REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Posl.br. P-219/2022-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću po sucu pojedincu Janu Malovcu, u parničnom predmetu tužitelja JR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Iris Čargonji Tičić, odvjetnici u Čavlima, protiv tuženika 1. TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tei Milanković Podbrezički, odvjetnici u Zagrebu i 2. DR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Puhovcu, odvjetniku u Rijeci, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, 14. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj JR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], usmenim darovanjem od pok. PR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], preminulog **.**.2018. godine, stekao pravo vlasništva ¼ idealnog dijela nekretnine, upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Gospiću, Zemljišnoknjižni odjel Gospić u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], kuća, zgrada dvorište i oranica površine 1852 m2, kuća i zgrada površine 232 m2, dvorište površine 500 m2, oranica površine 1120 m2 i kč. br. [katastarska čestica], Oranica Brdo površine 1478 m2, Oranica Brdo površine 1478 m2, ukupne površine 3330 m2, sve prije pokretanja sudskog postupka koji se pred Općinskim sudom u Gospiću, vodio pod poslovnim brojem: P-1461/2009, a koja ¼ idealnog dijela nekretnine je predmet ovrhe, u postupku, koji se pred Općinskim sudom u Gospiću vodi pod poslovnim brojem: Ovr-59/2022 (ranije pod poslovnim brojem: Ovr-261/2014).

II. Utvrđuje se da je tužitelj JR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], usmenim darovanjem od pok. PR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], preminulog **.**.2018. godine, stekao pravo vlasništva ¼ idealnog dijela nekretnine, upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Gospiću, Zemljišnoknjižni odjel Gospić u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], kuća, zgrada dvorište i oranica površine 1852 m2, kuća i zgrada površine 232 m2, dvorište površine 500 m2, oranica površine 1120 m2 i kč. br. [katastarska čestica], Oranica Brdo površine 1478 m2, Oranica Brdo površine 1478 m2, ukupne površine 3330 m2, upisane na ime II. tužene DR (pravne sljednice pok.PR) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve prije pokretanja sudskog postupka koji se pred Općinskim sudom u Gospiću, vodio pod poslovnim brojem: P1461/2009, a koja ¼ idealnog dijela nekretnine je predmet ovrhe, u postupku, koji se pred Općinskim sudom u Gospiću vodi pod poslovnim brojem: Ovr-59/2022 (ranije pod poslovnim brojem: Ovr-261/2014).

III. Ovlašćuje se tužitelj da po pravomoćnosti ove presude, a temeljem iste, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Gospiću, Zemljišnoknjižni odjel Gospić, zatraži i ishodi upis prava vlasništva ¼ idealnog dijela nekretnine iz toč.2. izreke ove presude, na svoje ime i u svoju korist, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena II. tužene DR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a što je II. tužena dužna priznati i trpjeti.

IV. Proglašava se nedopuštenom ovrha na ½ suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] u naravi kuća, zgrada, dvorište i oranica ukupne površine 1852 m2 i kčbr. [katastarska čestica] u naravi oranica Brdo, površine 1478 m2, a koja ovrha je određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Gospiću, posl.broj: Ovr-261/2014 od dana 4. srpnja 2014. godine.

V. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj JR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekao pravo vlasništva ¼ idealnog dijela nekretnine, upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Gospiću, Zemljišnoknjižni odjel Gospić u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], kuća, zgrada dvorište i oranica površine 1852 m2, kuća i zgrada površine 232 m2, dvorište površine 500 m2, oranica površine 1120 m2 i kč. br. [katastarska čestica], Oranica Brdo površine 1478 m2, Oranica Brdo površine 1478 m2, ukupne površine 3330 m2, sve prije pokretanja sudskog postupka koji se pred Općinskim sudom u Gospiću, vodio pod poslovnim brojem: P-1461/2009, a koja ¼ idealnog dijela nekretnine je predmet ovrhe, u postupku, koji se pred Općinskim sudom u Gospiću vodi pod poslovnim brojem: Ovr-59/2022 (ranije pod poslovnim brojem: Ovr-261/2014).

II. Utvrđuje se da je tužitelj JR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekao pravo vlasništva ¼ idealnog dijela nekretnine, upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Gospiću, Zemljišnoknjižni odjel Gospić u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], kuća, zgrada dvorište i oranica površine 1852 m2, kuća i zgrada površine 232 m2, dvorište površine 500 m2, oranica površine 1120 m2 i kč. br. [katastarska čestica], Oranica Brdo površine 1478 m2, Oranica Brdo površine 1478 m2, ukupne površine 3330 m2, upisane na ime II. tužene DR (pravne sljednice pok.PR) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve prije pokretanja sudskog postupka koji se pred Općinskim sudom u Gospiću, vodio pod poslovnim brojem: P-1461/2009, a koja ¼ idealnog dijela nekretnine je predmet ovrhe, u postupku, koji se pred Općinskim sudom u Gospiću vodi pod poslovnim brojem: Ovr-59/2022 (ranije pod poslovnim brojem: Ovr-261/2014).

III. Ovlašćuje se tužitelj da po pravomoćnosti ove presude, a temeljem iste, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Gospiću, Zemljišnoknjižni odjel Gospić, zatraži i ishodi upis prava vlasništva ¼ idealnog dijela nekretnine iz toč.2. izreke ove presude, na svoje ime i u svoju korist, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena II. tužene DR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a što je II. tužena dužna priznati i trpjeti.

IV. Proglašava se nedopuštenom ovrha na ½ suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] u naravi kuća, zgrada, dvorište i oranica ukupne površine 1852 m2 i kčbr. [katastarska čestica] u naravi oranica Brdo, površine 1478 m2, a koja ovrha je određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Gospiću, posl.broj: Ovr-261/2014 od dana 4. srpnja 2014. godine.

V. Nalaže se I. i II. tuženiku da tužitelju naknade troškove ovog parničnog postupka u iznosu prema odluci Suda, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske odluke pa sve do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“.

VI. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj je tužbi (str. 1-6 spisa) u bitnome naveo da je rješenjem Općinskog suda u Gospiću posl.br. Ovr-261/14 od 4. prosinca 2017. upućen na pokretanje parnice radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe na ½ dijela prava vlasništva nad nekretninama oznake k. č. br. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo PR iz [adresa], u vrijeme podnošenja tužbe označenog kao tuženikom. U stvarnosti tužitelj je vlasnik a vlasništvo je stekao izvanknjižnim sporazumom sklopljenim sa svojim roditeljima koji su upisani kao vlasnici svaki u ½ dijela prava vlasništva predmetnih nekretnina. Do sporazuma je došlo nakon njegove ženidbe 2001. godine nakon čega je počeo sa adaptacijama, obnavljanjem i dogradnjom kuće te izgradnjom garaže i uređenjem okućnice. Kako je tim radovima odstupio od projekta i izdane građevinske dozvole, kod nadležnog upravnog odjela za graditeljstvo je predan zahtjev za legalizaciju naknadno izgrađenog dijela nekretnine. Od navedenog sporazuma tužitelj stalno ulaže u predmetne nekretnine te se brine o svojim roditeljima. Smatra kako je stekao vlasništvo darovanjem, a ukoliko se to ne bi utvrdilo, da ga je svakako stekao dosjelošću ili gradnjom slijedom čega je podnio tužbeni zahtjev. 2. U nastavku postupka tužitelj je podnescima (str. 62-65 i 98-100 spisa) uredio tužbeni zahtjev te obrazložio svoj aktivni legitimitet time što je tužbu pokrenuo prije smrti PR čime je do spajanja uloga tužitelja i tuženog u istom spisu došlo uslijed postupanja po uputi suda i naknadne smrti tuženog.

3. Tuženi TR (u nastavku teksta: prvotuženi) je u odgovoru na tužbu (list 52-54 spisa) u bitnome osporio tužiteljevu aktivnu legitimaciju kao nasljednika tuženog pok. PR protiv kojeg je pokrenut ovršni postupak koji kao takav nije treća osoba koja može tražiti proglašenje ovrhe nedopuštenom. Osporio je i mogućnost da je tužitelj stekao pravo vlasništva usmenim sporazumom sa pok. PR jer usmeni sporazum nije valjani način stjecanja nekretnine. Dapače, tužitelj je prihvatio nasljedstvo iza pok. PR, koje bi odbio da je vlasništvo stekao drugim putem. Pored navedenog, tužitelj se poziva na stjecanje prava građenjem, sporazumom i dosjelošću koje su međusobno isključivi načini stjecanja prava vlasništva, slijedom čega je predložio odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Tužena DR (u nastavku teksta: drugotužena) je u odgovoru na tužbu (str. 59-60 spisa) u cijelosti priznala tužbeni zahtjev i sve navode iz tužbe.

5. U nastavku postupka prvotuženi se protivio preinaci tužbenog zahtjeva (str. 108- 109 spisa).

6. Među strankama je sporna aktivna legitimacija tužitelja na podnošenje tužbe u ovom postupku kao i činjenica prethodnog izvanknjižnog stjecanja vlasništva predmetne nekretnine od strane tužitelja koja bi sprečavala provođenje ovrhe na ½ dijela prava vlasništva za koje je ista pokrenuta te povodom koje je tužitelj upućen u parnicu.

7. Tijekom postupka provedeni su dokazi uvidom u: rješenje Općinskog suda u Gospiću poslovni broj: Ovr-261/2014 (list 8-11 spisa), ZK izvadak (list 12-13, 55-58 i 69-72 spisa), smrtni list (list 21 spisa), rješenje o nasljeđivanju (list 66-68 spisa), fotografije (list 73-79 spisa); saslušani su tužitelj (list 124 spisa), i tužena DR (list 124 spisa); saslušani su svjedoci JRČ (list 123 spisa), VR (list 121-122 spisa), FR (list 122 spisa), BR (list 122- 123 spisa), IR (list 142-143 spisa) i OR (list 143-145 spisa).

8. Nisu provedeni dokazi saslušanjem svjedoka ČR te provedbom očevida na licu mjesta sa vještakom mjernikom obzirom da su utvrđeni nepotrebni slijedom u bitnome istovjetnoga iskazivanja saslušanih svjedoka i stranaka, a da nije utvrđeno na koji način bi se provedbom očevida stekla dodatna saznanja o činjenicama u postupku koja već ne proizlaze iz iskaza saslušanih svjedoka i stranaka po pitanju provedenih radova na predmetnoj nekretnini.

9. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u nastavku teksta: ZPP) utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan u podredno postavljenom tužbenom zahtjevu.

10. Tuženik je istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja.

11. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Gospiću poslovni broj: Ovr-261/2014 od 4. prosinca 2017. (list 8-11 spisa) utvrđeno je da je tužitelj upućen na pokretanje parnice radi proglašenja nedopustivosti ovrhe na ½ suvlasničkog dijela nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Uvidom u ZK izvadak utvrđeno je da se predmetnih ½ dijela prava vlasništva nekretnine odnosi na ovrhu pokrenutu protiv upisanog suvlasnika PR iz [adresa]. Uvidom u smrtni list (list 21 spisa) utvrđeno je da je upisani suvlasnik ĆR preminuo **.**.2018., nakon što je tužitelj citiranim rješenjem prethodno već upućen na proglašenje ovrhe nedopuštenom te nakon podnošenja tužbe u ovom predmetu 27. prosinca 2017.

12. Članak 59. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., u nastavku teksta: OZ), propisuje da osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom. Članak 60. stavak 1. OZ-a propisuje da ukoliko se ovrhovoditelj ne očituje o prigovoru ili se jedna stranka usprotivi prigovoru, sud će podnositelja prigovora uputiti da protiv stranaka u roku od petnaest dana pokrene parnicu radi proglašenja da ovrha na predmetu ovrhe nije dopuštena. Stavkom 4. istog članka je propisano da u parnici iz stavka 1. ovoga članka treća osoba može tražiti da se utvrdi postojanje njezina prava ako joj ga koja od stranaka osporava.

13. Članak 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14., 81/15., u nastavku teksta: ZV) propisuje kako će se onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari smatrati vlasnikom te stvari (predmnjevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnoga temelja ili na slabijem pravnom temelju.

14. Uzimajući u obzir takvo zakonsko određenje zaštite predmnjevanog vlasnika i povezujući ga sa pravom zaštite osobe koja tvrdi da u pogleda predmeta ovrhe ima kakvo pravo kako je propisano člankom 59. stavkom 1. OZ-a, slijedom tužbenog zahtjeva kojim se traži zaštita izvanknjižnog vlasništva tužitelja, u ovom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članka 84. stavka 3. OZ-a koji propisuje da nakon zabilježbe ovrhe nije dopušten upis promjene prava vlasništva niti kojeg drugoga stvarnog prava utemeljen na raspoložbi ovršenika, bez obzira na to kad je ta raspoložba poduzeta. Naime, isti je usmjeren na zaštitu ovrhovoditelja u redovnom zemljišnoknjižnom postupku u kojem bi stjecatelj tražio upis svoga prava vlasništva, koji bi bio odbijen neovisno o trenutku stjecanja nekretnine od ovršenika.

15. Bilo kakvo utvrđivanje neupisanog prava vlasništva se stoga brani od ovrhovoditelja u parničnom postupku sukladno odredbama članka 84. stavka 1. OZ-a.

16. Članak 122. stavak 1. ZV-a propisuje da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona.

17. Navedena odredba se odnosi na stjecatelje nekretnine, što ovrhovoditelj nije, već bi takav stjecatelj na kojeg se odnosi zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga kako je dalje propisana i člancima 123. i 124. ZV-a odnosila eventualno na stjecatelja nekretnine u ovršnom postupku. Odredbe o zaštiti povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga se odnose isključivo na stjecatelje stvarnih prava na tim nekretninama, dok je ovrhovoditelj koji nije založni vjerovnik osoba koja ovrhom na nekretnini ostvaruje svoje potraživanje prema dužniku koje ima iz odnosa koji ne proizlazi iz vlasništva nekretnine. Upisom u zemljišnu knjigu zabilježbe ovrhe ovrhovoditelj daje do znanja zainteresiranim stjecateljima da je glede iste pokrenut ovršni postupak sa pripadajućim posljedicama propisanima člankom 83. i 84. OZ-a, ali ne stječe stvarno pravo na nekretnini.

18. Slijedom navedenog, formalni upis prava vlasništva ovršenika ne sprečava tužitelja braniti svoje predmnjevano vlasništvo, neovisno o pokretanju ovrhe od strane ovrhovoditelja prema upisanom zemljišnoknjižnom vlasniku, obzirom da predmnjevani vlasnik sukladno članku 166. ZV-a može braniti svoje pravo od osobe koja posjeduje stvar bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju, a ukoliko je ovršenik prethodno prenio svoje pravo vlasništva i posjed na treću osobu on više nema pravni temelj za ostvarivanje prava vlasništva, dok ovhovoditelj kako je rečeno niti ne posjeduje stvar već njenom prodajom u ovršnom postupku ostvaruje svoje potraživanje od dužnika.

19. Tužitelj je, kako je razvidno iz rješenja Općinskog suda u Gospiću poslovni broj: Ovr-261/2014 od 4. prosinca 2017. (list 8-11 spisa), upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom jer je u vrijeme upućivanja uistinu i bio treća osoba u smislu članka 60. stavka 1. i 4. obzirom je sin u to vrijeme još uvijek živućeg PR. Tužbeni zahtjev je u trenutku podnošenja tužbe bio u tom smislu u cijelosti sukladan uputi i pravilima definiranima člankom 59. stavkom 1. i člankom 60. stavkom 4. OZ-a, jer je njime tražio utvrđivanje da je upravo on, a ne njegov otac kao upisani zemljišnoknjižni vlasnik, stvarni vlasnik predmeta ovrhe.

20. Slijedom navedenog, činjenica da su se naknadno u osobi tužitelja spojile funkcije tužitelja i ovršenika nisu utvrđene takvim okolnostima koje bi sprečavale utvrđivanje nedopuštenosti ovrhe jer je tužitelj pravovremenim pokretanjem parničnog postupka postupao sukladno uputi ovršnog suda te na drugi način nije ni mogao ostvarivati zaštitu prava na koje se poziva. Pritom ga njegov naknadni upis uslijed rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika kao povjerenika Općinskog suda u Gospiću posl.br. O-365/18, UPP-OS-99/18 od 14. prosinca 2018. (list 66-68 spisa), kao nasljednika ovršenika ne sprečava da traži utvrđivanje da je stekao vlasništvo predmetne nekretnine drugim načinom stjecanja koji bi sprečavao prvotuženika kao ovrhovoditelja na provedbu ovrhe jer nijednim zakonom nije predviđeno da se u jednoj osobi ne može kumulirati više osnova za upis prava vlasništva. Sam upis stjecanja u zemljišnoj knjizi će se provesti isključivo povodom jedne takve osnove ali situacija u kojoj netko dobije dar a prije upisa tog darovanja, uslijed smrti darovatelja, stekne istu stvar u nasljedstvo prije upisa darovanja u zemljišnoj knjizi, nije pravno a ni praktično nemoguća.

21. Stoga, prigovor prvotuženika nije prihvaćen te je postupak nastavljen radi utvrđivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva.

22. Tužitelj je u tužbi postavio tri tužbena zahtjeva na način opisan člankom 188. stavkom 2. ZPP-a, tražeći utvrđenje stjecanja prava vlasništva dosjelošću ili, ukoliko se ista ne bi mogla utvrditi, darovanjem ili, ukoliko se ista ne bi mogla utvrditi, građenjem.

23. Prihvaćeno je specificiranje tužbenog zahtjeva sadržano u podnesku tužitelja od 30. listopada 2023. obzirom da je istim tužitelj isključivo dodao pravnu osnovu tužbenog zahtjeva sukladno članku 191. stavku 3. ZPP-a uslijed čega navedenim postupanjem nije došlo do promjene tužbenog zahtjeva u smislu članka 190. ZPP-a.

24. Prvi tužbeni zahtjev je bio usmjeren na utvrđivanje prava vlasništva dosjelošću nekretnine.

25. Članak 159. stavak 1. – 3. ZV-a propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

26. Na okolnost stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću saslušani su tužitelj (list 124 spisa) i tužena DR (list 124 spisa) te su saslušani svjedoci JRČ (list 123 spisa), VR (list 121-122 spisa), FR (list 122 spisa), BR (list 122-123 spisa), IR (list 142-143 spisa) i OR (list 143-145 spisa).

27. Iz svih iskaza proizlazi da je pok. ĆR, otac tužitelja u ovom postupku, iskazao namjeru prijenosa prava vlasništva na tužitelja, ali nijedan od iskaza, uključujući tužiteljev i onaj drugotužene kao majke tužitelja, nije mogao vremenski odrediti u kojem točno trenutku došlo do takvog prijenosa posjeda koji bi podrazumijevao da je tužitelj stekao posjed predmetne nekretnine slijedom kojeg bi počeli teći rokovi na način kako je to predviđeno člankom 159. stavkom 1. – 3. ZV-a. Svi su svjedoci iskazali na sličan način i svi su potvrdili da su roditelji tužitelja tretirali kao stvarnog vlasnika predmetne nekretnine ali kako iz iskaza nije bilo moguće utvrditi početak tijeka rokova predviđenih člankom 159. stavkom 2. – 3. ZV-a te time ujedno nije bilo moguće utvrditi niti završetak njihovog tijeka i eventualno stjecanje prava vlasništva dosjelošću, primjenom članka 221.a ZPP-a u vezi članka 219. ZPP-a, kako tužitelj nije dokazao stjecanje prava vlasništva istekom rokova dosjelosti, tužbeni zahtjev je u tom dijelu odbijen kao nedokazan.

28. Podredni tužbeni zahtjev je bio usmjeren na utvrđivanje prava vlasništva usmenim darovanjem nekretnine.

29. Članak 482. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) propisuje da se ugovor o darovanju nekretnine sklapa u pisanom obliku.

30. Tužitelj sa roditeljima nije sklopio ugovor u zakonom propisanom obliku, što navodi već u samoj tužbi (str. 1-6 spisa).

31. Članak 294. ZOO-a propisuje da se ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo.

32. Cilj zbog kojeg je propisan obvezni pisani oblik ugovora o darovanju nekretnine je određen člankom 119. stavkom 1. ZV-a koji propisuje da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

33. U predmetnom slučaju, neovisno o tome što ugovor nije sklopljen u pisanom obliku, intencija roditelja za darovanjem nekretnina tužitelja jasno proizlazi iz iskaza saslušanih tužitelja (list 124 spisa) i tužene DR (list 124 spisa) te svjedoka JRČ (list 123 spisa), NR (list 121-122 spisa), FR (list 122 spisa), BR (list 122-123 spisa), IR (list 142-143 spisa) i OR (list 143-145 spisa).

34. Iskazi saslušanih svjedoka NR (list 121-122 spisa), FR (list 122 spisa), BR (list 122-123 spisa) i IR (list 142-143 spisa) prihvaćeni su kao istiniti jer su u bitnome međusobno sukladni, a iskazani su od strane osoba koje nisu u rodbinskom srodstvu sa tužiteljem ni tuženima, ili su u daljnjem srodstvu u slučaju IR. Pritom, sami su iskazi ocijenjeni kao ispričani životno i logično, jer je predmetna nekretnina smještena na selu te se seoski razgovori uobičajeno i redovno dotiču životnih okolnosti, od kojih je život djece sa roditeljima te njihovi međusobni odnosi svakako prirodna tema.

35. Dodatno, iskaz supruge tužitelja JRČ (list 123 spisa) odgovara iskazu OR (list 143-145 spisa), osobe koja isto nije u srodstvu sa strankama, a koji je detaljno opisao povijest predmetne nekretnine, uključujući radove koje je tužitelj provodio na samoj kući i okućnici, od proširenja kuće do asfaltiranja okućnice i gradnje poslovnih objekata.

36. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka, kao i stranaka, proizlazi da se otac tužitelja pok. ĆR nakon smrti drugog djeteta povukao iz svih poslova koje je prethodno vodio te prepustio njihovo vođenje tužitelju. To uključuje održavanje kuće, vođenje poslovnih poduhvata i s time povezane aktivnosti. Iz svih iskaza proizlazi da predmetnu nekretninu više nije doživljavao kao svoju nego kao vlasništvo svoga sina, kako primjerice proizlazi iz iskaza GR (list 121-122 spisa) da bi se pok. ĆR naljutio na sina kada nešto pogriješi a radi za sebe, ili iskaza OR (list 143-145 spisa) koji je naveo da je tužitelj vodio kako posao sa kamionima i pilanu, tako i dogradnju i renovaciju obiteljske kuće sagrađene na predmetnoj nekretnini.

37. Iz svih navedenih dokaza proizlazi da je do usmenog darovanja nekretnine od pok. PR tužitelju uistinu došlo, što se može zaključiti po konkludentnim radnjama iz kojih proizlazi da su ugovorne strane ispunile u cijelosti obveze koje za njih proizlaze iz ugovora o darovanju, uključujući predaju stvari u posjed, slijedom čega je utvrđeno da je tužitelj stekao vlasništvo predmetne nekretnine u smislu članka 479. u vezi članka 294. ZOO-a.

38. Slijedom iznesenog, kako je utvrđeno da je tužitelj dokazao svoje pravo vlasništva predmetne nekretnine, sukladno članku 166. ZV-a u vezi članka 59. stavka 1. i članka 60. stavka 4. OZ-a te temeljem članka 479. u vezi članka 294. ZOO-a, odlučeno je kao pod točkama I. – V. izreke presude.

39. Tužitelj i tuženik potražuju parnični trošak. Tužitelj je tužbu postavio na način opisan člankom 188. stavkom 2. ZPP-a te je sud utvrđivao osnovanost prvog i drugog tužbenog zahtjeva, dok treći nije uopće raspravljan obzirom je utvrđen nepotrebnim uslijed prihvaćanja drugog tužbenog zahtjeva. Kako su svi tužbeni zahtjevi postavljeni na način se temelje na istoj činjeničnoj osnovi i traže isti rezultat – utvrđivanje ovrhe nedopuštenom i utvrđivanje predmnjevanog prava vlasništva tužitelja, svi su tužbeni zahtjevi utvrđeni u jednakoj vrijednosti. Kako je prvi tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti a drugi je prihvaćen u cijelosti, utvrđeno je da su stranke postigle uspjeh u jednakom dijelu slijedom čega je sukladno članku 154. stavku 4. ZPP-a odlučeno kao pod točkom VI. izreke.

U Gospiću 14. siječnja 2025.

Sudac

Jano Malovac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku, u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

- tužitelju pp

- tuženiku pp