Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kžzd-32/2024-5

R E P U B L I K A  H R VA T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca ovoga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog JR, zbog kaznenog djela iz članka 158. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovnog broja Kzd-11/2021-26 od 12. ožujka 2024., u sjednici održanoj 14. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba optuženog JR, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Vukovaru pobijanom presudom proglasio je krivim optuženog JR zbog kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina iz članka 158. stavka 2. KZ/11 te ga je na temelju članka 158. stavka 2. u svezi sa člankom 44. stavkom 1. i 2., člankom 41. i člankom 47. stavkom 1. i 2. KZ/1 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom JR u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. srpnja 2019. do 25. rujna 2019.

1.2. Na temelju članka 69. stavaka 1., 2. i 3. KZ/11 optuženom JR izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja mjera će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava i može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11-pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi JR u cijelosti je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi JR, po braniteljici mr. sc. Višnji Mišin, odvjetnici u Vinkovcima, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, predlažući da se prvostupanjska presuda preinači na način da ga se "oslobodi krivnje" ili da se predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu optuženika podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru, u kojem se podupiru zaključci prvostupanjskog suda i predlaže se žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu.

4. Prije održavanja sjednice vijeća u suglasju s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11-pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24– dalje u tekstu: ZKP/08-24) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, nakon čega je vraćen ovom sudu na nadležno postupanje.

5. Žalba optuženog JR je osnovana.

6. Optuženik u žalbi navodi kako presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer da se presuda ne može ispitati budući da je proturječna sama sebi a "kod odlučnih činjenica postoji znatna proturječnost naročito u iskazima danim u postupku". Međutim, obrazlažući takvu povredu zakona optuženik u naravi pobija pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu, navodeći kako "ni jedan svjedok nije vidio da bi on počinio radnje kako su navedene u izreci prvostupanjske presude i da upravo izjava svjedoka UR potkrjepljuje njegov iskaz", a iskaz žrtve da treba uzeti s rezervom jer se radi o djetetu koje nije u stanju objektivno i istinito iskazivati.

6.1. Slijedom toga, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u povodu žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti prema članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08-24, te je utvrdio kako je prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, ali ni koju drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, koja je propisana navedenom odredbom.

7. Pobijajući pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu optuženik u žalbi navodi kako njegova namjera nije bila izvršiti bludnu radnju nad žrtvom, već naprotiv da je žrtva ljubila njega, a što potvrđuje u svojem iskazu i svjedok UR, da se iskaz žrtve ČR ne može prihvatiti kao vjerodostojan, budući da iz provedenog kombiniranog psihologijsko psihijatrijskog vještačenja proizlazi da žrtva nije sposobna biti svjedok, niti je sposobna objektivno i istinito iskazivati.

7.1. Ocjenjujući ove žalbene navode, ovaj sud je s posebnom pozornošću ocijenio nalaz i mišljenje vještaka psihologinje dr.sc. Marine Perković Kovačević i psihijatra dr. Zorana Čavajde, a potom zaključke provedenog vještačenja doveo u svezu s iskazom žrtve. Tako vještaci psihologinja dr. sc. Marine Perković Kovačević i psihijatar dr. Zorana Čavajde, nakon provedene opsežne psihologijske i psihijatrijske obrade žrtve ČR suglasno su zaključili kako je žrtva ČR osoba sniženih intelektualnih sposobnosti (razina lake intelektualne sposobnosti) s kvalitativnim i kvantitativnim smetnjama pamćenja, iznadprosječnom sugestibilnošću, emocionalnom i socijalnom nezrelošću i posljedičnim teškoćama prilagodbe općenito je ograničeno sposobna valjano istinito iskazivati pred sudom. Žrtva da ima kapacitet za opservaciju, komunikaciju i sposobna je razlikovati istinu od laži te razumije obvezu da govori istinu pred sudom, ali ima značajno kompromitiranu sposobnost pamćenja te da daje nekonzistentan narativni opis spornih događaja, iznoseći različite kontekstualne detalje, pri čemu emocionalna patnja kod nje nije u potpunosti sukladna opisivanim sadržajima i prirodi navedenih događaja, što upućuje na upitnu autentičnost događaja. Također, formalno strukturalno i sadržajna analiza izjave ukazuje da oštećena nije sposobna istinito iskazivati o proživljenim događajima koji su predmet ovog sudskog postupka.

7.2. Ovim zaključcima ozbiljno je dovedena u sumnju vjerodostojnost iskaza žrtve u cjelini, a prvostupanjski sud iskidano iz konteksta ovih zaključaka, uzima kao jedino relevantno to što je vještakinja dr.sc. Marina Perković Kovačević iskazala na raspravi, iako se u odnosu na tu okolnost vještak dr. Zoran Čavajda nije usuglasio, kako protek vremena od inkriminiranog događaja zasigurno je utjecao i utječe na promjenu iskaza, čak i kod osoba koje su sposobne istinito i valjano iskazivati pred sudom, a osobito kod djece te onih kod kojih se manifestiraju različite kognitivne emocionalne i socijalne smetnje i da istraživanja na tu temu u najvećoj mjeri pokazuju kako su najvjerodostojniji, iskazi i opisi događaja oni koji se događaju neposredno nakon, a da kroz vrijeme dolazi do prirodnog osvrtanja osobito perifernih detalja.

7.3. Međutim, prvostupanjski sud zanemaruje kako je nakon tog dijela iskaza vještakinja podrobno objasnila kako se opisi inkriminiranog događaja žrtve razlikuju i u opisima centralnih i perifernih detalja događaja pa tako u iskazu pred sudom žrtva navodi kako ju je okrivljeni dirao preko odjeće po grudima, stražnjici i spolovilu te ju ljubio u usta gurajući jezik njezinom, dok u iskazu pred vještakom centralni događaj opisuje na sasvim drugačiji način iskazujući kako ju je pipkao po rukama, nogama i glavi i da ju je dirao ispod odjeće. Sam način prijave također u potpunosti različito opisuje, što ne samo da je različito u odnosu na njezin raniji iskaz nego i na druge dokaze koji govore drugačije. Također je vještakinja pojasnila kako žrtva konkretni događaj nije doživjela traumatski jer zbog svih opisanih smetnji nije bila sposobna jasno i u potpunosti shvatiti situaciju. Zbog navedenog kod žrtve izostaje emocionalna komponenta opisanog traumatskog događaja, a s obzirom na izostanak emocionalne komponente kod žrtve, isključuje se autentičnost događaja jer neovisno o kognitivnim smetnjama da je događaj bio ne samo traumatski, nego i nelagodan, kako ga žrtva taksativno opisuje, onda bi to bilo vidljivo i u emocionalnoj pratnji tijekom iznošenja iskaza. Nadalje, vještakinja je pojasnila kako tijekom vještačenja nije utvrđena patološka motivacija za prijavljivanje optuženika, što se može vidjeti iz načina kako je do prijave uopće došlo, da se žrtva samoinicijativno nije povjerila nikome o onome što se dogodilo, a u situaciji suočenja da se o inkriminiranom saznalo te uz saznavanja da je to što se dogodilo neprimjereno ponašanje, tada iskazuje o proživljenom pa da smatra da su opisi koje nudi najvjerojatnije slični perceptivno doživljenom, ali s elementima djelomičnih znanja i mašte koju ona unosi u svoja sjećanja i dodaje događaje koje nije stvarno doživjela, a misli da je trebala.

7.5. Stoga se po stavu ovog suda iskaz žrtve ne može u cjelini prihvatiti kao vjerodostojan, a kako je prvostupanjski sud činjenično stanje u pretežitoj mjeri utvrdio na temelju žrtvinog iskaza, tako je ono pogrešno utvrđeno pa ga s pravom optuženik i pobija.

8. Međutim, ne mogu se prihvatiti navodi žalbe optuženika u kojima se navodi kako je bio u stanju "samoskrivljene ubrojivosti" jer to demantira zaključak vještaka psihijatra prof. dr. sc. Ivana Požgain, da su optuženikove sposobnosti shvaćanja i upravljanja svojim postupcima in tempore criminis mogle biti, zbog utjecaja alkohola i karakteroloških promjena uzrokovanih alkoholnom ovisnošću bitno umanjene.

9. Stoga je valjalo prihvatiti žalbu optuženika, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

10. U ponovljenom postupku prvostupanjski izvest će sve dokaze koji su do sada izvedeni, a izvest će i druge dokaze, ako se za njima ukaže potreba. Prilikom utvrđivanja odlučnih činjenica, a pogotovo prilikom ocjene vjerodostojnosti iskaza žrtve ČR, prvostupanjski uzet će u obzir nalaz i mišljenje vještaka psihologinje dr. sc. Marine Perković Kovačević i psihijatra dr. Zorana Čavajde, ali će isto tako voditi računa i o onom dijelu obrane optuženika u kojem opisuje inkriminirani događaj kako je ipak ljubio žrtvu i dirao je po grudima, a što djelomično odgovara opisu optuženikovog postupanja kojeg je prepričala žrtva ČR. Onda će sud odlučne činjenice koje se odnose na koji način je optuženik vršio bludne radnje nad žrtvom i koje nisu prijeporne, utvrditi upravo u onom dijelu u kojem se podudara obrana optuženika i iskaz žrtve. U odnosu na sve druge okolnosti iz optužnice da je optuženik gurao jezik u usta, dirao žrtvu po stražnjici i spolovilu, ako ih ne potvrdi optuženik, upravo zbog zaključaka kombiniranog psihologijsko psihijatrijskog vještačenja da žrtva nije sposobna biti svjedok, ispustiti iz činjeničnog opisa kaznenog djela. Nakon što analizira svaki dokaz pojedinačno i sve dokaze u jedinstvenoj cjelini i utvrdi sve odlučne činjenice, prvostupanjski sud donijet će novu, pravilnu i zakonitu odluku.

11. Slijedom svega naprijed obrazloženog odlučeno je kao u izreci, a u suglasju sa člankom 483. stavkom 1. ZKP/08-24.

Split, 14. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća za mladež

Neven Cambj