Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-449/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića predsjednika vijeća, sutkinje izvjestiteljice Ane Jeleč-Pecirep i Ljudevita Zoričića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice II, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju po punomoći zastupa Anita Vrkić odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Anite Vrkić i Ive Vrkić u Rijeci, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d. d., OIB 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, koju po punomoći Tihana Svetec odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu, Domagojeva 18, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-854/2019-39 od 24. srpnja 2024., u sjednici održanoj dana 14. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-854/2019-39 od 24. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 4.523,40 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od uplate svakog pojedinačnog mjesečnog anuiteta pobliže označenih u izreci (točka I. izreke), kao i parnični trošak u iznosu od 2.312,65 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka II. izreke), dok je odbijen preostali dio zahtjeva za naknadu parničnog preko dosuđenog iznosa do zatraženog od 2.956,56 eura (točka III. izreke), kao i zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška od 1.625,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka IV. izreke). Pored toga, rješenjem je utvrđeno da je tužba djelomično povučena za iznos od 2.120,70 eura s pripadajućim zateznim kamatama, u visini od 6.644,10 eura te iznos od 4.523,40 eura (točka I. izreke rješenja), te je naloženo tužiteljici da stalnom sudskom vještaku Darku Haniku isplati iznos od 58,39 eura za pristup ročištu glavne rasprave od 5. srpnja 2024. (točka II. izreke rješenja).

2. Navedenu presudu, u dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke, žalbom pobija tuženica zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti presudu odbijanjem zahtjeva u cijelosti uz obvezu naknade parničnog troška, podredno, predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura i sudske pristojbe žalbe koju odredi sud. 3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Neutemeljeno tuženica pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parnično postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući da je izreka pobijane presude razumljiva.

6. Kako prvostupanjski sud nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), time je žalba tuženice podnesena zbog navedenog žalbenog neosnovana.

7. Pored toga, suprotno navodima žalbe tuženice, prvostupanjski sud ispitao je sve činjenice od kojih ovisi odluka o zahtjevu koji se ostvaruje u ovom postupku, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:

- da su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženica kao kreditor 20. lipnja 2007. sklopili potrošački Ugovor o kreditu kojim je tužiteljici odobren i isplaćen kredit od 18.849,53 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženice na dan plaćanja, koji se tužiteljica obvezala vratiti u 84 mjesečna anuiteta, uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu sukladno Odluci tuženice bez sklapanja bilo kakvog aneksa,

- da je kredit u cijelosti otplaćen.

- da je tuženice nakon sklapanja ugovora o kreditu višekratno i jednostrano mijenjala visinu kamatne stope, kao i da je došlo do promjene tečaja CHF, pri čemu je istovremeno mijenjan (povećan) anuitet kredita,

- da razlika u mjesečnim anuitetima koje su plaćenu u odnosu na mjesečne anuitete da kamatna stopa nije bila promjenjiva na naprijed navedeni način u razdoblju otplate kredita, kao i razlika nastala u isplatama mjesečnih anuiteta primjenom valutne klauzule prema ugovorenom tečaju za CHF i plaćenom iznosi upravo onoliko koliko tužiteljica potražuje u ovom postupku prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke,

- da se tužiteljica u tužbi pozvala na utvrđenja suda u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, koji su pravomoćno okončani presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 13. lipnja 2014. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u kojem je utvrđeno da je između ostalih banaka i tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke banke, i valutnoj klauzuli u CHF, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana,

- zbog čega utvrđujući da tuženica, glede sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nije postupila drugačije nego što je to bio predmet raspravljanja i dokazivanja u navedenom kolektivnom postupku, ocjenjuje da je u ovom postupku sud vezan naprijed navedenim utvrđenjima iz pravomoćnih presuda proizišlih iz navedenog kolektivnog postupka prema odredbi čl. 502. a st.1. i čl. 502. c ZPP.

- da su sporne odredbe ugovora o kreditu, prema iskazima djelatnice tuženice i tužiteljice, unaprijed formulirane i unesene u ugovor od strane tuženice pa se o istima nije pojedinačno pregovaralo, čime da je tuženica prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača.

8. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio, kao prethodno pitanje o kojem ovisi odluka o zahtjevu za isplatu preplaćenih iznosa (čl. 12. st. 1. ZPP), da su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u smislu odredbi čl. 81. st. 1. i 2., čl. 84. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 i dr. – dalje ZZP) te čl. 322. st. 1. u vezi čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41708, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje; ZOO).

9. Kako su navedene odredbe ništetne, a odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo dosudivši tužiteljici preplaćenu razliku anuiteta prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, koji je izvršio obračun anuiteta primjenom početne kamatne stope i početnog tečaja CHF, te kada je prihvatio zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa od 4.523,40 eura iz osnove povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem povećanja kamatne stope i tečaja CHF u odnosu na HRK tijekom trajanja razdoblja otplate kredita po pravilima o vraćanju stečenog bez osnove (čl. 1111. ZOO), sve sa zateznim kamatama od dana kada su izvršene uplate (čl. 1115. ZOO) po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO.

10. Neosnovano tuženica u žalbi ističe prigovore - da se utvrđenja suda iz naprijed navedenih kolektivnih postupka ne mogu primijeniti u ovom postupku jer je ugovor o kreditu prestao zbog čega u trenutku podnošenja tužbe nema niti povreda koje su bile predmet utvrđenja i ocjene suda u predmetnim kolektivnim postupcima radi zaštite potrošača, da se predmetna utvrđenja ne mogu neposredno primijeniti bez utvrđivanja povreda u svakoj konkretnoj parnici u odnosu na stranke koje se na ta utvrđenja pozivaju, da se tužiteljica ne može osnovano pozivati na predmetna utvrđenja i time što je osobno sudjelovala u sklapanju i solemnizaciji konkretnog ugovora za kojeg se sama odlučila time što joj je najviše odgovarao, te da je tuženica u ovom postupku dokazala da je prilikom sklapanja ugovora o kreditu poštivala tada važeću zakonsku regulativu pa se zakonske odredbe važeće u trenutku podnošenja tužbe ne mogu primjenjivati u ovom postupku, kao i da se poslovanje tuženice u smislu promjene kamatne stope izuzima od ocjene poštenosti te ugovorne odredbe, jer se promjenjiva kamatna stopa određivala na taj način prema uvjetima na tržištu sukladno zakonskim propisima uz poštivanje obveze glede objave kriterija i izvješćivanja klijenta, zbog čega ta ugovorna odredba i opći uvjeta poslovanja nisu uzrokovali neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i da je ugovaranje valutne klauzule dopušteno odredbom čl. 22. ZOO.

11. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim prigovorima, pravilno zaključio da se pravni učinci odluka sudova po tužbama za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezujući za ostale sudove u postupku kojeg potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu. Tome treba dodati u odnosu na vezanost suda učincima pravomoćne presude iz kolektivnog spora, da je odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, propisano da odluke sudova donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa o zaštiti potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja je mu je uzrokovana postupanjem tuženika, imajući pri tome u vidu i izričitu odredbu čl. 502.c. ZPP. Pored toga, u ovom postupku, prvostupanjski sud je, činjenično stanje i na temelju njega izvedene zaključke, utemeljio na provedenom dokaznom postupku (iskazima tužiteljice i djelatnice tuženice) iz kojih nedvojbeno proizlazi da su sporne odredbe unaprijed formulirane i u ugovor unesene od strane tuženice pa se o istima, po prirodi stvari, nije niti pregovaralo, niti je tuženica prije i u vrijeme sklapanja ugovora pružila tužiteljici potpunu informiranost o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, dok su svi ostali žalbeni prigovori bili predmetom ocjene u naprijed navedenim kolektivnim postupcima radi zaštite prava i interesa potrošača.

12. U odnosu na žalbu tuženice glede odluke o obvezi naknade parničnog troška, kao i dijela kojim je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova postupka, kojom općenito navodi da odluku pobija i u tom dijelu uslijed svih iznesenih žalbenih razloga koji se tiče odluke o glavnom zahtjevu, ističe se da je protivno navodima žaliteljice, pravilna odluka o obvezi naknade parničnog troška kako po osnovi (čl.154. st.1. ZPP), tako i visini (čl.155. ZPP). Pored toga, pravilno je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka, jer se troškovi postupka na teret protivne stranke dosuđuju prema pravilima o uspjehu stranaka u postupku, koji glede prigovora tuženice u ovom postupku nije ostvaren.

13. Sukladno naprijed navedenom, jer nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi tuženice, neosnovanu žalbu trebalo je odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, te temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.

14. Odluka o troškovima žalbenog postupka iz točke II. izreke, utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP, a zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe trebalo je odbiti, jer nije uspjela sa podnesenom žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP), dok žalbom nepobijani dio prvostupanjske odluke (točka III. izreke presude i točka I. i II. izreke rješenja), ostaje neizmijenjen.

U Šibeniku 14. siječnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić