Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kžzd-108/2023-5

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika CN, zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenika CN i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Kzd-53/2019 od 16. rujna 2022., u sjednici održanoj 14. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenika CN i državnog odvjetnika kao neosnovane i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zadru proglasio je krivim okrivljenika CN, zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11, te ga je, temeljem čl. 172. st. 2. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a potom mu je, temeljem čl. 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Temeljem čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) prihvaćen je imovinskopravni zahtjev oštećenice OD u iznosu od 69.000,00 kuna (9.157,87 eura) te je okrivljenik dužan taj iznos isplatiti oštećenici OD.

3. Temeljem čl. 62. st. 1. točka 10. KZ/11 (pravilno bi bilo čl. 62. st. 1. točka 1. KZ/11) okrivljeniku CN je izrečena posebna obveza da u roku od deset mjeseci od pravomoćnosti presude oštećenoj OD isplati iznos od 69.000,00 kuna (9.157,87 eura).

4. Temeljem čl. 58. st. 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako okrivljenik u roku koji mu je određen ne izvrši obveze koje su mu određene.

5. Temeljem čl. 148. st. 1. i 3. u svezi s čl. 145. st. 1. i 2. točka 6. ZKP/08 okrivljenik CN je obvezan nadoknaditi troškove kaznenog postupka i platiti paušal u iznosu od 500,00 kuna (66,36 eura), kao i stvarni trošak postupka u iznosu od 6.148,00 kuna (815,98 eura), odnosno sveukupno 6.648,00 kuna (882,34 eura), u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

6. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik CN, po branitelju Davoru Ukaloviću, odvjetniku u Zadru, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, imovinskopravnom zahtjevu, posebnoj obvezi i troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenik oslobodi od optužbe, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. Protiv citirane presude žalbu je podnijelo i Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, zbog odluke o uvjetnoj osudi, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne stroža kazna zatvora.

8. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

9. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

10. Žalbe okrivljenika CN i državnog odvjetnika su neosnovane.

11. Nije u pravu okrivljenik CN kada u žalbi navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08 sa tvrdnjom da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

11.1. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da se presuda ne može ispitati jer da bi izreka presude bila nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, niti je utvrđeno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.

12. Nije u pravu okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

12.1. U svojoj žalbi okrivljenik daje subjektivnu analizu i ocjenu dokaza, koja se razlikuje od ocjene suda prvog stupnja. Pri tome se navodi kako prvostupanjski sud zanemaruje činjenicu koja proizlazi iz financijsko-računovodstvenog vještačenja od 23. studenog 2021. izrađenom od strane stalne sudske vještakinje Majde Korljan, iz kojeg proizlazi da je okrivljenik pretplatio iznos kojeg je bio dužan uplaćivati na ime uzdržavanja svog djeteta OD, tako da se ne može izvesti zaključak da bi on počinio predmetno kazneno djelo. U žalbi se ističe kako je utvrđeno da je okrivljenik kroz inkriminirano razdoblje u potpunosti plaćao za uzdržavanje svog djeteta, što majci, što na račun djeteta, što izravno na ruke, pa obzirom na činjenicu kako je okrivljenik otac sedmero djece da nije ispravan zaključak prvostupanjskog suda da je on počinio kazneno djelo, niti da je kod njega postojala namjera izbjegavanja plaćanja uzdržavanja koja čini subjektivni element bića tog kaznenog djela.

12.2. U žalbi se navodi kako iz samih iskaza okrivljenika i oštećenice jasno proizlazi da je okrivljenik u svakom pogledu, prema svojim financijskim mogućnostima, pomagao svom djetetu na način i u mogućnostima prema svom tadašnjem financijskom stanju.

12.3. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

12.4. Sud prvog stupnja opravdano drži da je obrana okrivljenika CN kojom poriče počinjenje kaznenog djela, neuvjerljiva. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo. 12.5. Prema tome, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da okrivljenik CN, u inkriminiranom razdoblju, nije uzdržavao svoje dijete OD koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, čime je počinio predmetno kazneno djelo na način kako je opisano u izreci pobijane presude, što proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, a posebno iz uvjerljivog, detaljnog i logičnog iskaza svjedokinje ZD, majke oštećenice OD, ali i iz ostalih izvedenih dokaza, osobito presude Općinskog suda u Zadru broj P-95/2003 od 20. rujna 2005., iskaza oštećenice OD te pisanog financijskog vještačenja izrađenog od stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije dipl. oec. Ante Poljaka od 8. kolovoza 2019. i iskaza tog vještaka od 30. kolovoza 2021. te pisanog financijskog vještačenja izrađenog od stalne sudske vještakinje za računovodstvo i financije dipl. oec. Majde Korljan od 23. studenog 2021., dopune tog vještačenja od 1. rujna 2022. te iskaza vještakinje Korljan od 9. veljače 2022.

12.6. Naime, iz naprijed navedenih dokaza, a posebno iz obavljenih financijskih vještačenja, koja su napravljena stručno, pa ih je prvostupanjski sud ispravno prihvatio vjerodostojnima, proizlazi da je, u inkriminiranom razdoblju, okrivljenik uplatio na račun ZD, majke i zakonske zastupnice tada maloljetne OD, iznos od 3.000,00 kuna, dok je bio dužan uplatiti ukupno 72.000,00 kuna, tako da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kada tvrdi da okrivljenik nije postupao na način kako mu je to bilo određeno pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Zadru broj IV P-95/2003 od 20. rujna 2005. Točno je da je okrivljenik 19. listopada 2017. otvorio u OTP banci tekući račun na ime oštećene OD, koja je tada bila maloljetna i nije mogla sama otvoriti račun i raspolagati istim, te je na taj račun okrivljenik uplatio 69.869,00 kuna, ali je tijekom postupka bilo sporno tko je raspolagao s tim računom i novcima, a prvostupanjski sud s pravom nije poklonio vjeru obrani okrivljenika da bi oštećenica sama koristila sredstva s tog računa jer je u to vrijeme bila maloljetna, a ista to i ne potvrđuje decidirano u svom iskazu. Osim toga, oštećenica OD je protiv okrivljenika postavila imovinskopravni zahtjev, pa i iz toga proizlazi da joj okrivljenik nije platio dužne iznose na ime uzdržavanja, jer u suprotnom takav zahtjev ne bi postavila.

12.7. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe okrivljenik CN.

13. Nema pravo okrivljenik niti kada tvrdi da je sud prvog stupnja počinio povredu kaznenog zakona. On ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, ali se iz sadržaja njegove žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Međutim, to što okrivljenik pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov.

13.1. Kako su iz rezultata dokaznog postupku utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja, za koje je okrivljenik i proglašen krivim, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona koja bi se eventualno nadovezivala na utvrđeno činjenično stanje.

14. Ispitujući povodom podnesene žalbe pobijanu presudu i u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-24), ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

15. Nemaju pravo okrivljenik CN, ali ni državni odvjetnik, kada pobijaju presudu suda prvog stupnja zbog odluke o uvjetnoj osudi.

15.1. Okrivljenik u svojoj žalbi, osim što navodi da presudu pobija zbog odluke o kazni, ne navodi razloge zbog čega po toj osnovi pobija presudu.

15.2. Državni odvjetnik u svojoj žalbi navodi da je, prilikom donošenja odluke o kazni, sud prvog stupnja precijenio značaj olakotnih okolnosti, a podcijenio činjenicu da je okrivljenik do sada osuđen zbog istog kaznenog djela te da je i nakon prijašnje osude nastavio s činjenjem istog kaznenog djela na štetu svoje kćerke OD, što da ukazuje na iznimnu upornost okrivljenika u činjenju inkriminiranog kaznenog djela, tako da izrečena kazna neće utjecati na okrivljenika, niti na druge da ne čine kaznena djela, zbog čega da okrivljeniku treba izreći strožu kaznu zatvora.

15.3. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kaznene sankcije, pravilno prosudio težinu inkriminirane radnje okrivljenika te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njemu primijenio adekvatnu kaznenu sankciju.

15.4. Pravilno je sud prvog stupnja, prigodom izbora vrste i mjere kazne, okrivljeniku kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu da je otac sedmero djece, od kojih je troje maloljetno, dok mu je kao otegotnu okolnost cijenio činjenicu što je ranije osuđen zbog istog kaznenog djela i na štetu iste oštećenice.

15.5. Uzevši u obzir sve naprijed navedene okolnosti na strani okrivljenika, ispravno ga je sud prvog stupnja, osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a potom mu izrekao uvjetnu osudu s vremenom provjeravanja od tri godine te mu izrekao posebnu obvezu da u roku od deset mjeseci popravi štetu počinjenu kaznenim djelom, koja uvjetna osuda se, u konkretnom slučaju, ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenog kaznenog djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.

16. Neosnovano se okrivljenik žali zbog imovinskopravnog zahtjeva, posebne obveze i troškova postupka, ne navodeći razloge zbog čega po tim osnovama pobija presudu. Međutim, odluke suda prvog stupnja o imovinskopravnom zahtjevu, posebnoj obvezi i troškovima kaznenog postupka su pravilno donijete, sukladno odredbama ZKP/08 i KZ/11.

17. Slijedom svega iznijetog, žalbe okrivljenika CN i državnog odvjetnika valjalo je odbiti kao neosnovane, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08-24, presuđeno kao u izreci.

Split, 14. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća za mladež

Maria Majić