REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-4207/2024-33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A N A T E M E LJ U O D R I C A NJ A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Šuti, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Vukina, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, 14. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ZŠ u dijelu koji glasi: ''Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 9. točka 1. Ugovora o kreditu broj 14914/06 od dana 23. veljače 2006. godine, koji glasi: a utvrđuje se Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom Kreditora.''
Obrazloženje
1. U tužbi podnesenoj 18. svibnja 2021. tužitelj navodi kako je sa Splitskom bankom d.d., a koja je pripojena tuženiku, 23. veljače 2006. sklopio Ugovor o kreditu broj 14914/06 kojim se Ugovorom tuženik obvezao staviti tužitelju na raspolaganje iznos od 26.690,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju Kreditora na dan korištenja, dok se tužitelj navedeni iznos obvezao vratiti, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Navodi kako se sukladno čl. 4. i 10. predmetnog ugovora, obvezao tuženiku iznos kredita platiti u jednakim mjesečnim anuitetima, plativo u kunskoj protuvrijednosti, uz redovnu kamatnu stopu koja određena kao promjenjiva, a u trenutku ugovaranja iznosila je 6,99 % godišnje. Odredbom čl. 9. Ugovora ugovoreno je da je redovna kamatna stopa promjenjiva, a utvrđuje se Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom Kreditora. Tuženik je tijekom otplate kredita u više navrata mijenjao ugovorenu kamatnu stopu, uslijed čega je došlo do razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima, koje je tužitelj otplatio, za razliku od onih sadržanih u početnom planu kredita, zbog čega je navedeni dio odredbe u članku 4. predmetnog Ugovora, koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope, ništetan. Naime, predmetna ugovorna odredba omogućila je tuženiku promjenu ugovorne kamate činiti ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, čime je uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja. Navedena odredba ne sadrži niti referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope te kao takva nije razumljiva prosječnom potrošaču i ne daje dovoljno točne kriterije, na temelju kojih bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tog pravnog posla proizlaze. Osim što je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, prilikom sklapanja ugovora tužitelju nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka, kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Dapače, tužitelju je ponuđen kredit vezan uz valutnu klauzulu CHF, kao najpovoljniji kredit, s najnižom kamatnom stopom. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja švicarskog franka, nego je mislio da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, koji je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. S time u vezi razvidna je činjenica, kako u označenom ugovoru o kreditu postoje dva promjenjiva elementa, koja sama po sebi ukazuje da se u ovom slučaju radi o nepoštenim ugovornim odredbama, temeljem koje tužitelj u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, pa tako ni danas, nije znao niti je mogao znati koliko će uopće iznositi glavnica, a koliko kamata, odnosno nije znao koliko će iznositi njegova kreditna obveza. Upućuje na presude donesene u sporu koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača te na odredbu čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača i odredbu čl. 502 c. Zakona o parničnom postupku. Navodi kako je sukladno odredbi članka 323. Zakona o obveznim odnosima tuženik dužan vratiti tužitelju sve ono što je temeljem ništetnih odredbi stekao. Nadalje navodi kako je u predmetnom ugovoru o kreditu sadržana i nezakonita odredbe o naknadi za obradu kredita u čl. 5. Ugovora. Odredba je ništetna prije svega iz razloga što se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, radilo se o unaprijed formuliranom ugovoru bez da je potrošač imao bilo kakav utjecaj na sadržaj istih, nejasno je od čega se sastoji naknada za obradu kredita, te na koji je način određena njihova visina. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 22. studenog 2022. i na ročištu održanom 30. studenog 2023. predlaže donijeti presudu kojom se utvrđuju ništetnima dijelovi odredbi čl.,9., čl. 10., čl. 15. i čl. 5. Ugovora o kreditu, kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 946,55 EUR s osnova ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, iznos od 3.433,38 EUR s osnova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli te iznos od 487,38 EUR s osnova ništetne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, sve sa zateznim kamatama i troškovima postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 23. lipnja 2021. navodi kako osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i osnovu i tijek zateznih kamata. Osporava tužiteljevo svojstvo potrošača, kao i da bi se u konkretnom slučaju radilo o potrošačkom ugovoru u smislu Zakona o zaštiti potrošača. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja. Iz dokaza koje je tužitelj dostavio uz tužbu proizlazi da su treće osobe vršile uplate na ime dospjelih anuiteta po predmetnom Ugovoru o kreditu. Ističe prigovor zastare. Nadalje navodi kako odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj obvezi nisu ništetne. Iste su dopuštene temeljem čl. 22. i čl. 26. Zakona o obveznim odnosima, a u skladu s čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača jasne su, lako razumljive i uočljive te je tužitelj o istima bio u razumnoj mjeri obaviješten. Odredba ugovora o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva nije ništetna. Uvjeti na tržištu su se naknadno nepredvidivo izmijenili i bili su rezultat izvanrednih okolnosti za koje tuženik nije odgovoran niti je za njih mogao znati niti je na njih mogao utjecati. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u povodu kolektivne tužbe pod poslovnim brojem P-1401/2012 ne obvezuje sud u ovom postupku pokrenutom zbog navodnog stjecanja bez osnove. Ugovorna odredba čl. 5. Ugovora o kreditu pravno valjana ugovorna odredba. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu nije postojala zakonska odredba koja bi zabranjivala ugovaranje navedene odredbe. Odredba članka 5. Ugovora jasna je, lako uočljiva i lako razumljiva, stoga uopće ne postoje pretpostavke za ocjenu poštenosti predmetne ugovorne odredbe. Navodi kako tužitelj nije dokazao da bi platio navedenu naknadu. Smatra da iz članka 4. i čl. 9. Ugovora o kreditu jasno i lako razumljivo proizlazi da se radi o kamatnoj stopi koja se u svakom trenutku može promijeniti, s obzirom na riječ „promjenjiva“. Tužitelj je u čl. 1. i u čl. 15. Ugovora o kredita potvrdio da je upoznat s promjenjivošću tečaja izabrane valute Ugovora, koja se primjenjuje za izračun obveze u kunskoj protuvrijednosti te da svjesno i dobrovoljno preuzima rizik mogućeg nepovoljnog tečaja u odnosu na HRK i da tuženik za taj rizik nije odgovoran. Tužitelj je dobrovoljno preuzeo rizik mogućeg kako nepovoljnog, ali tako i povoljnog tečaja CHF u odnosu na HRK. Tužitelj je imao mogućnost izbora između više ponuđenih vrsta ugovora o kreditu i različitih kamatnih stopa i odluka za ovu vrstu ugovora je bila njegova. Osporava visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
3. Presudom i rješenjem posl. br. P-4164/2021-20 od 15. siječnja 2024. sud je utvrdio ništetnim odredbu čl. 10. t. 1. Ugovora o kreditu (točka I. izreke presude), naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.433,38 EUR, zajedno sa zateznim kamatama (točka II. izreke presude), utvrdio ništetnom odredbu čl. 5. Ugovora o kreditu (točka III. izreke presude), naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 487,38 EUR sa zateznim kamatama (točka IV. izreke presude), odbio kao neosnovan zahtjev za isplatu iznosa od 946,55 EUR sa zateznim kamatama (točka V. izreke presude) te naložio tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.335,22 EUR sa zateznim kamatama (točka VI. izreke presude). Rješenjem je sud odbacio tužbu tužitelja u dijelu kojim predlaže utvrditi ništetnom dio odredbe čl. 9. t. 1. Ugovora o kreditu.
4. Presudom i rješenjem Županijskog suda u zagrebu posl. br. Gž-2055/2024-2 od 28. svibnja 2024. odbijene su žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđena prvostupanjske presuda, a prihvaćena je žalba tužitelja te je ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu odluke o troškovima postupka, kao i rješenje kojim je tužba djelomično odbačena, u kojem dijelu je predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak.
5. U podnesku od 18. rujna 2024. tužitelj se odrekao tužbenog zahtjeva. U istom postupku stranke su se očitovale kako ne potražuju parnični trošak. Stoga je sud bez daljnjeg raspravljanja na temelju odredbe čl. 331.a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
Zagreb, 14. siječnja 2025.
Sutkinja
Gorana Žurić Juretić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda na temelju odricanja može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a ili zbog toga što je izjava o odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.
DNA:
1. Punomoćnici tužitelja
2. Punomoćnici tuženika
