Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P-56/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Meliti Šmentanec-Klarić, po prijedlogu višeg sudskog savjetnika-specijalista Aleksandra Drakulića, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupanog po punomoćniku Juraju Mariniću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Općine Sveti Đurđ, Ulica braće Radića 1A, Sveti Đurđ, OIB: 43894275599, koju zastupa načelnik FU, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave, zaključene 30. listopada 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, te objave presude i rješenja, 14. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je djelomično povučena tužba tužitelja radi isplate iznosa od 13,97 EUR.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Općina Sveti Đurđ, Sveti Đurđ, Ulica braće Radića 1 A, OIB:43894275599 tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB:43965974818 na ime dugovanja za potrošenu električnu energiju isplatiti iznos 13,97 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 0,18 EUR od 07.02.2023. pa do isplate,

- 4,55 EUR od 07.03.2023. pa do isplate,

- 4,70 EUR od 06.04.20236. pa do isplate,

- 4,54 EUR od 30.05.2023. pa do isplate

po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi isplate u kojoj, u bitnom, navodi:

[katastarska općina]

- da tuženik kao vlasnik predmetnih nekretnina troši električnu energiju tužitelja preuzimajući je bez važećeg ugovora o opskrbi električnom energijom za predmetno obračunsko mjerno mjesto, odnosno na način da se priključio na mrežu tužitelja, a da nikada ranije nije stekao status korisnika mreže za predmetno obračunsko mjerno mjesto br.2200301446; da računi za potrošenu električnu energiju za predmetno razdoblje glase na pok. NU koji je do svoje smrti bio ovlašteni ugovorni kupac tj. krajnji korisnik električne energije za predmetno obračunsko mjerno mjesto,

- da tuženik kao vlasnik nekretnine nije nakon smrti pok. NU sklopio s tužiteljem ugovor o opskrbi električnom energijom niti je stekao na bilo koji način status korisnika tužitelja sukladno članku 24. i 26. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 100/22),

- da se za utuženo razdoblje (od 05.12.2022. do 29.05.2023.) kao kupac električne energije, odnosno kao dužnik, vodi pok. NU, a od njegove smrti je vlasnik nekretnina ovdje tuženik, pa je on odgovoran u cijelosti za utuženi dug, a isti nije platio do podnošenja tužbe.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu, u bitnom, navodi:

- da je dio utuženog iznosa za razdoblje od 6.prosinca 2022. do 7. veljače 2023. u zastari, s obzirom na to da je tužba podnesena 9. veljače 2023., a rok zastare je godinu dana,

- da je ostatak utuženog iznosa od 13,27 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tuženik podmirio 19.3.2024., a o čemu da dostavlja dokaz u prilogu.

3. Podneskom od 4. travnja 2024. tužitelj je djelomično povukao tužbeni zahtjev za iznos glavnice od 13,97 EUR zajedno s pripradajućim zakonskim zateznim kamatama, navodeći u bitnom:

- da je prigovor zastare tuženika djelomično osnovan, odnosno da nije osnovan za dug po računu od 15.2.2023. u iznosu od 4,55 EUR, dug po računu od 15,3,223. U iznosu od 4,70 EUR te za dug po računu od 30.4.2023. u iznosu od 4,54 EUR.

- da je nesporna uplata tuženika od 13,79 EUR, međutim da tuženik nije naznačio što točno plaća pa mu je tužitelj zatvorio dug po računima za 11/23, 12/23, 01/24, 02/24 I 03/24,

- da ostaje kod potraživanja glavnice u iznosu od 13,79 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, odnosno kod potraživanja parničnog troška.

4. U podnesku od 22. listopada 2024. tuženik u bitnom navodi:

- da je u odgovoru na tužbu jasno naznačio da se uplata od 13,79 EUR odnosi na dugovanje po računima: od 15.2.2023. u iznosu od 4,55 EUR, od 15.3.2023. u iznosu od 4,70 EUR, te od 30.4.2023. u iznosu od 4,54 EUR, dok ostatak dugovanja iz tužbe tuženik ne priznaje jer je isto u zastari,

- da je u odgovoru na tužbu omaškom naveo da se radi o uplati od 19.3.2024. godine jer je iz potvrde koja je dostavljena uz odgovor na tužbu jasno vidljivo da se radi o uplati od 25.3.2024. godine u iznosu od 13,79 EUR,

- da su jedini računi koje je tužitelj s obzirom na prigovor zastare tuženika (koji tužitelj priznaje) mogao „zatvoriti“ upravo gore navedeni računi od 15.2.2023,

15.3.2023. i 30.4.2023. godine na iznos od ukupno 13,79 EUR, a ne „kasniji“ računi koje tužitelj spominje.

5. Kako se o djelomičnom povlačenju tužbe tuženik nije izričito očitovao već se upustio u daljnje raspravljanje, time je iskazao prešutnu suglasnost na takvo djelomično povlačenje tužbe; stoga je na temelju odredbe čl. 193. st. 2 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) odlučeno kao u izreci rješenja.

6. U podnesku od 25. listopada 2024. tužitelj navodi da tuženik nije mogao naznačiti što plaća u odgovoru na tužbu već je to trebao učiniti prilikom plaćanja, te da je stoga predmetnom uplatom zatvorio najstarija otvorena dugovanja. Istim podneskom uređuje tužbeni zahtjev na način kao što je navedeno u izreci presude.

7. U dokaznom postupku sud je pročitao dokumentaciju koja prileži u spisu: izvod iz poslovnih knjiga tužitelja (stranica 5 spisa), izvatke iz zemljišne knjige (stranice 6-8 spisa), potvrdu o provedenom nalogu za plaćanje (stranica 17 spisa) te račune tužitelja (stranice 22-32 spisa).

8. Odluku kao u izreci sud je donio prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka.

9. Predmet spora je novčano potraživanje tužitelja za isporučenu električnu energiju u odnosu na obračunsko mjesto br. 2200301446 u Strugi kbr. 80. Inicijalnom tužbom tužitelj potražuje ukupan iznos od 27,76 EUR, odnosno iznos od 4,31 EUR po računu br. 221101-9 od 15. studenog 2022. s dospijećem 5. prosinca 2022., iznos od 4,83 EUR po računu br. 221202-3 od 15. prosinca 2022. s dospijećem 5. siječnja 2023., iznos od 4,83 EUR po računu br. 230103-4 od 23. siječnja 2023. s dospijećem 6. veljače 2023., iznos od 4,55 EUR po računu br. 230204-9 od 15. veljače 2023. s dospijećem 6. ožujka 2023., iznos od 4,70 EUR po računu br. 230305-3 od 15. ožujka 2023. s dospijećem 5. travnja 2023., te iznos od 4,54 EUR po računu br. 230420-3 od 30. travnja 2023. s dospijećem 29. svibnja 2023. Podneskom od 4. travnja 2024. tužitelj djelomično povlači tužbeni zahtjev za iznos glavnice od 13,97 EUR, te u nastavku postupka, podneskom od 25. listopada 2024. uređuje tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje ukupan iznos od 13,97 EUR, a koji se odnosi na potraživanja po računima s dospijećem 6. veljače 2023., 6. ožujka 2023., 5. travnja 2023. i 29. svibnja 2023., kao što je navedeno u točki I. izreke presude.

10. Sporna je visina potraživanja tužitelja. Naime, tuženik tijekom postupka ne osporava utužene račune, već u odgovoru na tužbu, a i kasnijim podnescima, ističe prigovor zastare u odnosu na potraživanja po računima s dospijećem do 7. veljače 2023. (odnosno računima s dospijećem od 6. prosinca 2022., 6. siječnja 2023. i 7. veljače 2023. u ukupnom iznosu od 13,97 EUR) te naglašava da je preostalo potraživanje podmirio. Pritom u odgovoru na tužbu navodi da je podmirio iznos od 13,27 EUR i to 19. ožujka 2024., međutim podneskom od 22. listopada 2024. ispravlja istaknuti navod te naglašava da je 25. ožujka 2024. podmirio iznos od 13,97 EUR, a što proizlazi i iz potvrde o uplati koja je dostavljena uz tužbu. Tužitelj nespornom čini uplatu tuženika od 25. ožujka 2024. u iznosu od 13,79 EUR te prihvaća osnovanost istaknutog prigovora zastare, odnosno u podnesku od 4. travnja 2024. navodi kako isti nije osnovan u pogledu potraživanja po računima s dospijećem od 15. veljače 2023., 15. ožujka 2023. te 30. travnja 2023. Međutim, tužitelj naglašava da tuženik prilikom uplate nije naznačio što točno plaća pa je predmetnom uplatom zatvoren dug po računima za 11/23, 12/23, 01/24, 02/24 i 03/24, a slijedom čega povlači tužbeni zahtjev za iznos glavnice od 13,97 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Na koncu, podneskom od 25. listopada 2024. uređuje tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje iznos od ukupno 13,97 EUR, s pojedinačnim iznosima kao u izreci presude.

11. Istaknuti prigovor zastare potraživanja je osnovan.

12. Odredbom čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05. i 41/08, dalje: ZOO), propisano je da tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kada je isporuka odnosno usluga, obavljena za potrebe kućanstva, zastarijevaju za jednu godinu.

13. Iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja (str. 5 spisa), na koje se u tužbi poziva tužitelj, proizlazi da njegovo potraživanje iznosi ukupno 27,16 EUR te se odnosi na račune: br. 221101-9 od 15. studenog 2022. s dospijećem 5. prosinca 2022. u iznosu od 4,31 EUR, br. 221202-3 od 15. prosinca 2022. s dospijećem 5. siječnja 2023. u iznosu od 4,83 EUR, br. 230103-4 od 23. siječnja 2023. s dospijećem 6. veljače 2023. u iznosu od 4,83 EUR, br. 230204-9 od 15. veljače 2023. s dospijećem 6. ožujka 2023. u iznos od 4,55 EUR, br. 230305-3 od 15. ožujka 2023. s dospijećem 5. travnja 2023. u iznosu od 4,70 EUR, te br. 230420-3 od 30. travnja 2023. s dospijećem 29. svibnja 2023. u iznosu od 4,54 EUR.

14. Stoga, kako se tužba u ovome predmetu odnosi na potraživanje s osnove utrošene električne energije, a ista je podnesena 9. veljače 2024., odnosno više od godine dana od dospijeća računa br. 221101-9 od 15. studenog 2022. (koji dospijeva 5. prosinca 2022.), računa br. 221202-3 od 15. prosinca 2022. (koji dospijeva 5. siječnja 2023.) i računa br. 230103-4 od 23. siječnja 2023. (koji dospijeva 6. veljače 2023.), proizlazi da su navedena potraživanja, u ukupnom iznosu od 13,97 EUR, obuhvaćena zastarom.

15. Nadalje, odredbom čl. 17. st. 1. ZOO-a propisano je: "Kad između istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja."

16. Iz potvrde o provedenom nalogu za plaćanje (str. 17 spisa) proizlazi da je tuženik 25. ožujka 2024. izvršio uplatu na račun tužitelja u iznosu od 13,79 EUR, dakle istoga dana kad je odgovor na tužbu tuženika (str. 14 spisa) predan pošti kao preporučena pošiljka.

17. Stoga, kako je tužitelj u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor zastare u odnosu na potraživanje tužitelja koje se odnosi na razdoblje do 7. veljače 2023. (koji prigovor tužitelj priznaje osnovanim u podnesku od 4. travnja 2024.) te ujedno naveo da je preostalo potraživanje (iznos od 13,79 EUR koji nije obuhvaćen zastarom) podmirio, a iz gore istaknute potvrde proizlazi da je to učinio istoga dana kad je podnio odgovor na tužbu, stajalište je ovoga suda da uračunavanje valja obaviti sukladno nedvojbeno izraženoj volji tuženika prilikom ispunjenja odnosno da je navedenom uplatom tuženik podmirio potraživanje tužitelja po računu od 15. veljače 2023. u iznosu od 4,55 EUR, po računu od 15. ožujka 2023. u iznosu od 4,70 EUR i po računu od 30. travnja 2023. u iznosu od 4,54 EUR.

18. Stoga je neosnovan zahtjev tužitelja u odnosu na potraživanje po navedenim računima, dok je potraživanje po preostalom utuženom računu, i to od 23. siječnja 2023., u iznosu od 0,18 EUR, s dospijećem 6. veljače 2024., kao što je već ranije istaknuto, obuhvaćeno zastarom, uzimajući u obzir da je tužba podnijeta 9. veljače 2024. Slijedom iznesenog odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja te je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

19. Uzimajući u obzir da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, a tuženik trošak nije tražio, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka.

20. Slijedom iznesenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

Varaždin, 14. siječnja 2025.

Sutkinja

Melita Šmentanec-Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354. st. 2. toč.

1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila ili od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisanim putem u tri primjerka, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a ZPP-a, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud

Dostaviti:

1. tužitelj - po punomoćniku Juraju Mariniću, odvjetniku iz Osijeka

2. tuženik – Općina Sveti Đurđ, Ulica braće Radića 1A, Sveti Đurđ, po načelniku

FU