Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1475/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, ŠDŽ, izvjestiteljice i članice, ŠD, članice, u pravnoj stvari tužiteljice VD /OIB [osobni identifikacijski broj]/, [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Ražnjeviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Bačić i partneri iz Zadra, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d. /[osobni identifikacijski broj]/, Zagreb, V. Jagića 33, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Pn-345/2022-31 od 9. studenoga 2023., u sjednici održanoj 14. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Pn-345/2022-31 od 9. studenoga 2023. kojom je prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 53.084,21 eura/399.963,00 kn[1] na ime naknade štete i za naknadu parničnog troška u iznosu od 8.426,29 eura/63.487,88 kn sve s pripadajućom zateznom kamatom te kojom nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 53.084,21 eura/399.963,00 kn na ime naknade štete i za naknadu parničnog troška u iznosu od 8.426,29 eura/63.487,88 kn sve s pripadajućom zateznom kamatom.

Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 7.500,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 14. siječnja 2025. do isplate po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 1.555,34 eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici VD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] na ime naknade štete iznos od 53.084,21 eura/399.963,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14.3.2022. pa do isplate i to za razdoblje do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 8.426,29 eura/63.487,88 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. studenog 2023. pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

2. Protiv presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica se protivi navodima žalbe tuženika te istu predlaže odbiti. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora jest zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete upravljenu prema tuženiku kao osiguratelju od automobilske odgovornosti kamiona- teretnog vozila registarske oznake [registarska oznaka], koju ista trpi kao posljedicu štetnog događaja od 11. rujna 2021. u kojem je smrtno stradao njezin sin, pok. ID, koji je na poziv prijevoznika ĆD istome došao pomoći istovariti drva za ogrjev, koja su bila složena u paletama u tovarnom prostoru kamiona i od tamo na tlo iskrcavana pomoću auto dizalice i to na način da su gurtne, koje su bile pričvršćena na kuku dizalice, popustile te je paleta drva pala na sina tužiteljice i istog usmrtila (čl. 22. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu /“Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, u daljnjem tekstu:

ZOOP-a/, u vezi s čl. 1068., čl. 1069. i čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO-a/).

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka, koji je prethodio, nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), kao niti bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbi upire tuženik.

7. Tijekom postupka sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti, koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora, radi čega nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP-a), ali je iz činjenica koje je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, na kojima je utemeljio presudu, posljedično čemu je pogrešno primijenio materijalno pravo usvojivši tužbeni zahtjev (čl. 356. ZPP-a).

8. Tijekom prvostupanjskog postupka, kao i u žalbenom stadiju postupka sporno je da je tuženik odgovoran za štetu, koju tužiteljica trpi kao posljedicu predmetnog štetnog događaja, imajući u vidu okolnosti pod kojima je do iste došlo, odnosno da li se odgovornost tuženika za njezinu naknadu može temeljiti na odredbi čl. 1068. ZOO-a odnosno čl. 22. ZOOP-a.

9. Odredbom čl. 1068. ZOO-a propisano je da je motorno vozilo vozilo koje je namijenjeno da se snagom vlastitog motora kreće po površini zemlje, na tračnicama ili bez njih (stavak 1.); da se sastavnim dijelom motornog vozila smatra se i s njime povezana prikolica (stavak 2.) te da se ima smatrati da je motorno vozilo u pogonu kad se koristi u svrhu kojoj je namijenjeno bez obzira radi li pri tome motor koji služi za njegovo kretanje (stavak 3.).

10. Odredbom čl. 22. st. 1. ZOOP-a propisano je da je vlasnik vozila dužan sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari.

11. U odnosu na odlučne činjenice za prosudbu postojanja odgovornosti tuženika za naknadu štete tužiteljici temeljem police obveznog osiguranja za teretno vozilo- kamion (kiper s kranom) registarske oznake [registarska oznaka] iz stanja spisa i na temelju rezultata raspravljanja kao nesporno proizlazi, a kako je to utvrdio i sud prvog stupnja, da je osiguranik tuženika sa svojim teretnim vozilom dovezao drva na adresu kupca koji je naručio drva; da je teretno vozilo zaustavio na predviđenom mjestu za iskrcaj; da je motor ostao upaljenim, kako bi se mogao manipulirati kranom dizalice koja je sastavni dio predmetnog teretnog vozila, radi istovara paleta u kojima su se nalazila drva; da je kamion bio stabiliziran sa stopama (svaka s jedne strane kamiona), nakon čega se krenulo s istovarom drva uz pomoć krana; da je prednik tužiteljice vezao gurtne oko palete, nakon čega je sišao s kamiona i u trenutku manevriranja s dizalicom u cilju spuštanja palete s drvima na pod popustile su gurtne te su drva pala na prednika tužiteljice, koji je u tom trenutku stajao sa strane u odnosu na kamion te ga usmrtila.

12. Sud prvog stupnja usvaja tužbeni zahtjev uz obrazloženje da se štetni događaj zbio pri iskrcaju tereta (palete drva), što je dio predmeta poslovanja osiguranika tuženika pa da se prema ocjeni suda prvog stupnja radi o šteti pretrpljenoj u vezi s pogonom vozila u smislu odredbe čl. 1069. st. 1. ZOO-a pa slijedom toga i o šteti nastaloj uporabom motornog vozila u smislu odredbe čl. 22. st. 1. ZOOP-a, odgovornost od koje štete je osigurana obveznim osiguranjem vlasnika vozila od odgovornosti za štete nastale trećim osobama.

12.1. Sud prvog stupnja pri tomu dodaje da je prethodno tumačenje relevantnih zakonskih odredbi domaćeg zakonodavstva u skladu je s pravnom stečevinom Europske Unije. Odredbom čl. 3. Direktive 2009/103/EZ od 16. rujna 2009. kojom je uređeno osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu uporabe motornog vozila i izvršenja obveze osiguranja od takve odgovornosti, je propisano da svaka država članica poduzima sve odgovarajuće mjere kako bi osigurala da građanskopravna odgovornost u pogledu uporabe vozila koja se uobičajeno nalaze na njezinom području pokrivena osiguranjem. Pri tumačenju pojam uporabe vozila iz navedene odredbe, kao i identičnih odredbi prethodnih Direktiva koje su se odnosile na osiguranje od navedene građanskopravne odgovornosti, Sud Europske Unije je u više presuda zauzeo pravno shvaćanje da se pojam uporabe vozila, a onda i građanskopravne odgovornosti osiguratelja od uporabe vozila, ima tumačiti na način da su osiguranjem pokrivene ne samo štete koje su posljedica same vožnje vozilom, već i njegove druge uporabe koja je u skladu s namjenom vozila (presude u predmetima broj C-162/13, C-514/16, C-648/17, C-431/18).

13. Ovaj viši sud se ne slaže sa zaključkom suda prvog stupnja da bi tuženik bio odgovoran za naknadu štete tužiteljici temeljem police obveznog osiguranja, pri čemu smatra da isto nije u suprotnosti s odredbom čl. 3. Direktive 2009/103/EZ od 16. rujna 2009. sve to stoga što se štetni događaj, u kojem je smrtno stradao prednik tužiteljice ne može podvesti pod osigurani slučaj u smislu odredbe čl. 21. st. 1. ZOOP-a, kako to pogrešno tužiteljica tvrdi tijekom postupka, budući da do štetnog događaja nije došlo uporabom motornog vozila u one svrhe u koje se motorno vozilo koristi, bilo u osobne, bilo u poslovne svrhe, već je došlo u trenutku kada je to teretno vozilo korišteno kao radni stroj (kamion-kiper) i to na način da je s kranom hidraulične dizalice vršio istovar paleta na kojima su bila naslagana drva, koja radnja se ne može podvesti pod redovnu uporabu vozila, odnosno pod uporabu koja je u skladu s njegovom funkcijom motornog vozila, kako to osnovano u žalbi ističe tuženik (odluka VSRH poslovni broj Rev-2756/2018-2 od 7. rujna 2021.), radi čega je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

14. Radi izmijenjenog uspjeha stanaka u sporu preinačena je i odluka o parničnom trošku na način da je odbijen zahtjev tužiteljice za njegovu naknadu, a usvojen taj zahtjev tuženika (čl. 154. st. 1. u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 37/22 i 126/222, u daljnjem tekstu: OT/)

14.1. Tako je tuženiku priznat trošak sastava podnesaka od 28. travnja 2023. i 7. rujna 2023. po 500 bodova (tbr. 8/1 i 36. OT), zastupanja na ročištima 17. siječnja 2023., 10. ožujka 2023., 10. svibnja 2023. i 29. rujna 2023. po 500 bodova (tbr. 9/1 i 36. OT), ukupno 3000 bodova na koju vrijednost boda 25% PDV-a (tbr. 42. OT), odnosno ukupno 7.500,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

15. Tuženiku je priznat trošak sastava žalbe u iznosu od 1.555,34 eura (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s tbr. 10/1, 42. i 50. OT), s time da tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na žalbu, jer istu nije platio.

16. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci (čl. 373. toč. 3. ZPP-a za stavak I., čl. 166. st. 2. ZPP-a za stavak II. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak III.).

Zagrebu 14. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac