Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje-Buie, Istarska 1- Via dell’ Istria 1

Poslovni broj: P-96/2022-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sucu pojedincu Svenu Babiću, u pravnoj stvari tužitelja: UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik ET, odvjetnik iz [adresa], protiv 1.-tuženice: ŠT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i protiv 2.-tuženice: ZT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 08. listopada 2024., u prisutnosti tužitelja UT, punomoćnika tužitelja ET, 1.-tuženice ŠT i 2. - tuženice ZT, temeljem čl.335., čl.338. i čl.191. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022, 114/2022 i 155/2023 - dalje: ZPP), dana 14. siječnja 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da suvlasnički dio 1.-tužene ŠT od ½ (jedne polovice) nekretnine - kuće upisane u zemljišnim knjigama na kč. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], stečene nasljeđivanjem iza pokojnog oca GT, na temelju rješenja o nasljeđivanju broj: O-199/21, od 04.03.2021. godine, predstavlja bračnu stečevinu tužitelja UT i 1.-tužene ŠT. II 1.-tuženica ŠT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna je tužitelju UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 8.427,22 (osamtisućačetristodvadesetsedam eura i dvadesetdva centa) eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, dana 14. siječnja 2025. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana, pod prijetnjom ovrhe, dok se tužitelj odbija s razlikom zatraženog troška od 2.395,72 (dvijetisućetristodevedesetpet eura i sedamdesetdva centa) eura kao neosnovanom.

III Odbija se tužitelj UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sa zahtjevom za naknadom parničnih troškova od 2. -tuženice ZT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnesenom tužbom prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio utvrđenje da u ostavinsku imovinu pok. GT ne ulazi ½ nekretnine kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća u [adresa], koju je naslijedila 1.-tuženica.

Tužitelj je tijekom trajanja postupka preinačio tužbeni zahtjev podneskom od 26.03.2023. godine (stranica 141-142) na način da je preinačenim tužbenim zahtjevom zatražio utvrđenje da ½ suvlasničkog dijela sporne nekretnine 1. -tužene ŠT, koji je stekla nasljeđivanjem iza pok. oca GT, predstavlja bračnu stečevinu tužitelja i 1.-tužene.

Tužitelj u tužbi od bitnog tvrdi kako je svojim novcem sudjelovao u otkupu ½ kuće u [adresa], u naravi stan na prvom katu, od CT, brata ostavitelja GT, koji su bili suvlasnici kuće u jednakim dijelovima, te da su u vrijeme otkupa tužitelj i 1. -tužena živjeli su u izvanbračnoj zajednici, te je bilo dogovoreno s ostaviteljem da će stan na prvom katu koristiti tužitelj i 1. -tuženica s njihovo dvoje djece kada budu dolazili u [adresa]

Tužitelj dalje navodi kako je sporna nekretnina u cijelosti činila ostavinsku imovinu pok. GT, oca tuženica, koja je u ostavinskom postupku uručena tuženicama kao njegovim zakonskim nasljednicama u jednakim dijelovima Rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Željka Krajine broi: O-199/21 UPP/OS- 24/21, od 04.03.2021. godine.

Tužitelj dalje tvrdi da nije znao da je iza oca tuženica, pok. GT, vođen ostavinski postupak u kojemu je 1. -tuženica ŠT naslijedila ½ nekretnine, koji je otkupljen isključivo novcem tužitelja koji nije bio stranka u ostavinskom postupku iza pok. GT.

Tužitelj navodi kako sporni dio nekretnine nije bio predmetom utvrđenja i diobe bračne stečevine u postupku pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju poslovni broj: P Ob-160121.

Tužitelj smatra da zbog njegovog osobnog učešća u otkupu ½ kuće u [adresa], u naravi stana na prvom katu, taj dio imovine predstavlja bračnu stečevinu tužitelja i 1.-tužene, te .predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva.

2. 1.-tuženica u odgovoru na tužbu, kojeg je pravovremeno podnijela, navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. 1. -tuženica navodi da je imala značajnu financijsku imovinu koju je uspjela prištedjeti između ostalog i zahvaljujući činjenici da je živjela u zajedničkom domaćinstvu s roditeljima budući je ta okolnost, pored činjenice da je radila na dva mjesta (od čega je jedno radno mjesto bilo u Italiji) uključujući vikendom, za posljedicu imala neznatne životne troškove tužene u to vrijeme i ostvarenu uštedu značajnijih novčanih sredstava.

1.-tuženica dalje osporava i tvrdnju tužitelja da je vlastitim novcem otkupio od ČT njegov dio kuće, te smatra kako je postavljeni tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da u ostavinsku imovinu iza pok. ČT GT ne ulazi ½ dijela k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koju polovicu je naslijedila upravo 1. -tužena ŠT nedvojbeno upućuje prevarno postupanje tužitelja i 2. -tužene ZT usmjereno na to da sebi navedene osobe priskrbe nepripadajuću imovinsku korist na štetu 1.-tužene ŠT.

1.-tuženica dalje navodi kako predmetna nekretnina nije etažirana i na njoj nije uspostavljeno etažno vlasništvo, pa tužbeni navodi tužitelja koji se odnose ovaj ili onaj stan u zgradnom objektu sagrađenom na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] su irelevantni, jer se referiraju na nepostojeću stvar (u smislu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima), slijedom čega tužitelj ne može polagati pravo na konkretni “stan” jer je on pravno nepostojeći, odnosno eventualno bi mogao obuhvatiti cijelu nekretninu čime bi bio primoran potraživati izuzimanje iz ostavine suvlasnički dio na cijeloj nekretnini, pa tako i na suvlasničkom dijelu 2. -tužene ZT, a to ne čini iz očiglednog razloga - postojanja sporazuma između tužitelja i 2.-tužene ZT, a kako je prethodno obrazloženo. Slijedom svega navedenog 1. -tuženica predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i obveže tužitelja na naknadu parničnog troška tuženoj.

3. 1.-tuženica se dodatno očitovala na tužbu u svojem podnesku od 01.03.2023. godine (stranica 132) u kojemu navodi kako smatra da je tužbeni zahtjev nedopušten, te podredno neosnovan iz razloga jer se tužbom traži utvrđenje da nešto nije dijelom ostavinske imovine, te se ne postavlja niti jedan drugi zahtjev na utvrđenje (primjerice prava vlasništva).

Nadalje, tuženica ističe i prigovor nepostojanja aktivne legitimacije na strani tužitelja iz razloga jer je odredbom čl. 179. Zakona o nasljeđivanju propisano da se strankom u smislu tog Zakona smatraju nasljednici i zapisovnici, kao i druge osobe koje ostvaruju neko pravo iz ostavine, a tužitelj nije stranka ostavinskog postupka budući da nije niti nasljednik, niti zapisovnik, a niti kao bivši izvanbračni drug jednog od nasljednika nema status stranke u ostavinskom postupku pa samim tim nije ovlašten utvrđivati tko su nasljednici i što čini ostavinsku imovinu, niti je ovlašten postaviti predmetni tužbeni zahtjev.

4. 2.-tuženica nije podnijela odgovor na tužbu, te je na održanom pripremnom ročištu dana 13.12.2023. godine navela kako smatra da u ovoj pravnoj stvari nema razloga niti podnositi odgovor na tužbu.

5. Sud je o preinaci tužbe sukladno podnesku tužitelja od 26.3.2023 odlučio raspravnim rješenjem od dana 13. prosinca 2023. na način da je dopustio preinaku kao svrsishodnu temeljem čl.190.st.3. ZPP-a (stranica 159-161).

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao Rješenje o nasljeđivanju broj: O-199/2021, od 04.03.2021. godine (stranica 62-63), Zapisnik P Ob-160/2021-9 od 20.07.2021. (stranica 162-170), Ugovor o prodaji nekretnine od 27.08.2009. (stranica 171-174), saslušao parnične stranke, te je saslušao svjedoke ŽT i JT.

7. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, te je sud temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno utvrdio da je postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za utvrđenje bračne stečevine nad suvlasničkim dijelom 1.-tužene ŠT od ½ nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

9. Između parničnih stranaka sud nalazi spornima postojanje aktivne legitimacije tužitelja za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari, zatim je sporna okolnost da li je između tužitelja i 1.-tuženice postojala izvanbračna zajednica, te je sporno da li sredstva za kupnju polovice dijela predmetne nekretnine koji je pripadao ČT, vlastita sredstva tužitelja, ili se radi o zajedničkim sredstvima tužitelja i 1. - tuženice.

10. Vezano uz postojanje aktivne legitimacije tužitelja sud utvrđuje da je ostavinski postupak iza pokojnog GT, oca ovdje tuženica, okončan pravomoćnim Rješenjem o nasljeđivanju Javnog bilježnika Željka Krajine iz [adresa]. D. Alighieria 24. broj: O-199/21., UPP/OS-24/21, od 04.03.2021., te je istim rješenjem utvrđeno da imovinu iza ostavitelja pok. GT čini nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište površine 358 m[2] , te da su tuženice, kao kćerke ostavitelja, zakonske nasljednice u jednakim dijelovima tj. svaka u ½ dijela.

11. Zakon o nasljeđivanju (Narodne novine 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015 i 14/2019 – dalje: ZN) u čl.179. propisuje da se strankom u ostavinskom postupku smatraju nasljednici i zapisovnici, kao i druge osobe koje ostvaruju neko pravo iz ostavine, pa slijedom citirane zakonske odredbe sud utvrđuje da se tužitelj ne smatra strankom ostavinskog postupka koji se vodio iza pok. GT, budući da isti nije niti oporučni, niti zakonski nasljednik, niti zapisovnik, niti druga osoba koja ostvaruje neko pravo iz ostavine iza pok. GT.

12. U, sukladno čl.232. ZN-a propisano je da se smatra da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te postoje li kakva prava na zapise i koja. Isto vrijedi i za djelomično rješenje o nasljeđivanju glede onoga što je njima utvrđeno (st.1.), te da ono što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji po odredbama ovoga Zakona nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju. On to može pobijati jedino putem parnice s osobama u čiju korist glasi utvrđenje čiju istinitost osporava (st.2.).

13. Sud stoga utvrđuje da tužitelj, koji nije bio stranka ostavinskog postupka, nije niti vezan pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju po čl.232.st.3. ZN-a, tako da isti po čl.232.st.2. može putem parnice pobijati ono što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju s osobama u čiju korist glasi predmetno utvrđenje iz pravomoćnog rješenja, a u konkretnom slučaju to bi bile ŠT i ZT, ovdje tuženica, pa slijedom navedenog sud ne prihvaća kao osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja istaknut od strane 1.- tuženice.

14. Nadalje, vezano uz postojanje izvanbračne zajednica između tužitelja i 1.-tuženice tužitelj je u svojem iskazu potvrdio da je s 1. -tuženom živio u izvanbračnoj zajednici koja je po njegovom sjećanju započela 1995/96, te je trajala oko 10-ak godina, te je u toj zajednici rođeno dvoje njihove zajedničke djece.

15. Iz iskaza 1.-tuženice ŠT proizlazi da je izvanbračna zajednica između nje i tužitelja započela 1998. i trajala do 2021., te je tijekom trajanja zajednice rođeno dvoje djece, dok iz iskaza 2.-tuženice ZT proizlazi kako joj je poznato da su tužitelj i 1.-tuženica, koja joj je sestra, živjeli zajedno u [adresa], u toj zajednici su rođene i dvije kćeri, te su po njezinom sjećanju živjeli zajedno 25 godina.

16. O postojanju izvanbračne zajednice između tužitelja i 1. -tuženice iskazivali su i svjedoci ZT HT, te JT.

Tako svjedok ZT HT, koji je stric od tuženica, navodi da mu je poznato da su tužitelj i prvotužena stanovali zajedno na Lošinju, ne zna koje godine je to bilo, ali zna da su imali zajedničku djecu i to dvije kćerke, te kako njih dvoje sada više ne žive zajedno, dok svjedok ĐT, koji je sin od tužitelja, navodi da je ovdje 1.-tuženica bila izvanbračna supruga njegovog oca, koji je ovdje tužitelj, te kako su tijekom trajanja izvanbračne zajednice tužitelj i 1.-tuženica u toj zajednici imali dvoje djece i to obje kćeri, te mu je poznato da su živjeli zajedno na [adresa], a počeli su živjeli zajedno prije 20-25 godina, ne zna točno, a njihova zajednica je trajala do unazad nekih 10 godina.

17. Na postojanje izvanbračne zajednice upućuju i materijalni dokazi u spisu i to Zapisnik P Ob-160/2021-9 od 20.07.2021. (stranica 162-170) koji sadrži iskaze ovdje parničnih stranaka, iz kojih proizlazi kako su tužitelj i 1. -tuženica počeli zajedno živjeti polovicom 1997. (mjesec lipanj) na 1998. godinu.

18. Sud stoga utvrđuje kako je između tužitelja i 1. -tuženice uistinu postojala zajednica života koja je imala karakteristike izvanbračne zajednice i u kojoj su rođena njihova zajednička djeca i to dvije kćerke, te sud zaključuje kako je izvanbračna zajednica započela neutvrđenog dana polovicom 1997. (mjesec lipanj) na 1998. godinu.

19. Obzirom na bitno različite iskaze svjedoka i parničnih stranaka o vremenu trajanja izvanbračne zajednice, kao različite iskaze parničnih stranaka sadržanih u Zapisniku P Ob-160/2021-9 od 20.07.2021. (stranica 162-170) o trajanju izvanbračne zajednice sud je o istome odlučio primjenom pravila o teretu dokazivanja.

20. Sukladno čl.219.st.1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

Sukladno čl.221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

To konkretno znači da pravila o teretu dokazivanja obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava, a u konkretnom slučaju je to tužitelj, koji nije uspio dokazati da je izvanbračna zajednica trajala svega 10-ak godina.

21. Sud ne prihvaća kao osnovan iskaz 1.-tuženice u ovom postupku, u dijelu u kojemu navodi da je izvanbračna zajednica trajala do 2021. godine obzirom da saslušani svjedok RT i 2.-tuženica u svojim iskazima približno navode kako je izvanbračna zajednica trajala između 20 – 25 godina, pa ako se pođe od utvrđenja da je ista započela 1997/1998. onda bi istekom 20 odnosno 25 godine ista prestala između 2017.-2022. godine.

22. Slijedom prethodno navedenog sud slobodnom ocjenom smatra dokazanim kako je izvanbračna zajednica trajala do kolovoza 2019. godine, kako je ovdje 1. - tuženica navela u Zapisniku P Ob-160/2021-9 od 20.07.2021. (stranica 162-170), što sud ocjenjuje kao realno i životno, obzirom da su nakon 2019. godine započeli sudski postupci između parničnih stranaka pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju poslovni broj: P Ob-160/2021, što je utvrđeno iz prethodno navedenog Zapisnika P Ob-160/2021-9 od 20.07.2021. (stranica 162-170), a što posredno opet upućuje na zaključak kako između tužitelja i 1. -tuženice u to vrijeme više nije postojala emotivna i životna povezanost jer je sudu notorno i logično da između tako povezanih osoba ne bi došlo do sudskog spora.

23. Pročitani Zapisnik P Ob-160/2021-9 od 20.07.2021. (stranica 162-170) predstavlja javnu ispravu u smislu čl.230.st.1. ZPP-a kojim je propisano da isprava koju je u propisnom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takovom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenom na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, te je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena, ali u ovom postupku parnične stranke to nisu učinile, te sud stoga isti Zapisnik prihvaća kao autentično i sadržajno vjerodostojno dokazno sredstvo.

24. Vezano uz otkup ½ dijela sporne nekretnine tj. kuće u [adresa], izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od strane tužitelja, sud je iz pročitanog Ugovora o prodaji nekretnine od 27.08.2009. (stranica 171-174), utvrdio da je AT, kao prodavatelj, prodao NT, kao kupcu, ½ dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] po cijeni od 30.000,00 eura, koja mu je isplaćena u cijelosti.

25. Pročitani Ugovor o prodaji nekretnine od 27.08.2009. (stranica 171-174) je valjano potpisan od oba ugovaratelje, te ovjeren od strane javnog bilježnika, parnične stranke nisu osporavale autentičnost, niti sadržaj istog ugovora, te sud isti ugovor prihvaća i ocjenjuje kao vjerodostojno dokazno sredstvo.

26. Nadalje, iz iskaza tužitelja proizlazi da je on taj koji je dao novac za otkup dijela od ČT, te je novac dao u dva puta, te nakon što je kupljen dio od ČT da je dao i novac za plaćanje poreza na promet nekretnina, a stjecanje nekretnine nije stavljao na svoje ime već na ime pokojnog GT jer je smatrao da se time ne bi platio porez kada jedan brat prodaje drugom nekretninu, a zatim i kako se ne bi platio porez prilikom stjecanja misleći da će pokojni GT stečeni dio prepustiti 1.-tuženici, a ona zatim njihovoj djeci.

27. S druge strane 1.-tuženica u svojem iskazu navodi kako su dio od ČT u predmetnoj nekretnini kupili njezini pokojni roditelji i ona od ušteđevine koju su imali, budući da je radila na različitim poslovima pa čak i u Republici Italiji, a njezini roditelji su iznajmljivali i dio predmetni dio kuće u vrijeme turističke sezone, te da tužitelj nije dao novac za kupnju dijela predmetne kuće, a niti za plaćane poreza na promet nekretnina.

28. Iz iskaza 2.-tuženice proizlazi kako su dio od pokojnog AT kupili tužitelj i 1.-tužena prije nekih 20 godina, ali ne zna točno kada, te joj nije poznato od kud im novac za kupnju, ali pretpostavlja da su ga zaradili, te navodi da je vidjela kovertu koju je 1.-tuženica nosila u banku, ali nije vidjela što je u koverti, niti je istu otvarala, ali pretpostavlja da je to bio novac za kupnju, također navodi da nije bila s 1.-tuženicom u banci.

29. Saslušani svjedok HT navodi da mu je poznato da su dio od njegovog brata ČT kupili tužitelj i 1.-tužena kako bi sve to ostalo zajedničko, da je kupovina obavljena prije nekih 20 godina, te mu nije poznato odakle je došao novac za kupnju, međutim da je jedne prilike vozio suprugu od MT u banku te mu je ista rekla da se radi o novcu koji su tužitelj i 1. -tužena dali za kupnju stana koji je pripadao bratu MT.

30. Saslušani svjedok ĐT navodi da mu je tužitelj rekao da će on dati novac za otkupiti dio kuće od ČT, te kako mu je tužitelj rekao da je dao novac za kupnju, ali ne zna o kojem se iznosu radi, te mu je još poznato da je dio kuće stvarno i kupljen, te da se to se sve događalo prije nekih 20-ak godina.

31. Sud ne prihvaća kao istinit dio iskaza 1.-tuženice u ovom postupku u kojem navodi kako su dio od ČT u predmetnoj nekretnini kupili njezini pokojni roditelji i ona, budući da iz iskaza sadržanog u Zapisniku P Ob-160/2021-9 od 20.07.2021. (stranica 162-170) ista navodi kako su stan u [adresa] zajedno kupili tužitelj i ona, tako da sud njezin iskaz u tom dijelu ocjenjuje kao proturječan.

32. Isto tako sud ne prihvaća kao istinit dio iskaza 1. -tuženice u ovom postupku u kojem navodi da je dio predmetne nekretnine koji je pripadao Krajcar ČT kupljen od ušteđevine i od novca od iznajmljivanja, budući da iz iskaza sadržanog u Zapisniku P Ob-160/2021-9 od 20.07.2021. (stranica 162-170) ista navodi kako kada je počela živjeti s tuženikom (ovdje tužiteljem – op. suda) od imovine nije imala ništa,, te je bila fiktivno prijavljena kao radnik tvrtke More Lošinj, te joj je isplaćivana minimalna plaća od 3.000,00 kuna koji se povećala na 4.700,00 kuna, tako da sud njezin iskaz u tom dijelu ocjenjuje kao proturječan.

33. S druge strane tužitelj i u ovom postupku i u postupku pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju poslovni broj: P Ob-160/2021, uvijek tvrdi jednako tj. da je stan u [adresa] kupljen njegovim sredstvima, što je utvrđeno iz prethodno navedenog Zapisnika P Ob-160/2021-9 od 20.07.2021. (stranica 162- 170).

34. Isto tako niti 2.-tuženica, a niti svjedok HT u svojim iskazima nisu izričito osporili sudjelovanje tužitelja u kupnji dijela predmetne nekretnine koji je pripadao ČT.

35. Dovodeći izvedene dokaze u međusobnu povezanost sud utvrđuje kako je kupovina dijela predmetne nekretnine koji je pripadao ČT izvršena 27.08.2009. godine, tijekom trajanja izvanbračne zajednice između tužitelja i 1. - tuženice, te kako je predmetna kupnja fiktivno obavljena između braće ČT i ČT GT, iako su pravi kupci umjesto NT bili tužitelj i 1.- tuženica.

36. Naime, vezano uz okolnost da li su sredstva za kupnju dijela predmetne nekretnine koji je pripadao ČT, vlastita sredstva tužitelja, ili se radi o zajedničkim sredstvima tužitelja i 1.-tuženice, sud smatra da iz provedenih dokaza proizlazi kako se radi o zajedničkim sredstvima tužitelja i 1. -tuženice.

37. Pravni režim imovine bračnih drugova prosuđuje se prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine, a dana 27.08.2009. godine, kada je zaključen predmetni Ugovor o kupoprodaji, na snazi je bio Obiteljski zakon (Narodne novine br. 116/2003, 17/2004, 136/2004, 107/2007, 57/2011, 61/2011, 25/2013 – dalje: ObZ).

38. ObZ u čl.3. propisuje da se njegove odredbe o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete, dok je čl.258. propisano da izvanbračna zajednica žene i muškarca koja ispunjava pretpostavke iz članka 3. ovoga Zakona stvara imovinskopravne učinke na koje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o imovinskim odnosima bračnih drugova, a kako je prethodno utvrđeno da je izvanbračna zajednica između tužitelja i 1.-tuženice trajala dulje od 3 godine, ta kako je za vrijeme trajanje iste rođeno dvoje djece, stoga se u konkretnom slučaju na imovinu stečenu za vrijeme trajanja takve izvanbračne zajednice primjenjuju odredbe tog zakona o imovinskim odnosima bračnih drugova.

39. Iz iskaza parničnih stranaka sadržanih u Zapisniku P Ob-160/2021-9 od 20.07.2021. (stranica 162-170) sud utvrđuje kako je 1.-tuženica za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, premda je bila fiktivno zaposlena u tužiteljevoj firmi, ipak doprinosila u stjecanju zajedničke imovine svojim radom u zajedničkom kućanstvu, te brigom oko odgoja i podizanja zajedničke dvoje djece, a što kao nesporno proizlazi iz pročitanog Zapisnika, dok je tužitelj većinu vremena radio, te je sudu notorno da je ostvarivao i veće prihode u odnosu na 1.-tuženicu.

40. Stoga prema slobodnoj ocjeni ovoga suda, kada se uzme u obzir sveukupni doprinos tužitelja i 1.-tuženice u stjecanju imovine za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, kako kroz zaradu od obavljanja djelatnosti, tako i kroz rad u domaćinstvu, te brigu oko djece, sud zaključuje kako je doprinos stranaka u stjecanju te imovine približno isti, odnosno sud smatra kako se imovina, kojom je kupljen dio predmetne nekretnine koji je pripadao ČT, ne predstavlja vlastita sredstva tužitelja, već se radi o zajedničkim sredstvima tužitelja i 1. - tuženice.

41. ObZ u čl.249., koji se na odgovarajući način primjenjuje i na imovinske odnose izvanbračnih drugova, propisuje da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili (st.1.), te da nevjesta i ženik, odnosno bračni drugovi mogu bračnim ugovorom drukčije urediti svoje odnose glede bračne stečevine, a prema stajalištu ovog suda iz provedenog postupka proizlazi kako stranke s obzirom na imovinu stečenu za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice nisu ugovorile drugačiji vlasnički režim, niti su imali zaključen ikakav ugovor kojim bi uredili svoje odnose glede izvanbračne stečevine kako to proizlazi iz iskaza FT sadržanog u Zapisniku P Ob-160/2021- 9 od 20.07.2021. (stranica 162-170), slijedom čega sud utvrđuje da su tužitelj i 1. - tuženica u jednakim dijelovima suvlasnici u izvanbračnoj stečevini budući da nisu drukčije ugovorili, pa su stoga i suvlasnici u jednakim dijelovima i u odnosu na predmetnu nekretninu kč. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u polovici dijela koji je pripadao ČT.

42. Kao što je već prethodno navedeno sukladno čl.219.st.1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, dok je čl.221.a ZPP-a, propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, a teret dokazivanja da imovina stečena za vrijeme izvanbračne zajednice ne predstavlja izvanbračnu stečevinu leži na 1.-tuženici, koja nije uspjela dokazati da polovica dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavlja njezinu vlastitu imovinu.

43. Nakon provedenog dokaznog postupka sud smatra nedvojbeno utvrđenim:

- da je između tužitelja i 1.-tuženice postojala izvanbračna zajednica koja je započela neutvrđenog dana polovicom 1997. (mjesec lipanj) na 1998. godinu i trajala do kolovoza 2019. godine;

- da su tijekom trajanja izvanbračne zajednice rođena njihova zajednička djeca;

- da su tijekom trajanja izvanbračne zajednice tužitelj i 1. -tuženica zajedničkim sredstvima kupili polovicu dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je pripadao ČT;

- da je udio tužitelja i 1.-tuženice u stjecanju polovice dijela nekretnine bio podjednak odnosno da iznosi po ½ dijela;

- da se stjecanje suvlasništva polovice dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nije uknjižilo u zemljišne knjige, već se u zemljišnim knjigama cijela nekretnina vodila upisana kao vlasništvo pok ČT GT, oca tuženica;

- da je iz pok. ČT GT proveden ostavinski postupak u kojemu je utvrđeno da imovinu iza pok. ostavitelja čini nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da su tuženice, kao kćerke ostavitelja, zakonske nasljednice u jednakim dijelovima tj. svaka u ½ dijela;

- da 1.-tuženica nije uspjela dokazati da polovica dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavlja njezinu vlastitu imovinu;

- da polovica dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavlja izvanbračnu stečevinu tužitelja i 1.-tuženice;

- da su tužitelj i 1.-tuženica u jednakim dijelovima suvlasnici u izvanbračnoj stečevini, pa su stoga i suvlasnici u jednakim dijelovima i u odnosu na polovicu dijela predmetne nekretnine kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

44. Budući da je u postupku utvrđeno da nekretnina kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u jednoj polovici dijela koji je naslijedila 1. -tuženica, predstavlja izvanbračnu stečevinu tužitelja i 1.-tuženice, te budući da je utvrđeno kako je ista stečena za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stranaka njihovim zajedničkim sredstvima, sud je temeljem čl.247. čl.248 i čl.249. ObZ-a prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

45. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154 st.1. u svezi s čl.155. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

46. Tužitelj je svojom tužbom kao tuženice označio zakonske nasljednice iz pok. GT, koje su kao kćerke ostavitelja, u jednakim dijelovima tj. svaka u ½ dijela, stekle suvlasništvo nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], međutim sud ocjenjuje kako tuženice u konkretnoj parnici imaju položaj običnih suparničara u smislu čl.200. ZPP-a iz razloga jer se spor ne mora riješiti samo na jednak način prema njima.

47. Nadalje, tužitelj je u jednoj tužbi protiv više različitih tuženika vrijednost predmeta spora naznačio u jednom iznosu od 88.401,66 eura, slijedom se temeljem čl.37.st.2. ZPP-a vrijednost svakog pojedinog zahtjeva utvrđuje se tako da se novčani iznos vrijednosti predmeta spora podijeli s brojem tuženika, tako da za svakog tuženika vrijednost predmeta spora iznosi 44.200,83 eura.

48. Obzirom da je 1.-tuženica izgubila parnicu, ista je dužna tužitelju nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 37/2023 - dalje: Tarifa) koja u Tbr.52.st.3. propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, dok je u Tbr. 54. propisano da vrijednost boda iznosi 2,00 eura, te je u Tbr.7.st.1. propisano da za vrijednost predmeta spora od 44.200,83 eura, odvjetniku pripada nagrada u visini od 500 bodova.

49. Budući da se postavljeni tužbeni zahtjev ne odnosi na ZT, iako je ista naznačena kao 2.-tuženica, tužitelj u odnosu na nju ne ostvaruje nikakvo pravo vezano uz naknadu troškova postupka, te je stoga isti temeljem čl.154 st.1. u svezi s čl.155. ZPP-a odbijen sa svojim zahtjevom za naknadu parničnog troška od 2.- tuženice, a budući da 2.-tuženica ne potražuje naknadu troškova isti joj nisu niti dosuđeni.

50. Tužitelju se priznaju troškovi izazvane vođenjem postupka kako slijedi:

- za sastav tužbe u visini od 500 bodova što iznosi 1.000,00 eura po Tbr.7.toč.1. Tarife;

- za sastav ostalih podneska od 16.05.2022. u iznosu od 25 bodova što iznosi 50,00 eura po Tbr.8.toč.4. Tarife;

- za sastav ostalih podneska od 17.11.2022. u iznosu od 25 bodova što iznosi 50,00 eura po Tbr.8.toč.4. Tarife;

- za sastav obrazloženog podneska od 01.02.2023. u iznosu od 500 bodova što iznosi 1.000,00 eura po Tbr.8.toč.1. Tarife;

- za zastupanje na ročištu dana 28.02.2023. u iznosu od 500 bodova što iznosi 1.000,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife;

- za sastav obrazloženog podneska od 26.03.2023. u iznosu od 500 bodova što iznosi 1.000,00 eura po Tbr.8.toč.1. Tarife;

- za zastupanje na ročištu dana 13.12.2023. u iznosu od 500 bodova što iznosi 1.000,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife;

- za zastupanje na ročištu dana 15.05.2024. u iznosu od 500 bodova što iznosi 1.000,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife;

- za zastupanje na ročištu dana 08.10.2024. u iznosu od 500 bodova što iznosi 1.000,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife;

- za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 663,61 eura Tar.br.1.st.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 53/2019 i 92/2021);

- za sudsku pristojbu na prvostupanjsku presudu u iznosu od 663,61 eura Tar.br.2.st.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 37/2023).

51. Ukupno priznata visina troškova parničnog postupka tužitelju iznosi 8.427,22 eura, te je sud temeljem čl.154 st.1. i čl.155.st.1. ZPP-a naložio 1.-tuženici da tužitelju nadoknadi parnični trošak, dok je tužitelj odbijen s razlikom zatraženog troška od 2.395,72 eura, kao neosnovanom, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. II izreke ove presude.

52. Zakonska zatezna kamata na trošak parničnog postupka teče od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je naloženo plaćanje troškova postupka sukladno čl.151.st.3. ZPP-a.

53. Visina stope zatezne kamate na trošak parničnog postupka određena je po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023).

54. Sud je temeljem čl.328.st.1. ZPP-a odredio rok u trajanju od 15 dana u kojem je 1.- tuženicia dužna dobrovoljno izvršiti činidbu.

U Bujama-Buie 14. siječnja 2025.

Sudac:

Sven Babić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju, putem punomoćnika,

2. Tuženicama, na adresu.