Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-1029/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Kseniji Jakovčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ED iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku BK, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika [trgovačko društvo] iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku IM, odvjetnici u [obrt] iz [adresa], radi ponavljanja postupka radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr- 131/2013-33 od 19. studenog 2024., dana 14. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-131/2013-33 od 19. studenog 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbačen je prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te predlaže žalbu usvojiti.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5.1. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je podnio prijedlog za ponavljanje postupka dana 10. lipnja 2022. temeljem čl. 421. st. 1. t. 9., a podredno čl. 421. st. 1. t. 10. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13 - dalje: ZPP), koji je utemeljio na činjeničnim navodima:

- da je presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-131/2013-11 od 4. listopada 2013. pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja nezakonitosti otkaza i povrata na rad,

- da se odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu temeljila na činjenici da je tužitelju bio određen istražni zatvor zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo teške krađe te povrede mira pokojnika,

- da je od 26. travnja 2022. Županijski sud u Varaždinu odlukom poslovni broj Kž- 137/2022 potvrdio oslobađajuću presudu Općinskog suda u Osijeku u odnosu na tužitelja odnosno tužitelj je u kaznenom postupku pravomoćno oslobođen od optužbe koja mu se stavljala na teret,

- da je navedenu oslobađajuću presudu Županijskog suda u Varaždinu tužitelj primio 12. svibnja 2022.,

slijedom kojih smatra da su ispunjene pretpostavke propisane čl. 421. st. 1. t. 9. i 10. ZPP-a te je predložio sudu da dopusti ponavljanje postupka i ukine pravomoćnu presudu Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-131/2013-11 od 4. listopada 2013.

5.2. Pri tom tužitelj u prijedlogu ne spori da prijedlog za ponavljanje postupka podnosi nakon proteka objektivnog roka od pet godina od dana pravomoćnosti odluke u odnosu na koju se može tražiti ponavljanje postupka, već se poziva na načela Ustava Republike Hrvatske iz čl. 14. koji govori o jednakosti svih pred zakonom, čl. 26. koji govori o jednakosti svih pred sudom, čl. 29. koji govori o pravu na pravično suđenje. Smatra da mu objektivni rok iz čl. 423. st. 3. ZPP-a neopravdano ograničava pravo na pristup sudu, pravo na pošteno suđenje iz čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u nastavku: Konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz čl. 13. Konvencije jer ga ta odredba onemogućava u ostvarenju legitimnog cilja da dokaže da određivanje istražnog zatvora protiv njega nije bilo opravdano, budući da je naknadno oslobođen od optužbe u kaznenom postupku, a koja bi činjenica svakako dovela do drugačije odluke u radnom sporu. Poziva se i na zabranu strogog formalizma kao nepoželjnog stajališta "mehaničke primjene" pozitivnog prava, bez uzimanja u obzir konteksta i bez sagledavanja pravnog problema kao jedinstvene cjeline.

6. Ispitujući prvostupanjsko rješenje i postupak koji mu je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Također nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer izreka prvostupanjskog rješenja ne proturječi razlozima rješenja, koji su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između stanja spisa i danih razloga.

7. Prema odredbi čl. 423. st. 1. t. 5. i 6. ZPP-a prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se u roku od trideset dana od dana kad je stranka mogla upotrijebiti pravomoćnu odluku koja je razlog za ponavljanje postupka odnosno od dana kad je mogla sudu iznijeti nove činjenice i nova dokazna sredstva, a nakon što protekne rok od pet godina od dana kad je odluka postala pravomoćna, prijedlog za ponavljanje postupka ne može se podnijeti osim ako se traži zato što je u donošenju odluke sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca ili iz razloga navedenih u čl. 421. st. 1. t. 2. i 3. ZPP-a (čl. 423. st. 3. ZPP-a).

8. Sud prvog stupnja je u ponovljenom postupku, nakon ukidne odluke ovog suda poslovni broj Gž R-633/2024 od 3. lipnja 2024. ispitujući navode o povredama prethodno navedenih ustavnih i konvencijskih prava, proveo test razmjernosti temeljem kojeg je zaključio da je pravo tužitelja na pristup sudu u konkretnom predmetu bilo učinkovito i da ograničenja iz čl. 423. st. 3. ZPP-a nisu ograničila samu bit tog prava odnosno pravo tužitelja na pošteno suđenje. Po ocjeni toga suda, odredba čl. 423. st. 3. ZPP-a je u konkretnom slučaju bila razmjerna legitimnom cilju (pravna sigurnost) koji se nastojao postići propisivanjem roka od pet godina od dana pravomoćnosti odluke unutar kojeg se može tražiti ponavljanje postupka čime je postignuta pravedna ravnoteža između javnog interesa i zaštićenog konvencijskog prava pojedinca.

9. Žalbeni navodi u bitnome se iscrpljuju u tome da tužitelj ni na koji način nije mogao utjecati na tijek i trajanje kaznenog postupka te da je test razmjernosti proveden teoretski bez ijedne provedene procesne radnje.

10. Suprotno žalbenim navodima, odluku prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. 11. Naime, po ocjeni ovog suda, kogentne norme parničnog postupka čuvaju, između ostalih načela i načelo zakonitosti i jednakosti, a preko tih odredbi moguće je prijeći samo u izuzetnim slučajevima ako bi se "pretjeranim formalizmom" ugrozila neka druga, važnija ustavna ili konvencijska načela i/ili ljudska prava i temeljne slobode.

12. Preispitivanjem razmjernosti povrede načela koja štiti institut objektivnog roka iz čl. 423. st. 3. ZPP i načela pravičnosti, odnosno ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno drugih ustavnih i konvencijskih načela, ni ovaj sud nije uočio važan razlog zbog kojeg u konkretnom slučaju ne bi trebalo primijeniti citirani kogentni zakonski propis.

13. Pritom, i po ocjeni ovog suda, pravomoćna oslobađajuća kaznena presuda nije dokaz koji bi sam po sebi mogao dovesti do povoljnije odluke za tužitelja u prijašnjem postupku, imajući na umu da je odgovornost za kazneno djelo bitno drugačija od građanskopravne odgovornosti zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, a u konkretnom slučaju, teška povreda obveze iz radnog odnosa koja je tužitelju stavljena na teret nije identična elementu bića kaznenog djela koje se tužitelju stavljalo na teret u kaznenom postupku i za koje je oslobođen. U tom je smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci po reviziji tužitelja u predmetnoj pravnoj stvari broj Revr-1201/14-2 od 16. rujna 2014. između ostalog naveo i to da je građanskopravna odgovornost šira od kaznenopravne odgovornosti i da za gubitak povjerenja tuženika u tužitelja kao radnika (što je predstavljalo jednu od osobito važnih činjenica zbog kojih nastavak radnog odnosa više nije bio moguć) nije odlučno je li on kazneno odgovoran ili ne, zbog čega nije ni pravno odlučno je li odnosno kako će se okončati kazneni postupak protiv tužitelja. Suprotno žalbenim navodima, ovakvom argumentacijom ne ulazi se u meritum tužiteljevog prijedloga za ponavljanje postupka već je ona dio provedbe testa razmjernosti.

14. Slijedom izloženog, na žalbene navode valja odgovoriti da je prvostupanjski sud pravilno proveo test razmjernosti i u pobijanom rješenju pravilno zaključio da ograničenje iz čl. 423. st.3. ZPP-a nije ograničilo samu bit prava tužitelja na pristup sudu u ovom konkretnom predmetu kao niti pravo tužitelja na pošteno suđenje, a odredba čl. 423. st. 3. ZPP-a je razmjerna legitimnom cilju (pravna sigurnost) koji se nastoji postići propisivanjem objektivnog roka od pet godina od dana pravomoćnosti odluke unutar kojeg se može tražiti ponavljanje postupka, čime je postignuta pravedna ravnoteža između javnog interesa i zaštićenog konvencijskog prava pojedinca i ne radi se o pretjeranom formalizmu, kako to pogrešno smatra tužitelj, tako da tužitelju nije povrijeđeno ni ustavno pravo na rad, na povredu kojeg prava se tužitelj prvi puta pozvao u žalbi protiv pobijanog rješenja.

15. Zbog svih iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a.

16. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu jer taj trošak u smislu čl. 155. ZPP nije bio potreban.

U Zagrebu, 14. siječnja 2025.

Sutkinja:

Ksenija Jakovčević