Poslovni broj: Us I-5136/24-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Miladinu, te zapisničarki Sanji Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužitelja sporu tužitelja RPV iz [adresa], SDR Nepal, trenutno boravi u Prihvatnom centru za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, zastupan po opunomoćeniku Zoranu Baueru, odvjetniku iz Zagreba, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Zagreb, Ilica 335, radi ograničenja kretanja, dana 14. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/I-216-03/24- 06/14948, URBROJ: 511-01-213-24-20 od 11. prosinca 2024.
II. Odobrava se tužitelju besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu.
III. Nalaže se tuženiku isplatiti odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju besplatne pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika je tužitelju, kao tražitelju međunarodne zaštite, produljeno ograničenje kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, za razdoblje do 3 (tri) mjeseca od dana uručenja ovog rješenja.
2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika jer smatra da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za određivanje produljenja ograničenja kretanja. Smatra da tuženik nije naveo u čemu se sastoji iznimnost u slučaju tuženika za određivanje produljenja mjere, te prigovara da nije obrazložena mogućnost primjene blaže mjere. Navodi kako za vrijeme boravka u Hrvatskoj nije počinio nikakva prekršajna i kaznena djela, niti predstavlja sigurnosni rizik, koji bi određivali iznimnost kao kriterij. Predlaže poništiti osporavano rješenje uz odobrenje besplatne pravne pomoći.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da je tužitelj 12. rujna 2024. izrazio namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj. Budući da je nezakonito boravio u [adresa], određena mu je mjera protjerivanja iz Republike Hrvatske te tijekom priprema za provedbu rješenja o protjerivanju, tužitelj nije izrazio namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Smatra da je tužitelj naknadnim traženjem međunarodne zaštite želio odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju, zbog čega je doneseno rješenje od 13. rujna 2024., kojim mu se ograničava sloboda kretanja sukladno članku 54. stavku 2. točki 7. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, a koje ograničenje kretanja je određeno u trajanju od tri mjeseca. Smatra da je opravdano tužitelju produljiti ograničenje kretanja na daljnja tri mjeseca, iz razloga osporavanog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika te je održao nejavnu raspravu.
5. Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 - dalje ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.
7. Uvodno, Sud nalazi da je presudom ovog Suda posl. broj: UsI-3908/24-7 od 21. listopada 2024. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/I-216-03/24-06/14948, URBROJ: 511-01-213-24-20 od 11. prosinca 2024., kojim je tužitelju određeno ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance za razdoblje od tri (3) mjeseca.
8. Osporavano rješenje tuženika doneseno je pozivom na članak 54. stavak 2. točka 9. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15, 127/17 i 33/22, dalje: Zakon), kojim je propisano da se mjere ograničenja slobode kretanja izriču dok za to postoje razlozi, a najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga mjera ograničenja kretanja se može produžiti za još najduže tri mjeseca.
9. Prvotno, Sud nalazi da tuženik nije valjano obrazložio primjenu članka 54. stavak 9. Zakona, na način da je iznio opravdane razloga za produženje iste mjere (pri čemu Zakon naglašava da se ista mjera primjenjuje iznimno), već se u osporavanom rješenju tuženik opetovano pozvao na isti zakonski osnov iz članka 54. stavak 2. točka 7. Zakona, odnosno da tužitelj traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju, koja je ranije donesena.
9.1 Nadalje, prema stavku 6. članka 54. Zakona, mjera smještaja u prihvatni centar za strance može se izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.
9.2 Sud uočava da tuženik navodi kako nije moguće ostvariti svrhu produljenja ograničenja kretanja primjenom blažih mjera iz članka 54. stavak 5. Zakona, ali isto ne obrazlaže u odnosu na propisane alternativne mjere (zabrana kretanja izvan Prihvatilišta, zabrana kretanja izvan određenog područja, osobno pristupanje u Prihvatilište u određeno vrijeme, davanje u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata), niti Sud nalazi da su utvrđivane individualne okolnosti na strani tužitelja, a koje bi predstavljale važne razloge za ocjenu opravdanosti i svrhovitosti izrečene mjere, koja se ima primjenjivati iznimno.
9.3 Stoga Sud smatra da individualna procjena u skladu s pravilom razmjernosti, čija obveza provođenja je propisana citiranim člankom 54. stavak 6. Zakona, nije pravilno provedena kako bi se utvrdilo da se svrha ograničenja kretanja ne bi mogla postići drugim propisanim mjerama.
10. Nadalje, u odnosu na tužiteljevo traženje međunarodne zaštite u Hrvatskoj, Sud nalazi da je rješenjem tuženika od 2. listopada 2024. odbijen njegov zahtjev za međunarodnom zaštitom, te je tužitelj pred ovim sudom pokrenuo upravni spor protiv istog rješenja tuženika, da bi dana 17. prosinca 2024. povukao tužbu, te je isti upravni spor obustavljen rješenjem UsI-4274/2024 od 18. prosinca 2024.
10.1 Dakle, nekoliko dana nakon određivanja sporne mjere produljenja ograničenja kretanja, tužitelj je odustao od traženja međunarodne zaštite, te po pravomoćnosti rješenja o obustavi navedenog upravnog spora više neće niti imati status tražitelja međunarodne zaštite (članak 4. st. 1. toč. 5. Zakona), a prema Zakonu o privremenoj i međunarodnoj zaštiti, mjere ograničenja kretanja određuju se u odnosu na tražitelje međunarodne zaštite.
11. Stoga po ocjeni Suda u konkretnom slučaju osnovano tužitelj dovodi u pitanje zakonitost određivanja ograničenja kretanja pozivom na članka 54. stavak 2. točka 7. Zakona, te se već i uslijed činjenice da je naknadno odustao od međunarodne zaštite ukazuje nerazmjernim određivati mu (daljnje) ograničenje kretanja na razdoblje do tri mjeseca.
12. Polazeći od navedenog, Sud nije mogao otkloniti prigovore tužitelja i osporavano rješenje ocijeniti zakonitim, slijedom čega je na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.
13. Kako iz spisa predmeta proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava, u točki II. izreke ove presude odobrena mu je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15 i 155/22).
14. Budući da je pravnu pomoć tužitelju pružao odvjetnik Zoran Bauer, u točki III. izreke presude naloženo je tuženiku da mu za sastav tužbe i pristup na ročište isplati traženi iznos od 1.250,00 eura, u skladu s člankom 9. Pravilnika i Tbr. 27. stavkom 1. i 2. i 46., 50. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23, dalje: Tarifa).
U Zagrebu 14. siječnja 2025.
Sudac:
Hrvoje Miladin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. Odvjetnik Zoran Bauer, putem e komunikacije
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, [adresa] Zagreb, Ilica 335
3. U spis
