Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Pr-153/2022-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci po sucu toga suda Lani Hess Vukoša kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja IJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] zastupan po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ajna Mujević i Iva Marjanović Dujmović iz Rijeke protiv tuženika Klinički bolnički centar Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42 (OIB: 40237608715), radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 8. studenog 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja ČJ, odvjetničke vježbenice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 14. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik Klinički bolnički centar Rijeka (OIB: 40237608715) dužan je tužitelju IJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) na ime naknade plaće za razdoblje od 01. lipnja 2019. do 31. ožujka 2020. isplatiti bruto iznos od 1.484,47 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od 13. srpnja 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, koja teče:

- na iznos od 196,81 EUR-a počev od 13.07.2019. do isplate,

- na iznos od 154,77 EUR-a počev od 14.08.2019. do isplate,

- na iznos od 235,65 EUR-a počev od 13.09.2019. do isplate,

- na iznos od 278,17 EUR-a počev od 13.10.2019. do isplate,

- na iznos od 283,10 EUR-a počev od 13.11.2019. do isplate,

- na iznos od 204,44 EUR-a počev od 13.12.2019. do isplate,

- na iznos od 118,92 EUR-a počev od 14.01.2020. do isplate,

- na iznos od 12,61 EUR-a počev od 11.04.2020. do isplate,

osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, u roku od 15 dana.

II. Tuženik Klinički bolnički centar Rijeka (OIB: 40237608715) dužan je tužitelju IJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.469,00 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je bio zaposlen kod tuženika od lipnja 2019. do ožujka 2020. na radnom mjestu liječnika specijaliste uži specijalist u bolnici pri Zavodu za kardiotorakalnu kirurgiju, a zbog prirode posla rad mu je organiziran, između ostalog, u smjenama, dvokratno, noću, vikendima, subotom i nedjeljom, blagdanom te je ostvario veliki broj prekovremenih sati.

1.1. U navedenom vremenskom razdoblju plaću tužitelja, između ostalih propisa regulira i Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 143/13 (dalje: KU) kojim je tužiteljeva plaća regulirana u članku 47. na način da je propisno da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

1.2. Osim Kolektivnog ugovora u spornom razdoblju na snazi je i Temeljeni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama NN 141/12 (dalje: TKU) koji se paralelno primjenjuje na tužitelja i koji plaću radnika u članku 51. definirana na identičan način kako je opisano u KU.

1.3. U odredbama članka 51., 57. i 59. KU, te u odredbi članka 54. TKU propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužitelju i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata. Sukladno ovim odredbama KU i TKU tužitelju se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća i ona uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo (za svaki sat odrađen noću osnovna vrijednost tog sata uvećava se za 40%, za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima osnovna vrijednost sata uvećava se za 25%, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata 10% ili 12%).

1.4. Tužitelj je u tom razdoblju kao liječnik specijalist radio u otežanim uvjetima rada pa mu je prema članku 86. Zakona o radu (NN 149/09,dalje ZR/09) i članka 94. Zakona o radu (NN 93/14, dalje ZR/14), pripadalo pravo na povećanu plaću. U to vrijeme na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 dalje KU) koji u članku 57. propisao uvećanje osnovne plaće na tužiteljevom radnom mjestu.

1.5. Tuženik je tužitelju isplaćivao uvećanje osnovne plaće zbog otežanih uvjeta rada samo na dio sati koje je tužitelj odradio dok mu dodatak na osnovnu plaću za otežane uvjete rada nije plaćao na sve sate koje je odradio iako je tužitelj cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima rada.

1.6. Odredbom članka 59. KU 143/13 (važećim od 01. prosinca 2013. do 30. rujna 2015.) propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće.

1.7. Dodatkom I. KU 96/15 koji je na snazi od 1. listopada 2015. propisano je u članku 59a da iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće.

1.8. Tužitelj je u razdoblju važenja Dodatka I KU 96/15 radio na radnom mjestu liječnika na specijalizaciji, a od 26. ožujka 2021. kao liječnik specijalist hitne medicine i neprekidno je imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Na tom radnom mjestu tužitelj je radio i u redovnom i u prekovremenom radu.

1.9. Tuženik je tužitelju isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo za dio odrađenih sati, dok mu nije isplaćivao taj dodatak na osnovnu plaću za sve odrađene sate, iako je tužitelj svaki sat rada (redovnog i prekovremenog) radio na poslovima liječnika specijaliste i u svakom trenutku rada imao odgovornost za živote i zdravlje pacijenata.

1.10. Tuženik tužitelju nije isplaćivao naknadu za cjelokupni prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan padao na standardni radni dan od ponedjeljka do petka sukladno članku 58. stavak 9. KU 88/13, članku 51. stavku 9., 10. i 11. i članku 49. stavku 9., 10. i 11. KU 29/18 u svezi s odredbama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj jer tužitelju u tom slučaju uz osnovnu plaću uvećanu za naknadu za blagdan pripada i naknada za prekovremene sate, a koja naknada za prekovremeni rad nije isplaćivana.

1.11. Tuženik tužitelju nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova znanstvenog stupnja za sve stvarno odrađene sate rada odnosno i u prekovremenom radu u iznosu utvrđeno člankom 54. stavak 2. TKU za službenike i namještenike u javnim službama.

1.12. Tuženik tužitelju nije isplaćivao naknadu za prekovremeni rad već samo za redovno radno vrijeme, te nije na svaki sat rada odrađen preko fonda sati za puno radno vrijeme obračunao uvećanje za 50% odnosno naknadu za prekovremeni rad.

1.13. Budući da je tuženik tužitelju pogrešno obračunao i isplatio plaće po svim gore navedenim osnovama, posljedično je tužitelju pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

1.14. Odredbom članka 59. stavak 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

1.15. Tuženik je u većem dijelu utuženog razdoblja izvršio obračun naknada plaće za godišnji odmor pravilnom metodom (prosjek tri prethodno isplaćene plaće), ali s pogrešnim parametrima (manje utvrđenim iznosima plaća koje čine prosjek), pa je time tužitelju pogrešno obračunao i isplatio naknade plaće za godišnji odmor u cijelom spornom razdoblju. Naknade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tuženik je pogrešno obračunao u cijelom utuženom razdoblju i to kao prosječnu vrijednost satnice (prema zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju), a ne kao prosječnu vrijednost plaće (po odredbama TKU – kao lex specialis).

1.16. Sukladno svemu gore navedenom tuženik je tužitelju isplatio umanjene plaće za razdoblje od 1. lipnja 2019. do 31. ožujka 2020. i to na način da: nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio iako je tužitelj cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima rada – čime je povrijedio tužiteljevo pravo iz članka 86. ZR09 (do 7. kolovoza 2014.) i pravo iz članka 94. ZR14 (od 7. kolovoza 2014.), a u svezi sa članka 57. stavak 2. KU 143/13; nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio, iako je tužitelj cijelo vrijeme radio kao liječnik specijalist i imao je iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata – čime je povrijedio tužiteljevo pravo iz članka 59. KU 143/13; nije isplaćivao naknadu za cjelokupni prekovremeni rad, pogrešno obračunao naknade plaća na koje je tužitelj imao pravo, utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća od plaća koje su već umanjene po prethodnim osnovama – čime je povrijedio tužiteljevo pravo iz čanka 36. stavak 2. KU i članka 59. stavak 1. TKU, a zbog kojih povreda je u tim razdobljima i po navedenim osnovama tužitelju isplatio umanjene plaće za iznose koje će precizirati nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja.

1.17. Stoga je tužitelj nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja konačno preciziranim tužbenim zahtjevom sukladno nalazu i mišljenju Centra za financijska vještačenja d.o.o. sačinjenog po stalnom sudskom vještaka za financije, računovodstvo i poreze DJ, dipl.oecc. iz [adresa] precizirao tužbeni zahtjev na način kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti smatrajući kako je Zakonom o radu člankom 15. propisano da ugovor o radu obvezno sadržava između ostaloga i podatak o osnovnoj plaći i dodacima na plaću, a stavkom 2. je propisano da se umjesto navođenja podataka o osnovnoj plaći i dodacima na plaći može uputiti na odgovarajući zakon drugi propis, kolektivni ugovor ili drugi pravilnik koji uređuje ta pitanja. Navedeno je tuženik učinio i time ispoštovao sve odredbe zakona i podzakonskih akata.

2.1. Tuženik je osporio navode tužitelja da mu nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio. Tuženik je tužitelju u navedenom razdoblju plaćao dodatak za otežane uvjete rada kako je to propisano KU.

2.2. Prema stavu tuženika tužitelj miješa pojam osnovne plaće i prekovremenog rada iz razloga što osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovica za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a dodaci na osnovnu plaću jesu između navedenih i uvećanje plaće, a u uvećanje plaće spada prekovremeni rad.

2.3. Tuženik drži kako se u konkretnom slučaju ne može primjenjivati Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike i to odredba članka 44. stavak 3. KU (NN 89/19) kojom je propisano da se državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće iz ovog članka obračunavaju se za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje jer se isti ne primjenjuje u zdravstvenoj djelatnosti obzirom da se primjenjuje KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji nema slične odredbe.

2.4. Tuženik je osporio kako tužitelju nije evidentirao sve prekovremene sate pa posljedično tome da ih nije niti isplatio jer su svi stvarno odrađeni prekovremeni sati sukladno evidencijama rada tuženika tužitelju uredno evidentirani i isplaćeni.

2.5. Stoga je tuženik predložio odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvidom u obračun plaće (list 88-24 spisa) i knjigovodstvenim vještačenjem po Centru za financijska vještačenja d.o.o. sačinjenom po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i poreze DJ, dipl.oecc. iz [adresa].

4. Iz provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži utvrđenim kako je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu liječnika specijaliste, te mu je rad organiziran na način da učestalo radi prekovremeno.

5. Iz nalaza i mišljenja Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb (na listu 57-66 spisa) ovaj sud drži utvrđenim da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju isplatio umanjene plaće na način da u razdoblju:

- od 1. lipnja 2019. do 31. ožujka 2020. nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužitelj i u prekovremenom radu radio u otežanim uvjetima, a koji dodatak je propisan odredbom članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ 143/13 – dalje: KU-143/13);

- od 1. lipnja 2019. do 31. ožujka 2020. nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužitelj cijelo vrijeme imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, a na koji dodatak je propisan odredbom članka 59. KU-143/13 i članka 59.a Dodatka I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 96/15 – dalje: Dodatak I) u omjeru od 10% od osnovne plaće, odnosno nakon 1. listopada 2015. u omjeru 12% od osnovne plaće;

- od 1. lipnja 2019. do 31. ožujka 2020. prilikom obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora nije obračunao i razlike plaće koje su predmet tužbenog zahtjeva tužitelja utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća prema plaćama koje su umanjene za neisplaćene prethodno navedene dodatke.

6. Iz pismenog nalaza i mišljenja Centra za financijska vještačenja d.o.o. sačinjenog po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i poreze DJ, dipl.oecc. iz [adresa] od 24. rujna 2024. (list 57-66 spisa) na koje stranke nisu imale primjedbi vezano za metodologiju obračuna naknade plaće, proizlazi kako je tužitelj u razdoblju od 1. lipnja 2019. do 31. ožujka 2020. bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu liječnika specijaliste, te je Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću i detaljno propisano na koji način se izračunava osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću te da se dodaci međusobno ne isključuju.

6.1. U nalazu i mišljenju stalni sudski vještak je pregledom obračunskih lista plaća u tabelarnom pregledu prikazao obračunate prekovremene sate, neobračunato uvećanje po osnovi posebnih uvjeta rada i po osnovi odgovornost za život i zdravlje ljudi, te neisplaćene bruto iznose za vrijeme godišnjeg odmora kao i isplaćena predmetna uvećanja na prekovremene sate za razdoblje od 1. lipnja 2019. do 31. ožujka 2020.

6.2. Na temelju pregledane dokumentacije i utvrđenjima i izračunima iz nalaza stalni sudski vještak je naveo kako tužitelju nisu za sve odrađene sate isplaćeni dodaci za posebne uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje ljudi koji dodaci nisu isplaćeni za ostvarene prekovremene sate.

6.3. Stalni sudski vještak je također naveo da je tuženik obračunao iznos na osnovi prekovremenog rada koji se odnosi na umnožak broja prekovremenih sati i vrijednosti osnovnog sata uvećanog za dodatak za prekovremeni rad, ali samo na sate koje je tuženik iskazao kao prekovremeni rad u platnim listama.

6.4. Provjerom svih platnih lista u razdoblju od 1. lipnja 2019. do 31. ožujka 2020. utvrđeno je da dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi nije obračunat na sate koje je tuženik iskazao kao prekovremene sate u platnim listama.

6.5. U nalazu i mišljenju stalni sudski vještak je naveo kako je u Tabeli 1. prikazao ukupan fond sati za pojedine mjesece, broj odrađenih sati rada koji su bili duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada i duži od redovnog mjesečnog fonda sati usporedbom evidencije o radnom vremenu sa obračunskim listama. U odnosu na prekovremene sate usporedbom Evidencije o radnom vremenu i obračunskih lista utvrđeno je da nema potraživanja po osnovi prekovremenog rada što je prikazano u Tabeli 2 ukoliko se primjeni Zaključak 153. zajedničkog povjerenstva za tumačenju KU od 21. prosinca 2015. temeljem kojeg mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) sa 8 sati.

6.6. Stalni sudski vještak je naveo da:

-pod pretpostavkom da se dodatak za posebne uvjete rada plaća na sve efektivno odrađene sate visina potraživanja po toj osnovi iznosi 712,27 EUR-a;

-pod pretpostavkom da se dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi plaća za sve efektivno odrađene sate visina potraživanja po toj osnovi iznosi 374,55 EUR-a;

-manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad iznosi 397,65 EUR-a;

slijedom čega visina potraživanja tužitelja ukupno iznosi 1.484,47 EUR-a.

6.7. Stalni sudski vještak je naveo kako je iz navedene dokumentacije razvidno da su tužitelju evidentirani i obračunati prekovremeni sati na način da je uzeta u obzir vrijednost osnovnog sata i vrijednost dodatka za prekovremeni rad (50%), ali ne i dodaci koji su predmet tužbenog zahtjeva.

6.8. Izračun svakog posebnog dodatka izvršen je na mjesečnoj osnovi, a polazište za izračun je vrijednost osnovne plaće koja je utvrđivanja svaki mjesec za svaki sat rada i broj prekovremenih sati. Osnovna plaća i broj prekovremenih sati u svakom mjesecu nisu osporavani te su preuzeti iz platnih lista tuženika koje prileže spisu.

6.9. Stalni sudski vještak je također naveo da je visina pojedinog dodatka za jedan prekovremeni sat tužitelju jednaka propisanom postotku svakog dodatka obračunatog na vrijednost osnovne plaće za sat rada.

6.10. Stoga je stalni sudski vještak tabelarno prikazao izračun visine dodataka po mjesecima obračunate na sate prekovremenog rada na stranicama 7-9 nalaza (list 63-65 spisa).

6.10. U nalazu i mišljenju stalni sudski vještak je naveo kako je provjerom svih platnih lista u razdoblju od 1. lipnja 2019. do 31. ožujka 2020. utvrdio kako su uvećanja obračunata u odnosu na sve iskazane odrađene sate ovisno o dobu dana te dana u tjednu i blagdanu.

6.11. Stalni sudski vještak je naveo kako u razdoblju od 1. lipnja 2019. do 31. ožujka 2020. je sačinio izračun prekovremenog rada na način da je prikazao ukupan fond sati za pojedine mjesece, broj odrađenih sati rada koji su bili duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada i duži od redovnog mjesečnog fonda sati usporedbom Evidencija o radnom vremenu sa Obračunskim listama uz primjenu Zaključka 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU, te je u Tabeli 2. sačinio izračun prekovremenog rada.

7. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži kako je tužbeni zahtjev tužitelja konačno preciziran u pismenom podnesku od 30. listopada 2024. osnovan.

8. Odmjera je ovog suda kako je prijeporno pitanje u ovoj pravnoj stvari da li se tužitelju zaposlenom kod tuženika na radnom mjestu liječnika specijaliste u razdoblju od 1. lipnja 2019. do 31. ožujka 2020. dodaci na osnovnu plaću računaju na temelju temeljenog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje TKU) i članka 44. stavka 3. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 89/12, dalje KU) kojima je propisano da državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće iz ovog članka obračunavaju se za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje ili na temelju odredbe članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013) koja propisuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (stavak 1.), da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (stavak 2.) te da su dodaci na plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće (stavak 3.).

9. Iz provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži utvrđenim da je tužitelj u razdoblju od 1. lipnja 2019. do 31. ožujka 2020. radio na radnom mjestu liječnika specijaliste u otežanim uvjetima rada pa mu prema članku 86. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11 i 82/12, dalje ZR/09) i članka 94. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, dalje: ZR/14), pripada pravo na povećanu plaću. U to vrijeme na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 143/13 (dalje: KU) koji u članku 57. propisuje da se na tužiteljevom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi uvećava.

9.1. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi utvrđenim da je tuženik tužitelju isplaćivao dodatak zbog otežanih uvjeta rada samo na dio sati koje je tužitelj odradio dok mu dodatak na osnovnu plaću za otežane uvjete rada nije plaćao na sve sate koje je odradio (za prekovremeni rad) iako je tužitelj cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima rada.

9.2. Dodatkom I. KU 96/15 koji je na snazi od 1. listopada 2015. propisano je u članku 59.a da iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće.

9.3. Tužitelj je u razdoblju važenja Dodatka I KU 96/15 neprekidno radio na radnom mjestu liječnika specijaliste i neprekidno je imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, a na tom radnom mjestu je radio i u redovnom i u prekovremenom radu.

9.4. Tuženik je u razdoblju od 1. lipnja 2019. do 31. ožujka 2020. tužitelju isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo za dio odrađenih sati, dok mu nije isplaćivao taj dodatak na osnovnu plaću za sve odrađene sate, iako je tužitelj svaki sat rada radio na poslovima liječnika specijalista i u svakom trenutku rada imao odgovornost za živote i zdravlje pacijenata.

10. Odmjera je ovog suda da se tužbeni zahtjev tužitelja odnosi na vremensko razdoblje od 1. lipnja 2019. do 31. ožujka 2020. za dodatke za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi pa se stoga pri ocjeni prava tužitelja na dodatke za otežane uvjete rada na ostvarene sate prekovremenog rada, te na dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ima primijeniti KU-143/13 i Dodatak I, koji kolektivni ugovor je u primjeni počevši od 1. prosinca 2013., a identično je propisano i odredbama KU-29/18 (NN 29/18).

11. Iz provedenog dokaznog postupka nije sporno da tuženik nije tužitelju isplaćivao sporne dodatke na plaću kada je tužitelj radio u prekovremenom radu.

11.1. Pravo na uvećanje plaće zbog posebnih uvjeta rada proizlazi iz odredbe članka 57. KU-143/13 i članka 45. KU-29/18, kojima je u stavku 1. propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a u stavku 2. tog članka navedena su radna mjesta za koja se uvećava osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima, a među tim radnim mjestima je i radno mjesto tužitelja.

11.2. Iz navedenog proizlazi da tužitelj s obzirom na njegovo radno mjesto sukladno odredbi članka 57. stavka 2. KU 143/13 i članka 45. st. 2. KU-29/18 pripada pravo na uvećanje osnovne plaće time da je prijeporno pitanje da li joj pripada pravo na ovo uvećanje pripada samo za ostvarene sate redovnog rada, ili to pravo pripada i za ostvarene sate rada u prekovremenom radu.

11.3. Temeljem članka 59. KU-143/13 i članka 57. KU-29/18 tužitelju kao liječniku specijalisti pripada i pravo na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a sukladno odredbi članka 60. KU-143/13.

12. Prema stavu ovog suda sukladno naprijed citiranim odredbama KU-143/13 i KU-29/18 tužitelju pripada navedeno uvećanje i na sate ostvarene u prekovremenom radu obzirom da iz odredbi navedenih kolektivnih ugovora ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada međusobno isključuju. Primjenom odredbe članka 36. stavak 1. KU-143/13 i članka 34. stavak 2. KU- 29/18, prema kojoj tužitelj koji je radio u prekovremenom radu pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije pripada i razlika naknade plaće za godišnji odmor.

13. Ovaj sud nije prihvatio navode tuženika da iz odredbi članka 47. i članka 51. KU-143/13 proizlazi da radnik nema pravo na navedeno uvećanje na sate ostvarene u prekovremenom radu jer da odredba članka 47. KU-143/13 propisuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (stavak 1.), da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (stavak 2.), te da su dodaci na plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće (stavak 3.).

13.1. Odredbom članka 51. stavka 1. i članka 49. stavka 1. citiranih kolektivnih ugovora propisana su uvećanja plaće, između ostalog i za prekovremeni rad od 50%, s time da se navedeno uvećanje obračunava na osnovnu plaću.

13.2. Odredba članka 51. stavka 1. KU-143/13 i članka 49. stavak 1. KU-29/18 propisuje na koji se način obračunava naknada za prekovremeni rad – tako da se za 50% uvećava osnovna plaća. Iz citirane odredbe ne proizlazi da radniku, koji radi na radnom mjestu s otežanim uvjetima rada, kao što je slučaj i s tužiteljem, ne bi pripadalo pravo na uvećanje plaće iz članka 57. KU-143/13 i članka 45. KU-29/18 na one sate koji su ostvareni kao prekovremeni. Isključenje prava na uvećanje osnovne plaće temeljem odredbe članka 57. KU-143/13 i članka 45. KU-29/18 na sate ostvarene u prekovremenom radu ne proizlazi ni iz jedne druge odredbe navedenog kolektivnog ugovora.

14. Osim toga, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na osmoj sjednici Građanskog odjela toga suda zauzeo pravo shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN broj 143/13 i 96/15, dalje: KU/13) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU/13 i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU/13, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

15. Ovaj sud je također prihvatio navode iz pismenog nalaza i mišljenja pravne osobe Centra za financijska vještačenja d.o.o. kako je tuženik obračunao uvećanja na sve iskazane sate rada ovisno o dobu dana te dane u tjednu i blagdanu.

16. Obzirom da visina tužbenog zahtjeva proizlazi iz pismenog nalaza i mišljenja Centra za financijska vještačenja d.o.o. sačinjenog po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i poreze DJ, dipl.oecc. iz [adresa] na koje stranke nisu imale primjedbi koje bi se ticale metodologije obračuna i utvrđene visine, a obzirom da je tužitelj pismenom podnesku od 30. listopada 2024. postavio tužbeni zahtjev za razdoblje do izrade nalaza jer je postavio stupnjevitu tužbu sukladno odredbi članak 186b Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 15/13, 89/14 i 98/19, dalje: ZPP) jer iz činjeničnih navoda tužbe jasno proizlazi da nije raspolagao potrebnom knjigovodstvenom dokumentacijom za izračun pripadajuće razlike plaće u utuženom razdoblju, a kojim podacima je raspolagao tuženik kao poslodavac te je u okolnostima konkretnog slučaja sukladno citiranoj odredbi kojom je propisan izuzetak od obveze postavljanja određenog tužbenog zahtjeva u slučaju kada tužitelj ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka kojima raspolaže tuženik, tužitelj je i nakon zaključenja prethodnog postupka mogao, ali i morao postaviti određeni tužbeni zahtjev, koji je u konkretnom slučaju i postavljen odmah nakon provedenog financijskog vještačenja i zbog čega u konkretnom slučaju nije učinjena preinaka tužbe.

17. Stoga je ovaj sud tužitelju na ime neisplaćenih dodatak na plaću u razdoblju od 1. lipnja 2019. do 31. ožujka 2020. dosudio bruto iznos od 1.484,47 EUR-a koliko je tužitelj i zatražio obzirom da iz pismenog nalaza i mišljenja pravne osobe Centra za financijska vještačenja d.d. Zagreb i tabelarnog prikaza na listu 7-9 (list 63-65 spisa).

18. Na dosuđeni iznos ovaj sud je tužitelju dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbi članka 277. ZOO-a u visini propisanoj važećom uredbom o visini stope zatezne kamate te odredbe članka 26. i 29. ZOO-a počev od dospijeća do isplate s time da nije dosudio zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u gore navedenim bruto iznosima sukladno odredbi članka 45. stavak 1. i stavak 2. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04 – u daljnjem tekstu ZPD) kojim je propisano da predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz članka 14. ZPD-a ili sam porezni obveznik, i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Odredbom članka 45. stavak 4. i stavak 5. ZPD-a kao i članka 61. stavak 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06 i 68/07 – u daljnjem tekstu Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz članka 14. tog Zakona i članka 11., članka 12. i članka 15. tog Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz članka 12. stavak 9. i članka 16. stavak 2. ZPD-a te umanjenog za osobni odbitak iz članka 36. stavak 1. i stavak 2. ZPD-a. Pri tome isplatitelj obračunati predujam poreza obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Slijedom navedenog, obzirom da porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće, uz neto plaće i doprinose, dospijevaju tek s isplatom, isto znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak. Kako tužitelj nije izostavio potraživanje zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, jer se obzirom na predenje navedeno na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sud je odbio tužitelja s neosnovanim zahtjevom za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenim iznosima bruto plaće iz točke 1. izreke ove presude.

19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točci 1. izreke presude.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 3. ZPP-a u svezi s članka 155. stavak 1. ZPP-a obzirom da tužitelj nije uspio u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva (koji se odnosi na zatezne kamate) time da zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužitelju je dosuđen trošak zastupanja po odvjetniku prema priloženom troškovniku i to za sastav tužbe (Tbr.7.t.1) u iznosu od 200,00 EUR-a, sastava podneska od 29. siječnja 2024. i 30. listopada 2024. (Tbr. 8.t.1.) u iznosu od po 200,00 EUR-a, zastupanja na ročištu 26. travnja 2024. i 8. studenog 2024. (Tbr. 9.t.1.) u iznosu od po 200,00 kn odmjereno sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i uvećano za PDV, kao i trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 219,00 EUR-a obzirom da je isto bilo nužno za vođenje ovog postupka slijedom čega je tužitelju dosuđen ukupan trošak u iznosu od 1.469,00 EUR-a.

20.1. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 3. ZID ZOO-a (NN 78/15). Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13 i 93/14).

21. Stoga je odlučeno kao u točci II. izreke presude.

U Rijeci 14. siječnja 2025.

Sudac:

Lana Hess Vukoša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

-pun. tužitelja

-tuženiku