REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž -343/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Draženki Ilak kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja AČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku ABC, odvjetniku u [obrt] iz [adresa], protiv tuženice ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici ABC, odvjetnici u [obrt] iz [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbe tužitelja i tuženice protiv rješenja o troškovima sadržanog u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 23. veljače 2024., poslovni broj: P-10196/2023-50., 14. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Žalbe tužitelja AČ i tuženice ... [adresa] djelomično se odbijaju kao neosnovane, a djelomično se prihvaćaju, te se rješenje o troškovima sadržano u točki II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 23. veljače 2024., poslovni broj: P-10196/2023-50, preinačuje tako da se nalaže tuženici ... da tužitelju AČ naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.888,45 eura (dvijetisućeosamstoosamdesetosameura i četrdesetpet centi), umjesto iznosa od 2.755,73 eura.
II. Svaka stranka snosi svoje troškove žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Nalaže se tuženiku ..., [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju AČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 6.651,86 Eura sa zateznim kamatama tekućim na iznose od
1,22 € od 16.12.2005. do isplate,
12,38 € od 16.11.2007. do isplate,
12,09 € od 16.12.2007. do isplate,
12,37 € od 16.01.2008. do isplate,
12,23 € od 16.02.2008. do isplate,
23,35 € od 16.03.2008. do isplate,
23,05 € od 16.04.2008. do isplate,
22,14 € od 16.05.2008. do isplate,
22,26 € od 16.06.2008. do isplate,
21,88 € od 16.07.2008. do isplate,
21,67 € od 16.08.2008. do isplate,
21,50 € od 16.09.2008. do isplate,
22,15 € od 16.10.2008. do isplate,
22,47 € od 16.11.2008. do isplate,
21,60 € od 16.12.2008. do isplate,
34,04 € od 16.01.2009. do isplate,
34,09 € od 16.02.2009. do isplate,
25,91 € od 16.03.2009. do isplate,
27,55 € od 16.04.2009. do isplate,
27,72 € od 16.05.2009. do isplate,
24,38 € od 16.06.2009. do isplate,
24,73 € od 16.07.2009. do isplate,
29,29 € od 16.08.2009. do isplate,
32,44 € od 16.09.2009. do isplate,
28,38 € od 16.10.2009. do isplate,
30,56 € od 16.11.2009. do isplate,
29,90 € od 16.12.2009. do isplate,
36,22 € od 16.01.2010. do isplate,
40,17 € od 16.02.2010. do isplate,
38,97 € od 16.03.2010. do isplate,
42,87 € od 16.04.2010. do isplate,
50,26 € od 16.05.2010. do isplate,
51,59 € od 16.06.2010. do isplate,
60,29 € od 16.07.2010. do isplate,
56,10 € od 16.08.2010. do isplate,
74,25 € od 16.09.2010. do isplate,
63,21 € od 16.10.2010. do isplate,
65,39 € od 16.11.2010. do isplate,
80,32 € od 16.12.2010. do isplate,
81,00 € od 16.01.2011. do isplate,
76,46 € od 16.02.2011. do isplate,
78,62 € od 16.03.2011. do isplate,
78,38 € od 16.04.2011. do isplate,
85,69 € od 16.05.2011. do isplate,
101,61 € od 16.06.2011. do isplate,
119,75 € od 16.07.2011. do isplate,
135,76 € od 16.08.2011. do isplate,
103,84 € od 21.09.2011. do isplate,
92,77 € od 16.10.2011. do isplate,
93,11 € od 16.11.2011. do isplate,
93,68 € od 15.12.2011. do isplate,
102,32 € od 14.01.2012. do isplate,
105,09 € od 15.02.2012. do isplate,
103,71 € od 15.03.2012. do isplate,
101,27 € od 13.04.2012. do isplate,
101,99 € od 15.05.2012. do isplate,
104,39 € od 16.06.2012. do isplate,
91,85 € od 14.07.2012. do isplate,
92,28 € od 10.08.2012. do isplate,
85,57 € od 14.09.2012. do isplate,
88,93 € od 13.10.2012. do isplate,
91,53 € od 14.11.2012. do isplate,
89,24 € od 13.12.2012. do isplate,
97,46 € od 15.01.2013. do isplate,
93,58 € od 12.02.2013. do isplate,
91,55 € od 12.03.2013. do isplate,
97,82 € od 10.04.2013. do isplate,
88,16 € od 14.05.2013. do isplate,
87,68 € od 14.06.2013. do isplate,
86,69 € od 17.07.2013. do isplate,
86,58 € od 14.08.2013. do isplate,
88,59 € od 12.09.2013. do isplate,
92,89 € od 10.10.2013. do isplate,
90,52 € od 16.11.2013. do isplate,
94,14 € od 14.12.2013. do isplate,
89,57 € od 21.01.2014. do isplate,
81,24 € od 14.02.2014. do isplate,
84,07 € od 15.03.2014. do isplate,
82,50 € od 15.04.2014. do isplate,
79,22 € od 14.05.2014. do isplate,
79,48 € od 03.06.2014. do isplate,
81,43 € od 12.07.2014. do isplate,
82,56 € od 05.08.2014. do isplate,
84,13 € od 12.09.2014. do isplate,
84,20 € od 10.10.2014. do isplate,
87,50 € od 12.11.2014. do isplate,
88,13 € od 12.12.2014. do isplate,
88,41 € od 13.01.2015. do isplate,
88,57 € od 05.02.2015. do isplate,
88,53 € od 05.03.2015. do isplate,
88,49 € od 08.04.2015. do isplate,
88,45 € od 14.05.2015. do isplate,
88,41 € od 10.06.2015. do isplate,
88,37 € od 16.07.2015. do isplate,
88,33 € od 07.08.2015. do isplate,
88,28 € od 15.09.2015. do isplate,
88,24 € od 13.10.2015. do isplate,
88,20 € od 17.11.2015. do isplate,
a sve po stopi na osnovi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015. godine, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku ..., [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju AČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.755,73 Eura sa zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana."
2. Tužitelj i tuženica žalbe su pravovremeno podnijeli protiv točke II. izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka s tim što tuženica odluku o trošku pobija u dosuđujućem dijelu, dok tužitelj odluku pobija u odbijajućem dijelu.
2.1. Tužitelj je žalbu uložio zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je trošak izračuna razlike kamata i tečajne razlike bio nužan za vođenje parnice obzirom da je tužitelj imao svu dokumentaciju u vezi predmeta spora, te je u skladu s time, a sukladno članku 186. Zakona o parničnom postupku, morao postaviti određeni tužbeni zahtjev u pogledu glavnice i u pogledu sporednih potraživanja. Tužitelj nije imao stručna znanja i vještine da bi sam napravio izračun svog potraživanja zbog čega je bio primoran koristiti se uslugama treće osobe zbog čega mu je nastao trošak, a budući je tuženica dostavila svu dokumentaciju nije bio ovlašten postaviti neodređeni tužbeni zahtjev, odnosno stupnjevitu tužbu. Također smatra da je materijalno pravo prvostupanjski sud pogrešno primijenio i kada nije priznao trošak pristupa na ročište za objavu presude, te sastave ostalih podnesaka. Predlaže stoga da se njegova žalba uvaži i da se pobijano rješenje preinači tako da mu se prizna cjelokupno zatraženi trošak, podredno predlaže da se pobijano rješenje ukine i da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku. Traži trošak sastava žalbe.
2.2. Tuženica odluku o troškovima postupka pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi sa člankom 155. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi i kako je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku jer je obrazloženje nedostatno. Smatra također da je od strane prvostupanjskog suda počinjena povreda iz članka 155. Zakona o parničnom postupku jer je sud dosudio troškove koji nisu bili nužni u sporu. Ovo tim više jer je prvostupanjski sud presudu donio isključivo na temelju utvrđenja iz kolektivnog spora, pa zapravo osim tužbe nijedan od naknadnih podnesaka tužitelja, kao ni prisustvovanje ročištima ne predstavlja relevantne pravne radnje koje bi kao dodatna vrijednost utjecale na rezultate raspravljanja i sadržaj presude. Tako smatra da nije bilo osnove da se tužitelju dosude troškovi sastava podnesaka od 12. siječnja 2021. i 13. studenog 2020. prema Tbr. 8. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Osim toga, prvostupanjski je sud tužitelju, povrh tužbe i sastava četiri podneska, dosudio i trošak zastupanja na četiri ročišta i to svako u punom iznosu, iako se na ročištima 14. travnja 2021. i 1. veljače 2022. raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Osim toga ističe kako je prvostupanjski sud ignorirao uspjeh tuženice sa žalbom u prethodnom postupku. Nadalje, prvostupanjski sud nije uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj djelomično povukao tužbu, zbog čega nije u cijelosti uspio u sporu. Dalje navodi da je sud tužitelju priznao trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 127,33 eura i za presudu u iznosu od 112,95 eura zanemarujući da je člankom 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama izmijenjen članak 11. stavak 1. točka 20. na način da su od plaćanja sudske pristojbe oslobođeni potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, zbog čega je sud tužitelja trebao odbiti sa zahtjevom za naknadom troška sudskih pristojbi i ne teretiti tuženicu za ovaj trošak. Nejasno je, kako se dalje navodi u žalbi, kada je tužitelj zatražio troškove u točno određenom iznosu, no ako su zatraženi troškovnikom koji je predan neposredno na ročištu koje je održano 11. siječnja 2024. isto je protivno članku 106.a stavku 5. Zakona o parničnom postupku pa stoga podnesak s troškovnikom ne proizvodi pravne učinke u smislu članka 106.a stavka 6. Zakona o parničnom postupku.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Žalbe su djelomično osnovane.
5. Prvostupanjski sud nije počinio istaknutu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), obzirom da pobijana odluka o troškovima postupka ima razloge o odlučnim činjenicama, nije nerazumljiva, te nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, niti ista proturječi sama sebi, odnosno razlozima presude.
5.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a, na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a.
O žalbi tužitelja
6. Prvostupanjski je sud neosnovanim smatrao zahtjev tužitelja da mu se prizna trošak izračuna razlika anuiteta i kamata koji trošak je nastao prije pokretanja postupka, jer je sud smatrao da isti nije bio potreban za vođenje postupka. Neosnovan je, kako to proizlazi iz obrazloženja prvostupanjske odluke, i zahtjev tužitelja za naknadu troška za pristup na ročište za objavu presude, jer se presuda ističe na internetskoj stranici e-oglasna ploča suda, a osim toga stranke presudu mogu preuzeti i neposredno u sudu. Osnovanim troškom prvostupanjski je sud smatrao trošak sastava četiri podneska i to podnesaka od 13. siječnja 2020., 12. siječnja 2021., 24. lipnja 2021. i 8. siječnja 2024., dok je zahtjev za troškom sastava ostalih podnesaka odbijen jer je, prema ocjeni prvostupanjskog suda, navedeni trošak bio nepotreban.
6.1. Trošak vještačenja, odnosno kako ga tužitelj naziva trošak izračuna razlika anuiteta i kamata, sačinjen je po obrtu za financije i knjigovodstvo „[obrt]“ **.**.2019. i tužitelj je na temelju istoga postavio tužbeni zahtjev, stoga se, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, radi o trošku koji je u smislu članka 155. stavka 1. ZPP- a bio potreban za vođenje parnice i isti je trebalo priznati u zatraženom iznosu od 132,72 eura (izračun razlike anuiteta i kamata i račun na strani 98. i 99. spisa).
6.2. Prvostupanjski je sud tužitelju trebao priznati i trošak pristupa na ročište za objavu presude, jer je sud ročište na kojemu se presuda objavljuje, u smislu članka 335. stavka 6. ZPP-a, dužan zakazati na ročištu na kojemu je glavna rasprava zaključena. Kako se radi o posebnom ročištu, to i trošak punomoćnika stranaka na ročištu za objavu presude predstavlja parnični trošak nastao u tijeku parničnog postupka, pa je stoga u situaciji kada je punomoćnik tužitelja na ročište za objavu presude i pristupio (strana 375. spisa) pravilnom primjenom materijalnog prava ovaj trošak trebalo priznati u zatraženom iznosu od 50 bodova, odnosno 100,00 eura, sukladno Tbr. 9 točki 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23 dalje u tekstu: Tarifa).
6.3. Pravilno prvostupanjski sud tužitelju nije priznao troškove sastava podnesaka od 10. ožujka 2020., 16. rujna 2021., 28. ožujka 2022. i 14. studenog 2023., jer se radi o podnescima u kojima se ponavljaju već ranije izneseni navodi, odnosno o podnescima koji, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud, nisu u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a, bili nužni za vođenje parnice.
Oo žalbi tuženice
7. U odnosu na žalbene navode tuženice valja istaknuti da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je trošak tužitelja obračunao sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a, računajući omjer uspjeha u parnici prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove tužbenog zahtjeva.
7.1. Neosnovano tuženica smatra da je tužitelj postupio protivno odredbi članka 106.a stavak 5. ZPP-a, jer troškovnik nije predao putem ekomunikacije te da stoga podnesak sa troškovnikom ne proizvodi pravne učinke. Točno je da troškovnik tužitelja nije dostavljen u sudski spis putem elektroničke komunikacije u smislu članka 106.a. ZPP- a. Međutim, kako je člankom 164. stavkom 3. ZPP-a propisano da je zahtjev za naknadu troškova stranka dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima i kako je punomoćnik tužitelja postupio upravo sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, jer je na ročištu koje je održano 11. siječnja 2024. na kraju glavne rasprave, a prije nego je ista zaključena, zatražio naknadu troškova postupka koje je popisao u troškovniku kojega je predao u sudski spis i koji je prilog zapisniku sa navedenog ročišta (strana 368. do 371. spisa), to neosnovano tuženica smatra da je došlo do povrede odredbe članka 106.a ZPP-a, jer navedeni slučaj predstavlja opravdani razlog zbog kojega navedeni podnesak nije niti mogao biti predan u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava.
7.2. Što se tiče prigovora tuženice vezano uz priznavanje troška plaćenih sudskih pristojbi valja istaknuti da je u pravu tuženica kada navodi da je Zakonom o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama koji je objavljen u Narodnim novinama 51/23 od 12. svibnja 2023. propisano da su tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa oslobođeni od plaćanja sudske pristojbe. Međutim, kako je tužitelj sudsku pristojbu za tužbu platio 26. lipnja 2019. (127,28 eura) i za presudu 3. ožujka 2022. (112,95 eura), kada je sukladno tada važećim zakonskim odredbama bio u obvezi platiti pristojbu i budući je tuženica izgubila spor, to je pravilna odluka prvostupanjskog suda da u troškove postupka uračuna i trošak plaćenih sudskih pristojbi.
7.3. Pravilno je, a kako je i naprijed navedeno, prvostupanjski sud osnovanim smatrao trošak sastava tužbe i četiri obrazložena podneska. Što se tiče podnesaka od 13. siječnja 2020. i 12. siječnja 2021. valja istaknuti da se u podnesku od 13. siječnja 2020. tužitelj očitovao na navode iz odgovora na tužbu, dok je podneskom od 12. siječnja 2021. tužbeni zahtjev uskladio sa prethodno provedenim knjigovodstveno financijskim vještačenjem, pa je pravilno trošak sastava navedenih podnesaka obračunat sukladno Tbr. 8. točki 1. Tarife.
7.4. Prvostupanjski je sud trošak zastupanja po punomoćniku na ročištima održanim 5. veljače 2020., 14. travnja 2021., 1. veljače 2021. i 11. siječnja 2024. obračunao prema Tbr. 9. točki 1. Tarife. Neosnovano tuženica smatra da se na ročištima održanim 14. travnja 2021. i 1. veljače 2022. raspravljalo samo o procesnim pitanjima, jer je iz zapisnika od 14. travnja 2021. (strana 250. spisa) vidljivo da je zbog izmjene raspravnog suca glavna rasprava počela ponovo, te da su uz suglasnost stranaka pročitani do tada izvedeni dokazi, dok je na ročištu koje je održano 2. veljače 2022. (strana 27. spisa) glavna rasprava zaključena.
7.5. Međutim, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije bilo uvjeta da se trošak za sva četiri ročišta odredi prema Tbr. 9. točki 1. Tarife i to stoga što se na ročištu koje je održano 5. veljače 2020. raspravljalo samo o procesnim pitanjima (pripremno ročište – strana 177. spisa), pa je navedeni trošak trebalo obračunati prema Tbr. 9. točki 2. Tarife.
8. Uvažavajući dakle djelomično žalbene navode tužitelja i tuženice osnovanim troškom ovaj drugostupanjski sud smatra slijedeći trošak: trošak sastava tužbe, prema Tbr. 7. točki 1. Tarife u iznosu od 100 bodova, trošak sastava četiri obrazložena podneska i to podneske od 13. siječnja 2020., 12. siječnja 2021., 24. lipnja 2021. i 8. siječnja 2024. i to prema Tbr. 8 točki 1. Tarife u iznosu od po 100 bodova svaki, trošak zastupanja po punomoćniku na ročištima održanim 14. travnja 2021., 1. veljače 2021. i 11. siječnja 2024. prema Tbr. 9 točki 1. Tarife u iznosu od po 100 bodova svako ročište, trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom 5. veljače 2020. prema Tbr. 9. točki 2. Tarife u iznosu od 50 bodova, trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu za objavu presude prema Tbr. 9. točki 3. Tarife u iznosu od 50 bodova, odnosno ukupno 900 bodova. Vrijednost boda je sukladno Tbr. 54. Tarife određena u iznosu od 2,00 eura, pa trošak tužitelja iznosi 1.800,00 eura. Ovom je trošku dodan i trošak PDV u iznosu od 450,00 eura (prema Tbr. 46. Tarife), tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 2.250,00 eura. Ovom je trošku dodan trošak izračuna razlika anuiteta i kamata sačinjen je po obrtu za financije i knjigovodstvo „[obrt]“ **.**.2019. u iznosu od 132,72 eura, trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura, te plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 127,33 eura i na presudu u iznosu od 112,95 eura, tako da ukupno trošak tužitelja iznosi 2.888,45 eura.
9. Zbog navedenog, a temeljem članka 380. točka 3. ZPP-a prvostupanjsko rješenje je preinačeno, te je naloženo tuženici da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 2.888,45 eura, umjesto iznosa od 2.755,73 eura.
10. S obzirom da su tužitelj i tuženica djelomično uspjeli sa svojim žalbama, ovaj drugostupanjski sud odlučio je da svaka stranka snosi svoj trošak žalbe.
11. U nepobijanom dijelu, u točki I. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
12. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 14. siječnja 2025.
Sutkinja
Draženka Ilak
