siječnja 2017. odmah nakon isprike JPE, tužitelju ispričao i sam tuženik te naveo: „Žao mi je što sam vas oklevetao i primite moju najdublju ispriku“,

- da je tužitelj prihvatio isprike JPE i tuženika nakon čega je privatna tužba, sukladno odredbama članka 527. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08 i dr.), podnesena zbog kaznenog dijela klevete vezano za neistinite tvrdnje navedene u objavljenom tekstu, bila odbačena,

- da je u potpisu spornog teksta „Istražni tim udarno“ te da je u predmetu ovog suda K- 1133/14 na ročištu od **.**.2017. JPE izjavio da je upravo on napisao sporni tekst, da je vjerovao navodima tuženika i da je njegov propust što ih nije provjerio,

- da tuženik u svom iskazu i tijekom postupka nije konkretizirao koja je razlika između onog što je rekao u razgovoru JPE (a koji je nedvojbeno prethodio predaji spisa, odnosno dokumentacije) i onog što je u tekstu objavljeno u odnosu na namjerne propuste i greške u zastupanju tuženika od strane tužitelja i udruživanje s protivnom strankom, kao i uredujućom sutkinjom, te pribavljanja nezakonite imovinske koristi, kao ni da je u tom pravcu zatražio ispravak objavljenih informacija,

- da je tuženik u svom iskazu, jednako kao i u spornom tekstu, okrivljavao tužitelja da je primio mito, jednako kao i uredujuća sutkinja, te je isticao da je tužitelj za nagradu što je radio protiv svoje stranke dobio Forda ili Škodu.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud zaključio da iz spornog teksta, iskaza tuženika i njegovih podnesaka tijekom postupka proizlazi da je tuženik optužio tužitelja za namjerne propuste i pogreške u zastupanju tuženika, udruživanje s protivnom strankom, kao i uredujućom sutkinjom, te pribavljanje nezakonite imovinske koristi, te da, isprika tuženika u kaznenom postupku ovog suda K-1133/14 ukazuje na svijest tužitelja o navođenju neistinitih optužbi protiv tužitelja, u odnosu na koje je JPE u istom kaznenom postupku uz ispriku tužitelju naveo da je vjerovao navodima ČP, slijedom čega je tuženik sa sviješću znanjem i htjenjem oklevetao svog punomoćnika, dakle iznio o njemu neistinite informacije vlasniku i uredniku portala „Udarno.com“ koji je potom 7. kolovoza 2014. objavio sporni tekst pod naslovom „Pokrao ga odvjetnik, a sutkinja odbila saslušati ključne svjedoke“.

9. Ujedno, da se u konkretnom slučaju radi o neistinitim informacijama, da proizlazi iz sadržaja spisa ovog suda IP-2325/04 i P-2607/09 iz kojih proizlazi da je tužitelj tuženika zastupao sukladno zakonu i pravilima struke, jer je poduzeo sve potrebne pravne radnje u cilju zaštite prava svoje stranke. Nadalje, sve tuženikove optužbe kaznene i disciplinske protiv tužitelja za kazneno djelo udruživanja sa uredujućom sutkinjom na štetu njega kao stranke su odbačene od strane nadležnih tijela (USKOK i Hrvatska odvjetnička komora), a tuženik u postupku, niti jednim dokazom nije dokazao istinitost svojih tvrdnji o udruživanju tužitelja i sutkinje na njegovu štetu radi ostvarivanja imovinske koristi.

10. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su u konkretnom slučaju za tužitelja uvredljivi svi dijelovi spornog teksta, dakle naslov i sam članak, na način kako je to naprijed utvrđeno čitanjem spornog članka, pa su takvim pisanjem tužitelju povrijeđeni dostojanstvo, čast i ugled, jer sporne informacije da su podobne da kod prosječnog čitatelja, stvore dojam da je tužitelj sklon korupciji i nezakonitom postupanju na štetu vlastite stranke, a kako u postupku nije utvrđeno da postoji razlika između onog što je tužitelj rekao JPE i onog što je u tekstu objavljeno – to je pravilno utvrđena i odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju, jer je temeljem njegovih neistinitih navoda sporni članak objavljen na portalu „Udarno.com“, dok ga je sam tuženik objavio na svom Facebooku.

11. Glede visine pretrpljena štete, prvostupanjski je sud zaključio da je tužitelju povrijeđeno pravo na dostojanstvo, čast i uglede, kao i na tjelesni integritete, jer iz njegovog ponašanja u sudnici bila razvidna uvrijeđenost zbog objave takve informacije, a time i duševnih boli zbog povrede naprijed navedenih prava, te mu je temeljem odredbe članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i dr., dalje: ZOO), dosudio pravičnu naknadu u iznosu od 3.500,00 eur sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe, ocjenjujući i ponašanje tuženika, posebno činjenicu da je tužitelj svjesno oklevetan u kontekstu svog radnog mjesta odvjetnika.

12. Premda tužitelj u odbijajućem dijelu prvostupanjsku presudu sadržajno pobija i iz žalbenog razloga bitne povrede odredba parničnog postupak iz članka 354. stavak 2. točak 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) navodeći da se ista kod svih utvrđenih činjenica na temelju kojih je utvrđen nastanak štete i odgovornost tuženika, ne može ispitati, zbog proturječnosti, takva povreda nije ostvarena, a žalbeni prigovori u svojoj ukupnosti su stvarno prigovori pogrešne primjene materijalnog prava, budući da tužitelj i u daljnjem dijelu žalbe, ističe da su neistinite informacije postale dostupne velikom broju čitatelja, u vrijeme kada je tužitelj bio u naponu svoje životne i poslovne snage, te je osim na povredu prava osobnosti, uspio utjecati i na obim posla koji je zbog toga rapidno opao.

13. Kako u pobijanom dijelu, prvostupanjska presuda nije donesena ni uz neku drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalba tužitelja iz tog žalbenog razloga neosnovana.

14. Ujedno, premda se tužitelj poziva na "sve žalbene razloge", a što uključuje i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, tužitelj ničim ne osporava pravilno utvrđene činjenice po prvostupanjskom sudu, već smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je iz utvrđenih činjenica izveo pogrešan zaključak o primjerenoj visini pravične naknade, te odbio djelomično tužbeni zahtjev, pa je stoga neosnovana žalba iz žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja.

15. Nije osnovana žalba tužitelja zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, u odnosu na odbijajući dio prvostupanjske presude, jer je dosuđena naknada u iznosu od 3.500,00 eur primjerena jačini i trajanju povreda izazvanih duševnih boli zbog povrede dostojanstva, časti i ugleda tužitelja, sve kada se i uzme u obzir da su tvrdnje tuženika uz njegov pristanak našle put do šireg kruga čitatelja, pri čemu "povreda tjelesnog integriteta" koju prvostupanjski sud nalazi u uvrijeđenosti tužitelja, zapravo predstavlja naknadu zbog duševnih boli čiji je vanjski izričaj i iskazana uvrijeđenost tužitelja, ocijenjena prilikom davanja stranačkog iskaza u samom postupku, a odgovarajući na prigovore tužitelja koji se odnose na smanjenje posla zbog postupanja tuženika, radilo bi se o naknadi štete zbog izgubljene zarade što nije predmet ovog postupka, odnosno, ukoliko tužitelj pod istim podrazumijeva duševne boli zbog smanjenja obima posla i profesionalne stagnacije u poslu koja bi bila u uzročnoj vezi sa radnjama tuženika, takve tvrdnje nisu dokazane u postupku, te se iste ne mnogu smatrati notornima, pa u postupku nije utvrđeno da bi profesionalni i svaki drugi ugled tužitelja, kao i njegova čast i dostojanstvo bili uništeni trajno, odnosno nepovratno.

16. Pravilna je i odluka o parničnom trošku u dijelu u kojem tužitelju nije priznat daljnji trošak pod točkom III. izreke, jer je isti pravilno dosuđen glede opravdanih radnji sukladno odredbi članka 155. ZPP, te s obzirom na djelomičan uspjeh u postupku temeljem 154. stavak 2. ZPP (sadržaja propisanog odredbom članka 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – "Narodne novine" broj 70/2019, koja se u ovom postupku, u kojem je ranija presuda donesena nakon 1. rujna 2019. godine, primjenjuje temeljem članaka 117. stavak 3. tog Zakona), pa je žalbu tužitelja trebalo u cijelosti odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci (članka 368. ZPP).

17. Žalba tuženika je odbačena, jer je nepravodobna (članak 366. stavak 1. ZPP).

17.1. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da su obje stranke i to tužitelj po punomoćniku, a tuženik osobno prisustvovali ročištu rasprave dana 3. srpnja 2024. godine na kojem je zakazano ročište objave presude za dan 27. kolovoza 2024. godine, te bili upozoreni na početak tijeka žalbenog roka s obzirom na ročište objave presude, da su tom ročištu pristupili punomoćnik tužitelja i tuženik osobno i da je isto odgođeno za dan 10. rujna 2024. godine, na koje potom premda uredno pozvan, nije pristupio tuženik, kao i da je tuženiku dana 16. rujna 2024. godine dostavljena presuda sa poukom o pravnom lijeku u kojoj je navedeno da žalbeni rok za uredno pozvanu stranku na ročište objave presude teče od dana tog ročišta, a za stranku koja nije bilo uredno pozvana, da žalbeni rok teče od dana zaprimanja pisanog otpravka prijepisa presude.

17.2. Kako je tuženik žalbu podnio direktno Županijskom sudu u Splitu dana 8. listopada 2024. godine, koji ju je potom dostavio prvostupanjskom sudu dana 9. listopada 2024. godine, to je ista nepravodobna, jer i u situaciji kada bi se uzelo da tuženik nije uredno obaviješten o novom ročištu za objavu presude, kod činjenice da mu je presuda dostavljena i putem e- pošte, te uručena prema dostavnici u spisu dana 16. rujna 2024. godine (što je za istog povoljnije), rok od 15 dana istekao bi sa danom 1. listopada 2024. godine.

17.3. Kako iz omotnice priložene u spisu uz žalbu ne proizlazi da je žalba podnesena preporučeno - jer na istoj nema oznake preporučene pošiljke sa danom predaje pošti, a shodno tome niti na štambilju zaprimanja nije označen broj preporučene pošiljke i dan predaje iste, to je po žalbi tuženika trebalo riješiti kao u izreci . 18. Odluka o parničnom trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP u vezi članka 154. stavak 1. ZPP, a rezultat je neuspjeha tužitelja u žalbenom postupku.

19. U dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke, kao i dosuđujućem dijelu odluke o parničnom trošku pod točkom III. izreke, jer nije pobijana pravodobno podnesenom žalbom, prvostupanjska presuda ostala je neizmijenjena.

U Šibeniku, 14. siječnja 2025. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Ivana Čačić Brčić