Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-10/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ĆM, zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017. i 118/2018., dalje: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: K-198/2019-18 od 29. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenika ĆM kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja okrivljenik ĆM proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine, krađom iz čl. 228. st. 1. KZ te je na temelju 228. st. 2. KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, a na temelju čl. 56. KZ izrečena mu je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019. i 80/2022., dalje: ZKP-22) okrivljenik je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka koji se odnose na trošak opunomoćenika privatnog tužitelja u iznosu od 9.630,00 kn u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.
1.2. Na temelju čl. 149. st. 6. ZKP-22 okrivljenik je oslobođen troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1- 6. ZKP-22.
2. Protiv navedene presude žalbu je u zakonskom roku podnio okrivljenik ĆM po braniteljici Renati Dozet Daskal, odvjetnici u Karlovcu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede ustavnog prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske, s prijedlogom da županijski sud uvaži žalbu, preinači pobijanu odluku te okrivljenika oslobodi optužbe.
3. Privatni tužitelj podnio je odgovor na žalbu okrivljenika u kojem predlaže da nadležni županijski sud odbije žalbu okrivljenika kao neosnovanu i u cijelosti potvrdi pobijanu presudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nije u pravu žalitelj kad tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-22, budući razlozi presude odgovaraju sadržaju isprava i iskaza danih u postupku, a razmatranjem pobijane presude ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio bitne povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Žaleći se na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje žalitelj preocjenjuje provedene dokaze te izvodi sasvim drugačije zaključke od prvostupanjskog suda.
7. Naime, prvostupanjski sud je provedenim dokaznim postupkom nesporno utvrdio da je na čestici broj 218/2 oranica Bišćanova draga u površini od 916 čhv, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], vlasništvo privatnog tužitelja OM, identificiranoj na licu mjesta po sudskoj vještakinji geodetske struke Andreji Omić, posjećeno četiri stabla bagrema, tri stabla breze i jedno stablo vrbe Ć, a što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka šumarske struke mr. sc. Miroslava Grginčića. Vještak Grginčić je naveo da je vrijednost posječenih stabala 305,56 kuna, a da privatnom tužitelju OM s osnova ukupne šumske štete pripada naknada u iznosu od 763,90 kuna.
8. U postupku je bilo sporno tko je porušio navedena stabla, budući je okrivljenik tvrdio da je porušio samo jedno stablo breze koje mu je smetalo na putu do njegove nekretnine, a koje je ostavio tamo gdje ga je srušio. Međutim, valja napomenuti da je prvostupanjski sud utvrdio da su privatni tužitelj OM i njegov sin ZM vidjeli okrivljenika kako vozi stabla iz pravca predmetne nekretnine, da su događaj prijavili policiji, da je policija kod okrivljenika pronašla srušena stabla breze i bagrema za koja je tvrdio da su njegova. U postupku nije iznio podatke gdje je ta stabla porušio. Osim toga, tvrdio je da mu nije poznata međa između njegove nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i nekretnine njegovog brata OM kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
9. Okrivljenik ĆM tvrdi da ga je brat OM lažno prijavio, jer imaju neriješene suvlasničke odnose, zbog čega je predlagao uvid u spise u kojima su se vodili, kako kazneni, tako i parnični postupci između njih. Navedeno je prvostupanjski sud osnovano odbio provesti, a što je obrazložio u točkama 11. i 12. obrazloženja pobijane presude, s kojim obrazloženjem je suglasan i ovaj žalbeni sud. Naime, navedeni postupci vođeni su povodom sasvim drugih stvari, u odnosu na predmetni događaj.
10. Žalitelj pogrešno smatra da je očevid na licu mjesta proveden suprotno odredbama ZKP. Privatni tužitelj pokazao je panjeve koje je mjernička vještakinja potom obilježila i ucrtala ih na nacrt predmetne nekretnine. Činjenica je da je privatni tužitelj naveo da mu je porušeno devet stabala, no za jedno stablo je utvrđeno da se nalazi na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je u naravi put. Također je točno da je očevidu prisustvovao svjedok ZM koji je izjavio da ne može pokazati ništa drugo osim onog što je pokazao njegov otac, ovdje privatni tužitelj, čime nije došlo do povrede ZKP. Nadalje, ZM je iskazao da im je porušeno četiri breze i četiri bagrema, dok je privatni tužitelj iskazao da im je porušeno devet bagrema. O kojoj se točno vrsti drveta radi utvrdio je vještak šumarske struke, a razlika u njihovim iskazima odnosi se na jedno stablo i to na stablo koje je raslo na putu. Pri tome treba napomenuti da je za stablo breze za koje je okrivljenik naveo da ga je srušio, tvrdeći da je bilo na putu, po mjerničkom vještaku utvrđeno da nije bilo na putu, već oko deset metara udaljeno od puta, unutar nekretnine privatnog tužitelja.
11. Treba još istaknuti da je prvostupanjski sud osnovano prihvatio iskaze OM i ZM, time da je ZM naveo da je otišao do svog strica i da mu je stric rekao da je on porušio ta stabla, ali da ona nisu njihova (tj. od privatnog tužitelja i njegovog sina). Prvostupanjski sud nije prihvatio iskaz supruge okrivljenika smatrajući da je isti usmjeren na otklanjanje od kaznene odgovornosti okrivljenika, a navedeno je u potpunosti prihvatljivo i ovom sudu. Naime, svjedokinja PM ne daje objašnjenje (kao ni okrivljenik) gdje je njezin suprug porušio stabla koja su po djelatnicima policije zatečena na njihovom dvorištu, već obrazlaže da je okrivljenik išao kositi travu na svoju nekretninu i da mu je u prolasku traktorom smetalo jedno stablo breze koje je porušio i ostavio na licu mjesta. Prvostupanjski sud logično zaključuje kad navodi da se trava ne kosi u veljači, iz čega osnovano zaključuje da je iskaz supruge okrivljenika pristran, a da su stabla zatečena u dvorištu okrivljenika posječena na nakretnini privatnog tužitelja.
12. U uvodu žalbe žalitelj se još poziva na povrede ustavnog prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske, a što kasnije ne obrazlaže te valja reći da ovaj drugostupanjski sud razmatranjem pobijane presude nije našao navedene povrede Ustava Republike Hrvatske.
13. Dakle, prvostupanjski sud je točno i potpuno utvrdio činjenično stanje i nije povrijedio KZ kada je okrivljenika proglasio krivim za kazneno djelo iz čl. 228. st. 1. KZ i osudio ga na temelju čl. 228. st. 2. KZ, budući je utvrdio da je vrijednost ukradene stvari mala te da je okrivljenik postupao s ciljem prisvajanja stvari takve vrijednosti.
14. Žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi, između ostalog, i žalbu zbog odluke o kazni i uvjetnoj osudi (čl. 478 ZKP). Stoga valja reći da je prvostupanjski sud za počinjeno kazneno djelo okrivljenika osudio na minimalnu kaznu zatvora propisanu Zakonom (čl. 228. st. 2. u vezi čl. 44. st. 1. KZ), time da mu je istu uvjetovao i odredio da se ista neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja, u trajanju od jedne godine, ne počini novo kazneno djelo. Odmjerenu kaznu i izrečenu kaznenu sankciju i ovaj drugostupanjski sud smatra adekvatnom počinjenom kaznenom djelu i osobi okrivljenika te smatra da će se istom postići svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ.
15. S obzirom na navedeno, žalba okrivljenika ĆM nije osnovana, a budući da ovaj drugostupanjski sud ispitujući žalbu nije utvrdio povrede iz čl. 476. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011.
– pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024., dalje: ZKP), to je na temelju čl. 482. ZKP odlučeno kao u izreci.
U Varaždinu 14. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Igor Pavlic
