Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-2428/2019-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Adriani Puž, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Mirela Miculinić, odvjetnica u Čavlima, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, koju zastupa punomoćnica Lucija Novak, odvjetnica u Odvjetničkom uredu Leko i partneri, u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 12. studenog 2024., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP-a) 14. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne i da ne proizvode pravne učinke odredbe i dijelovi odredbi Ugovora o kreditu broj 9011681856, solemniziran od strane javnog bilježnika Marije Grozdanić-Dekleva iz Rijeke, pod brojem ovjere OU-1467/2006 dana 9. kolovoza 2006. sklopljenog između tužitelja ŠL iz [adresa] (prije na adresi [adresa]), OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Radnička cesta50 (prije na adresi [adresa]), OIB 02535697732, PODRUŽNICA RIADRIA RIJEKA kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovoreno da je redovna kamata stopa promjenjiva, te dijelu u kojem su glavnica i povrat obveza iz kredita vezani uz valutu CHF (švicarski franak) i to:

- dio odredbe čl.4.

4.1. Na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana...

4.2.Visinu kamatne stope Banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda , te urednosti poslovanja Korisnika kredita, i to na dan 01.01. (slovima: prvisiječnja) a primjenjuje se za razdoblje od 01.01. (slovima: prvisiječnja) do 30.06. (slovima: tridesetoglipnja) tekuće godine, i na dan 01.07. (slovima:prvog srpnja), a primjenjuje se za razdoblje od 01.07. (slovima: prvogsrpnja) do 31.12. (slovima: tridesetprvogprosinca) tekuće godine, s time da kamatna stopa iz toč. 4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom Banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene.

Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) sadržana je u anuitetimai dospijeva na naplatu zajedno sa njima.

-dio odredbi čl. 7

7.2. „Kredit u iznosu od 91.518,63 CHF (slovima: devedesetjednutisućupetsto osamnaestCHF i šezdesettri C) i kamata iz toč 4. ovog Ugovora otplaćuje se u 360 (slovima: tristošezdeset) jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važećem na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora. U slučaju promjene kamatne stope iz čl. 4. ovog Ugovora Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete ....“

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja LL u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da su ništetne i da ne proizvode pravne učinke odredbe i dijelovi odredbi Ugovora o kreditu broj 9011681856, solemniziran od strane javnog bilježnika Marije Grozdanić-Dekleva iz Rijeke, pod brojem ovjere OU-1467/2006 dana 9. kolovoza 2006. sklopljenog između tužitelja ŠL iz [adresa] (prije na adresi [adresa]), OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Radnička cesta50 (prije na adresi [adresa]), OIB 02535697732, PODRUŽNICA RIADRIA RIJEKA kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovoreno da je redovna kamata stopa promjenjiva, te dijelu u kojem su glavnica i povrat obveza iz kredita vezani uz valutu CHF (švicarski franak) i to:

-odredba čl. 1. „Banka se obvezuje Korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti iznosa od 91.518,63 CHF (devedeset jednutisućupetstoosamnaest CHFi šezdesettri C) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke na dan korištenja kredita.“

4.1. ... a koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 4,35 % (slovima: četiricjelih tridesetpetposto) godišnje."

III. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb isplatiti tužitelju ŠL, novčani iznos u visini od 14.085,75 € / 106.129,36 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od svake pojedine isplate tuženiku pa do isplate ukupnog iznosa po stopi

propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. 12. 2007., a od 1. 1. 2008. do 31. 7. 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

a od 1. 8. 2015. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamate na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu koje iznosi 3%,

a od 1. ožujka 2023. uvećano za zakonsku zateznu kamatu od dospijeća svakog mjesečnog obroka sukladno čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena te zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29 Zakona o obveznim odnosima po stopi koja od dana podnošenja tužbe do 31. prosinca 2023. godine teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem ekontne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koja stopa se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine tekućim na iznos u visini od:

-na iznos od 44,44 € / 334,83kuna počevši od 6.9.2007.g. pa do isplate

-na iznos od 43,74 € / 329,59kuna počevši od 15.10.2007.g. pa do isplate

-na iznos od 44,07€ / 332,01kuna počevši od 14.11.2007.g. pa do isplate

-na iznos od 44,10€ / 332,24kuna počevši od 14.12.2007.g. pa do isplate

-na iznos od 43,98€ / 331,37kuna počevši od dana 2.1.2008.g. pa do isplate

-na iznosod 44,74 € / 337,06kuna počevši od 31.1.2008.g. pa do isplate

-na iznos od 79,11€ / 596,08 kuna počevši od 29.2.2008.g. pa do isplate

-na iznos od 80,47€ / 606,27 kuna počevši od 1.4.2008.g. pa do isplate

-na iznos od 78,21€ / 589,27 kuna počevši od 30.4.2008.g. pa do isplate

-na iznos od 77,70€ / 585,44 kuna počevši od 31.5.2008.g. pa do isplate

-na iznos od 78,42€ / 590,88 kuna počevši od 30.6.2008.g. pa do isplate

-na iznos od 76,96€ / 579,85 kuna počevši od 31.7.2008.g. pa do isplate

-na iznos od 77,03€ / 580,39 kuna počevši od 31.8.2008.g. pa do isplate

-na iznos od 77,88€ / 586,78 kuna počevši od 30.9.2008.g. pa do isplate

-na iznos od 85,07€ / 640,99 kuna počevši od 31.10.2008.g. pa do isplate

-na iznos od 80,20€ / 604,23 kuna počevši od 30.11.2008.g. pa do isplate

-na iznos od 85,37€ / 643,21 kuna počevši od 31.12.2008.g. pa do isplate

-na iznos od 86,15€ / 649,08 kuna počevši od dana 31.1.2009.g. pa do isplate -na iznos od 86,48€ / 651,60 kuna počevši od 28.2.2009.g. pa do isplate

-na iznos od 85,37€ / 643,23 kuna počevši od 31.3.2009.g. pa do isplate

-na iznos od 85,53€ / 644,39 kuna počevši od 30.4.2009.g. pa do isplate

-na iznos od 84,09€ / 633,58 kuna počevši od 31.5.2009.g. pa do isplate

-na iznos od 82,86€ / 624,29 kuna počevši od 30.6.2009.g. pa do isplate

-na iznos od 80,79€ / 608,69 kuna počevši od 31.7.2009.g. pa do isplate

-na iznos od 81,44€ / 613,61 kuna počevši od 31.8.2009.g. pa do isplate

-na iznos od 81,35€ / 612,90 kuna počevši od 30.9.2009.g. pa do isplate

-na iznos od 80,68€ / 607,92 kuna počevši od 31.10.2009.g. pa do isplate

-na iznos od 81,87€ / 616,85 kuna počevši od 30.11.2009.g. pa do isplate

-na iznos od 82,73€ / 623,32 kuna počevši od 31.12.2009.g. pa do isplate

-na iznos od 84,13€ / 633,85kuna počevši od dana 2.2.2010.g. pa do isplate -na iznos od 83,74€ / 630,94 kuna počevši od 28.2.2010.g. pa do isplate

-na iznos od 85,55€ / 644,55 kuna počevši od 6.4.2010.g. pa do isplate

-na iznos od 85,12€ / 641,33 kuna počevši od 3.5.2010.g. pa do isplate

-na iznos od 85,94€ / 647,48 kuna počevši od 31.5.2010.g. pa do isplate -na iznos od 91,45€ / 689,06 kuna počevši od 30.6.2010.g. pa do isplate

-na iznos od 90,24€ / 679,92 kuna počevši od 31.7.2010.g. pa do isplate

-na iznos od 93,41€ / 703,78 kuna počevši od 31.8.2010.g. pa do isplate

-na iznos od 92,35€ / 695,82 kuna počevši od 30.9.2010.g. pa do isplate

-na iznos od 90,15€ / 679,22 kuna počevši od 31.10.2010.g. pa do isplate

-na iznos od 75,61€ / 569,72kuna počevši od 1.12.2010.g. pa do isplate

-na iznos od 79,42€ / 598,42kuna počevši od 31.12.2010.g. pa do isplate

-na iznos od 74,11€ / 558,41 kuna počevši od 31.1.2011.g. pa do isplate

-na iznos od 75,09€ / 565,80 kuna počevši od 28.2.2011.g. pa do isplate

-na iznos od 73,71€ / 555,34 kuna počevši od 31.3.2011.g. pa do isplate

-na iznos od 73,87€ / 556,60kuna počevši od 30.5.2011.g. pa do isplate

-na iznos od 64,79€ / 488,16 kuna počevši od 31.5.2011.g. pa do isplate

-na iznos od 65,05€ / 490,15kuna počevši od 30.6.2011.g. pa do isplate

-na iznos od 68,80€ / 518,40kuna počevši od 30.8.2011.g. pa do isplate

-na iznos od 52,06€ / 392,28kuna počevši od 31.8.2011.g. pa do isplate

-na iznos od 50,45€ / 380,08 kuna počevši od 30.9.2011.g. pa do isplate

-na iznos od 50,22€ / 378,41 kuna počevši od 31.10.2011.g. pa do isplate

-na iznos od 50,05€ / 377,11 kuna počevši od 30.11.2011.g. pa do isplate

-na iznos od 50,70 € / 382,02 kuna počevši od 31.12.2011.g. pa do isplate

-na iznos od 51,41€ / 387,34kuna počevši od dana 3.2.2012.g. pa do isplate

-na iznos od 50,95€ / 383,88kuna počevši od 2.3.2012.g. pa do isplate

-na iznos od 50,90€ / 383,49 kuna počevši od 31.3.2012.g. pa do isplate

-na iznos od 2,61€ / 19,65kuna počevši od 14.4.2012.g. pa do isplate

-na iznos od 3,00€ / 22,59 kuna počevši od 30.4.2012.g. pa do isplate

-na iznos od 0,88€ / 6,62 kuna počevši od 5.5.2012.g. pa do isplate

-na iznos od 3,37€ / 25,40 kuna počevši od 31.5.2012.g. pa do isplate

-na iznos od 5,42€ / 40,82kuna počevši od 30.6.2012.g. pa do isplate

-na iznos od 5,43€ / 40,92kuna počevši od 31.7.2012.g. pa do isplate

-na iznos od 5,39€ / 40,63kuna počevši od 31.8.2012.g. pa do isplate

-na iznos od 5,32€ / 40,09kuna počevši od 30.9.2012.g. pa do isplate

-na iznos od 5,36€ / 40,40kuna počevši od 31.10.2012.g. pa do isplate

-na iznos od 5,39€ / 40,58kuna počevši od 30.11.2012.g. pa do isplate

-na iznos od 5,36€ / 40,37kuna počevši od 31.12.2012.g. pa do isplate

-na iznos od 5,22€ / 39,33kuna počevši od 31.1.2013.g. pa do isplate

-na iznos od 5,32€ / 40,05kuna počevši od 31.3.2013.g. pa do isplate

-na iznos od 5,30€ / 39,96kuna počevši od 3.4.2013.g. pa do isplate

-na iznos od 5,24€ / 39,51 kuna počevši od 30.4.2012.g. pa do isplate

-na iznos od 5,12€ / 38,58kuna počevši od 31.5.2013.g. pa do isplate

-na iznos od 5,10€ / 38,43kuna počevši od 30.6.2013.g. pa do isplate

-na iznos od 5,11€ / 38,50kuna počevši od 31.7.2013.g. pa do isplate

-na iznos od 5,15€ / 38,79kuna počevši od 31.8.2013.g. pa do isplate

-na iznos od 5,20€ / 39,20kuna počevši od 30.9.2013.g. pa do isplate

-na iznos od 5,15€ / 38,80 kuna počevši od 31.10.2013.g. pa do isplate

-na iznos od 5,15€ / 38,83kuna počevši od 30.11.2013.g. pa do isplate

-na iznos od 51,16€ / 38,89kuna počevši od 31.12.2013.g. pa do isplate što ukupno iznosi 4.189,85 € odnosno 31.568,46 kn te nadalje

-na iznos od 2,20€ / 16,61 kuna počevši od 30.9.2006.g. pa do isplate

-na iznos od 1,04€ / 7,87 kuna počevši od 31.10.2006.g. pa do isplate

-na iznos od 1,15€ / 8,67kuna počevši od 1.4.2008.g. pa do isplate

-na iznos od 16,24€ / 122,37 kuna počevši od 31.10.2008.g. pa do isplate -na iznos od 0,60€ / 4,50 kuna počevši od 30.11.2008.g. pa do isplate

-na iznos od 17,30€ / 130,32 kuna počevši od 31.12.2008.g. pa do isplate

-na iznos od 19,85€ / 149,55 kuna počevši od 31.1.2009.g. pa do isplate

-na iznos od 20,97€ / 158,00 kuna počevši od 28.2.2009.g. pa do isplate

-na iznos od 17,45€ / 131,50 kuna počevši od 31.3.2009.g. pa do isplate

-na iznos od 18,01€ / 135,72 kuna počevši od 30.4.2009.g. pa do isplate

-na iznos od 13,43€ / 101,19 kuna počevši od 31.5.2009.g. pa do isplate

-na iznos od 9,52€ / 71,72 kuna počevši od30.6.2009.g. pa do isplate

-na iznos od 10,42€ / 78,50 kuna počevši od 31.7.2009.g. pa do isplate

-na iznos od 12,68€ / 95,53 kuna počevši od 31.8.2009.g. pa do isplate

-na iznos od 12,43€ / 93,63 kuna počevši od 30.9.2009.g. pa do isplate

-na iznosod 10,27€ / 77,38 kuna počevši od 31.10.2009.g. pa do isplate

-na iznos od 14,31€ / 107,79 kuna počevši od 30.11.2009.g. pa do isplate

-na iznos od 17,25€ / 129,99 kuna počevši od 31.12.2009.g. pa do isplate

-na iznos od 21,98€ / 165,58kuna počevši od 2.2.2010.g. pa do isplate

-na iznos od 20,76€ / 156,38kuna počevši od 28.2.2010.g. pa do isplate

-na iznos od 26,87€ / 202,47kuna počevši od 6.4.2010.g. pa do isplate

-na iznos od 25,54€ / 192,40kuna počevši od 3.5.2010.g. pa do isplate

-na iznos od 28,33€ / 213,46 kuna počevši od 31.5.2010.g. pa do isplate

-na iznos od 46,85€ / 352,99kuna počevši od 30.6.2010.g. pa do isplate

-na iznos od 42,90€ / 323,22kuna počevši od 31.7.2010.g. pa do isplate

-na iznos od 53,58€ / 403,67kuna počevši od 31.8.2010.g. pa do isplate

-na iznos od 50,15€ / 377,86kuna počevši od 30.9.2010.g. pa do isplate

-na iznos od 42,88€ / 323,11kuna počevši od 31.10.2010.g. pa do isplate

-na iznos od 57,95€ / 436,62kuna počevši od 1.12.2010.g. pa do isplate

-na iznos od 74,24€ / 559,36 kuna počevši od 31.12.2010.g. pa do isplate

-na iznos od 63,53€ / 478,63kuna počevši od 31.1.2011.g. pa do isplate

-na iznos od 67,99€ / 512,28kuna počevši od 28.2.2011.g. pa do isplate

-na iznos od 62,00€ / 467,17kuna počevši od 31.3.2011.g. pa do isplate

-na iznos od 62,92€ / 474,07kuna počevši od 30.5.2011.g. pa do isplate

-na iznos od 87,75€ / 661,17 kuna počevši od 31.5.2011.g. pa do isplate

-na iznos od 89,38€ / 673,45kuna počevši od 30.6.2011.g. pa do isplate

-na iznos od 110,15€ / 829,90kuna počevši od 30.8.2011.g. pa do isplate

-na iznos od 101,30€ / 763,24kuna počevši od 31.8.2011.g. pa do isplate

-na iznos od 90,06€ / 678,53kuna počevši od 30.9.2011.g. pa do isplate

-na iznos od 88,66€ / 667,99kuna počevši od 31.10.2011.g. pa do isplate

-na iznos od 87,66€ / 660,51kuna počevši od 30.11.2011.g. pa do isplate

-na iznos od 92,62€ / 697,87kuna počevši od 31.12.2011.g. pa do isplate

-na iznos od 97,85€ / 737,28kuna počevši od 3.2.2012.g. pado isplate

-na iznos od 94,88€ / 714,84kuna počevši od 2.3.2012.g. pa do isplate

-na iznos od 94,76€ / 713,95kuna počevši od 31.3.2012.g. pa do isplate

-na iznos od 2.037,88€ / 15.354,38kuna počevši od 14.4.2012.g. pa do isplate -na iznos od 76,10€ / 573,36kuna počevši od 30.04.2012.g. pa do isplate

-na iznos od 2.218,81€ / 16.717,60 kuna počevši od 05.05.2012.g. pa do isplate -na iznos od 84,92€ / 639,82 kuna počevši od 31.5.2012.g. pa do isplate

-na iznos od 92,04€ / 693,51kuna počevši od 30.6.2012.g. pa do isplate

-na iznos od 92,88€ / 699,82kuna počevši od 31.7.2012.g. pa do isplate

-na iznos od 91,48€ / 689,26kuna počevši od 31.8.2012.g. pa do isplate

-na iznos od 87,91€ / 662,38kuna počevši od 30.9.2012.g. pa do isplate

-na iznos od 91,69€ / 690,85kuna počevši od 31.10.2012.g. pa do isplate -na iznos od 93,77€ / 706,53kuna počevši od 30.11.2012.g. pa do isplate

-na iznos od 93,05€ / 701,09kuna počevši od 31.12.2012.g. pa do isplate

-na iznos od 84,97€ / 640,24kuna počevši od 31.1.2013.g. pa do isplate

-na iznos od 91,86€ / 692,14kuna počevši od 31.3.2013.g. pa do isplate

-na iznos od 92,20€ / 694,65kuna počevši od 3.4.2013.g. pa do isplate

-na iznos od 89,31€ / 672,88kuna počevši od 30.4.2013.g. pa do isplate

-na iznos od 81,60€ / 614,82kuna počevši od 31.5.2013.g. pa do isplate

-na iznos od 81,40€ / 613,30kuna počevši od 30.6.2013.g. pa do isplate

-na iznos od 83,07€ / 625,86kuna počevši od 31.7.2013.g. pa do isplate

-na iznos od 86,18€ / 649,35kuna počevši od 31.8.2013.g. pa do isplate

-na iznos od 90,95€ / 685,27kuna počevši od 30.9.2013.g. pa do isplate

-na iznos od 88,50€ / 666,83kuna počevši od 31.10.2013.g. pa do isplate

-na iznos od 89,92€ / 677,50kuna počevši od 30.11.2013.g. pado isplate

-na iznos od 91,54€ / 689,69kuna počevši od 31.12.2013.g. pa do isplate

-na iznos od 81,14€ / 611,37kuna počevši od 31.1.2014.g. pa do isplate

-na iznos od 83,01€ / 625,44kuna počevši od 28.2.2014.g. pa do isplate

-na iznos od 82,44€ / 621,17kuna počevši od 31.3.2014.g. pa do isplate

-na iznos od 80,25€ / 604,68kuna počevši od 30.4.2014.g. pa do isplate

-na iznos od 79,36€ / 597,94kuna počevši od 31.5.2014.g. pa do isplate

-na iznos od 79,60€ / 599,73kuna počevši od 30.6.2014.g.pa do isplate

-na iznos od 82,42€ / 621,03 kuna počevši od 1.8.2014.g. pa do isplate

-na iznos od 84,49€ / 636,59 kuna počevši od 1.9.2014.g. pa do isplate

-na iznos od 84,02€ / 633,06kuna počevši od 30.9.2014.g. pa do isplate

-na iznos od 85,98€ / 647,85 kuna počevši od 17.11.2014.g. pa do isplate

-na iznos od 87,37€ / 658,26kuna počevši od 30.11.2014.g. pa do isplate

-na iznos od 86,63€ / 652,74kuna počevši od 31.12.2014.g. pa do isplate

-na iznos od 87,61€ / 660,12kuna počevši od 31.1.2015.g. pa do isplate

-na iznos od 87,61€ / 660,13kuna počevši od 4.3.2015.g. pa do isplate

-na iznos od 87,61€ / 660,10 kuna počevši od 1.4.2015.g. pa do isplate

-na iznos od 87,61€ / 660,11 kuna počevši od 30.4.2015.g. pa do isplate

-na iznos od 87,61€ / 660,13kuna počevši od 31.5.2015.g. pa do isplate

-na iznos od 87,61€ / 660,10kuna počevši od 30.6.2015.g. pa do isplate

-na iznos od 87,61€ / 660,13kuna počevši od 31.7.2015.g. pa do isplate

-na iznos od 87,61€ / 660,11kuna počevši od 31.8.2015.g. pa do isplate

-na iznos od 87,62€ / 660,14 kuna počevši od 1.10.2015.g. pa do isplate što ukupno iznosi 9.895,90 € / 74.560,90 kn, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb da tužitelju ŠL nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.516,96 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja presude od 14. siječnja 2025. do dana isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 12. lipnja 2019. navodi da su 17. srpnja 2006. stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 9011681856, namjena kojeg kredita je za kupnju stambenog objekta, temeljem kojega da je tuženik tužitelju odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 91.518,63 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika na dan korištenja kredita, a tužitelj da se obvezao isti vratiti, zajedno s pripadajućim kamatama u roku od 360 mjeseci od puštanja kredita u tečaj, u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora. Kamatna stopa da je čl. 4 Ugovora ugovorena kao promjenjiva i u trenutku ugovaranja da je iznosila 4,35% godišnje. Dana 18. travnja 2012. stranke da su zaključile I Dodatak ugovoru o kreditu, te 7. svibnja 2012. II Dodatak ugovora o kreditu. Dana 10. prosinca 2015. zaključile da su Dodatak ugovora o kreditu sve sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), a u svrhu ispunjenja zakonskih obveza tuženika kao banke, propisanih navedenim Zakonom. Unatoč izvršenoj konverziji tuženik da nije u cijelosti vratio preplaćeni iznos nastao kao posljedica ništetnih odredbi. Nakon sklapanja aneksa Visoki trgovački sud Republike Hrvatske 14. lipnja 2018. donio da je pravomoćnu presudu Pž-6632/2017 kojom da je u potrošačkim ugovorima sklopljenim s tuženikom pravomoćno utvrđena ništetnost valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz CHF. Prilikom tuženikove izrade konverzije da nije uzeta u obzir posljedica naprijed citirane pravomoćne presude posl.br. Pž- 6632/2017. Tužitelj smatra da su dijelovi odredbi i odredbe predmetnog Ugovora o kreditu ništetni i da ne proizvode pravne učinke i to o promjenjivosti kamatne stope i odredbe o valutnoj klauzuli u CHF čl. 1, čl. 4.1., čl. 4.2., dio odredbi čl. 6, čl.7.2., čl. 12.9. Poziva se tužitelj i na učinke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj 1410/2012 od 4. srpnja 2013. i presude i rješenja Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., te presude i rješenja VSRH broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. Smatra da je sud sukladno odredbi čl. 502 c ZPP-a i čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača vezan utvrđenjima iz naprijed navedenih odluka. Tužitelj da je kredit redovito otplaćivao i otplaćuje ga i danas. Tuženik da je kamatnu stopu više puta izmijenio, pa da su anuiteti koje je tužitelj plaćao bili viši od ugovorenih. Tužitelj da je tuženiku s osnova redovnih kamata sukladno srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan uplate pojedinih anuiteta isplatio 26.957,33 kn više, no da je tuženik primijenio kamatnu stopu važeću u vrijeme sklapanja Ugovora. U razdoblju od sklapanja Ugovora pa do 30. rujna 2015. tužitelj da je tuženiku s osnova razlike nastale zbog valutne klauzule, sukladno srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan uplate pojedinih anuiteta isplatio 67.585,22 kn više u odnosu na tečaj koji je bio važeći u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora. O odredbama Ugovora o kreditu nije se pojedinačno pregovaralo, pa smatra tužitelj pozivajući se na odredbu čl. 81 ZZP/03 i da se smatraju nepoštenima budući su uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Sporne odredbe nisu sadržavale kriterij ili parametar, niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope o kojem bi tužitelj kao potrošač bio informiran u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora, to da je ostavilo mogućnost tuženiku da ugovornu promjenjivu kamatnu stopu određuje svojim jednostranim odlukama, a što da ne ostavlja mogućnost tužitelju kao potrošaču da utječe na promjenu kamatne stope. Tužitelj nije mogao znati koji novčani iznos predstavlja sukladno Ugovoru njegovu obvezu prema tuženiku. Nadalje, prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženik da je propustio tužitelja informirati o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke o sklapanju Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF utemeljenoj na potpunoj obavijesti. Nije upoznao tužitelja o općem riziku vezanja glavnice kredita za valutu CHF o činjenici da je rizik promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za valutu euro, da je rast tečaja gotovo putno izvjestan kao ni o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Stav je tužitelja i da odredbe zaključenog Ugovora za koje ističe su nepoštene ugovorne odredbe, da su sukladno odredbi čl. 87 st. 1 ZZP-a ništave, stoga da tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati povrat svih naplaćenih iznosa kojim je tužena ništetnu odredbu koristila. Smatra tužitelj da je ugovorena valutna klauzula primjenjiva protivno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima načelu savjesnosti i poštenja, načelu zlouporabe prava, načelu jednake vrijednosti činidaba, načelu zabrane prouzročenja štete, a obzirom da se o navedenim odredbama nije pregovaralo i nisu razumljive tužitelju kao potrošaču. Tuženik da je odlučio sklopiti ugovor s tuženikom uz primjenu valutne klauzule zato što mu je tuženik savjetovao i prezentirao ugovor kao najpovoljniji za tužitelja u odnosu na druge modalitete u ponudi tuženika, podrazumijevajuću i prihvaćajući valutnu klauzulu kao zaštitnu klauzulu, a ne kao sredstvo primjenom kojim jedna strana može ostvariti dobitke, a druga gubitke. Tužitelj si je pridržao pravo da tužbeni zahtjev končano postavi nakon provedenog financijskog vještačenja, ukoliko tuženik osporava osim osnove i visinu potraživanja. Potražuje osim utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora, isplate i nadoknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ističe prigovor zastare, osporava osnov i visinu. Smatra da je ugovor o kreditu u cijelosti prestao sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu. Stoga da tužitelj na temelju tog ugovora, jer ga više nema, ne može osnovano potraživati bilo što od tuženika, a ni tuženik od tužitelja uključujući ono što je možebitno stečenog bez pravne osnove jer su sva plaćanja obuhvaćena novim ugovorom o kreditu.

2.1. Tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnim dijela odredbi predmetnog ugovora vezano uz primijenjenu promjenjivu kamatnu stopu, kao i cjelokupni zahtjev za isplatu neosnovan je u cijelosti jer niti Zakonom o potrošačkom kreditiranju, niti drugim pozitivnim propisima nije zabranjeno ugovaranje promjenjive kamatne stope. Sklapanje Dodatka ugovora o kreditima je za tuženika državna prisilna mjera iza koje stoje državni prisilni mehanizmi provedbe te mjere kao što je to potvrdio i sam Ustavni sud u svom rješenju o prijedlogu za određivanje privremene mjere za obustavu izvršenja pojedinačnih akata i radnji koje se poduzimaju na osnovi Zakona, te se ne radi o ispunjenju i /ili o priznanju tužbenog zahtjeva na bilo koji način. Iz Zakona o potrošačkom kreditiranju jasno da proizlazi da je konverzija izvršena sa svrhom i na način da se u obračun uključe sva plaćanja od početka trajanja kredita i to plaćanja preračunata kao da je kredit početno bio u EUR što naravno da uključuje i kamate. Što se tiče same pretplate pretvaranjem uplaćenih iznosa u iznose kojim se namiruju iznosi obroka po novom otplatnom planu u EUR, uplaćeni iznosi po CHF otplatnom planu, a koji su veći od iznosa EUR obroka raspoređuju se kao pretplata. Pretplata da se priznaje potrošaču na ime plaćanja budućih obroka koji će dospijevati, a ne tretiraju se kao umanjenje glavnice. Budući da je potpisom Dodatka ugovoru o kreditu nesporno izvršena konverzija ugovora time da je i sam tužitelj prihvatio i priznao da mu je prilikom obračuna konverzije obuhvaćena ukupna masa sredstava, sve uplate po svim osnovama koje je tužitelj izvršavao pa tako i uplate po osnovi kamate. Nakon izvršene konverzije usvajanjem tužbenog zahtjeva prvostupanjskog suda kako ga je postavio tužitelj da zapravo znači dvostruku naplatu (na temelju konverzije tuženik je priznao i obračunao uplate – pretplatu, a na temelju ovako donijete presude tužitelj bi ponovo naplatio taj isti iznos s osnove kamate).

2.2. Nadalje tuženik osporava tvrdnje tužitelja da bi bile ništetne odredbe ugovora o promjeni kamatne stope i o valutnoj klauzuli a obzirom da isto nije protivno prisilnim propisima Republike Hrvatske. Da nije točno da se nije pregovaralo pojedinačno o tome da je tužitelju ponuđen kredit vezan uz valutu CHF, da mu nije predočen eventualni rizik od prevelikog tečaja CHF u odnosu na kunu. Zakon o obveznim odnosima u čl. 22 i 26 izričito da dopušta valutnu klauzulu, kao i promjenjivu kamatnu stopu. Jasno da je kako za opstojnost i primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova budući da se radi o zakonom izričito dopuštenoj klauzuli. S obzirom na regulatorne propise HNB, gotovo da se radi o uvjetovanosti kada je riječ o poslovanju banaka budući da su rezerve u stranoj valuti propisani obvezni način zaštite od rizika u realnim uvjetima gdje hrvatske štediše, potrošači najviše dio štednje drže u stranoj valuti.

2.3. U odnosu na navode iz tužbe i tužbeni zahtjev, tuženik ističe kako je nedvojbeno da je u ugovoru o kreditu odredba o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi jasno navedena kao i ostale odredbe ugovora, ona da je lako uočljiva. U ovom postupku tužitelj da smatra da se ugovorena promjenjiva kamatna stopa po početnoj stopi ima uzeti kao fiksna. Stranke da su potpisom ugovora na jasan i nedvojben način izrazile svoju volju u pogledu promjenjive kamatne stope, dok je pitanje spora nastalo u pogledu činjenice da se ta stopa mijenja sukladno Odlukama banke jer je na taj način banka u jednostrano povoljnijem položaju u odnosu na korisnika kredita radi osobne dispozicije da stopu mijenja bez suglasnosti korisnika kredita. Tužitelj da nema pravo zahtijevati isplatu utuženog iznosa na način kao da je među strankama za cijelo vrijeme trajanja kreditnog razdoblja ugovorena fiksna kamatna stopa, ono na što ugovaratelji imaju pravo da je da se pravna praznina popuni dopunskim tumačenjem ugovora budući da nema dispozitivnih zakonskih rješenja kojima bi se najprije trebalo popuniti nastalu prazninu. S obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev na tužitelju da je teret dokaza da preciznim parametrima (npr. Libor za CHF, CDS za Republiku Hrvatsku i slično) dopuni ugovornu odredbu o kamatnoj stopi, čime bi se tek stvorile pretpostavke za odlučivanje o tome je li se i za koji iznos tuženik zaista neosnovano obogatio obračunavajući kamatnu stopu tijekom ugovornog razdoblja, a kako to tužitelj navodi. Tužiteljem utvrđenjem ništetnosti cijele odrede čl. 4 predmetnog Ugovora o kreditu da povlači za sobom utvrđenje ništetnosti i početno ugovorene kamatne stope, time da se njegov izračun razlike preplaćene kamate u cijelosti ukazuje neosnovanim i pravno neutemeljenim. Naime, utvrđenjem ništetnosti i početne ugovorene kamatne stope da nema više niti početni parametar temeljem kojeg bi pravno valjano mogao utvrditi kolika bi po njemu eventualno mogla biti preplata kamata. Tuženik navodi da je ugovor o kreditu solemniziran od strane javnog bilježnika te da ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta. Slijedom navedenog sklapanje ugovora da je odraz stvarne volje ugovornih strana, pa da je zbog toga zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora neosnovan. Tuženik ističe da je tužitelj poslovno sposobna osoba te da prilikom razmatranja ponuđenog ugovora nije izdvojio niti jedno pitanje kao sporno ili tražio bilo kakva razjašnjenja svojih ugovornih obveza. Može da se zaključiti da su tužitelju bile jasne ugovorne odredbe, te prava i obveze. Iluzorno da je očekivati da banka pregovara o pojedinačnim odredbama ugovora o kreditu sa svakim potrošačem, to da nije moguće, tužitelj da svakako pogrešno tumači citiranu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske obzirom da isti zaključuje da je temeljem te presude ustanovljena fiksna kamatna stopa što ni na koji način ne proizlazi. Sud da nije utvrdio da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Što se tiče nezakonitosti kamatne stope, sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima jedino ukoliko ugovorena visina kamatne stope prelazi zakonom dopuštenu visinu stope ista da se može smatrati nezakonitom. Ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje mijenjati kamatnu stopu da je nije samo po sebi nepoštena, niti je obveza temeljem takve kamate neodrediva, a ugovorena kamata svakako da nije viša od zakonom dozvoljene. Sukladno Zakonu o bankama i Zakonu o kreditnim institucijama koji su omogućavali ugovaranje ovlasti na strani banke, ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena, niti nije neodrediva, tim više što je gornja stopa ugovorne kamate bila određena najvišom visinom stope zakonske zatezne kamate prema prisilnim propisima o najvišoj dopuštenoj ugovornoj kamatnoj stopi. U konkretnom slučaju ugovorna volja stranaka je ugovaranje upravo promjenjive, a ne fiksne kamatne stope i ugovaranje kredita s valutnom klauzulom koja je izričito dopuštena. Tuženik ukazuje na Opće uvjete poslovanja koji su bili na snazi od 1. studenog 2004. do 14. srpnja 2009., koji da su uređivali poslovanje banaka, sukladno Zakonu o bankama i Zakonu o kreditnim institucijama.

2.4. Zakon o kreditnim institucijama (dalje: ZOKI) da propisuje da je tuženik dužan opće uvjete poslovanja, koji sadržavaju informacije o uvjetima pružanja usluga, učiniti dostupnima potrošačima, na hrvatskom jeziku i na pogodnom mjestu u poslovnim prostorijama u kojima se pružaju usluge potrošačima.

2.5. Zaključno, tuženik ističe kako:

- iz svih relevantnih zakona koji uređuju poslovanje banaka kao i Zakona zaštiti potrošača, Zakona o potrošačkom kreditiranju, Zakona o obveznim odnosima, Direktive EU 2008/48 koja dopušta ugovorene varijabilne kamate u potrošačkim kreditima, Direktive 93/13 te dosadašnje sudske prakse Vrhovnog suda jasno proizlazi da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno pa je očito kako sama promjenjiva kamata nije niti ne može biti ništetna;

- konkretne kamatne stope koje su bile u primjeni u konkretnom ugovoru, određene su na temelju ugovorne ovlasti čiji je smisao prilagodba kamatne stope uvjetima na tržištu, pa se ne može smatrati da kamatna stopa nije odrediva;

- nijedna od primijenjenih kamatnih stopa ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu stopu ugovorne kamate;

- u konkretnom slučaju ugovorna volja stranaka je ugovaranje upravo promjenjive a ne fiksne kamatne stope i ugovaranje kredita s valutnom klauzulom;

- valutna klauzula je zakonom izričito dopuštena klauzula, te je očito kako je prilikom sklapanja spornog Ugovora o kreditu tuženik u potpunosti postupio u skladu s pozitivnim propisima kao i načelima hrvatskog pravnog poretka, te nije počinio povrede koje mu tužitelj pokušava imputirati, niti prilikom sklapanja Ugovora, a niti kasnije prilikom mijenjanja kamatne stope, ističe i prigovor zastare u odnosu na sve potraživane iznose s dospijećem unazad tri godine o dana podnošenja tužbe. Prihvatom konverzije i potpisom Dodatka ugovora na strani tužitelja otpao da je pravni interes za ishođenje pravne zaštite kako je potraživao predmetnim tužbenim zahtjevom, budući da se konverzija odnosi i na period od trenutka sklapanja Ugovora o kreditu pa nadalje i obuhvaća utuženo razdoblje, a slijedom čega se predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz nadoknadu parničnog troška.

3. Tuženik se u podnesku od 6. travnja 2020. očituje o postupku, te se poziva na sudsku praksu i ponovno ističe da je tužiteljev zahtjev neosnovan, te se ponovno o postupku očituje u podnesku od 8. veljače 2023. i analizira presudu Europskog suda u predmetu C-567/20 od 5. svibnja 2022., poziva se i na zauzeto stajalište VSRH iz oglednog postupka. U podnesu od 13. ožujka 2023. tužitelj se očituje na odgovor na tužbu tuženika, te navode tuženika iznesenih tijekom postupka, osporava sve navode tuženika. U podnesku od 14. studenog 2023. tuženik se očituje na nalaz i mišljenje vještaka, osporava nalaz smatrajući da je baziran na pogrešnoj premisi da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna stopa i fiksan tečaj, a što nije bila volja stranaka, pa smatra da je vještačenje bilo nepotrebno. U podnesu od 9. rujna 2024. tužitelj se također očituje na nalaz vještaka, prihvaća ga u cijelosti, a ujedno utvrđuje tužbeni zahtjev u službenoj valuti EUR. Na ročištu održanom 11. rujna 2024. tuženik navodi da su prigovori na nalaz vještaka pravne prirode. U podnesku od 13. rujna 2024. tuženik se očituje na specificirani tužbeni zahtjev tužitelja, smatra da je tužitelj prilikom specifikacije tužbenog zahtjeva morao uzeti u obzir iznos preplate utvrđen i priznat prilikom konverzije u iznosu od 3.644,01 EUR, te za navedeni iznos umanjiti dobivene iznose više plaćenog na ime kamata i tečajnih razlika po ugovoru o kreditu pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplata kredita kamatna stopa nije mijenjala i pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita. U slučaju da tužbeni zahtjev ne umanji za navedeni iznos da bi bio dvostruko obeštećen.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaze čitanjem Ugovora o kreditu broj 9011681856 zaključenog između tužitelja, tuženika, te založnih dužnika 17. srpnja 2006. (list 14 – 19 spisa), I Dodatka ugovora o kreditu od 18. travnja 2012. (list 20 – 21 spisa), II Dodatka ugovora o kreditu od 7. svibnja 2012. (list 22 – 23 spisa), Dodatka ugovora o kreditu broj 9011681856 od 10. prosinca 2015. (list 24 – 29 spisa), planova otplate predmetnog kredita (list 30 – 39 spisa), pregleda uplate po kreditu 17. travnja 2019. (list 40 – 44 spisa), izvadka otvorenih stavki na dan 30. rujna 2015. i izračuna konverzije (list 45 – 48 spisa), izračuna pretplate (list 49 – 51 spisa), informacije i načinu promjena kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluke nadležnih tijela banke izdanih po tuženiku (list 67 – 74 spisa), Općih uvjeta poslovanja s građanima izdanih od tuženika (list 75 – 79 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Tomislavu Prpiću, dipl.oec., te je pročitan nalaz i mišljenje vještaka (list 126 – 148 spisa), saslušan je tužitelj (list 179 spisa).

5. Nesporno je u ovom postupku da su stranke zaključile predmetni Ugovor o kreditu 17. srpnja 2006. za iznos od 91.518,63 CHF protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita (čl. 1), sa promjenjivom kamatnom stopom sukladno odluci banke (čl. 4). Početna kamatna stopa je bila u visini od 4,35%. Nesporno je da je vraćanje kredita vezano za tečaj CHF. Nesporno je i da je tijekom trajanja razdoblja u kojem su se vraćali anuiteti kredita Odlukama banke se mijenjala visina kamatne stope i tečaj CHF. Nesporno je i da su stranke sklopile Dodatak uz ugovor o kreditu sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju zajedno sa svim njegovim izmjenama i dopunama, na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita.

6. Sporna je tvrdnja tužitelja da li su odredbe čl. 1., čl. 4.1., čl. 4.2., te dio odredbe čl. 7.2. Ugovora ništetne, da li tužitelj ima pravni interes isto tvrditi, te pravo na isplatu kao posljedicu ništetnosti iz razloga što je zaključen Dodatak ugovora o kreditu kojim je isti konvertiran u kredit u valuti EUR, da li je potraživanje u zastari. Preostala dostavljena financijska dokumentacija nije sporna i koristila se za financijsko vještačenje i izradu nalaza i mišljenja.

7. Osnovan je djelomično tužbeni zahtjev tužitelja.

8. Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13–4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P–1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge potrošač, protiv ovdje tužene banke i drugih radi zaštite kolektivnih interesa, utvrđeno je u točki 2 da su kamatne stope banke mijenjale bez ugovorenih parametara, s jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je sud u točki 1 izreke preinačio navedenu presudu Trgovačkog suda i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena banka, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese prava potrošača, kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koji je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

8.1. Vrhovni sud je u svojoj odluci Revt–249/14 od 9. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1 – 7, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž–7129/13–4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P–1401/12 od 4. srpnja 2013.

8.2. Odlukom broj U–III–2521/2015, U-III–2536/2015, U-III–2547/2015, U-III– 2565/2015, U-III–2603/2015, U-III–2604/2015, U-III–2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt–249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojim je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici „povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

8.3. Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je rješenjem broj Revt-575/16–5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1 do 7 tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koji je vezana glavnica CHF.

8.4. VTSRH je donio novu presudu po posl.br. Pž–6632/2017–10 od 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu posl.br. P– 1401/2012. od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 tuženih banaka koristile nepoštene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

8.5. Vrhovni sud RH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev– 2221/2018- 11 od 3. rujna 2019., kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTS-a o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

8.6. Ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa omogućio je potrošačima da u individualnim restitucijskim sudskim parnicama kakva je i ova potražuju preplaćeno s osnove promjene kamatne stope, te s osnove valutne klauzule kod koje je zbog povećanja tečaja švicarskog franka došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF.

8.7. Odredbom čl. 81 st. 2, 3 i 4 Zakona o zaštiti potrošača (NN 93/06; dalje ZPP/03) bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom čl. 84 ZZP/03 bilo je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Člankom 87 st. 1 ZZP/03 bilo je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a st. 2 da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave odredbe.

8.8. Prema odredbi čl. 502.a st.1 ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koji se u sklopu svoje registrirane ili propisane određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja s obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1 ZPP-a da su u određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

8.9. Sukladno čl. 138 ZZP/03 presude u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9. Šteta koju je tužitelj pretrpio postupanjem tužene se sastoji od uplaćenih iznosa po osnovi dijela ništetne ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli uz koji je vezana glavnica CHF, te povećanjem anuiteta kao posljedica povećanja tečaja CHF, te od isplaćenih iznosa po osnovi dijela ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno zbog povećanja iste anuiteta.

10. Citiranim odredbama ZPP i ZZP/03 propisan je direktan učinak presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koja obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu štete mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen iz tužbe iz čl. 502 st. 1 ZPP-a. S obzirom na sadržaj izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu koji se odnosi na tuženicu po stavu ovog suda zahtjev tužitelja iz točke I. izreke u dijelu koji se odnose na valutnu klauzulu i na promjene kamatne stope je osnovan djelomično.

11. Nije sporno da se o predmetnom dijelu odredbi Ugovora nije pregovaralo. Očito se radilo o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru na sadržaj kojeg potrošač nije imao utjecaja.

11.1. Nije za ovaj postupak odlučan navod tuženika da je on tijekom trajanja perioda u kojem su se vraćali anuiteti odobrenog kredita slao obavijesti o promjeni kamatne stope, objavio Opće uvjete poslovanja koji su bili na snazi od 1.11.2004. -14.7.2009. i kasnije učinio dostupnim Informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana. To ne utječe na sadržaj sporne odredbe ugovora, a niti se ona promijenila na način da je njezin sadržaj bio odraz pregovora, odnosno da bi iz iste bilo razvidno koja se metodologija promjene kamatnih stopa primjenjuje. Odredbe ugovora se uopće nisu tijekom cijelog razdoblja mijenjale. Ova predmetna odredba ugovora je nejasna i nerazumljiva. Iz odredbe o promjeni kamatnih stopa od kojih zavisi cijena proizvoda koji je "kupio" tužitelj se uopće ne može zaključiti kakva će biti cijena u narednom periodu, koji uvjeti i razlozi će utjecati na njenu promjenu, od kojih parametara će zavisiti njezina visina, zato je doveden tužitelj kao korisnik kredita u nezavidni položaj u odnosu na banku tj. tuženika, pa je ta odredba nepoštena. Jedina poznata vrijednost je početno ugovorena kamatna stopa. Iz ove odredbe proizlazi znatna neravnoteža u pravima i obvezama između stranaka u predmetnom ugovornom odnosu. Takva odredba je i nemoralna, jer dovodi tužitelja tj. korisnika kredita u poziciju u kojoj u potpunosti njegov dug ovisi o volji trgovca tj. ovdje tuženika, što je i suprotno općem načelu savjesnosti i poštenja. Uzimajući u obzir sve navedeno proizlazi da je odredba za koju sud smatra da je ništetna, ustvari nepoštena i prema odredbi čl. 81 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), te kasnijeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09). Ona je bila podobna za procjenu da li je nepoštena, obzirom je utvrđeno da odredba o promjeni kamatne stope nije bila jasna, lako razumljiva i uočljiva. To što piše da je kamata promjenjiva, a koja riječ je kao takva jasna, razumljiva i uočljiva, ne znači da se iz same te riječi može zaključiti koja će biti visina kamatne stope odnosno dug tužitelja, tj. da to itekako utječe na cijenu proizvoda. Sporna odredba je ništetna i zbog odredbe čl. 50 Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO/91), obzirom da nije određena tj. ne sadrži ova odredba Ugovora podatak na temelju kojeg se može odrediti obveza tužitelja. Zbog te neodredivosti ne može se odrediti činidba tužitelja tj. visina anuiteta koju je on dužan platiti. Ne može se smatrati da je visina anuiteta odrediva ako ju može odrediti tuženik, a tužitelj ne. Nisu odredbe odredive ako su odredive samo za jednu stranu, tj. ako na temelju njih dužnu činidbu tužitelja može izračunati samo tuženik.

11.2. Ugovorna odredba kojim se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču je nerazumljiva, te nepoštena, pa prema tome ništetna jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama koje se odnose na opći rizik vezan uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za Euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema Euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja eurozone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Prosječnom potrošaču nije bio poznat rizik tečaja švicarskog franka, a on očito nije bio jednak kao svaki opći valutni rizik, već je bio veći iz razloga što je ugovoreno da se i ugovorna (promjenjiva) kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, stoga je nerazumljivost ugovornih odredbi kojima se glavnica veže za švicarski franak uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer je tužena za taj rizik znala, ali ga je prešutila dok je ponudom najnižih kamata za kredite upravo u CHF tužena privlačila potrošače na sklapanje ugovora o kreditu upravo u CHF. Na neravnotežu u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem valutne klauzule na predmetni kredit upućuje činjenica da je neizvjestan iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, kao i cijena kredita budući da se kamata plaća u istoj valuti, a što su sve bitni elementi ugovora. Sve navedeno suprotno je načelu savjesnosti i poštenja kao osnovnom načelu obvezno pravnih odnosa.

12. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u točkama I. i II. izreke, tj. prihvatiti tužbeni zahtjev da su djelomično ništetne odredbe predmetnog Ugovora u čl. 4.1., čl. 7.2., a u cijelosti odredba čl. 4.2. gdje se kamatna stopa mijenja sukladno odluci banke, te vezuje glavnica i povrat obveza uz valutu švicarski franak na način da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnima anuitetima plativo po kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke, važećem na dan plaćanja. U točki II. odbijen je dio tužbenog zahtjeva iz točke I., obzirom da odredba čl. 1. Ugovora nije ništetna, jer iznos koji je isplaćen tužitelju nije sporan i bio je poznat, nije izazvao neravnopravnost između stranaka, isto tako na dan sklapanja Ugovora bila je poznata visina kamatne stope, pa i ta odredba nije ništetna.

13. Tužitelj ŠL u svom iskazu naveo je da je sklopio ovaj ugovor o kreditu radi kupnje stane, jer su prethodno supruga i on živjeli kao podstanari sedam godina. Odlučili su da će radije plaćati kredit nego podstanarstvo i kupili su stan od cca 50 m2, anuitet na koji su računali i koji su mogli plaćati je bio mjesečno oko 300,00 EUR. U banci se u to vrijeme nudio kredit vezan za valutu CHF i EUR, za kune nije bilo kredita. Djelatnik banke je savjetovao ovaj kredit vezan za valutu CHF koji je bio puno povoljniji i čiji je anuitet bio niži. Pitao je zbog čega je povoljniji, a rečeno mu je da je taj kredit stabilniji i da se nema što brinuti. Znao je da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i rečeno mu je da to odlučuje nekakvo tijelo, te da će njemu biti kao i svima drugima. Ništa mu drugo nije bilo objašnjavano vezano za valutu, promjena te stope. Nije mogao pregovarati o bilo kojem uvjetu iz kredita, već su mu unaprijed bili ponuđeni od banke. Prvu godinu kredita su anuiteti bili isti, a kasnije su počeli stalno rasti i na kraju narasli do 450,00 i 500,00 EUR. U tom periodu su i teško živjeli, jer su imali dijete, a supruga je bila nezaposlena. Kredit je otplaćivao i dan danas ga otplaćuje redovito, te mu se iznos skida sa plaće. U tom periodu mu je umrla i majka, pa je naslijedio određeni novac kojim je mogao uplatiti veći iznos za kredit i onda mu se kredit smanjio za 500,00 kuna. Kad je postojala mogućnost konverzije kredita u valutu EUR pristao je na to iz straha jer nije znao što ga čeka u budućnosti s ovim kreditom koji je bio vezan za valutu CHF. Nekih 30 mjeseci je nakon toga plaćao polovicu anuiteta zbog preplate, a kasnije je ponovno plaćao cijele anuitete, sad plaća 238,00 EUR mjesečno. Kad je sve bilo dogovoreno došao je u banku, ugovor je pripremljen, te je dobio uputu da otiđe kod javnog bilježnika. Na putu do javnog bilježnika je nešto na brzinu pročitao i bilježnik ga je upozoravao da je vezan za valutu CHF, te kolika će mu biti i kamatna stopa, a to je i znao. Nije mu ništa govorio vezano za promjenu kamatne stope. Ovaj stan koji su kupili novcima iz kredita je stan uz koje žive i dan danas, i on se nikada nije iznajmljivao. Nije rekao u banci prije potpisivanja da mu nešto nije jasno ili da mu nije razumljivo. Ustvari je pitao zašto je tolika razlika između ova dva kredita tj. vezanih na CHF ili EUR, pa da je dobio odgovor da se ne treba ništa brinuti i da je švicarac stabilan. Ne sjeća se da li je ranije imao nekakav kredit u kojem je bila promjenjiva kamatna stopa. Nije protivno svojoj volji potpisao ugovor o kreditu, ali dočekao ga je pripremljen, ne sjeća se da li je uočio da mu je sve objašnjeno i da je upoznat sa Općim uvjetima. Zna što je valutna klauzula, odnosno smatra da je bio dužan plaćati kunski iznos koji je bio protuvrijednost iznosa u stranoj valuti. Misli da je kredit za auto imao u kunama. Zna je da će biti promjenjiva kamatna stopa, ali mu je rečeno u banci da će biti sitne promjene.

13.1. Iskaz tužitelja sud cijeni kao uvjerljiv, životan i logičan, iz njega se zaključuje da nije mogao pregovarati o odredbama kredita, a niti da je bio upozoren na rizike vezane za valutu CHF, da mu nije bilo objašnjeno kako se mijenja stopa zatezne kamate.

14. Vrhovni sud RH u svojoj odluci br. Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. izrazio je pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori, nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem čl. 502.c ZPP, a isto tako i čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 i 110/15) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106 st. 1 ZZP/14, a slijedom toga i obveze primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Naime, ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnosti i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Samo ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac) onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru. Tuženik nije osporavao da bi tužitelj bio potrošač.

15. Slijedom navedenog proizlazi da tužitelj osnovano potražuje isplatu temeljem plaćenog po osnovi ništetnih ugovornih odredbi u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli.

16. Tužitelj nije podnio zahtjev radi naknade štete, već potražuje isplatu iznosa koji je tuženik stekao zbog dijela ništetnih odredbi Ugovora. On ustvari tvrdi da je tuženik stekao novčane iznose bez valjane pravne osnove. U tom slučaju na njegovo potraživanje ima se primijeniti opći zastarni rok od pet godina, a ne trogodišnji na koji se poziva tuženik pri isticanju prigovora zastare. Zastara je počela teći od trenutka pravomoćnosti presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. U odnosu za zahtjev koji se odnosi na preplatu na temelju ništetne odredbe koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope zastara je počela teći s danom 13. lipnja 2014. kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13, za dio zahtjeva koji se odnosi na stjecanje bez osnove na temelju ništetne odredbe o valuti zastara je počela teći od 14. lipnja 2018., kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17. Tužbu je tužitelj podnio 12. lipnja 2019., dakle nije protekao rok od pet godina tj. zastarni rok za stjecanje bez osnove kada se uzima u obzir datume kada su postale pravomoćne odluke iz kolektivnog spora. (Revd-1055/21-2 od 13.srpnja 2021.).

17. Kako je tuženik osporavao i visinu tužbenog zahtjeva provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije Tomislavu Prpiću, dipl.prav. Zadaća vještaka je bila da uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu vezano uz Ugovor o kreditu od 9. kolovoza 2006., te sklopljene Dodatka Ugovora izraditi nalaz i mišljenje na okolnosti razlike te visine preplaćenog iznosa s osnova promjenjive kamatne stope uslijed povećanja iste od strane tuženika, a sve u odnosu na početnu ugovorenu kamatu stopu od 4,35 % godišnje tj. 5,15 % godišnje po Dodatku Ugovora od 18. travnja 2012. sve specificirano po mjesecima i to za razdoblje od sklapanja Ugovora o kreditu pa do dana izvršene konverzije. Zadaća vještaka je bila i izraditi nalaz i na okolnost pretplata po osnovi povećanja iznosa anuiteta, a koji su nastali kao posljedica promjene početnog tečaja CHF tuženika važećeg na dan puštanja kredita u tečaj, sve specificirano po mjesecima i to za razdoblje od sklapanja Ugovora o kreditu pa do dana izvršene konverzije. Zadaća je vještaka je bila i uzimajući naprijed navedeno u varijanti A nadalje izraditi nalaz i mišljenje na okolnost: je li provedbom konverzije, a uzevši pri tome sve efekte provedene konverzije u obzir, tužiteljeva obveza po kreditu svedena na onaj iznos kolika bi bila prema početnim uvjetima kredita uz eliminaciju ništetnih ugovornih odredbi (ništentne odredbe kojom je ugovorna valutne klauzula vezano uz valutu CHF i odredba o načinu promjenjivosti kamatne stope), na način da: izvrši izračun na okolnost razlike glavnice, odnosno nepriznati iznos umanjena glavnice u provedenoj konverziji, tj. novčanu razliku između stanja neotplaćene glavnice u EUR kreditu prema novom otplatnom planu na dan konverzije 30.09.2015.g. iskazano u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan 30.09.2015, i stanja neotplaćene glavnice u CHF , stvarno zatečene na dan 30.09.2015.g. obračunato u kunama prema tečaju za CHF koji je primijenjen na dan isplate kredita; izvrši izračun da li je li provedbom konverzije tuženik utvrdio eventualnu preplatu ili manjak na dan 30.09.2015 i u kojem iznosu; te napravi rekapitulaciju eventualnog potraživanja na dan 30.09.2015. na način da se obračuna kumulativni efekt preplate po kamati i valuti, eventualne razlike glavnice, eventualne preplate ili manjka sukladno ZOO/05 čl.171. Red uračunavanja, i čl. 172. uračunavanje kamata i troškova, imajući u vidu da je na potraživanja temeljem preplaćene kamate i valute do dana 30.09.2015. obračunata i zakonska zatezna kamata. Zadaća vještaka je bila isto tako u varijanti B izraditi nalaz i mišljenje na okolnost da li je provedbom konverzije a uzevši pri tome sve efekte provedene konverzije tužiteljeva obveza po kreditu svedena na onaj iznos kolika bi bila prema početnim uvjetima kredita uz eliminaciju ništetnih ugovornih odredbi (ništentne odredbe kojom je ugovorna valutne klauzula vezano uz valutu CHF i odredba o načinu promjenjivosti kamatne stope) uzimajući u obzir i eventualne negativne tečajne razlike po Ugovoru o kreditu od 12. svibnja 2006.; te da sve iznose prikazati u kunama i Eur prema Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22,88/22) uz primjenu fiksnoj tečaja konverzije od 7,53450.

17.1. Vještak u nalazu i mišljenju od 29. rujna 2023. zaključno navodi da nakon proučene dokumentacije, te izvršenih izračuna više i manje uplaćenog na ime kamata i tečajnih razlika po kreditnoj partiji koja je predmet ove tužbe vještak daje sljedeće mišljenje:

1. Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora, tj aneksa ugovoru o kreditu, tužitelj je, na ime kamata, u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatio 4.189,85 € / 31.568,46 kn. 2. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika, više uplatio 9.895,90 € / 74.560,90 kn .

3. Ukoliko se u obzir uzimaju pozitivne i negativne tečajne razlike, iznos preplate po tečajnim razlikama do konverzije iznosi 9.705,26 € / 73.124,56 kn.

4. Nepriznati iznos umanjena glavnice u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 30.09.2015. iznosi -868,16 € / - 6.541,12 kn. Dakle, tuženik je za navedeni iznos previše umanjio glavnicu prilikom konverzije.

5. Tužitelj je sa svim svojim realiziranim uplatama premašio iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranome EUR kreditu, te tako utvrđena preplata iznosi 3.693,83 € / 27.831,13 kn na dan 30.09.2015.

6. REKAPITULACIJA Varijanta A (samo pozitivne tečajne razlike)- Nakon uzetih iznosa iz točke 1 i 2 u obračun, kao i nakon uračunavanja svih efekata konverzije (uključujući točke 4 i 5 mišljenja), preostalo ukupno dospjelo potraživanje s danom 30.rujna.2015. iznosi 16.052,45 € / 120.947,53 kn od čega:

- 14.085,75 € / 106.129,36 kn preplate po kamati i valuti na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 01.10.2015. pa do isplate,

- 1.966,70 € / 14.818,17 kn preostalih dospjelih zateznih kamata na dan 30.09.2015.

7. REKAPITULACIJA Varijanta B (pozitivne i negativne tečajne razlike)- Nakon uzetih iznosa iz točke 1 i 3 u obračun, kao i nakon uračunavanja svih efekata konverzije (uključujući točke 4 i 5 mišljenja), preostalo ukupno dospjelo potraživanje s danom 30.rujna.2015. iznosi 15.706,61 € / 118.341,83 kn, od čega:

- 13.895,11 € / 104.693,02 kn preplate po kamati i valuti na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 01.10.2015. pa do isplate,

- 1.811,50 € / 13.648,81 kn preostalih dospjelih zateznih kamata na dan 30.09.2015.

18. Tužitelj nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, tuženik je imao primjedbe pravne naravi. Sud smatra da je nalaz sačinjen stručno, nepristrano, argumentirano, te ga prihvaća u cijelosti.

19. Tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka prema varijanti A (6. REKAPITULACIJA), takva preinaka je dopuštena i svrsishodna, pa je stoga odlučeno kao u točki III. izreke.

19.1. Sud smatra da je preinaka tj. povećanje tužbenog zahtjeva za iznos preplaćenih iznosa, svrsishodna i dopuštena u ovom postupku kako bi se razriješio odnos između stranaka u cijelosti. Preinaka se temelji na odredbi čl. 190 st. 2 ZPP-a. Tuženik je osporavao i osnovanost i visinu, pa je bilo nužno provoditi financijsko vještačenje i prije njega nije imao osnove tužitelj mijenjati svoj zahtjev. Tužitelj je pravo promjene zadržao kod podnošenja tužbe. Zastara je prekinuta u ovoj pravnoj stvari podnošenjem tužbe. Smatrati da je nakon vještačenja podnesen novi tužbeni zahtjev za koji teče zastara ispočetka bilo bi pretjerani formalizam, isto bi utjecalo na poštenost postupka i pravo na pristup sudu, bilo bi u suprotnosti s shvaćanjima iz odluka Europskog suda za ljudska prava (npr. Odluka br. 32349/16, Š protiv RH, Odluka br. 3240/05, L protiv RH), a i u suprotnosti praksi sudova RH (npr. ŽS Zagreb Gž-4830/23 od 16. siječnja 2024.).

20. Tuženik je dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu koja teče od primljenih uplata pa nadalje, naime on je u ovom odnosu nepoštena strana. Visina stope zatezne kamate sukladna je odredbi čl. 29 ZOO-a.

21. Zaključno treba kazati i da sklapanjem Dodatka ugovora nije otklonjena posljedica ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu u pogledu kamatne stope i valutne klauzule. Konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR-ima sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu izvršena je temeljem ZIDZPK-a, a radi se o aktu kojim se temeljem Zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz članka 19. c točka 6. ZIDZPK-a na način kako to nalaže Zakon. Po ocjeni ovog suda tzv. konverzija, odnosno potpisivanje Dodatka ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev budući da se niti odredbama ZIDZPK-a, a niti navedenim aneksima, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same, tj. nepošteno, mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Glavni motiv i svrha navedenog Zakona bila je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR-u. Aneksima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim.

22. Na temelju Direktive 93/13 te na temelju odluke Vrhovnog suda broj Rev- 2868/2018 tužitelj ima pravo na svoja potraživanja zbog ništetnih ugovornih odredaba, ali i po rješenju u oglednom postupku Vrhovnog suda broj Gos 1/2019 (str. 6/1) jer iako je konverzija valjana to ne utječe na pravo potrošača da potražuje preplaćene iznose zbog ništetnih odredaba, a utužena banka nije dokazala da je konverzijom izvršeno vraćanje preplaćenih anuiteta, s time da u oglednom sporu Vrhovni sud nije mogao zauzeti shvaćanje o osnovanosti kondemnatornog zahtjeva korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji (str. 7/4), ali se pozvao i na presudu Europskog suda u predmetu broj C-118/17 C protiv Erste Bank HungaryZrt od 14. ožujka 2019. u kome je zauzeto pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača, dakle, morala se uspostaviti potpuna ravnoteža između stranka što ovdje nije slučaj jer konverzijom nisu izvršena vraćanja preplaćenih iznosa zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF te ništetne ugovorne odredbe o promjeni kamatne stope odlukom banke. Sud EU presudom C-118/17 utvrdio je da se nakon zakonske intervencije mora utvrditi na nacionalnom sudu je li potrošač doveden u stanje kao da nikada nije ugovorio ništetne ugovorne odredbe, a ovdje je vještačenjem upravo utvrđeno da konverzijom taj učinak nije postignut, tj. da konverzijom nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama tužitelja i tuženika odnosno nije nadoknađena šteta koju su tužitelji pretrpjeli primjenom nepoštenih ugovornih odredaba, inače sama konverzija nije od značaja za tužbeni zahtjev kojim se traže preplaćene kamate i preplaćeni tečaj zbog ništetnosti valutne klauzule CHF i promjenjive kamatne stope. Dakle, kako je već zaključeno konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Iz odluke Europskog suda u predmetu broj C-19/20 proizlazi da sustav predviđen Direktivom 93/13 ne može spriječiti stranke ugovora da otklone nepoštenost odredbe koju on sadržava na način da je ugovorno izmjene, pod uvjetom da, s jedne strane, potrošačevo odricanje od pozivanja na nepoštenost proizlazi iz njegova slobodnog i informiranog pristanka i, s druge strane, nova odredba o izmjeni sama nije nepoštena, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri te da je u potpunosti udovoljeno ciljevima Direktive 93/13 kada se ponovno uspostavi pravna i činjenična situacija u kojoj bi se potrošač nalazio da nema nepoštene odredbe i ako su stranke sklapanjem dodatka uklonile nedostatak koji je utjecao na ugovor, pod uvjetom da je prilikom tog sklapanja taj potrošač bio svjestan neobvezujuće naravi te odredbe i posljedica koje iz nje proizlaze, dok je u konkretnom slučaju utvrđeno da je tužitelj prihvatio konverziju, ali je između stranaka izvršeno samo ekonomsko izjednačavanje kredita s valutnom klauzulom CHF i simuliranoga kredita s valutnom klauzulom EURO, odnosno nije došlo do uspostave ravnoteže između prava i obveza između stranaka, što je razvidno i iz nalaza vještaka financijske struke.

23. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari uspio djelomično, pa mu tuženik temeljem odredbe čl. 154 st. 5 ZPP-a treba nadoknaditi parnični trošak, obzirom da nije nastao nikakav posebni trošak zbog dijela zahtjeva s kojim tužitelj nije uspio. Tužitelj je zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika. Trošak odvjetnika sukladan je Tarifi HOK-a i odnosi se na sastav tužbe u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7 toč. 1), na zastupanje na tri ročišta ukupno 1.500,00 EUR (11. travnja 2023. 11. rujna 2024. i 12. studeni 2024. – Tbr. 9 toč. 1), na sastav dva podneska u ukupnom iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 8 toč. 1). Tužitelj pripada i za trošak sudske pristojbe na tužbu iznos od 185,15 EUR, te trošak vještačenja u iznosu od 331,81 EUR, pa je tako ukupan osnovani trošak 3.516,96 EUR. Tužitelj nema trošak sudske pristojbe za presudu. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 151 st. 3 ZPP-a.

U Opatiji 14. siječnja 2025.

S u d a c

Adriana Puž

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

Pun. tužitelja

Pun. tuženika

Po pravomoćnosti:

Pristojba za odgovor na tužbu, presudu