Poslovni broj: UsII-91/2023-10

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Marine Kosović Marković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VECLA d.o.o., Krk, Lukobran 5, OIB: 33825903375, kojeg zastupa opunomoćenica Ivana Radić, odvjetnica iz Rijeke, Matije Gupca 16/II, protiv tuženika Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske, Zagreb, Trg žrtava fašizma 3, OIB: 68011638990, uz sudjelovanje zainteresirane osobe FK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi prava na pristup informacijama, na sjednici vijeća održanoj dana 14. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Upravni spor se nastavlja.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-008-07/23-01/22, URBROJ: 401-01/06-23-5 OD 14. travnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem ovoga Suda, poslovni broj: UsII-91/23-8 od 9. kolovoza 2023., prekinut je predmetni upravni spor te je određeno da će se spor nastaviti nakon što Sud Europske unije donese odluku u predmetu broj: C-336/23. S obzirom da je Sud Europske unije u navedenom predmetu donio odluku, broj: C-336/23 od 21. studenoga 2024., to je valjalo donijeti rješenje o nastavku spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika, povodom žalbe zainteresirane osobe, djelomično se poništava rješenje trgovačkog društva VECLA d.o.o., ovdje tužitelja, KLASA: 035-01/22-01/04, URBROJ: 2142/01-21-22-2 od 23. prosinca 2022., te se djelomično odobrava zainteresiranoj osobi pristup preslikama izrijekom navedenih informacija (ugovora o djelu, ugovora o radu na određeno vrijeme, ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenih između tužitelja i imenovanih fizičkih osoba, kao i odluka o isplati putnog troška za novozaposlenu radnicu), sve na način i pod uvjetima iz tog rješenja, dok se u preostalom dijelu žalba zainteresirane osobe odbija kao neosnovana i nalaže tužitelju postupiti po rješenju tuženika u roku 8 dana od dana pravomoćnosti istog..

2.1. Prvostupanjskim rješenjem tužitelja odbijen je zahtjev zainteresirane osobe radi ostvarivanja prava na pristup informacijama podnesen pisanim putem 9. prosinca 2022., a kojim se traži ime i prezime, stručna sprema, naziv radnog mjesta iz ugovora o radu, datum sklapanja ugovora o radu, koeficijent obračuna, osnovica za obračun plaće, iznos isplaćene bruto plaće za listopad 2022., iznos neoporezivih naknada, potpora, darova, nagrada, dodataka i drugih primitaka koji se ne smatraju dohotkom isplaćenim u listopadu 2022. (prijevoz na posao, troškovi prehrane, troškovi smještaja, premije dopunskog i dodatnog osiguranja, troškovi službenih putovanja, dnevnice, darovi i sl.), u bilo kojem broju i obliku dokumenata u kojem postoje navedene informacije (ugovori, isplatne liste, popisi i sl.) odnosno ne traži se informacija sastavljena kao jedinstveni dokument ukoliko kao takav sa svim uključenim elementima ne postoji (točka 1.), kao i ugovore o djelu između tužitelja i fizičkih osoba aktualne na dan 5. prosinca 2022. te izvršene ugovore o djelu u 2020., 2021. i 2022. godini, iz kojih su osim odredbi vidljivi podaci o imenu i prezimenu, datum sklapanja ugovora, naziv posla/djela, rok izvršenja i ugovorena naknada (točka 2.).

3. Tužitelj je protiv navedenog rješenja podnio tužbu, pobijajući zakonitost istog zbog pogrešne primjene materijalnog i postupovnog prava iz Zakona o pravu na pristup informacijama ("Narodne novine", broj 25/13., 85/15. i 69/22. - dalje u tekstu: ZPPI) i Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. i 110/21.

- dalje u tekstu: ZUP). Ističe da je tuženik bitno povrijedio tužiteljeva prava, posebice načelo prava na pravni lijek sadržan u članku 12. ZUP-a, kada je u drugostupanjskom rješenju otkrio osobne podatke osoba koje zainteresirana osoba traži u svom zahtjevu, iako protiv tog rješenja tužitelj ima pravo pokrenuti upravni spor, pa obveza dostave podataka nastaje tek po pravomoćnosti rješenja. Smatra da je tuženik svojom odlukom odobrio dostavu podataka podnositelju zahtjeva ali nije smio u svojoj odluci dostavljati podatke koje traži zainteresirana osoba. Nadalje, smatra da je rješenje nerazumljivo odnosno da tuženik nije odgovorio na žalbene navode, osim paušalno da su ime i prezime podaci koji se ne štite, a da se dodatni podaci trebaju prekriti, pritom nije obrazložio svoju odluku u odnosu na konkretne navode tužitelja, u smislu da odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka valja primijeniti odnosno cijeniti u okviru svakog pojedinog slučaja. Iz zahtjeva je razvidno da podnositelj želi pristup informacijama koje se odnose pojedinačno na svakog od radnika odnosno zahtjev nije koncipiran u smislu traženja financijskih podataka koji se odnose na isplate radnicima po bilo kojoj osnovi: plaće, iznos neoporezivih naknada, potpora, darova, nagrada, dodataka i drugih primitaka koji se ne smatraju dohotkom isplaćenim u listopadu 2022., dakle, zainteresirana osoba traži podatke o osobama, te joj nije cilj dobiti podatke o financijskom opterećenju tužitelja u odnosu na tu vrstu izdataka, inače bi zatražio zbirne financijske podatke. Upire na članak 15. stavak 1. točku 4. ZPPI-a, prema kojem tijelo javne vlasti može ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka, pri čemu se poziva na Opću uredbu o zaštiti podataka i Zakon o radu, zaključujući da je dosadašnja praksa tuženika, koja se odnosi na omogućavanje pristupa ugovorima o radu zaposlenika tijela javne vlasti, uz izuzimanje određenih apsolutno zaštićenih osobnih podataka, u potpunosti suprotna načelu zakonitosti, pravičnosti i transparentnosti zaštite osobnih podataka iz Opće uredbe o zaštiti podataka. Pored toga, radnike štiti ustavno pravo na rad i slobodu rada, kao i pravo na zaštitu privatnog života, a budući su podaci iz ugovora o radu osobni podaci i temeljem članka 29. Zakona o radu, a što sve nastavno detaljnije obrazlaže. Nadalje, tužitelj ističe da zainteresirana osoba svojim zahtjevom zlorabi prava iz ZPPI-a, budući je očito da o subjektu stvara svoju vlastitu evidenciju i poslovnu dokumentaciju, i to evidenciju o svim radnicima, a što je u suprotnosti s legitimnim ciljevima postavljenim tim Zakonom, odnosno, interes javnosti se ne može ostvariti na zatražen način a da se grubo ne povrijede prava radnika na zaštitu njihovih osobnih podataka. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže ovom Sudu poništiti osporeno rješenje i naknaditi mu iskazani trošak ovog postupka.

4. Tuženik, u odgovoru na tužbu, smatra tužbene navode neosnovanim te ostaje kod razloga danih u osporenom rješenju i odgovoru na tužbu. U odnosu na tužbene navode, ističe da je prvostupanjsko rješenje trebalo poništiti jer tužitelj, rješavajući o predmetnom zahtjevu, nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir javni interes za dostupnost informacija koje su predmet ovog postupka odnosno članak 16. stavak 3. ZPPI-a, kao i da provedeni test razmjernosti nije bilo moguće ispitati jer o provedbi istog nema zapisa podataka u spisu. Dodatno upire na Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama ("Narodne novine", broj 69/22.), prema kojem je dotadašnja odredba članka 16. stavka 3. izmijenjena sukladno praksi žalbenog tijela i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (primjerice poslovni broj UsII-468/18-9 od 17. siječnja 2019., UsII-262/21-5 od 23. rujna 2022. i dr.), pa su stoga neutemeljeni navodi da je praksa tuženika u suprotnosti s odredbama Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka). Naime, člankom 16. stavkom 3. ZPPI-a propisano je da su informacije o raspolaganju javnih sredstvima koje se odnose na osobno ime ili naziv, iznos ili namjenu sredstava dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa iz stavka 1. ovog članka, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak. Stoga je u žalbenom postupku tuženik utvrdio da su predmetne informacije neposredno vezane za raspolaganje sredstvima tužitelja, kao tijela javne vlasti te je, slijedom svog ovlaštenja iz članka 25. stavka 7. i članka 15. stavka 5. ZPPI-a, djelomično odobrio pristup informacijama navedenim u izreci osporenog rješenja, a što je u rješenju dostatno obrazložio. U odnosu na podatke koji su u izreci osporenog rješenja tuženika navedeni kao podaci koje je potrebno zaštiti u žalbenom postupku, utvrđeno je da bi pristup tim podacima predstavljao nepotrebno zadiranje u privatni život fizičkih osoba, pri čemu je prikrivanje takvih podataka već ustaljena praksa tuženika i ovoga Suda u ovakvim predmetima. U odnosu na procesne povrede, na koje upire opunomoćenica tužitelja, tuženik ističe da je tužba bespredmetna, ali ne iz razloga na koje se poziva u tužbi nego zbog toga što je odredbom članka 16. stavka 3. ZPPI-a izričito navedeno da informacije kojima je osporenim rješenjem djelomično odobren pristup trebaju biti javne i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa. To stoga jer se radi o trgovačkom društvu čiji je jedini osnivač Grad Krk i koje predstavlja tijelo javne vlasti, a u konkretnom slučaju predmet postupka su informacije o raspolaganju javnim sredstvima, s obzirom da se radi o ugovorima o radu, ugovorima o djelu te isplatama koje su vršene zaposlenima u istom tijelu. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže ovom Sudu tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti.

5. Zainteresirana osoba, u odgovoru na tužbu, ističe kako je netočan tužbeni navod da joj je tuženik rješenjem dostavio tražene osobne podatke, s obzirom da tim rješenjem nije dostavljena tražena informacija koja je bila predmet zahtjeva, a niti su zaštićeni osobni podaci bili predmet zahtjeva. Drži da je tuženik jasno odgovorio na žalbene navode, te je u rješenju razumljivo i detaljno obrazložio i potkrijepio razloge za djelomično prihvaćenje žalbe. Smatra proizvoljnim i neutemeljenim navod tužitelja da traži podatke o osobama te da nema za cilj dobiti podatke o financijskom opterećenju tužitelja u odnosu na tu vrstu izdataka inače bi zatražio zbirne financijske podatke, jer se time tužitelj upustio u predmnijevanje o razlozima traženja informacija od tijela javne vlasti. Također, navodi da predmet zahtjeva nisu bili osobni podaci koji predstavljaju zaštićene osobne podatke, pri čemu upire na praksu tuženika i sudsku praksu koja govori u prilog tome da podaci o imenu i prezimenu zaposlenika tijela javne vlasti, nazivi njihovih radnih mjesta, iznos bruto plaće i dr., nesporno predstavljaju javni interes koji prevladava nad zaštitom takvih podataka. Zahtjev za pristup informacijama kojima korisnik prava traži podatke, kakve je zatražila i zainteresirana osoba, uobičajeni su zahtjevi za pristup informacijama tijelima javne vlasti i podacima o trošenju javnog novca, a transparentna tijela javne vlasti takve informacije dostavljaju podnositeljima zahtjeva. Osobni podaci radnika kao što je bračni status, zdravstveno stanje, broj djece, OIB, adresa, datum rođenja, broj bankovnog računa i sl., nisu bili predmet zahtjeva niti bi ih zainteresirana osoba tražila. Iznoseći i druge razloge zbog kojih smatra osporeno rješenje na zakonu utemeljenim, zainteresirana osoba predlaže ovom Sudu tužbeni zahtjev odbiti.

6. Sukladno odredbi članka 6. ranije važećeg Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21.), koja odredba je istovjetna članku 6. mjerodavnog Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24.-dalje u tekstu: ZUS), a koji se nastavno u postupku primjenjuje temeljem ovlaštenja iz članka 169. ZUS-a, odgovori na tužbu tuženika i zainteresirane osobe dostavljeni su tužitelju.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz podataka sveza spisa razvidno je da je predmetni spor prekinut ovosudnim rješenjem od 2. lipnja 2023., iz razloga jer je, u predmetu poslovni broj: UsII-188/2022, podnesen zahtjev Sudu Europske unije za tumačenje prava Europske unije, odnosno za donošenje prethodne odluke vezano na pitanje primjenjuje li se na zahtjeve za pristup informaciji Direktiva 2019/1024 od 20. lipnja 2019. (o otvorenim podacima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora), kojom su izmijenjene definicije obveznika pružanja informacije i kojom su u cijelosti stavljene izvan snage Direktive koje su implementirane u ZPPI ili se navedena Direktiva odnosi samo na zahtjeve za ponovnu uporabu informacija.

9. Presudom Suda Europske unije, broj: C-336/2023 od 21. studenoga 2024., odlučeno je da Direktivu 2019/1024 od 20. lipnja 2019. treba tumačiti na način da zahtjev za pristup dokumentima u posjedu tijela javnog sektora ne ulazi u njezino područje primjene. S obzirom da je, dakle, o ponesenom zahtjevu donesena odluka, to su, u smislu članka 105. stavka 5. ZUS-a, ostvareni uvjeti za nastavak predmetnog upravnog spora i donošenje meritorne odluke u ovoj stvari.

10. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja u granicama zahtjeva iz tužbe, ovaj Sud nalazi da tuženik pobijanom odlukom nije povrijedio zakon na štetu tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo argumentirano obrazložene razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava.

11. Naime, razmatrajući sadržaj zahtjeva zainteresirane osobe za pristup informacijama, kao i podatke sveza spisa pribavljene u postupku povodom tog zahtjeva, te odgovore na tužbu tuženika i zainteresirane osobe, ovaj Sud nalazi da se osporeno rješenje ne može ocijeniti nezakonitim iz razloga na koje tužitelj upire u tužbi. To stoga jer je tuženik svoju odluku utemeljio na činjenicama koje su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđene, nakon čega je, pravilnom primjenom relevantnih odredaba ZPPI-a, ZUP-a i Opće uredbe o zaštiti podataka na koje se izrijekom pozvao, ispravno ocijenio žalbu zainteresirane osobe djelomično osnovanom, jer, i po ocjeni ovoga Suda, u žalbenom postupku tuženik nije našao razloge za ograničenje pristupa informacijama sukladno ZPPI-u u cijelosti.

12. Pritom je tuženik dao jasne i dostatne razloge kojima se rukovodio zaključujući da su u konkretnom slučaju ostvareni zakonom propisani uvjeti da se zainteresiranoj osobi djelomično omogući pristup traženim informacijama, a koje razloge, zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud, jer su utemeljeni na pravilnoj ocjeni dokaza provedenih u postupku te na pravilnom tumačenju relevantnih odredaba materijalnog prava primijenjenog u postupku. Kod toga se napominje da je osnovanost stajališta izraženih u osporenom rješenju ovaj Sud već potvrdio u nizu svojih odluka, na koje osnovano ukazuje i tuženik u odgovoru na tužbu.

13. Sud ne nalazi osnovanim ni prigovore postupovne naravi usmjerene na otkrivanje osobnih podataka radnika (imena i prezimena) iako osporeno rješenje nije pravomoćno, te na činjenicu da tuženik nije odgovorio na sve žalbene navode.

13.1. Ovo iz razloga jer odlučujući o žalbi stranke, primjenom članka 25. stavka 7. ZPPI-a, kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem naložiti tijelu javne vlasti da korisniku omogući pristup traženoj informaciji, odnosno da odluči o zahtjevu korisnika te odrediti primjeren rok u kojem je dužno to učiniti, a što u konkretnom slučaju daje ovlaštenje tuženiku za donošenje osporenog rješenja, imajući u vidu i članak 15. stavak 5. ZPPI-a, na koje odredbe osnovano ukazuje tuženik u odgovoru na tužbu.

13.2. Također, a vezano na prigovore nedostatnog/manjkavog obrazloženja osporenog rješenja jer nije odgovoreno na sve žalbene navode, ovaj Sud nalazi potrebnim istaknuti da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodnih stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni pravno odlučni razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena. Tom uvjetu je ovdje udovoljeno, jer je u osporenom rješenju, upravo imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja i prirodu ove stvari, tuženik naveo pravno odlučne razloge kojima se rukovodio prilikom donošenja svoje odluke, a iz kojih razloga posljedično proizlazi neosnovanost prigovora na kojima tužitelj inzistira i u tužbi.

14. Slijedom izloženog, proizlazi da je osporeno rješenje doneseno u granicama zakonom propisanih ovlasti tuženika, koji je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, obrazložene u smislu članka 98. stavka 5. ZUP-a, radi čega ovaj Sud nije našao osnove navedeno rješenje ocijeniti nezakonitim.

15. Na kraju, Sud nije našao osnovanim niti zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora, jer tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pa mu, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.

16. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 116. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 14. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić