REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Gž-1336/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Svjetlane Pražić predsjednice vijeća, Filke Pejković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Kristine Vukelić Aničić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Šimi Lukačiću, odvjetniku u Biogradu na Moru, protiv tuženika Privredna banka d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 02535697732, zastupanog po generalnim punomoćnicima LĆ, Borisu Biliću i Vani Vrsalović, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Matulić i Bilić d.o.o. u Splitu, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj: P-2019/2019-24 od 17. lipnja 2024. , u sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj: P-2019/2019-24 od 17. lipnja 2024. u točkama I. i II. izreke.

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici isplatiti iznos od 800,78 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospjeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.

1.1.U točki II. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.509,89 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. lipnja 2024., pa do isplate, sve u roku 15 dana.

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se odbije zahtjev tužiteljice kao neosnovan, te da se tuženiku nadoknade troškovi parničnog postupka uključujući i troškove žalbenog postupka ili da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet tuženog zahtjeva tužiteljice je restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi koji je zakjučen između stranaka 30. listopada 2006. u iznosu od 800,78 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

6. Tuženik u žalbi navodi da je sud prvog stupnja nepotpuno utvrdio činjenično stanje da jer da je propustio raspraviti sve prigovore i da nije izvršio suočavanje parničnih stranaka, te da nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za udovoljenju tužbenom zahtjevu tužiteljice, jer da je ugovor o kreditu prijevremeno otplaćen pet godina prije podnošenja tužbe.

7. Opisani žalbeni navodi nisu osnovani jer je sud prvog stupnja pravilno uzeo u obzir utvrđenja o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz presude donesene u kolektivnom sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača i da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da odredbe o načinu ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu koje su banke pa tako i tuženik sklapali s potrošačima nisu bile jasne, lako razumljive i uočljive zbog čega da je došlo do neravnoteže u pravima i obavezama ugovornih strana na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava o načelu neravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načinu i dužnosti njihove suradnje i zabrani zloupotrebe prava, te da se radilo o nepoštenoj odredbi zbog čega da su takve odredbe ništetne.

8. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je trebalo suočiti parnične stranke radi utvrđenja okolnosti da li su stranke pregovarale o promjenjivoj kamatnoj stopi jer je sud prvog stupnja u ovom postupku saslušao tužiteljicu, dok tuženik nije predložio saslušanje svjedoka na navedene okolnosti. Stoga u tim okolnostima nije primjenjiva Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-5458/2021. od 30. lipnja 2022., već Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-5457/2021.

9. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je navedena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržana u tipskom ugovoru o kreditu kojeg je koristio tuženik, a na temelju kojeg se cijena određuje prema odluci banke jednostrano bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu i da je time protivna čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03, 46/07 i 79/07 - dalje: ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora.

10. Sud prvog stupnja pravilno navodi da je u toj odredbi propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

11. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je u konkretnom slučaju nastupila zastara i da navedeni postupak povodom kolektivne zaštite potrošača nije prekinuo zastaru jer prema objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2022. proizlazi da ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržanoj istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite potrošača.

12. Stoga je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je zastara počela od 13. lipnja 2014. pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., da je tužba u ovom postupku podnesena 12. lipnja 2019. tj. u roku od pet godina kako je to propisano odredbom članka 225. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 45/21,126/21, 114/22 i 156/22 – dalje ZOO)

13. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu 326. ZOO-a jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da se ne radi o zabrani manjeg značenja, već upravo o takvog povredi pravnog poretka i kršenja propisa koje je uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana na štetu potrošača i da stoga tužiteljica ima pravo na isticanje nišetnosti unatoč tome što je predmetni ugovor ispunjen.

14. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbu čl. 1111. st. 1. i 3. i čl. 1115. ZOO-a, jer je utvrđeno da je tuženik povrijedio načelo savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora što podrazumjeva nesavjesnost, pa stoga zatezne kamate tužiteljici pripadaju od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno kad je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Stoga je tuženik utužene iznose primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivosti kamatne stope, dakle bez valjane pravne osnove, pa se stoga ne može smatrati savjesnim stjecateljem.

15. Sud prvog stupnja je pravilno primjenio odredbu čl. 323. ZOO-a pravilno utvrđujući da je tuženik dužan vratiti tužiteljici sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim, pa tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta, pa je stoga pravilno prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 800,78 eura sa pripadajućim zakonskim kamatama od dospjelosti mjesečnih iznosa pa do isplate.

15.1. Ostali žalbeni navodi tuženika nisu relevantni, jer ne utječu na donošenje drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari.

16. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a i to bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

17. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22)

18. Slijedom obrazloženog žalbu tuženika kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu u točkama I. i II. izreke potvrditi, pa je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki 1. izreke ove presude.

19. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer nije uspio u ovom postupku, pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki 2. izreke ove presude.

U Rijeci, 14. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Svjetlana Pražić