Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4520/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao nasljednika tužiteljice GZO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] koju je zastupao punomoćnik ŽB, odvjetnik u [adresa], protiv I.-tuženika E&SB d.d. [adresa], koga zastupa punomoćnica MĆ, odvjetnica u [adresa], i II. -tuženika GZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] radi nedopustivosti ovrhe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6743/2015-72 od 24. prosinca 2015., u sjednici vijeća održanoj dana 14. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena osobno 7. siječnja 2016 i po punomoćniku 8. siječnja 2016. i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 6743/2015-72 od 24. prosinca 2015.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nepravovremena dopuna žalbe tužitelja podnesena protiv iste prvostupanjske presude 27. siječnja 2016.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

" I./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:

"1. Proglašava se da ovrha na 1/2 suvlasnička dijela nekretnine i to posebnom dijelu nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja stan na II katu, koji se sastoji od tri i pol sobe i sporednih prostorija u površini od 99,57 čm, koji je temeljem članka 68. i 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima povezan sa suvlasništvom stambene zgrade u [adresa], sagrađena na k.č.br. d3233/1, po novoj izmjeri čest. br. 2269 k. o. [katastarska općina], koja se provodi u ovršnom postupku pred Općinskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-1535/01, nije dopuštena.

2. Nalaže se tuženicima da tužiteljici naknade parnični trošku roku do 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II./ Nalaže se tužiteljici AZO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi I-tuženiku E&SB d.d. [adresa], [osobni identifikacijski broj] iznos od 26.148,75 kuna, zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. prosinca 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj (njegova prednica) je izjavio žalbu osobno i po punomoćniku zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/22, dalje: ZPP) s prijedlogom za preinačenje a podredno za ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje. Dana 27. siječnja 2016. dostavljena je i dopuna žalbe tužitelja protiv prvostupanjske presude.

2. Žalba (izjavljena osobno i po punomoćniku) nije osnovana, dopuna žalbe je nepravovremena.

3. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer su u obrazloženju presude navedeni dostatni razlozi o odlučnim činjenicama i ne postoje ikakve proturječnosti i drugi nedostaci zbog kojih njenu pravilnost ne bilo moguće ispitati dok su žalbeni navodi u tom pogledu općeniti i neargumentirani. Ujedno su stoga neutemeljeni navodi žalitelja o proizvoljnoj i arbitrarnoj presudi.

4. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene što sadržajem žalbenih navoda i nije dovedeno u pitanje jer pitanje ništetnosti pravnog posla nije činjenično pitanje već pravno pitanje o kojem sud zaključuje na temelju utvrđenih činjenica. Zaključci prvostupanjskog suda i Županijskog suda u Zagrebu u ranijim odlukama u ovom postupku nisu relevantni jer te odluke pravno ne postoje budući da su u cijelosti ukinute rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2148/10 od 5. ožujka 2014. (list 157. i dr. spisa) i predmet je vraćen sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

5. Iz spisa proizlazi da su rješenjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske odbačeni prijedlozi predlagatelja GZ za donošenje dopunske revizijske odluke zbog čega je bespredmetan žalbeni navod da je riječ o "nepotpunoj revizijskoj odluci".

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti ovrhe na ½ dijela nekretnine ranije tužiteljice AZO, supruge II.-tuženika GZ, koja je kao treća osoba upućena na pokretanje ove parnice.

7. Tužba radi nedopuštenosti ovrhe temelji se na tvrdnji ranije tužiteljice AZO da je nekretnina stečena za vrijeme braka s II. -tuženikom, zajedničkim sredstvima i predstavlja bračnu stečevinu u jednakim dijelovima. II. -tuženik je bez njenog znanja i suglasnosti samostalno raspolagao cijelom nekretninom sklapanjem spornog sporazuma o zasnivanju založnog prava s I. -tuženikom, što je protivno odredbi čl. 283. st. 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine br. 51/89, dalje: ZBPO) zbog čega je takvo raspolaganje ništavo.

8. I.-tuženik se protivio tužbenom zahtjevu jer je pri sklapanju sporazuma o zasnivanju založnog prava kao treća osoba postupao u dobroj vjeri, po načelu povjerenja u zemljišnu knjigu u kojoj je kao vlasnik nekretnine upisan samo II.- tuženik.

9. U postupku nije bilo sporno da su AZO i GZ sklopili brak 1973., da je predmetni stan od Grada Zagreba uz suglasnost AZO kupio GZ (ranije G) AZO 1992. temeljem Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, kao vlasnik stana je u zemljišnoj knjizi upisan GZ.

10. Nadalje, nesporno je da je ovdje I.-tuženik pokrenuo 2001. ovršni postupak protiv II.-tuženika na temelju ovršne isprave -sporazuma o zasnivanju založnog prava na predmetnom stanu i da je ovrha određena rješenjem o ovrsi od 12. studenoga 2001., nekretnina je prodana na javnoj dražbi i dosuđena kupcu AZ rješenjem od 14.lipnja 2005. a zaključkom od **.**.2006. AZO je upućena na pokretanje ove parnice radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe na ½ dijela nekretnine.

11. Utvrđenje je prvostupanjskog suda da je predmetna nekretnina stečena zajedničkim sredstvima za trajanja braka AZO i njenog supruga i pravnog sljednika, ujedno II. -tuženika GZ i kao takva njihova zajednička imovina u jednakim dijelovima.

12. Prema odredbi čl. 283. st. 2. ZBPO zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno a svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima.

13. Budući da citiranom odredbom nisu propisani učinci samostalnog raspolaganja zajedničkom imovinom jednog bračnog druga, u smislu valjanosti takvog pravnog posla, mjerodavne su odredbe općih propisa, takav je stav i Vrhovnog suda Republike Hrvatske u već citiranom rješenju broj Rev-2148/10 od 5 ožujka 2014. donesenom u ovo pravnoj stvari.

14. Nije sporno da su dana 22. listopada 1992. prednik I. -tuženika BB d.d. kao vjerovnik i II.-tuženik kao založni dužnik te društvo S d.o.o. kao dužnik sklopili sporazum o zasnivanju založnog prava kojim II.-tuženik kao vlasnik predmetne nekretnine dozvoljava zasnivanje založnog prava na toj nekretnini u korist vjerovnika radi osiguranja njegovog potraživanja prema društvu S d.o.o. temeljem ugovora o kreditu od 14. listopada 1998.

15. Prema odredbi čl. 61. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, dalje: ZV) zajedničkom stvari raspolažu zajedničari zajednički, pojedini od njih može stvarju raspolagati samo na temelju ovlasti koju su mu za to dali svi ostali (st. 1.). Iznimno od toga, radi zaštite povjerenja u pravnom prometu, treća će osoba moći, na temelju pravnog posla koji nije sklopljen sa svim zajedničarima, steći pravo vlasništva na nekretnini pod pretpostavkama pod kojima se štiti povjerenje u zemljišne knjige ako vlasništvo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama kao zajedničko.

16. Stoga, polazeći od načela zaštite povjerenja trećih u pravnom prometu, treća osoba će valjano steći pravo vlasništva na nekretnini i u situaciji kada je jedan od zajedničara samostalno raspolagao stvarju ako je ta treća osoba pošteni stjecatelj tj. ako je postupala u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige. Međutim, utvrđivanje savjesnosti u konkretnom slučaju obvezno je i za prednicu tužitelja ĆZO kao zajedničku vlasnicu nekretnine (u tom smislu i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-103/08).

17. Iz utvrđenih i nespornih činjenica u ovom postupku proizlazi da je I. -tuženik pri sklapanju spornog sporazuma o zasnivanju založnog prava postupao savjesno, u dobroj vjeri pouzdajući se u podatke zemljišne knjige u kojoj je II. -tuženik bio upisan kao vlasnik nekretnine u cijelosti, tužitelj nije naveo ikakve okolnosti koje bi dovele u sumnju savjesnost I.-tuženika.

18. Prvostupanjski sud je utvrdio nesavjesnost ranije tužiteljice GZO kao zajedničke vlasnice nekretnine. Naime, suprotno njenim navodima, zaključio je da II.-tuženik nije sklopio sporazum o zasnivanju založnog prava na nekretnini bez njenog znanja imajući u vidu da su živjeli u dugogodišnjoj faktičnoj bračnoj zajednici, tijekom postupka nisu izneseni ikakvi navodi niti predloženi dokazi iz kojih bi proizlazilo da je II.-tuženik postupao samovoljno, bez znanja supruge o tako važnom raspolaganju zajedničkom imovinom. Uz to, iz iskaza svjedoka ĆZ proizlazi da je redovita praksa banke bila obilazak nekretnine prije sklapanja ovakvih ugovora, tako je očito obiđen i predmetni stan, prednica tužitelja nije osporila da su djelatnici banke bili u predmetnom stanu i da je ona bila prisutna. Imajući konačno u vidu i da od sklapanja ugovora o kupoprodaji stana 1992. do pokretanja ovršnog postupka nije poduzela ikakvu pravnu radnju radi upisa i zaštite svoga prava, zaključak prvostupanjskog suda je pravilan.

19. Obzirom na prethodno izložene činjenice utvrđene u ovom sporu, odluka suda kojom je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan zakonita je u smislu citirane odredbe čl. 61. st. 2. ZV te nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

20. Odluka o naknadi parničnoga troška je zakonita u smislu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP dok žalitelj iznosi općenite i neobrazložene tvrdnje o neosnovanom priznanju nagrada za zastupanje.

21. Slijedom izloženog, kako nisu osnovani žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena je kao neosnovana žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.

22. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjska presuda dostavljena ondašnjem punomoćniku prednice tužitelja 4. siječnja 2016. dok je dopuna žalbe podnesena 27. siječnja 2016., dakle po proteku zakonskog roka od 15 dana računajući od dana dostave (čl. 348. st. 1. ZPP).

23. Stoga je temeljem odredbe čl. 367. st. 1. ZPP dopuna žalbe rješenjem odbačena kao nepravovremena.

U Zagrebu, 14. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić