REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Ovr-388/2024-8

UL. KRALJA PETRA KREŠIMIRA IV 2

MAKARSKA

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Makarskoj, po sutkinji tog suda Nives Mešin Masle, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Eos Matrix d.o.o, OIB 76674680107, Zagreb, Horvatova 82, protiv ovršenika EI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Draganu Mijoču, odvjetniku u Splitu, radi ovrhe, 14. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se prijedlog ovršenika od 4. listopada 2024. u dijelu kojim traži proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku koji se vodi pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje temeljem Zahtjev za naplatu ovrhovoditelja, a po osnovi rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Matoša Zagreba, broj Ovrv-304/2006. od 3. svibnja 2006., kao nedopušten. II. Upućuje se ovršenik EI, najkasnije u roku od petnaest (15) dana, računajući od dana primitka ovog rješenja, pokrenuti parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, u postupku koji se vodi u ovoj pravnoj stvari, a zbog žalbenih razloga iz članka 46. stavka 1. točke 7. i točke 9. do 11. („Narodne novine“ broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05.).

III. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodom izvansudske ovrhe.

IV. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ovršenik je dana 4. listopada 2024. podnio Prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava nedopuštenim uz prijedlog za odgodu izvansudske ovrhe jer je ovrhovoditelj kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje pokrenuo ovršni postupak radi ostvarenja tražbine temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika javnog bilježnika Mladena Matoša Zagreba, broj Ovrv-304/2006. od 3.svibnja 2006.

1.1. Ovršenik navodi kako je ovrhovoditelj koji je 20. travnja 2006. godine podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave je bilo društvo PBZ CARD d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 44, OIB: 28495895537, te je s njima sadašnji ovrhovoditelj Eos Matrix d.o.o., sklopio Ugovor o cesiji te da je otkupio predmetno potraživanje po predmetu broj 41022-08731521024. Ovršenik da je u lipnju 2024. godine saznao da mu je započela pljenidba i prijenos dijela mirovine na temelju predmetnog rješenja o ovrsi iz 2006. godine od strane ovrhovoditelja te je tek tada saznao za postojanje predmetne ovrhe. Odmah nakon toga ovršenik EI se uputila u Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu te je obaviještena kako joj je račun blokiran temeljem predmetnog rješenja o ovrsi. Sporno rješenje o ovrsi koje je priloženo kao osnova za naplatu da je postalo pravomoćno i ovršno dana 17.05.2006. godine. Prijedlog za ovrhu da je predan javnom bilježniku 21.04.2006. godine radi naplate tražbine u iznosu od 19.452,91 kuna zajedno sa zateznim kamatama temeljem izvoda iz poslovnih knjiga tadašnjeg ovrhovoditelja PBZ CARD d.o.o. Nadalje ističe da kamate na iznos glavnice od 19.452,91 kuna koje ovrhovoditelj potražuje su počele teći od 17.05. 2006. godine pa da su svakako zastarjele sukladno članku 226. st.1. Zakona o obveznim odnosima u kojem jasno stoji : „Tražbine povremenih davanja koje dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo

da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja“. Iz svega navedenog da je jasno kako su zatezne kamate na iznos glavnice iz rješenja o ovrsi u potpunosti zastarjele te one nikako ne mogu biti predmet pljenidbe i prijenosa sa mirovine ovršenika. Ističe da novčana tražbina koja je navedena u rješenju o ovrsi ne postoji, te ovršenik nije u ugovornom odnosu s ovrhovoditeljem niti ikojim drugim društvima. Ovrhovoditelj da ovakvim postupanjem dosljedno ruši sva načela koja su regulator obveznopravnih odnosa, te postupa suprotno osnovnom pravnom postulatu kojeg moraju strogo poštivati sve osobe u Republici Hrvatskoj - vladavini prava.

1.2. Nadalje navodi kako je ovršenik dana 2. listopada 2024. godine Općinskom sudu u Zagrebu podnio zahtjev za ukidanje potvrde pravomoćnost i ovršnosti predmetnog rješenja o ovrsi koji se izvanparnični postupak vodi pod poslovnim brojem R1-611/2024 budući da ovršenik nikada nije zaprimio predmetno rješenje o ovrsi jer se javni bilježnik prilikom dostave nije pridržavao strogih zakonskih odredbi o dostavi pismena prema odredbama Ovršnog zakona, a podredno prema odredbama Zakona o parničnom postupku. Ovršenik ističe podredno i prigovor zastare glavnog potraživanja ovrhovoditelja, kao i prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Navodna tražbina iz rješenja o ovrsi je prestala istekom zastarnog roka od 10 godina. Protekom roka od deset godina od dana pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave, ista je izgubila svoju pravnu djelotvornost, a sukladno odredbi čl.50.st.1. toč. 2.,3. i 5. OZ-a. Kako se u ovim pravnim situacijama na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a iz čl.50., ovršenik ističe nezakonitost postupanja prilikom provedbe ovršne isprave, odnosno iznosi žalbene razloge iz čl.50. st. 1. toč.2., 3. i 5. OZ-a. Ovršenik, nadalje, sukladno odredbi čl. 21. OZ-a ukazuje i na bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl.354.st.2.toč.11., kao i na pogrešno te nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava.

1.3. Ovršenik predlaže da se usvoji predmetni prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a koji se smatra žalbom protiv rješenja o ovrsi (budući da ovršenik predmetno rješenje o ovrsi nikada nije zaprimio), i da sud prvog stupnja u cijelosti proglasi pljenidbu i prijenos nedopuštenom i odbije ovršni zahtjev ovrhovoditelja jer se žalbeni razlozi temelje na jasnim zakonskim odredbama. - Podredno ističe prijedlog za odgodu ovrhe uz obrazloženje da je za ovršenika provedbom radnje prijenosa sredstava došlo do nastupanja nenadoknadive štete, a koja ovrha se i dalje provodi na mirovini ovršenika jer mu ovrhovoditelj nezakonito pokušava sustegnuti sredstva s njegove mirovine, a ovršenik je učinio vjerojatnim takvu okolnost imajući u vidu da je ovršenik podnio zahtjev za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti predmetnog rješenja o ovrsi Općinskom građanskom sudu u Zagrebu i činjenicu da je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, za što se primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi.

2. Ovrhovoditelj je osporio navode ovršenika.

3. Odredbom članka 209. stavak 1. Ovršnog zakona ( Narodne novine , broj 112/12., 25/13., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje OZ/24) propisano je da ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.

3.1. Odredbom članka 210. stavka 1. OZ/24 –a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

3.2. Prema citiranim zakonskim odredbama nije predviđena zakonska mogućnost proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa kada se radi o zapljeni računa na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u točki I. izreke rješenja.

4. Za odlučivanje u konkretnoj pravnoj stvari relevantne su odredbe članka 252.g. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05., dalje OZ, s napomenom da se članak 252.g primjenjuje od 28.01.2006. samo u predmetima u kojima je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen nakon toga dana, a u konkretnom slučaju radi se o 21. travnju 2006.) kojim zakonskim odredbama je uređen postupak izvansudske ovrhe.

4.1. Odredbom članka 252.g stavka 1. OZ-a propisano je da na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi (članak 252.f stavak 1.) kojim je ovrha određena na tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno zatražiti od banke koja vodi glavni račun ovršenika pravne osobe (članak 207.) ili račun ovršenika fizičke osobe da mu isplati s računa ovršenika iznos kojim će se namiriti njegova tražbina radi čijeg je ostvarenja ovrha određena, dok je stavkom 5. istog članka propisano da tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može nadležnom sudu (članak 252.j) protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka (članak 49.), zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu (članak 61.), odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe.

5. Sukladno čl. 46. st. 1. OZ-a propisano je da ovršenik može zbog razloga iz članka 46. stavka 1. točke 7. i točke 9. do 11. ovoga Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja.

5.1. Odredbom čl. 46. st. 1. (t. 7.) OZ-a propisano je da se žalba protiv rješenja o ovrsi može izjaviti ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, (t. 9.) ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, (t. 10.) ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, ili (t.11.) ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, dok je odredbom članka 51.st.1 OZ-a ako rješenje o žalbi iz članka 49. stavka 1. ovoga Zakona ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice, sud će uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti toga rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, osim u slučaju iz stavka 2. ovoga članka, dok st. 2. propisuje ako rješenje o žalbi iz stavka 1. ovoga članka ovisi o utvrđenju spornih činjenica čije postojanje ovršenik dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su one općepoznate ili se njihovo postojanje može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama, sud će o osnovanosti žalbe odlučiti u ovršnom postupku. Ako žalbu prihvati, postupit će u skladu s odredbom članka 50. stavka 3. ovoga Zakona, a ako je ne prihvati, uputit će ovršenika na parnicu, a odredbom stavka 3. istog članka propisano je da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu.

5.2. Kako je ovrhovoditelj osporio navode ovršenika, a ovršenik ne raspolaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno činjenicama koje su općepoznate te se njihovo postojanje ne može utvrditi pravnom predmnijevom, valjalo je primjenom odredbe čl. 51. OZ-a riješiti kao u t. II. izreke rješenju.

6. Ukazati je da je odredbom članka 29. stavka 1. OZ- a propisano da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku. S obzirom da je Eos Matrix d.o.o. privatnom ovjerovljenom ispravom i to Ugovorom o prijenosu prava i tražbina iz ovršnih isprava dokazao da je s prvobitnog ovrhovoditelja na njega prenesena predmetna tražbina koju ima od ovršenika u ovoj fazi postupka nije sporno da bi Eos Matrix d.o.o. bio aktivno legitimiran u ovom postupku.

7. Sud može, na prijedlog ovršenika, odgoditi ovrhu samo ako utvrdi da su kumulativno ispunjene dvije pozitivne pretpostavke.

7.1. Prva pretpostavka jest vjerojatnost da bi ovršenik provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno vjerojatnost da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje (članak 61. stavak 1. OZ-a), dok je druga pretpostavka postojanje kojeg od taksativno određenih razloga kojima zakon pridaje značenje specifičnih razloga za odgodu (članak 61. stavak 1. toč. 1-8. OZ-a).

7.2. Prilikom odlučivanja o prijedlog za odgodu, sud je vrednovao interese svih subjekata involviranih u ovom postupku, kao i mogućnost nastupanja štete (ne)provedbom ovrhe. S obzirom da se isti temelji na paušalnim navodima o nastanku štete bez navođenja razloga u pogledu čega bi se nenadoknadiva šteta sastojala sud je stava da ta pretpostavka nije ispunjena. Nadalje, podnošenjem ove žalbe nakon proteka roka ispunjena je objektivna pretpostavka iz čl. 61. st.1.t. 5. OZ-a. Kako u konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjene pretpostavka za odgodu ovrhe, riješeno je kao u toč. III. izreke rješenja.

7.3. Ukazati je da je svaka provedba ovrhe otegotna za ovršenika. To što sud može odgoditi ovrhu, ne znači da je to prepušteno njegovoj arbitrarnosti ili diskreciji, već je uvjetovano kumulativnim ispunjenjem pretpostavki koje ovršenik mora ispuniti, a da bi do toga došlo nužno je da ovršenik svoj prijedlog činjenično i dokazno supstancira. Također je za napomenuti da bi eventualni učinak ostvarenja subjektivne pretpostavke bilo postojanje nepravomoćne odluke povodom Zahtjeva za ukidanje potvrde ovršenosti i pravomoćnosti ovršne isprave, a koje pored postavljenog Zahtjeva u ovom slučaju nema.

8. Zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka nije osnovan.

8.1. Čl. 14. st. 5. OZ-a propisuje da su ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužni ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili.

8.2. S obzirom da ovršenik nije uspio sa zahtjevom, sud smatra kako ovrhovoditelj nije neosnovano prouzročio troškove ovršeniku, te je temeljem članka 14. stavka 5. OZ-a odlučeno kao u točki IV. izreke rješenja.

U Makarskoj, 14. siječnja 2025.

Sutkinja

Nives Mešin Masle

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, u 3 (tri) primjerka.

DNA

- ovrhovoditelju

- ovršeniku pp

- u spis