Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4083/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur., kao predsjednice vijeća, Gabriele Topić Kordej kao sutkinje izvjestiteljice i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Zvonimiru Bućan, odvjetniku u Splitu, protiv EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, [osobni identifikacijski broj], Ul. grada Vukovara 282, HR-10000 Zagreb, zastupan po OD GRGIĆ & PARTNERI, odvjetniku Dinku Simoneli, radi isplate naknade iz osiguranja, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1488/2018 od 13. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 14. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1488/2018 od 13. svibnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev, preko iznosa od 4.248,86 eura, dakle za iznos od 15.570,27 eura s pripadajućim zateznim kamatama, te pod točkom II. izreke te se u tim dijelovima predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je, pod točkom I. izreke, prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu novčane tražbine u visini od 19.819,13 eura (149.327,27 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče počev od 04.08.2017.g. do isplate te je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. svibnja 2024. godine do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženik pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev u iznosu od 15.570,27 eura te pod točkom II. izreke i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu, podredno ukine i u pobijanom dijelu predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. Traži trošak žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode te predlaže žalbu tuženika odbiti.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud sukladno čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, a nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koju ističe tuženik. No počinjena je povreda pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Predmet spora je isplata naknade iz osiguranja zbog nastupanja štetnog događaja od 17. srpnja 2017. u kojem je zbog požara oštećena nekretnina u vlasništvu.

7. U ovoj fazi žalbenog postupka je po žalbi tuženika sporna dosuđena visina naknade s pripadajućom zateznom kamatom.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka je u bitnome utvrđeno:

- da su stranke sklopile ugovor o osiguranju imovine, između ostalog i za slučaj požara,

- da se dogodio osigurani slučaj 17. srpnja 2017.

- da je tužitelj podnio odštetni zahtjev 21. srpnja 2017. temeljem kojeg mu tuženik nije isplatio nikakvu naknadu

- da je nesporna pasivna legitimacija i odgovornost

- da je tijekom postupka bila sporna visina preko iznosa od 9.997,49 eura prema troškovniku koji je priložio u spis tuženik

- da tužitelj svoj zahtjev temelji na troškovniku u visini 19.819,13 eura

- da je vještačenjem utvrđena vrijednost građevinskih radova potrebnih za sanaciju u visini 195.532,20 kn koji iznos predstavlja 25.951,58 eura

9. U odnosu na spornu visinu tražbine je prvostupanjski sud utvrdio:

- da je 9 mjeseci prije požara vlasnik nekretnine, koja je u trenutku osiguranja bila starija od 30 godina, ishodio kredit za adaptacije nekretninu

-da je u svrhu odobrenja kredita izvršena procjena vrijednosti nekretnine u visini 11.162.00 eura i da je nekretnina osigurana kod tuženika na 58.530,84 eura

- da je u svrhu adaptacije nekretnine banka do nastanka osiguranog slučaja isplatila 45.301,38 eura.

10. Uzimajući u obzir sva navedena utvrđenja kao i činjenicu da nekretnina u požaru nije potpuno uništena jer je izgrađena od kamenih blokova već da su uništeni unutrašnjost kuće i krov u koje su uložena sredstva kredita za nabavku novih materijala i uređaja koji su nabavljeni u razdoblju od 21. prosinca 2016. do 17. srpnja 2017. prvostupanjski sud smatra da nema mjesta primjeni odredbi o amortizaciji. Prvostupanjski sud smatra da je u konkretnom slučaju valjalo primijeniti odredbe ugovora O.4.1. koja se i sukladno mišljenju tuženika ima primijeniti, a odnosi se na osiguranje po osnovu stvarne vrijednosti, uz primjenu Q.6 i Q.6.2. Master (Opći) uvjeti za osiguranje od požara i druga osiguranja imovine (dalje: Master ugovora), kod načina obračuna opsega štete i isplate osiguranine.

11. Odredba ugovora točke Q.6.2. Mastera ugovora glasi "(b) tuženik je dužan osiguraniku isplatom osigurnine pružiti mogućnost da oštećenu stvar dovede u stanje u kojem se nalazila prije nastupa osiguranog slučaja; sukladno odredbi ugovora Q.7.2. ako se prilikom ostvarenja osiguranog slučaja (ovdje požara) utvrdi da je građevina bila starija od 30 godina bez značajnije obnove smatrat će se da je osiguranje sklopljeno na "stvarnu vrijednost", a ne na "novu vrijednost".

12. Suprotno žalbenim navodima,u konkretnome slučaju prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i primijenio odredbe materijalnoga prava i to konkretno odredbu O.4.1. Mastera ugovora tj. kao da se radi o osiguranju na osnovi stvarne vrijednosti, uz primjenu Q.6. i Q.6.2. uvjeta tuženika. Primjenom odredbe Q.6.2. Mastera uvjeta, a cijeneći da je sav novo ugrađeni materijal i uređaji izgorjeli u požaru koji su potpuno novi i koji su nabavljeni u razdoblju od 21.12.2016. do 29.03.2017. i koji do požara 17.07.2017. nisu bili stari niti pola godine, to je jasno da nema mjesta umanjenju njihove vrijednosti radi amortizacije.

13. Nadalje, prvostupanjski sud rukovodeći se procjenom tuženikova procjenitelja od 17.10.2017. u visini od 9.997,49 eura bez PDV-a koja se PDV-om iznosi 12.496,86 eura, uzimajući u obzir da utvrđenje da je tužitelj u nekretninu uložio materijala i uređaja u vrijednosti od najmanje 45.301,38 eura, četiri mjeseca prije požara, pravilno zaključio kako treba tužitelju u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev koji je isti postavio u tužbi a na temelju svog izrađenog troškovnika prije podnošenja tužbe (22.03.2018.) i dosuditi mu traženih 19.819,13 eura (149.327,27 kn), a na koji način ne bih tužitelj bio stavljen u bolji položaj prije nastupa osiguranog rizika tj požara, tj ne bih se neosnovano obogatio, već bi se prema okolnostima slučaja djelomično vratio nekretninu u stanje prije nastupa požara. Na dosuđeni iznos od 19.819,13 eura (149.327,27 kn) tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate primjenom odredbe članka 943 ZOO-a istekom roka od 14 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva, a koji je tuženik zaprimio 21.07.2017. to iste imaju teći od 04. kolovoza 2017. upravo onako kako je to potraživao tužitelja tužbom.

14. Pravilno prvostupanjski sud nije uzeo u obzir visinu utvrđenu vještačenjem jer ta visina nije utvrđena prema ugovornim odredbama o načinu obračuna opsega štete i isplati osiguranine, već prema vrijednosti građevinskih radova potrebnih za sanaciju, a što u konkretnom slučaju nije primjenjivo jer se radi o isplati temeljem ugovornog osiguranja. Osim toga, visina utvrđena vještačenjem je veća od one koju potražuje tužitelj, pa je nelogično pozivanje tuženika na utvrđenja koja bi za njega bila nepovoljnija.

15. Tuženik i u ovoj žalbenoj fazi postupka osporava visinu tražbine i to ne samo preko visine koju je kao nespornu isticao tijekom prvostupanjskog postupka (9.997,49 eura) nego sada u žalbi osporava visinu tražbine preko iznosa od 4.248,66 eura. Tvrdi da je predlagao novo vještačenje na okolnost visine tražbine sukladno ugovornim odredbama, a da je prvostupanjski sud prešao preko toga utvrđujući visinu samostalno iako za to nema stručna znanja. Nastavno žalitelj tvrdi da prvostupanjski sud uzima kao dokaz visine tražbine privatni troškovnik tužitelja priložen uz tužbu kao mjerodavan, a da nije jasno zašto je ta privatna isprava tužitelja ima jaču pravnu snagu od one koju je dostavio tijekom postupka tuženik.

16. Uvidom u sadržaj spisa posebice u podnesak tuženika od 17. travnja 2023. razvidno je da je tuženik predložio novo vještačenje na okolnost visine osiguranine u skladu sa sadržajem ugovora o osiguranju te da od tog prijedloga u daljnjem tijeku postupka nije odustao. Prvostupanjski sud nije dao nikakve razloge o prijedlogu tuženika, a u okolnostima u kojima je sud prihvatio troškovnik tužitelja kao mjerodavan za utvrđenje visine tražbine, kojem troškovniku se tuženik u odgovoru na tužbu izričito protivio da se koristi, odluka prvostupanjskog suda se barem za sada ne može prihvatiti. Naime, troškovnik tužitelja, pa tako i tuženika, radi utvrđenja činjenice visine tražbine, sud je mogao koristiti samo uz suglasnost stranaka, a kako u konkretnom slučaju suglasnosti stranaka nije bilo to se sudska odluka ne može temeljiti na takvoj ispravi.

17. Slijedom sveg navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude temeljem odredbe čl. 370 ZPP. S obzirom na to da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku, jer je neizvjestan uspjeh stranaka u sporu.

18. U ponovnom postupku će prvostupanjski sud na pravilan način utvrditi visinu tražbine tako da provede vještačenje na okolnost visine naknade koja tužitelju pripada prema odredbama ugovora o osiguranju i Masteru ugovora (odredbe Q.6. i Q.6.2. u vezi s odredbom O.4.1.) nakon čega će moći donijeti valjanu i na zakonu zasnovanu odluku.

U Zagrebu 14. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur.