Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-19/2024-5
R E P U B L I K A H R V AT S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ČŽ, zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - u daljnjem tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću pod poslovnim brojem K-240/2020-16 od 23. listopada 2023., u sjednici održanoj 14. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okrivljenika ČŽ te se ukida presuda suda prvog stupnja i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred potpuno izmijenjenim vijećem.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Gospiću proglasio je krivim okrivljenika ČŽ, zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11 i 144/12 - u daljnjem tekstu: KZ/11), te ga je, temeljem čl. 247. st. 2. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, nakon čega mu je, temeljem čl. 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.
2. Temeljem čl. 62. st. 1. točka 1. KZ/11 okrivljeniku ČŽ je određena posebna obveza da u roku od jedne godine od pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenu oštećenici TŽ na način da joj isplati iznos od 39.816,84 eura (300.000,00 kuna).
3. Temeljem čl. 58. st. 5. KZ/11 odlučeno je da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ukoliko okrivljenik bez opravdanog razloga, u roku koji mu je određen, ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri izrečenu mu posebnu obvezu.
4. Temeljem čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) oštećenici TŽ je djelomično dosuđen imovinskopravni zahtjev na način da se okrivljeniku ČŽ nalaže isplatiti oštećenici TŽ iznos od 39.816,84 eura (300.000,00 kuna), u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, dok se s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećenica TŽ upućuje u parnicu.
5. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. točke 1. i 6. ZKP/08 okrivljeniku ČŽ je naloženo podmiriti troškove kaznenog postupka koji se sastoje od troškova za svjedoke u iznosu od 262,80 eura i paušalne svote u iznosu od 100,00 eura, odnosno ukupno 362,80 eura (2.733,52 kuna), u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, te je okrivljenik dužan podmiriti i nužne izdatke oštećenice i nagradu i nužne izdatke njezinog opunomoćenika, ukoliko takva naknada bude zatražena u zakonskom roku.
6. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik ČŽ, po svom branitelju Franji Šebijanu, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina iz Varaždina, kako navodi iz svih žalbenih razloga, iako je iz sadržaja žalbe razvidno da se presuda pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da se presuda suda prvog stupnja preinači na način da se okrivljenika oslobodi od optužbe.
7. Odgovor na žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, s prijedlogom da se okrivljenikova žalba odbije te da se potvrdi prvostupanjska presuda.
8. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
9. Žalba okrivljenika ČŽ je osnovana.
10. U pravu je okrivljenik kada u žalbi tvrdi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, ističući da je sud prvog stupnja, temeljem utvrđenog činjeničnog stanja, izveo pogrešan zaključak o njegovoj odgovornosti.
10.1. U svojoj žalbi okrivljenik daje subjektivnu analizu i ocjenu dokaza, koja se razlikuje od ocjene suda prvog stupnja. Pri tome okrivljenik navodi kako iz provedenog dokaznog postupka proizlazi kako je u vrijeme zaključenja ugovora o kupoprodaji od 31. svibnja 2012. založno pravo na nekretnini, koja je bila predmetnom kupoprodaje, upisana u Z. K. uložak br. [broj ZK uloška], [broj poduloška], bilo uknjiženo, pa time i vidljivo, a da su posljedice načela publiciteta zemljišnih knjiga takve da se nitko ne može pozivati da mu sadržaj zemljišnih knjiga nije bio poznat, pa tako da je založno pravo činjenica koja se nije mogla prikriti zbog čega da se okrivljenika ne može teretiti za dovođenje u zabludu vezano za uknjižbu koja je nedvojbeno bila publicirana u zemljišnim knjigama. U žalbi se navodi kako je okrivljenik bio uvjerenja da je Mesna industrija Vajda zasnovala hipoteku nad hotelom u Ličkom Osiku, a ne nad predmetnim poslovnim prostorom, pa da u tom kontekstu treba sagledavati i okrivljenikovu izjavu od 10. siječnja 2018. Nadalje, u žalbi se ističe kako je društvo Lykos d.o.o. imalo više nego dovoljno imovine da se TŽ obešteti u stečajnom postupku, ali da je ona od stečajne upraviteljice društva Lykos d.o.o. zatražila jedino priznanje vlasništva na spornoj nekretnini. Navodi se kako je stav obrane da oštećenica ne trpi štetu, već da samo treba ustati sa zahtjevom za brisanje založnog prava te da Mesna industrija Vajda d.d. u odnosu na predmetnu nekretninu, koja je sada u vlasništvu oštećenice, do današnjeg dana nije pokretala nikakav postupak, pa ni ovršni.
10.2. Ovaj sud, kao sud drugog stupnja, drži kako je u pravu okrivljenik ČŽ kada u žalbi tvrdi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, ističući da o postojanju prijevarne namjere treba zaključivati na temelju ponašanja počinitelja temeljem cjelokupnog poslovnog odnosa, tako da se u tom smislu nije smio ignorirati iskaz svjedoka DŽ iz kojeg proizlazi da je, nakon što je već pokrenut stečajni postupak, okrivljenik pokušao steći vlasništvo nad hotelom u Ličkom Osiku i na njemu zasnovati hipoteku u korist Mesne industrije Vajda d.d. Čakovec, kao i činjenicu da je isplatio hipotekarnog vjerovnika Auto Hrvatska centar d.o.o., pri čemu se ističe da za zasnivanje hipoteke na drugoj nekretnini, okrivljenik nije imao drugog razloga, osim da rastereti nekretninu sada u vlasništvu oštećenice.
10.3. U pravu je okrivljenik i kada tvrdi da se zbog načela publiciteta zemljišnih knjiga nitko ne može pozivati da mu sadržaj zemljišnih knjiga nije bio poznat, tako da je upisano založno pravo činjenica koja se nije mogla prikriti, zbog čega se okrivljenika ne može teretiti za dovođenje bilo koga u zabludu vezano uz uknjižbu koja je nedvojbeno bila publicirana u zemljišnim knjigama.
10.4. Ovaj sud, kao sud drugog stupnja, drži kako iz provedenih dokaza u postupku ne proizlazi da je okrivljenik onemogućio oštećenicu TŽ da se uknjiži kao vlasnica na predmetnoj nekretnini, niti je utvrđeno da je oštećenica pretrpjela kakvu štetu, jer je oštećenica sada vlasnica i već 12 godina je u posjedu predmetnog poslovnog prostora, doduše opterećenog pravom zaloga od strane Mesne industrije Vajda d.d. Čakovec, koje trgovačko društvo nije pokrenulo nikakav postupak u odnosu na tu nekretninu, a niti postoji podatak o tome da je oštećenica ustala sa zahtjevom za brisanje založnog prava.
10.5. Slijedom navedenog, ostaje upitno je li okrivljenik ČŽ postupao s prijevarnom namjerom, odnosno je li svojim postupanjem, opisanim u izreci prvostupanjske presude, doveo oštećenicu prikrivanjem činjenica u zabludu i time je naveo da ona na štetu svoje imovine nešto učini te je upitno je li oštećenica TŽ oštećena za iznos od 39.816,84 eura (300.000,00 kuna), koji iznos predstavlja kupoprodajnu cijenu za predmetnu nekretninu, u situaciji kada je oštećenica vlasnica te nekretnine.
11. Prema tome, ispravnost zaključka iz pobijane presude ne može se, za sada, prihvatiti, budući činjenično stanje bitno za presuđenje u predmetnom kaznenom spisu upućuje na drukčiji zaključak, radi čega je pravilnost primijenjenog materijalnog prava dovedena u pitanje.
12. Stoga je potrebno u ponovljenom postupku iznova provesti raspravu na kojoj će sud prvog stupnja, osim do sada izvedenih dokaza, po potrebi izvesti i druge dokaze, radi otklanjanja eventualnih nedoumica i dvojbi, sve zbog ispravnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja. Pri tome će sud prvog stupnja sa više kritičnosti ocijeniti svaki dokaz pojedinačno te u suglasju sa drugim dokazima utvrditi je li se, u konkretnom slučaju, radi o prijevarnom postupanju okrivljenika ČŽ ili je riječ samo o građanskopravnom odnosu između tvrtke okrivljenika i oštećenice TŽ, vlasnice pekarskog obrta [obrt].
13. Nužno je bilo, kod takvog stanja stvari, ukinuti presudu suda prvog stupnja, te predmet vratiti tome sudu na ponovno suđenje i odluku, pred potpuno izmijenjenim vijećem, s tim što će prvostupanjski sud, vodeći računa o naprijed navedenom, nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u suglasju sa drugim dokazima, donijeti pravilnu i zakonitu odluku, koju će obrazložiti u skladu s odredbom čl. 459. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-24).
14. Slijedom svega iznijetog, temeljem čl. 483. st. 1. i čl. 484. st. 1. ZKP/08-24, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Split, 14. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Maria Majić
