REPUBLIKA HRVATSKA

Pl-827/2024

OPĆINSKI SUD U SPLITU

SPLIT

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu po sutkinji Maji Vukmir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb , protiv tuženika ĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je odjavio boravište u [adresa] na adresi [adresa] , radi isplate, izvan ročišta za glavnu raspravu, 14. siječnja 2025. god.

r i j e š i o  j e

Tužba se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 08.srpnja 2024. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, sada tužbu s prijedlogom za izdavanjem platnog naloga, protiv tuženika.

2. Pregledom podataka MUP RH o prebivalištu/boravištu građana (JRO pretraga) razvidno je da je tuženik u Republici Hrvatskoj imao samo boravište na adresi [adresa] , a koje boravište je odjavio još 26. kolovoza 2022., te je nakon toga imao prijavljeno booravište na adresi [adresa], koje je također odjavio 15. listopada 2023. god. dakle, čak prije početka ovog postupka. Stoga tuženik nema domicil u Republici Hrvatskoj. Također je iz podataka JRO pretrage razvidno da se radi o stranom državljaninu, odnosno državljaninu Republike Kosovo, s time da u podacima MUPa nije navedena adresa prebivališta. Kako se radi o stranom državljaninu, u JRO pretrazi nema podataka o njegovom prebivalištu i boravištu izvan granica [adresa]. U spisu prileži i podatak OIB sustava (str. 12.) prema kojem je razvidno da se radi o stranom državljaninu, ali nema podataka o prebivalištu ili boravištu.

3. Odredbom čl. 16. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 47/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP), propisano je da sud do pravomoćnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi ide li rješavanje spora u sudsku nadležnost.

4. Odredbom čl. 46. st. 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (Narodne novine 101/2017; dalje: ZMPP) propisano je da se u građanskim i trgovačkim stvarima, nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima – dalje Uredba (preinačena) (SL L 351, 20. 12. 2012.).

Stavkom 2. čl. 46. ZMPP-a propisano je da se nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom odredbi odjeljaka 2. i 3. poglavlja II. Uredbe iz stavka 1. ovoga članka i kada tuženik ima, u smislu te Uredbe, prebivalište u državi koja nije članica Europske unije.

5. Odredbom čl. 1. st. 1. Uredbe propisano je da se ova Uredba primjenjuje u građanskim i trgovačkim stvarima, bez obzira na vrstu suda

Odredbom čl. 6. st. 1. Uredbe propisano je da ako tuženik nema domicil u državi članici, nadležnost sudova države članice se, u skladu s člankom 18. stavkom 1., člankom 21. stavkom 2. i člancima 24. i 25., utvrđuje pravom te države članice. Odredbe čl. 18. st. 1. I 2. Uredbe propisuju da potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne stranke bilo pred sudovima države članice u kojoj ta stranka ima domicil, ili, neovisno o domicilu druge stranke, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima domicil. Druga ugovorna stranka može pokrenuti postupak protiv potrošača samo pred sudovima države članice u kojoj potrošač ima domicil.

6. Dakle, u odredbi čl. 46. st. 1. ZMPP-a stoji da se u građanskim i trgovačkim stvarima nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom Uredbe Bruxelles I bis. ZMPP ne sadržava odredbe o međunarodnoj nadležnosti za građanske i trgovačke stvari za predmete koji izlaze iz okvira polja primjene Uredbe Bruxelles I bis, već se hrvatski zakonodavac opredijelio za proširenje primjene odredaba Uredbe Bruxelles I bis i na slučajeve koji ne bi bili pokriveni samom Uredbom zbog toga što tuženik ima domicil izvan EU-a. Odredba čl. 46., st. 2. ZMPP-a tako navodi da se nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom odredbi odjeljaka 2. i 3. poglavlja II. Uredbe Bruxelles I bis i kada tuženik ima u smislu te uredbe prebivalište u državi koja nije članica Europske unije. Odjeljak 2. poglavlja II., spomenut u čl. 46., st. 2. ZMPP-a, odnosi se na odredbe o posebnoj nadležnosti, dok se odjeljak 3. poglavlja II. odnosi na ugovore o osiguranju. Odjeljak 4. Uredbe Bruxelles I bis, koji se odnosi na potrošačke ugovore, izostavljen je iz čl. 46., st. 2. ZMPP-a jer je samom Uredbom Bruxelles I bis omogućeno potrošačima, oslanjajući se na odredbe Uredbe, tužiti trgovca s domicilom izvan EU-a u državi članici potrošačeva domicila. Jedina situacija koja ostaje nepokrivena zbog neuključivanja odjeljka 4. Uredbe u članak 46., stavak 2. ZMPP-a situacija je u kojoj trgovac s domicilom u EU-u pokreće postupak protiv potrošača s domicilom izvan EU-a. No, u tom slučaju ionako, prema odredbama Uredbe, trgovac ne može takva potrošača tužiti na sudu svog domicila pa je izostavljanje odjeljka 4. iz čl. 46. st. 2. ZMPP-a logično.

7. Odredbom čl. 27. ZPP-a propisano je da je sud u Republici Hrvatskoj nadležan za suđenje kad je njegova nadležnost u sporu s međunarodnim elementom izričito određena zakonom ili međunarodnim ugovorom. Ako u zakonu ili međunarodnom ugovoru nema izričite odredbe o nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj za određenu vrstu sporova, sud u Republici Hrvatskoj nadležan je za suđenje u toj vrsti sporova i kad njegova nadležnost proizlazi iz odredaba zakona o mjesnoj nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj.

Nadalje, odredbom čl. 47. ZPP-a propisano je da je za suđenje općemjesno nadležan sud na čijem području tuženik ima prebivalište. Ako tuženik nema prebivalište u [adresa] opće mjesno nadležan je sud na čijem području tuženik ima boravište. Ako tuženik pored prebivališta ima i boravište u kojem drugom mjestu a prema okolnostima može se pretpostaviti da će tu dulje vrijeme boraviti, općemjesno je nadležan i sud boravišta tuženika.

Također je za istaknuti da je čl. 8. ZID ZPP (Narodne novine 88/22), a koji zakon se primjenjuje u konkretnom slučaju, brisan čl. 58. ZPP-a.

8. Iz citiranih odredbi čl. 46. st. 1. ZMPP-a u čl. 1. i 6. st. 1. Uredbe te čl. 27. i 47. ZPP-a proizlazi da za predmetni spor radi isplate iznosa od 119.77 Eura nije nadležan sud Republike Hrvatske.

9. Ukratko, kako tuženik nema domicila u RH ni na području Europske unije te da druga ugovorna stranka može pokrenuti postupak protiv potrošača pred sudom države članice u kojoj potrošač ima domicil , a sve prema citiranim člancima Uredbe, koja Uredba se primjenjuje u građanskim stvarima i na države koje nisu članice EU (temeljem odredbe članka 46. stavak 1. ZMPP)

10. Stoga tužitelj radi naplate svoje tražbine nije mogao pokrenuti postupak pred sudom Republike Hrvatske, već u onoj državi u kojoj tuženik ima domicil, pa je tužbu/prijedlog za izdavanje platnog naloga valjalo odbaciti.

11. Za istaknuti je da jednak pravni stav zauzima i sudske praksa. Županijski sud u Zadru Gž-1473/2021-2 od 20. prosinca 2021., Županijski sud u Varaždinu Gž- 50/2020-2 5. rujna 2020., Županijski sud u Varaždinu Gž-565/2020-2 od 9. studenog 2020., Županijski sud u Zagrebu Gž-2973/2022-2 od 13. rujna 2022. – sve odluke dostupne na internet stranici Ius-Info, kao i Županijski sud u Rijeci, Gž-1373/2024 od 11. rujna 2024.- stranice Supra VSRH .

12. Zbog svega navedenog sud je odlučio kao u izreci rješenja.

U Splitu, 14. siječnja 2025. godine

SUTKINJA

Maja Vukmir

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste, u tri primjerka. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda.

DNA:

tužitelj