Poslovni broj: Usž-959/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Marine Kosović Marković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice RD iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, u Zagrebu, Trg Stjepana Radića 1, radi troškova upravnog postupka, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj:UsI-1602/2023-9 od 15. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 14. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj:UsI-1602/2023-9 od 15. siječnja 2024.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: KLASA: UP/II-551-06/23-014/483, URBROJ: 251-02- 01/001-23-3, od 13. ožujka 2023., kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovoga spora.

2. Točkom I izreke rješenja tuženika poništeno je prvostupanjsko rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-551-06/22-013/1066, URBROJ: 251-09-22-1/004-22-02 od 11. studenoga 2022. i predmet vraćen tom tijelu na ponovno postupanje. Točkom II izreke osporenog rješenja naloženo je Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za socijalnu zaštitu, zdravstvo branitelje i osobe s invaliditetom, da u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja, podnositeljici naknadi trošak postupka u iznosu od 1.171,88 kuna, odnosno 155,54 Eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev podnositeljice za naknadom troškova upravnog postupka odbijen.

3. U pravovremenoj žalbi tužiteljice, koju ulaže smatrajući da je sud počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka na način da nije primijenio, odnosno nepravilno je primijenio odredbe ZUS-a, i to napose članak 30., 33. ZUS-a, članak 36. i članak 79. ZUS-a, te odredbe Zakona o općem upravnom postupku i to članak 85. istog Zakona, a što je, drži, utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude, zatim iz razloga što je sud pogrešno i/ili nepotpuno utvrdio činjenično stanje u sporu na način da je sud kakvu odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio i/ili ju nije utvrdio i/ili je o činjeničnom stanju izveo pogrešan zaključak, te iz razloga što je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno što sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti i/ili takvu odredbu nije pravilno primijenio. U neodržavanju rasprave nalazi i postupovne povrede.

4. Pojašnjava da pobijani upravni akt nije osporavala u osnovi dosude troškova upravnog postupka te dosuđenom iznosu već isključivo u odnosu na nedosuđenu visinu troškova. Nastavno navedenome, sud nije bio ovlašten preispitivati pravomoćno, konačno i izvršno odlučivanje upravnog tijela o postojanju osnove iz koje proizlazi obveza upravnog tijela na isplatu troškova upravnog postupka, a čime je sud povrijedio zakon na štetu tužiteljice.

5. Mišljenja je da ima pravo na trošak spora i postavlja zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe. Predlaže poništiti osporenu presudu i dosuditi traženi trošak.

6. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

7. Žalba nije osnovana.

8. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21., - dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

9. Iz podataka sveza spisa razvidno je da je prvostupanjski sud presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je, pravilnom primjenom mjerodavne odredbe članka 161. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. i 110/21) potvrdio tuženikovu odluku o trošku iz razloga navedenih u ovoj presudi, koje ovaj Sud nalazi odlučnim.

10. Naime, tužiteljica neosnovano smatra nepravilnim zaključak tuženika da zahtjev za naknadu troška, u dijelu u kojem je odbijena (u iznosu od 19.971,87 kuna / 2.650,72 Eura) nije zakonit te ovaj Sud nalazi da je pogrešan stav tužiteljice, u vezi s kojim se poziva na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kojom je propisano da se u svim procjenjivim predmetima, u upravnim postupcima, određuje naknada po Tbr. 7.t.1. po kojoj je osnovica za obračun ukupan prihod, odnosno vrijednost imovine, smatrajući da je predmet upravnog postupka koji je prethodio upravnom sporu, mjesečna novčana pomoć koja joj se u točno određenom iznosu isplaćivala pa da je to vrijednost predmeta spora, koji je zato evidentno procjenjiv. 11. Ovo stoga što je narav upravne stvari koja je predmet upravnog postupka neprocjenjiva. Riječ je o, po službenoj dužnosti, donesenom rješenju o novčanoj pomoći, kojim se novčana pomoć za roditelje odgojitelje usklađuje s Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, a ne o zahtjevu tužiteljice za isplatu određenog iznosa po bilo kojoj osnovi pa se takav predmet upravnog postupka ne može smatrati procjenjivim, a posljedično tome zahtjev za naknadu troška zastupanja u upravnom postupku u visini odbijenog dijela tog zahtjeva (u iznosu od 19.971,87 kuna / 2.650,72 Eura), nije osnovan i pravilno je odbijen. Prema tome za ocjenu zakonitosti tuženikove odluke o trošku nije odlučno razmatranje pravnog dosega poništenja rješenja o prigovoru niti aproksimacija iznosa budućeg troška, već je odlučno da se odluka o trošku odnosi na neprocjenjivi predmet upravnog postupka pa se na dosudu troška koji tužiteljica ima pravo primjenjuju odredbe tbr. 20. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, 37/22, 126/22) za neprocjenjive predmete u upravnom postupku.

12. Prigovor neodržavanja rasprave u upravnom sporu, također nije osnovan, jer održavanje rasprave tužiteljica nije zahtijevala u tužbi, već tek naknadno, a u sporu je trebalo odlučiti samo o prijeporu pravilne primjene materijalnog prava u upravnom postupku, to jest odgovoriti na pitanje primjenjuju li se u konkretnom predmetu odredbe Tarife za procjenjive ili neprocjenjive predmete, pri čemu činjenice nisu uopće sporne pa je sud bio ovlašten, sukladno članku 36. točke 4. ZUS-a, odlučiti bez rasprave, poštujući načelo učinkovitosti u upravnom sporu.

13. Odluka o trošku tužiteljice u upravnom sporu također je zakonita jer tužiteljica u sporu nije uspjela, sukladno odredbi članka 79. ZUS-a, na osnovu koje odredbe je valjalo odbiti i zahtjev za naknadu troška u ovom žalbenom postupku spora.

14. Kako je, dakle, iz dokaza priloženih spisu razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju žalbenim navodima tužiteljice, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

15. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. u vezi sa stavkom 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 14. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić