Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-336/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Tonija Šantića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TMD GROUP d.o.o., Sarajevska bb., Gradačac, Bosna i Hercegovina, zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Dario Lalić i Bojan Fillipović u Makarskoj, protiv tuženika LH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Mateu Barbiru, odvjetniku u Vrgorcu, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Makarskoj broj 11 P-3369/2019-33 od 6. ožujka 2023., dana 14. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj broj 11 P-3369/2019-33 od 6. ožujka 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja i tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u dijelu pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 25. srpnja 2001., ovjerenog pred javnim bilježnikom Antom Barbićem u Makarskoj pod brojem OV-9260, 9261/01, sklopljenog između tuženika kao kupca i UNIS – tvornica valjčanih ležajeva – UTL d.d., Vogošća, kao prodavatelja (dalje: Ugovor o kupoprodaji), dok je u dijelu pod točkom II. izreke naloženo tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 11.198,49 eura / 84.375,00 kuna.
2. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, a sadržajno i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući drugostupanjskom sudu da u skladu sa žalbenim navodima preinači pobijanu presudu, odnosno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio žalbene navode, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da odbije žalbu tužitelja i potvrdi prvostupanjsku presudu.
3. Žalba tužitelja nije osnovana.
4. Ističući žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud propustio zatražiti od Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske podatak o tome je li Ministarstvo izdalo suglasnost za sklapanje Ugovora o kupoprodaji "ili se pak radi o falsifikatu te je time počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupanja iz članka 353. stavka 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 , 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP)."
4.1. Kako iznesenim navodima tužitelj zapravo upire na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koji je i propisan spomenutim člankom 353. stavkom 1. točkom 2. ZPP, ovaj sud je ispitao pravilnost i zakonitost pobijane presude postupajući u suglasju s člankom 365. stavkom 2. ZPP te pritom zaključio da nije ostvarena niti jedna bitna postupovna povreda iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je i isticanje predmetnog žalbenog razloga ocijenio neutemeljenim.
5. Nadalje, drugostupanjski sud nalazi da pobijana presuda nije opterećena ni drugim nedostatcima na koje tužitelj upire u žalbi.
6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnim Ugovora o kupoprodaji, sklopljenog 25. srpnja 2001. između prodavatelja UNIS – tvornica valjčanih ležajeva – UTL d.d., Vogošća, kao pravnog sljednika UNIS R.O. Tvornica valjčanih ležajeva UTL Vogošća, te kupca i ovdje tuženika LH, čiji je predmet nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica], kuća i dvorište površine 174 m², upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], utemeljen na navodima tužitelja da je spomenuti ugovor sklopljen protivno zabrani raspolaganja nekretninama koje se nalaze na teritoriju Republike Hrvatske, a koje su u vlasništvu pravnih osoba sa sjedištem izvan Republike Hrvatske, kao i na tvrdnji da tuženik nije isplatio ugovorenu kupoprodajnu cijenu te da zakonski zastupnik prodavatelja nije imao potrebno ovlaštenje organa društva za sklapanje predmetnog ugovora.
7. Polazeći od okolnosti da je u trenutku sklapanja Ugovora o kupoprodaji na snazi bila Uredba o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 36/91, dalje: Uredba), kojom je zabranjeno raspolaganje nekretninama koje su u vlasništvu, posjedu, na korištenju ili upravljanju organa i institucija federacije, republika i pokrajina Kosova i Vojvodine, te poduzeća i drugih pravnih osoba sa sjedištem izvan Republike Hrvatske (članak 1. stavak 1. i 2.), pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da predmetni ugovor nije sklopljen protivno propisanoj zabrani, budući da je 3. svibnja 2000. na snagu stupila Odluka o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske pravnih osoba sa sjedištem u Republici Sloveniji, Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini ("Narodne novine" broj 46/00, dalje: Odluka o izuzimanju od zabrane).
7.1. Naime, spomenutom odlukom propisani su uvjeti pod kojima se od zabrane raspolaganja izuzimaju nekretnine navedene u Uredbi na kojima pravo korištenja, raspolaganja ili upravljanja imaju pravne osobe sa sjedištem u [adresa], Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini, pa je tako navedeno da se od zabrane izuzimaju nekretnine koje su stečene naplatnim pravnim putem, ako je to u interesu Republike Hrvatske, njenih građana ili pravnih osoba sa sjedištem u [adresa] (članak 1.), što je ministar pravosuđa, uprave i lokalne samouprave ovlašten u svakom pojedinom slučaju raspolaganja nekretninama utvrditi te na temelju toga i prethodno pribavljenog mišljenja Ministarstva gospodarstva i Državnog pravobraniteljstva Republike Hrvatske izdati suglasnost za raspolaganje takvim nekretninama (članak 2.).
7.2. Kako iz pobijane presude proizlazi da je Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave 18. ožujka 2002. izdalo suglasnost za sklapanje Ugovora o kupoprodaji (dalje: Suglasnost), kako je to i propisano člankom 2. Odluke o izuzimanju od zabrane, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su ispunjeni svi uvjeti za izuzimanje predmetne nekretnine od zabrane raspolaganja, slijedom čega je Ugovor o kupoprodaji valjani pravni posao.
8. Pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje žalbenim navodima, u kojima tužitelj ponavlja paušalne prigovore o nevjerodostojnosti izdane Suglasnosti, kao i prigovor da se u konkretnom slučaju ne radi o naplatnom pravnom poslu pa da stoga nisu ispunjeni uvjeti propisani Odlukom o zabrani raspolaganja, koje je bez uspjeha iznosio i u tijeku prvostupanjskog postupka pritom ne predlažući dokaze kojima bi potkrijepio takve tvrdnje.
9. U odnosu na ostale žalbene navode tužitelja kojima pobija utvrđeno činjenično stanje, za istaknuti je da pitanje (ne)isplate ugovorene kupoprodajne cijene i (ne)postojanja ovlaštenja zakonskog zastupnika prodavatelja za sklapanje Ugovora o kupoprodaji nisu činjenice koje su odlučne u ovoj pravnoj stvari, odnosno činjenice o kojima ovisi primjena materijalnog prava, budući da i u slučaju utvrđenja takvih okolnosti, a uz primjenu relevantnih odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 i 35/05, dalje: ZOO) koji je bio na snazi u trenutku sklapanja Ugovora o kupoprodaji, posljedica ne bi bila ništetnost predmetnog ugovora, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud u pobijanoj presudi te za to iznio valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
10. Za ocjenu pravilnosti i zakonitosti prvostupanjske presude nije od značaja ni tužiteljev navod da je Suglasnost izdana nakon sklapanja Ugovora o kupoprodaji pa da stoga ne može poslužiti za konvalidaciju predmetnog ugovora.
10.1. Naime, na konkretnu situaciju ne može se protezati maksima "quod ab initio vitiosum est, tractu temporis non posse convalescere", kako to pogrešno tužitelj tumači u žalbi, jer iz same činjenice da su stranke ugovora zatražile suglasnost proizlazi zaključak da je Ugovor o kupoprodaji sklopljen pod odgodnim uvjetom te da će pravni posao postati perfektan kad se uvjetu udovolji, a to je u trenutku izdavanja potrebne suglasnosti.
10.2. Štoviše, člankom 29. stavkom 1. ZOO propisano je da je u slučaju kad je za sklapanje nekog ugovora potrebna suglasnost treće osobe, ta suglasnost može biti dana prije sklapanja ugovora, kao dozvola, ili poslije njegova sklapanja, kao odobrenje, ako zakonom nije propisano što drugo.
11. Konačno, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da iz dokaza izvedenih u postupku ne proizlazi postojanje razloga zbog kojih bi Ugovor o kupoprodaji bio ništetan, pa kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, trebalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u odluci o glavnoj stvari sadržanoj pod točkom I. izreke.
11.1. Ispitujući u suglasju s člankom 365. stavkom 2. ZPP pravilnost odluke o parničnom trošku, koju tužitelj u žalbi posebno ne pobija, stav je ovog suda da je predmetna odluka donesena uz pravilnu primjenu materijalnog prava, zbog čega je prvostupanjska presuda potvrđena i u dijelu pod točkom II. izreke.
12. Odluka o troškovima žalbenog postupka iz točke II. izreke ove presude zasniva se na odredbi članka 166. stavka 1. ZPP, s tim da je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti jer nije uspio s podnesenom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP), dok je zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu također odbijen, budući da odgovor na žalbu nije bio potreban za odlučivanje o podnesenom pravnom lijeku (članak 155. stavak 1. ZPP).
13. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Šibeniku, 14. siječnja 2025. godine
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Maja Skorić
