Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5671/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gabriele Topić Kordej, predsjednika vijeća, Suzane Radaković suca izvjestitelja i člana vijeća, te Sandre Artuković Kunšt, univ. spec. iur., člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LUKOIL Croatia d.o.o. ([osobni identifikacijski broj]) Zagreb, Capraška 6, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Orehovec, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene MI (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], koju zastupa punomoćnik Zdravko Ivić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10322/2023-170 od 1. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10322/2023-170 od 1. listopada 2024. u stavku I izreke.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I Nalaže se tuženici platiti tužitelju iznos od 97.364,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.5.2002. godine do isplate, do 31.12.2007. godine po stopi iz čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, do 31.7.2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II Tužitelj se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 83.883,81 eura sa kamatom tekućom od 31.5.2002. godine do isplate.

III Stranke se odbijaju sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.“

2. Protiv dijela presude, u stavku I izreke žali se tužena iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 181.248, 17 eura sa zateznim kamatama od 31. svibnja 2002., a koji zahtjev je obračunata kamata na zakašnjelo podmirenje duga time da je zahtjev podnesen 31. svibnja 2002.

5. U žalbenom postupku, sporno je da li je predmetno potraživanje u zastari i da li je tužitelj naplatio svoje potraživanje temeljem pravomoćne i ovršne presude u odnosu na tuženika Cro Petrol Zagreb (ranije I tuženik u postupku).

6. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja obzirom da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovu izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom temeljem čl. 8. ZPP utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

9. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio;

- da je predmetni postupak pokrenut 30.11.1999. time da položaj tuženika (I tuženika) imao je i Cro Petrol Zagreb d.o.o. i da je u odnosu na istoga donesena pravomoćna i ovršna presuda kojom je tom tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 3.287.791,01 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.05.2002. godine do isplate i da je u odnosu na istog tuženika postupak okončan;

- da je tužitelj tijekom cijelog postupka isplatu navedenog iznosa potraživao solidarno od oba tuženika;

- da je Vrhovni sud Republike svojom odlukom broj Rev-x-711/16 od 6.9.2016. pravomoćno odbio zahtjev tužitelja u odnosu na tuženicu za isplatu iznosa od 1.908.459,05 kn (253.296,04 eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.5.2002. godine do isplate;

- da je nakon navedene odluke preostalo odlučiti o zahtjevu u 1.379.331,96 kuna koji tužitelj od tuženice potražuje sa kamatom tekućom od 31.05.2002. godine do isplate;

- da je u odnosu na navedeni zahtjev prvostupanjski sud donio odluku poslovni broj P-4183/20-132 dana 6. srpnja 2021. kojom je tuženicu obvezao platiti tužitelju iznos od 13.717,63 kn (1.820,64 eura) i parnični trošak u iznosu od 9.528,12, a koja je za citirane iznose postala pravomoćna i ovršna, jer tuženica protiv iste nije uložila žalbu;

- da je prema točki II izreke navedene odluke tužitelj odbijen sa zahtjevom za iznos od 1.365.614,33 kn (181.248,17 eura) sa kamatom od 31.5.2002. godine do isplate;

- da je prvostupanjska odluka u navedenoj točci II izreke ukinuta rješenjem ovog suda poslovni broj Gž-123/2023 dana 4.7.2023. godine i predmet je vraćen na ponovno suđenje;

- da prema konačno postavljenom zahtjevu tužitelj od tuženice traži isplatu iznosa od 181.248,17 eura sa kamatom od 31.5.2002.;

- da je u trenutku podnošenja tužbe jedini tuženik bio je obrt [obrt], koji je bio u vlasništvu tuženice, a kojeg je pravni sljednik postao CRO PETROL ZAGREB d.o.o.;

- da postoji solidarna odgovornost tuženika u odnosu na kojeg je postupak pravomoćno okončan CRO PETROL ZAGREB d.o.o. i tuženice;

- da je tužitelj tužbom 30.11.1999. godine zahtijevao plaćanje glavnog duga u iznosu od 10.922.896,35 kn, a na ime isporučene robe tijekom 1997. i 1998. godine, i na taj iznos je kamatu zahtijevao od dana podnošenja tužbe do isplate;

- da je tužitelj podneskom od 31.5.2002. promijenio istovjetnost zahtjeva zahtijevajući isplatu od 1.379.331,96 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe (30.11.1999.), navodeći da je glavno potraživanje podmireno, ali sa zakašnjenjem, i tada po prvi puta zahtijeva isplatu kamate i za razdoblje prije 30.11.1999. godine;

- da predmetni zahtjev predstavlja zahtjev za isplatom kamate na dospjele, a neplaćene iznose kamate tekuće od dospijeća pojedinih iznosa računa (glavnog potraživanja) do dana plaćanja, a koja kamata je izražena u apsolutnom iznosu;

- da je tužitelj još jednom povisio zahtjev i to podneskom dana 23.1.2006. godine potražujući ukupno iznos od 3.287.791,01 kn, ali je za to povišenje (1.908.459,05 kn), tužitelj odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pravomoćno odbijen;

- da je na zastaru tražbine tužitelja, kamatu izraženu u apsolutnom iznosu mjerodavna odredba čl. 372. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje u tekstu: ZOO/91);

- da iz odluke koju je u ovoj pravnoj stvari donio Županijski sud poslovni broj Gž- 123/2023-2 dana 4. srpnja 2023. proizlazi da ne zastarijevaju kamate po računima koje su dospjele u vremenu od tri godine računajući unatrag od dana preinake tužbe (preinaka 31. svibnja 2002), tj. iznos kamata za račune dospjele prije 31.5.1999. godine;.

- da je sukladno navedenom stavu izveden dokaz dopunskog vještačenja po stalnom sudskom vještak mr.sc. Zrinko Ručević (list 481-485 spisa);

- da prema nalazu i mišljenju vještaka radi se o iznosu od 97.364,36 eura;

- da je povodom prigovora tužitelja izveden dokaz dopunskog saslušanja vještaka na ročištu 17. rujna 2024.;

- da iz dopunskog očitovanju vještaka proizlazi da se pravomoćno dosuđeni iznos tužitelju ne treba oduzeti od sada utvrđenog iznosa zateznih kamata, jer se radilo o iznosu koji se odnosio na inicijalno postavljeni tužbeni zahtjev tj. tužbu 30.11.1999. godine i da se njegov nalaz i mišljenje sačinjen dana 16.4.2024. godine odnosi na zahtjev postavljen dana 31.5.2002. godine;

- da nalaz i mišljenje prihvatio izrađen u skladu s pravnim shvaćanjem Županijskog suda imajući u vidu preinaku tužbe;

10. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je obvezao tuženicu na isplatu iznosa od 97.364,36 eura sa zateznim kamatama od 31. svibnja 2005. sukladno čl. 279. ZOO/91 te odbio preostali dio tužbenog zahtjeva.

11. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

12. Stoga, suprotne tvrdnje tuženika su bez pravnog uporišta.

13. U odnosu na žalbene navode tuženice kojima upire na činjenicu da se radi o solidarnoj obvezi oba tuženika u ovoj pravnoj stvari time da je u odnosu na jednog tuženika postupak pravomoćno okončan (Cro Petrol Zagreb) i da je tužitelj na temelju pravomoćne i ovršne presude mogao naplatiti predmetno potraživanje pa da ukoliko je isto naplaćeno, tada tužitelj ne može to potraživanje tražiti i od tuženice, a radi čega činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno, ukazuje se na slijedeće.

14. Prema odredbi čl. 414. st. 1. ZOO-a svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjena, ali kad jedan dužnik ispuni obvezu ona prestaje i svi se dužnici oslobađaju.

Nadalje, st. 2. propisano ja da od više solidarnih dužnika svaki može dugovati s drugim rokom ispunjenja, pod drugim uvjetima i uopće s različitim odstupanjima.

15. U smislu navedene odredbe u slučaju kada je u odnosu na jednog od više solidarnih dužnika donesena pravomoćna i ovršna presuda, to nije zapreka da se parnični postupak vodi protiv ostalih solidarnih dužnika i njima naloži ispunjenje iste solidarne obveze ( čl. 414. st. 1. ZOO).

Naime, solidarna odgovornost više solidarnih dužnika u smislu čl. 414. st. 1. ZOO-a prestaje kad jedan od solidarnih dužnika ispunu solidarnu obvezu u cijelosti, jer se u tom slučaju ostali solidarni dužnici oslobađaju solidarne obveze.

16. Zaključno, i ako je i u odnosu na jednog od više solidarnih donesena pravomoćna i ovršna presuda, može se voditi parnica i protiv ostalih solidarnih dužnika i njima naložiti ispunjenje solidarne obveze, a što je slučaj u ovoj pravnoj stvari, jer donošenjem pravomoćne i ovršne presude ne prestaje solidarna obveza ostalih solidarnih dužnika obzirom da obveza prestaje tek namirenjem vjerovnika.

17. Jednako tako, tuženici se ukazuje da prema čl. 7. st.1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

Nadalje, st. 2. propisano je da je sud ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (čl. 3. st. 3.), ako zakonom nije drugačije odlučeno, a što nije slučaj u ovoj pravnoj stvari.

18. Pored navedenog, odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaza na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

19. Između ostalog, prema čl. 352. st. 1. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.

20. U naprijed iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, tuženici se prvenstveno ukazuje da je tužitelj radi naplate svog potraživanja i pokrenuo predmetni postupak kako protiv ranije naznačenog I tuženika Cro Petrol Zagreb tako i protiv tuženice te da na tužitelju nije teret dokazivanja negativne činjenice odnosno kako to navodi tuženica da nije naplatio potraživanje od ranijeg I tuženika, a koje ima na temelju pravomoćne i ovršne presude.

21. Suprotno tvrdnji tuženice teret dokazivanja činjenica vezano za naplatu tužitelja i ispunjenja obveze na temelju pravomoćne i ovršne presude potraživanja od strane ranijeg I tuženika i s time u vezi prestanka solidarne obveze tuženice, sukladno čl. 7. i čl. 219. ZPP-a je na strani tuženice, a koju činjenicu naplate potraživanja tuženica iznosi tek u žalbi.

22. Stoga, žalbeni navodi tuženice o eventualnom ispunjenju obveze i naplate potraživanja tužitelja od strane ranijeg solidarnog dužnika nisu razmatrani sukladno čl. 352. st. 1. ZPP-a, i kao takvi su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

23. Podredno, napominje se da je u ovoj pravnoj stvari provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr. Zrinku Ručeviću dana 15. travnja 2024. iz kojeg proizlazi da potraživanje tužitelja iznosi 83.888,81 eura, a na koji nalaz tuženica nije imala primjedbe pa tako nije niti istaknula prigovor u pravcu naplate tužitelja od drugog solidarnog dužnika.

24. U odnosu na žalbene navode kojima tužena ustraje kod prigovora zastare, valja reći da je vezano za zastaru potraživanja ovaj sud iznio svoje pravno stanovište u ovoj pravnoj stvari u rješenju poslovni broj Gž-123/23 od 4. srpnja 2023. te je prvostupanjski sud sukladno tom stavu i izveo dokaz dopune financijskog vještačenja, a na koji nalaz tužena kako je to navedeno nije imala primjedbe.

25. Obzirom na navedeno, žalbeno navodi tužene vezano za istaknuti prigovor zastare su bez pravnog uporišta.

26. Stoga, suprotno tvrdnji tuženice odlučne činjenice u postupku su pravilno i potpuno utvrđene te je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao kada je dijelom usvojio tužbeni zahtjev u odnosu na tuženicu i odlučio na navedeni način.

27. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke

U Zagrebu 14. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Gabriela Topić Kordej