Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-708/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja KH /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa BM, odvjetnica iz [adresa], protiv tuženika [trgovačko društvo] /[osobni identifikacijski broj]/ sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa ZH, dipl. iur. (zaposlenica /Su-994/2022/), radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-700/2022-26 od 22. svibnja 2024., u sjednici održanoj 14. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-700/2022-26 od 22. svibnja 2024. pod stavkom I., III. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-700/2022-26 od 22. svibnja 2024. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.781,93 eura sa zateznim kamatama od 30. ožujka 2022. do isplate, iznos od 292,95 eura sa zateznom kamatom od 22. svibnja 2024. do isplate (stavak I. izreke) i naknaditi parnične troškove u iznosu od 2.077,95 eura sa zateznim kamatama od 22. svibnja 2024. do isplate (stavak III. izreke).

Odbijen je zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 200,00 eura, zatezne kamate na dosuđeni iznos od 292,95 eura od 30. ožujka 2022. do 21. svibnja 2024. (stavak II. izreke) i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška (stavak IV. izreke).

2. Protiv presude pod stavkom I., III. i IV. izreke žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

2.1. Tuženik predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak sudskih pristojbi.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijani dio prvostupanjske presude. Zahtijeva trošak odgovora na žalbu u iznosu 250,00 eura.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu, u granicama žalbenih navoda i po službenoj dužnosti, nije utvrđena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. i članka 354. stavka 1. na koju se poziva tuženik, bitne povrede odredba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, žalbeni razlog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, niti pogrešne primjene materijalnog prava, a koje tuženik veže uz stav da je pravična novčana naknada neprimjereno visoko utvrđena tužitelju vezano za nesporno ozljeđivanje u štetnom događaju od 4. svibnja 2021. i nastale posljedice, da je isplaćenim iznosom od 3.318,07 eura (25.000,00 kuna) u cijelosti ispunio svoju obvezu po osnovi pravične naknade i da je cijena sata tuđe pomoći i njege nerealno određena sa iznosom od 4,65 eura.

6. Odredbom članka 1100. stavkom 2. Zakona o obvezni odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a) je propisano - "Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom."

7. Iz citirane odredbe proizlazi da pravična novčana naknada (članak 1100. stavak 1. u vezi s člankom 19. stavkom 2. ZOO-a) nije naknada štete niti kazna za štetnika, već zakonom priznata činidba zadovoljenja oštećenom, visina koje se određuje posebnom pažnjom, na temelju mjerila težine povrijeđenog prava osobnosti u svakom konkretnom slučaja.

8. Mjerila težine povrijeđenog prava osobnosti tužitelja (rođen 1998. po zanimanju sanitarni tehničar) uslijed ozljede zadobivene na radu 4. svibnja 2021. (amputacija vrška trećeg prsta desne šake kao posljedica prignječenje u obavljanju procesa rada) su: fizičke boli (jakog intenziteta 2 dana, srednjeg 8 dana, manjeg 28 dana) i neugodnosti prilikom liječenja, strah (jakog intenziteta kratkotrajno u trenutku ozljeđivanja, sekundarni strah jačeg intenzitete 1 dan, srednjeg 5 dana, manjeg 21 dan), trajno umanjene životne aktivnosti od 3% (oslabljeni osjet dodira vrška prsta, bol na pritisak korijena nokta, termalno ograničenje fleksije krajnjeg članka, ispadanje stvari iz desne ruke), naruženost na granici manjeg do srednjeg stupnja (deformitet nokta trećeg prsta desne šake, nepravilan ožiljak na volarnoj strani vrška amputiranog dijela trećeg prsta desne šake, koji prst je za oko 1 cm niži od prsta na lijevoj ruci).

9. Navedena mjerila težine povrijeđenog prava osobnosti tužitelja na tjelesno i psihičko zdravlje, osnova su za zaključak, kako ga je formirao i prvostupanjski sud, da je novčana satisfakcija u ukupnom iznosu od 6.100,00 eura, pravična i realna, i da je tuženik s obzirom na nesporno isplaćeni iznos od 3.318,07 eura dužan isplatiti tužitelju i daljnji iznos od 2.781,93 eura na ime pravične novčane naknade.

10. Naime, za duševnu bol zbog trajno smanjene životne aktivnosti, kao mjerilo težine povrijeđenog prava osobnosti nije presudan postotak opsega tjelesnog oštećena kod tužitelja, kako to u biti tvrdi tuženik, već trajne posljedice ozljeđivanja i način na koji se manifestiraju, odnosno kako utječu na opće životne sposobnosti, a pri čemu treba imati u vidu i starost tužitelja. Trajne posljedice kod tužitelja (rođen 1998. godine po zanimanju sanitarni tehničar) se manifestiraju, kako je navedeno, u oslabljenom osjetu dodira vrška prsta, boli na pritisak korijena nokta, ograničenoj fleksije krajnjeg članka i ispadanju stvari iz desne ruke, i kao takve su pravilno cijenjene po prvostupanjskom sudu kod utvrđivanja visine ukupne pravične novčane naknade.

11. Nadalje, fizičke boli kao mjerilo težine povrijeđenog prava osobnosti ne podrazumijeva samo trajanje i intenzitet boli, već i karakter ozljede koje je oštećeni pretrpio i druge neugodnosti prilikom liječenja. Pored činjenica da je tužitelju, koji je dešnjak, u štetnom događaju, prignječen treći prst desne šake, da je dio prsta koji je kasnije amputiran donio sobom kod liječničke intervencije neposredno nakon događaja, da se zbog ozljede liječio od 4. svibnja do 28. kolovoza 2021., tijekom kojeg je bio izložen RTG snimanju i kontrolnim pregledima kirurga, uz previjanje, u šest navrata i obavljao fizikalnu terapiju na koju je upućen, ne mogu se prihvatiti žalbeni navodio da na temelju tog mjerila težine povrijeđenog prava osobnosti tužitelja, ukupna visine pravične novčane naknade previsok određene.

12. Suprotno ne argumentiranim, a time i neosnovanim navodima žalbe, strah kao jedan od mjerila s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, a osobito jačina i trajanje opravdavaju utvrđenu novčanu satisfakcije, kao je to odlučio i prvostupanjski sud. 13. Pri ocjeni duševne boli zbog naruženosti, kao mjerilo težine povrijeđenog prava osobnosti, stupanj naruženosti se ne može cijeniti neovisno od bitnih elemenata za ocjenu psihičkih patnji tužitelja, od kojih su najvažniji dob tužitelja i lokalitet ozljede, niti zanemariti pravila iskustva da sama spoznaja o naruženosti, pogotovo kad je uočljiva drugim osobama ima za posljedicu kod tužitelja osjeća neugodnosti, a u vezi s tim i osjećaj manje vrijednosti prema ostalima ljudima, koji taj nedostatak nemaju.

14. Prema tome, pored činjenice da se kod tužitelja po ocjeni vještaka liječnika radi o naruženju manjeg do srednjeg stupnja, kojeg čini deformitet nokta i nepravilan ožiljak na volarnoj strani vrška amputiranog dijela trećeg prsta desne šake, da je neposrednim zapažanjem suda, na prijedlog tuženika (list 43. spisa) utvrđen nesklad ozlijeđenog prsta desne šake i zdravog prsta na lijevoj šaci (ozlijeđeni prst desne šake je za oko 1 cm niži od prsta na lijevoj šaci) i uočljivost naruženja trećima, ne mogu se prihvatiti navodi žalbe u dijelu kojim tuženik tvrdi da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir utvrđenja vještaka, već da je sam utvrdio, iako za to nema stručno znanje "kako je naruženje vrlo uočljivo trećima".

15. Dakle, prvostupanjski je sud ispitao konkretan slučaj i odgovorio na sve bitne navode stranaka, nije dao važniju prednost tužitelju, niti postupao arbitrarno, kako to pokušava prikazati tuženik i pravilno je primijenio odredbu članka 1100. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 1063. i člankom 1064. ZOO-a, kad je naložio tuženiku (osiguratelju štetnika) isplatiti tužitelju na ime pravične novčane naknade i daljnji iznos od 2.781,93 eura sa zateznim kamatama od 30. ožujka 2022. (podnošenje tužbe) do isplate.

16. Cijenu sata za tuđu pomoć i njegu kao izvanrednu uslugu, koja je posljedica tužiteljevog ozljeđivanja i tuženikova je obveza, koju tužitelju nitko nije bio dužan pružati bez naknade pa ni ukućani, što je tuženik učinio nespornim na ročištu održanom 28. veljače 2024. (list 68. spisa), prvostupanjski je sud pravilno slobodnom ocjenom (članak 223. stavak 2. ZPP-a) odredio sa iznosom od 4,65 eura (35,04 kuna), a u prilog čemu treba imati u vidu i da je prema javno dostupnim statističkim podacima, cijena sata za ostale uslužne djelatnost na području [adresa] (prebivališta tužitelja), u vrijeme pružanja tuđe pomoći i njege, i donošenja predmetne presude iznosila 12,1 eura, odnosno bila gotovo tri puta veća od po slobodnoj ocjeni utvrđene cijene sata tuđe pomoći i njege po prvostupanjskom sudu, zbog čega se ne mogu prihvatiti ne argumentirani, a time i neosnovani navodi žalbe da je cijena sata tuđe pomoći i njege, utvrđena po prvostupanjskom sudu nerealna i neosnovana.

17. Neosnovano tuženik osporava i odluku o troškovima.

18. Budući da je tuženik prije i tijekom parnice osporavao tužitelju pravo na daljnji iznos na ime naknade štete, ponavljajući svoja pravna shvaćanja, neovisno o postavljenom tužbenom zahtjevu u tužbi i konačno određenom nakon izvedenog dokaza medicinskim vještačenjem po nalogu suda, to su razlozi za vođenje predmetne parnice na strani tuženika, zbog čega tužitelju, neovisno o djelomično smanjenom tužbenom zahtjevu, a time i djelomično povučenoj tužbi nakon izvedenog dokaza medicinskim vještačenjem, pripada pravo na trošak od tuženika, koji je bio potreban.

19. Svaka drugačija odluka o troškovima postupka štetnika na teret oštećenog ne samo da nije u skladu sa principima na kojima se temelje pravila o troškovima, bez obzira kako glase, a to je racionalnost, svrsishodnost i pravednost, već rezultira i ograničenjem koje umanjuje samu bit tužiteljevog prava na pristup sudu i odvraćanjem oštećenog od ostvarivanja prava na djelotvornu sudsku zaštitu, kako je u biti pravilno zaključio i prvostupanjski sud (točka 23. obrazloženja prvostupanjske presude).

20. Prema tome, neovisno o djelomičnom smanjenom zahtjeva za isplatu pravične novčane naknade, nakon izvedenog dokaza medicinskim vještačenjem po nalogu suda (djelomično povučenoj tužbi), vezano za koji dio zahtjeva tuženik nije imao posebne troškove, a s obzirom na uspjeh tužitelja sa konačnim zahtjevom, visina kojeg je mjerodavna kao vrijednost predmeta spora za određivanje naknade troškova na ime nagrade za zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku, koja je u istom razdjelu određenih bodova kao i potraživanje iz tužbe (100 bodova prema Tbr. 7. stavku 1. točki 1/4 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., u daljnjem tekstu: OT/), tuženik je prema odredbi članka 154. stavku 5. ZPP-a dužan naknaditi tužitelju trošak koji je bio potreban u vođenju predmetne parnice i sam snositi svoj trošak iste.

21. Tuženikovo osporavanje primijenjene vrijednost boda od 2,00 eura za utvrđivanje troška nagrade za zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku, u granicama zahtjeva za naknadu troška, specificiranog 28. veljače 2024. (list 69. spisa) je odraz pogrešno tumačenja pravila o troškovima. To iz razloga, što obveza suda na primjenu tarife za nagrade odvjetnika proizlazi iz odredbe članka 155. stavka 2. ZPP- a, koja je prisilni naravi, a tek podredno iz OT koju na temelju Zakona o odvjetništvu utvrđuje i donosi Hrvatska odvjetnička komora, uz suglasnost ministra pravosuđa, a kojom je određena primjena tarife i vrijednosti boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima (Tbr. 52. stavak 3. i 54. OT).

22. Stoga, nije u pravu tuženika kada tvrdi da je primjenom vrijednosti boda od 2,00 eura na njegovu štetu pogrešno primijenjeno materijalno pravo u odluci o troškovima koja se odnosi na nagradu za zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku jer da je obveza primjene tarife drugačija od samih zakona i da je za radnje poduzete prije 2. studenog 2022. trebalo primijeniti vrijednost boda koji je bio na snazi u vrijeme poduzimanja radnje.

23. Materijalno pravo u odluci o troškovima postupka, kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.077,95 eura (članak 154. stavak 5. ZPP-a) sa zateznim kamatama od 22. svibnja 2024. (donošenja odluke o troškovima) do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a, članak 29. stavak 1., 2./2., 7. i 8. ZOO-a) i kojom je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova sudskih pristojbi (drugih troškova tuženik nije imao), nije primijenjeno na štetu tuženika, kako to isti neosnovano tvrdi.

24. Zahtijevani trošak sudske pristojbe na žalbu pada na teret tuženika jer nije uspio sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

25. Radnja odgovora na žalbu nije bila potrebna u vođenju predmetne parnice zbog čega trošak iste nije priznat tužitelju (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

26. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-700/2022-26 od 22. svibnja 2024. pod stavcima I., III. i IV. izreke nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tuženiku, niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II. i III.).

U Zagrebu 14. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Nika Grospić Ivasović