Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-215/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika HĐ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću pod poslovnim brojem K-117/2023-17 od 18. travnja 2024., u sjednici održanoj 14. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Gospiću, temeljem čl. 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), oslobodio je od optužbe okrivljenika HĐ, zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11.

2. Temeljem čl. 158. st. 3. ZKP/08 oštećenica KĐ je sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu.

3. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

4. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odlučivanje.

5. Okrivljenik HĐ, po braniteljici Martini Perenčević Habeković, odvjetnici u Zagrebu, podnio je odgovor na žalbu s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i da se potvrdi presuda suda prvog stupnja.

6. Sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

7. Žalba državnog odvjetnika je neosnovana.

8. Nije u pravu državni odvjetnik kada presudu suda prvog stupnja pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja utvrdio sve odlučne činjenice i dao logične i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

8.1. U žalbi državnog odvjetnika se navodi da je, nasuprot zaključku prvostupanjskog suda, dokazano da je okrivljenik inkriminirane prigode žrtvi uputio prijeteće riječi koje mu se optužnicom stavljaju na teret što da prvenstveno proizlazi iz detaljnog i uvjerljivog iskaza žrtve KĐ, čiji iskaz je u bitnom potkrijepljen iskazom svjedoka DĐ, a da su okrivljenikova obrana i iskaz svjedokinje JĐ neuvjerljivi. Na koncu se navodi da je u postupku dokazano, cijeneći iskaze svjedoka DĐ i žrtve KĐ, da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo.

8.2. Suprotno takvim žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio kako u postupku nije nedvojbeno dokazano da bi okrivljenik HĐ počinio predmetno kazneno djelo jer sam on negira počinjenje tog djela, a osim iskaza oštećenice KĐ i svjedoka DĐ, koji su očito zainteresirani za ishod ovog postupka, u postupku nije izveden niti jedan drugi verbalni ili materijalni dokaz iz kojeg bi se sa sigurnošću zaključilo da bi okrivljenik doista ozbiljno prijetio svojoj tetki, oštećenici KĐ, da će je usmrtiti i time da bi počinio kazneno djelo prijetnje.

8.3. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da se samo iz činjenice što okrivljenika HĐ tereti oštećenica KĐ i njezin brat svjedok DĐ, s kojima očito nije u dobrim odnosima, ne može zaključiti da su to dokazi koji bi nedvojbeno potvrdili da bi okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo, samim time što u postupku nisu izvedeni takvi dokazi koji bi na siguran i nedvojben način potvrdili da bi okrivljenik, inkriminirane prigode, ozbiljno prijetio oštećenici. Naprotiv, iz iskaza ispitane svjedokinje JĐ, ali i iz okrivljenikove obrane, proizlazi da okrivljenik HĐ nije, inkriminirane prigode, ozbiljno prijetio oštećenici KĐ.

8.4. Za donošenje presude kojom se okrivljenik proglašava krivim, treba biti dokazana njegova krivnja izvan svake sumnje i odlučne činjenice trebaju biti utvrđene s potpunom izvjesnošću. Kada postoje proturječni dokazi, a što i jest u ovom slučaju, s jedne strane iskaz žrtve i njenog brata, a sa druge strane ne samo obrana okrivljenika, već i iskaz njegove majke JĐ, očevica događaja, sud je dužan ocijeniti vjerodostojnost tih dokaza. Kako je pravilno sud prvog stupnja ocijenio vjerodostojnim iskaz svjedokinje JĐ, koja u bitnome potkrjepljuje obranu okrivljenika, to i ovaj sud drugog stupnja zaključuje kako odlučne činjenice nisu utvrđene s potpunom izvjesnošću, pa je pravilno sud prvog stupnja kod takvog stanja stvari, temeljem čl. 453. točka 3. ZKP/08, okrivljenika oslobodio optužbe budući da nije dokazano da je počinio kazneno djelo za koje se tereti optužnicom.

9. Budući da državni odvjetnik navodima žalbe nije doveo u pitanje pravilnost zaključaka suda prvog stupnja, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju povredu zakona na koju pazi po službenoj dužnosti prema čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08, to je žalbu državnog odvjetnika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu sukladno čl. 482. ZKP/08.

Split, 14. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Maria Majić