Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3636/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ksenije Grgić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GB iz [adresa], Ivana Rendića 16, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mladen Parčina, odvjetnik u Splitu, Hrvatskih iseljenika 8 b, protiv tužene DB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Andrea Čečuk, odvjetnica u Splitu, Slavićeva 15, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P- 2572/2020-20 od 29. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja GB kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2572/2020-20 od 29. svibnja 2024., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke te u odluci o troškovima postupka u dijelu pod točkom II. izreke kojim se nalaže tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 6.501,47 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev:

„1. Dužna je tužena u roku od 15 dana, a po pravomoćnosti ove presude isplatiti tužitelju iznos od 108.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, koja kamata teče:

- na iznos 3.500,00 kuna od 1. studenog 2014.

- na iznos 3.500,00 kuna od 1. prosinca 2014.

- na iznos 3.500,00 kuna od 1. siječnja 2015.

- na iznos 3.500,00 kuna od 1. veljače 2015.

- na iznos 3.500,00 kuna od 1. ožujka 2015.

- na iznos 3.500,00 kuna od 1. travnja 2015.

- na iznos 3.500,00 kuna od 1. svibnja 2015.

- na iznos 3.500,00 kuna od 1. lipnja 2015.

- na iznos 3.500,00 kuna od 1. srpnja 2015.

- na iznos 3.500,00 kuna od 1. kolovoza 2015.

- na iznos 3.500,00 kuna od 1. rujna 2015.

- na iznos 3.500,00 kuna od 1. listopada 2015.

- na iznos 3.500,00 kuna od 1. studenog 2015.

- na iznos 3.500,00 kuna od 1. prosinca 2015.

- na iznos 3.500,00 kuna od 1. siječnja 2016.

- na iznos 3.500,00 kuna od 1. veljače 2016.

- na iznos 3.500,00 kuna od 1. ožujka 2016.

- na iznos 3.500,00 kuna od 1. travnja 2016

- na iznos 3.500,00 kuna od 1. svibnja 2016.

- na iznos 3.500,00 kuna od 1. lipnja 2016.

- na iznos 3.500,00 kuna od 1. srpnja 2016.

- na iznos 3.500,00 kuna od 1. kolovoza 2016.

- na iznos 3.500,00 kuna od 1. rujna 2016.

- na iznos 3.500,00 kuna od 1. listopada 2016.

- na iznos 3.500,00 kuna od 1. studenog 2016.

- na iznos 3.500,00 kuna od 1. prosinca 2016.

- na iznos 3.500,00 kuna od 1. siječnja 2017.

- na iznos 3.500,00 kuna od 1. veljače 2017.

- na iznos 3.500,00 kuna od 1. ožujka 2017.

- na iznos 3.500,00 kuna od 1. travnja 2017.

- na iznos 3.500,00 kuna od 8. svibnja 2017.

pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Dužna je tužena naknaditi tužitelju parnični trošak sa zateznom kamatom koja teče od donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 6.501,47 eura.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 782,03 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan.“.

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I. izreke te u odluci o troškovima postupka u dijelu pod točkom II. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tuženice za naknadu parničnih troškova (u kojem nije uspio u sporu), žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih razloga, podredno u tom dijelu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, s time da nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tužitelj u žalbi sadržajno upire, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno čl. 8. ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pri čemu je za naglasiti da upravo sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, rukovodeći se time da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 220. ZPP-a, na koju povredu tužitelj sadržajno ukazuje u žalbi.

6. Žalbeni razlozi pogrešne primjene materijalnog prava, također nisu osnovani.

7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog nemogućnosti korištenja obiteljske stambene kuće u [adresa], za razdoblje od 1. listopada 2014. do 8. svibnja 2017., u ukupnom iznosu od 108.500,00 kuna, koji zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je vlasnik kuće sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u naravi kuća površine 80 m2, zgrada površine 24 m2 i dvor površine 418 m2), koju je stekao nasljeđivanjem iza pok. ĐB umrle **.**.2000., koja nekretnina graniči sa susjednom nekretninom vlasništvo tuženice označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], do kojih nekretnina su obje stranke dolazile jedinim mogućim pristupom i to preko nekretnine koja je označena kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (ranije oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), na kojoj nekretnini (pristupnom putu) je tuženica 28. studenog 2011. po sredini zemljišta izgradila pregradni zid i postavila ogradu, na koji način je tužitelja smetala u njegovom mirnom posjedu prava služnosti prolaza, što je utvrđeno rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-500/2011 od 11. studenoga 2015., koji pregradni zid i ograda su uklonjeni u ovršnom postupku vođenom kod istoga suda pod poslovnim brojem Ovr-445/2016 dana 8. svibnja 2017., čime je tužitelju ponovno omogućen pristup do njegove kuće koju nije mogao koristiti (naprijed opisanim postupanjem tuženice), a namjeravao ju je iznajmljivati.

8. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da njegovo pravo služnosti proizlazi iz sudske nagodbe od 22. prosinca 1978. zaključene kod Općinskog suda u Splitu u postupku pod poslovnim brojem P-1181/73, temeljem koje nagodbe je pod točkom IIIa/1 utvrđeno da CB pok. G (njegovom pravnom predniku), pripada štala sagrađena na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i čitava njena površina te istočni dio čest. zem. [katastarska čestica] prema zapadu do 2 m pred samom kućom označenom sa č. zgr. [katastarska čestica], a da ĆB ima urediti štalu o svom trošku, a što je već u cijelosti izvršeno, dok je ujedno pod točkom IIIb/1 utvrđeno da ZB pripada u cijelosti č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], stojna kuća i preostali dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s time da CB pok. G ima pravo prolaza preko čest. zem. [katastarska čestica] do svoje čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

9. Iz postupka koji je proveo prvostupanjski sud proizlazi utvrđenim:

- da je tužitelj vlasnik obiteljske stambene kuće koja se nalazi u [adresa], a koja je izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], stare izmjere 6332/2 k. o. [katastarska općina],

- da je tuženica vlasnica obiteljske stambene kuće koja se nalazi u [adresa], a koja je izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], stare izmjere 6362/1 k. o. [katastarska općina],

- da su prednici stranaka i to prednik tužitelja, CB, pokojnog G i prednik tuženice, ĆB, pokojnog D, u predmetu Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1181/73, sklopili 22. prosinca 1978. sudsku nagodbu prema kojoj CB pokojnog G ima pravo prolaza preko kč. br. [katastarska čestica] (prema novoj izmjeri oznake broj 2429) do svoje čestice 6332/2 k. o. [katastarska općina] (prema novoj izmjeri oznake broj 2428) - dakle preko čest. zem. [katastarska čestica] do svoje čest. zem. [katastarska čestica], uz zapadni put vlačice u širini 1 metar od ceste do njegovog dijela koji se nalazi na južnoj strani,

- da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Psp- 500/11. od 11. studenog 2015., utvrđeno da je tuženica postavila željezna klizna vrata na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te željeznu ogradu na međi koja dijeli čest. zem. [katastarska čestica] i tako zasmetala tužitelja u mirnom posjedu prava služnosti prolaza navedenom nekretninom (čest. zem. [katastarska čestica]),

- da je provedena ovrha u predmetu Ovr-445/16. radi rušenja željeznih kliznih vrata, nosača istih, ogradnog zida i željezne ograde na navedenom zidu,

- da je čitanjem povijesti promjena za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], utvrđeno da na istoj (zv. „G put 586 m2, upisana u posjedovnom listu 1323 na ime ĆB za ½ dijela i CB za ½ dijela), nisu evidentirane promjene upisa od 1997. do danas,

- da iz pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka Petra Čorića iz spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broje Pi-726/2014, proizlazi kako je 16. veljače 2018. izvršen očevid na nekretnini koja je predmet spora, prilikom kojeg je utvrđeno da predmetna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ima površinu 586 m2, koja u naravi predstavlja: - betonirani kolni prilaz širine cca 3,20 m, dužine cca 72 m, koji ima pristup s magistralne ceste Split-Omiš, a iznad kojeg se proteže pokos obrastao gustim raslinjem, te - zemljani prilaz širine cca 3 m, dužine cca 26 m, koji se proteže ispod navedenog betoniranog prilaza,

- da tužitelj nikada nije živio u predmetnoj kući u [adresa],

- da tužitelj nije provjeravao je li ograda koju je postavila tuženica zaključana ili otključana,

- da je kuća u [adresa] u lošem stanju, da zahtjeva ulaganje financijskih sredstava radi bavljenja turizmom,

- da tužitelj nije registriran kao iznajmljivač pri Uredu državne uprave u Splitsko- dalmatinskoj županiji, niti je tražio izdavanje dozvole za iznajmljivanje,

- da tužitelj nije dokazao da bi uslijed postupanja tuženica trpio štetu u vidu izgubljene zarade.

10. Polazeći od navedenih utvrđenja, rukovodeći se odredbama austrijskog Općeg građanskog zakonika (koji se primjenjuje do 31. kolovoza 1980. temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, „Narodne novine“, broj: 73/91, dalje OGZ), čije odredbe su se primjenjivale u pogledu služnosti u vrijeme sklapanja naprijed opisane sudske nagodbe, sud prvog stupnja prije svega zaključuje da je navedenom sudskom nagodbom prednik tužitelja, CB, stekao služnost prolaza preko nekretnine u vlasništvu prednika tuženice (hodanjem, odnosno prolaskom pješice), koje pravo služnosti prolaza (po kč. br. [katastarska čestica], u korist kč. br. [katastarska čestica]) je tužitelj naslijedio iza smrti ĐB (koja je umrla 2000.), posljedično čemu temeljem odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV), zaključuje i to da tužitelj nije stekao pravo stvarne služnosti provoza (po kč. br. [katastarska čestica], u korist kč. br. [katastarska čestica]), pa da mu tuženica zabranom provoza po kč. br. [katastarska čestica], nije mogla prouzročiti štetu (u vidu izgubljene zarade zbog nemogućnosti iznajmljivanja kuće), pri čemu i nastanak štete cijeni nedokazanim, obrazlažući da nije dovoljno da tužitelj tvrdi da je imao namjeru iznajmljivati svoju kuću, nego da je tužitelj dužan dokazati namjeru davanja kuće u najam, kao i činjenicu da bi time ostvario zaradu, zbog čega smatra neosnovanim tvrdnje tužitelja da mu je isključivo radi postupanja tuženice izmakla korist od iznajmljivanja kuće te primjenom odredbe čl. 1045. i čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje ZOO), odbija postavljeni tužbeni zahtjev i odlučuje kao u izreci pod točkom I.

11. Tužitelj u žalbi osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te zaključak prvostupanjskog suda da mu tuženica nije svojim postupanjem prouzročila štetu, uz tvrdnju da tužitelj ima pravo na naknadu štete neovisno o tome pripada li mu pravo služnosti prolaza ili pravo služnosti provoza (po kč. br. [katastarska čestica]), a da sud uopće nije utvrđivao je li tužitelju mogla nastati šteta u slučaju postojanja služnosti prolaza preko predmetne nekretnine, pozivajući se i na posjedovnu zaštitu koja mu je pružena u pravomoćno okončanom postupku u kojem je tuženici naloženo ukloniti postavljenu ogradu, upirući na zanemarivanje činjenice da je tužitelj suvlasnik predmetne nekretnine, što je predmetom postupka koji se vodi pred istim sudom pod poslovnim brojem P-2808/2018, po tužbi tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva, vezano za koji postupak je tužitelj predlagao prekid predmetnog postupka.

12. Prvostupanjski sud je, po ocjeni ovoga suda, u odnosu na zaključak o tome da na strani tužitelja nisu ispunjene pretpostavke za zatraženu naknadu štete, tijekom postupka raspravio sva sporna pitanja i ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje koje je odlučno za ocjenu osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva.

13. Naime, suprotno žalbenim navodima tužitelja, imajući u vidu činjenične navode koje je tužitelj iznosio tijekom postupka, pa tako i navode podneska od 13. travnja 2018. (list 41-42 spisa), jasno slijedi da tužitelj zahtjev za naknadu štete u ovoj pravnoj stvari temelji isključivo na tvrdnji „da mu tuženica onemogućava da pristupi sa vozilom do svoje kuće“ (radi čega ne može kuću koristiti, niti ju može iznajmljivati), na što se punomoćnik tužitelja određeno pozivao i na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava (list 109-110 spisa). Stoga su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude žalbeni navodi tužitelja kojima prigovara da sud prvog stupnja nije utvrđivao je li tužitelju mogla nastati šteta u slučaju postojanja služnosti prolaza preko predmetne nekretnine, pri čemu je i sam tužitelj, kako to proizlazi iz njegovog iskaza, nemogućnost korištenja svoje kuće i nemogućnost njezina iznajmljivanja, obrazlagao isključivo tvrdnjom da je postavljena fiksna ograda onemogućavala prolazak vozilima do parkinga ispred njegove kuće, ne pozivajući se na to da mu je bio onemogućen prolaz, već je i sam navodio da je u spornom razdoblju „pristupao u svoju kuću, ali pješke i to rijetko, gornjim ulazom u kuću koji se nalazi prije klizne ograde, ponekad s plaže“.

14. Suprotno žalbenim prigovorima tužitelja, na pravo tužitelja na naknadu štete ne utječe niti činjenica što mu je u odnosu na postavljenu ogradu pružena zaštita posjeda prava služnosti prolaza predmetnom nekretninom. To stoga što se u postupku smetanja posjeda, sukladno odredbi čl. 22. st. 2. ZV-a, zaštita posjeda pruža prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temeljem posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu, tako da je pružanje posjedovne zaštite (u odnosu na pravo posjeda služnosti prolaza predmetnom nekretninom), neodlučno za pružanje zatražene sudske zaštite u ovom postupku.

15. Pored navedenog, u pogledu ocjene postojanja pretpostavki za naknadu štete zbog izmakle koristi, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio neosnovanim zahtjev tužitelja za naknadu izmakle koristi u smislu odredbe čl. 1089. st. 3. ZOO-a (koja propisuje da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem), imajući u vidu da tužitelj nije dokazao da je od iznajmljivanja svoje kuće (koja je bila u lošem stanju te je zahtijevala ulaganje financijskih sredstava radi bavljenja turizmom, a tužitelj nije niti registriran kao iznajmljivač pri Uredu državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, niti je tražio izdavanje dozvole za iznajmljivanje), mogao osnovano očekivati dobit prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, pri čemu tužitelj naveni zaključak prvog stupnja žalbenim navodima posebno niti ne spori.

16. Kako je u konkretnom slučaju za ocjenu osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva od odlučnog značaja bilo utvrditi - je li tuženica postavljanjem željeznih kliznih vrata na betonskom prilazu kući tužitelja (na međi koja dijeli kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), onemogućila tužitelja u korištenju obiteljske stambene kuće u [adresa] te mu time prouzročila štetu jer nije mogao iznajmljivati predmetnu nekretninu, a tužitelji nije dokazao nastanak štete, bez utjecaja su na pravilnost i zakonitost pobijane presude sve žalbene tvrdnje kojima tužitelj upire na svoje pravo prolaza i provoza spornom nekretnom.

17. U takvim činjeničnim i pravnim okolnostima u kojima tužitelji nije dokazao nastanak štete, kod ocjene osnovanosti zahtjeva za naknadu štete, odluka suda ne ovisi o rješenju pitanja prava vlasništva u odnosu na spornu nekretninu (kč. br. [katastarska čestica]),, slijedom čega na sudu nije bila obveza čekati ishod postupka koji se vodi između istih stranaka pred istim sudom pod poslovnim brojem P-2808/2018, po tužbi tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva, a time niti prekidati predmetni postupak do pravomoćnog okončanja tog postupka u skladu s odredbom čl. 213. st. 1. ZPP-a. Kako je pravilna odluka suda koji je postupak odlučio nastaviti bez njegovog prekidanja, utoliko su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude žalbeni navodi tužitelja kojima upire na to da je predlagao prekid postupka, pri čemu je za naglasiti da protiv rješenja kojim se odbija prijedlog za nastavak postupka, sukladno odredbi čl. 218. st. 2. ZPP-a, niti nije dopuštena posebna žalba.

18. Stoga, pravilno sud prvog stupnja, suprotno žalbenim prigovorima tužitelja, zaključuje da tužitelj u ovom postupku nije dokazao ispunjenje pretpostavki za naknadu štete, slijedom čega je pravilnom primjenom materijalnog prava odbio postavljeni tužbeni zahtjev i odlučio kao pod točkom I. izreke pobijane presude.

19. Slijedom svega navedenog, budući da je pobijana presuda utemeljena na pravilnom shvaćanju i budući da ne postoje razlozi zbog kojih je žalba izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

20. Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka pod točkom II. izreke pobijane presude, koju odluku je sud prvog stupnja donio temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, koju odluku tužitelj u žalbi određeno ne osporava, pa kako ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a), stoga je valjalo potvrditi i odluku o troškovima postupka.

U Zagrebu 14. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranke Travaš