REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-823/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Bandiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika UHF., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Davoru Markešu i Ivanu Hršaku, odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja, isplate i dr., nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. prosinca 2024. u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 14. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbenu zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 23.12.2021. godine, koji je tuženik, i to UHF., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dao tužitelju, i to UH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 15.05.2024. godine.

II. Utvrđuje se da radni odnos, zasnovan dana 23.12.2021. godine sklapanjem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme između tužitelja, i to UH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika, i to UHF., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nije prestao.

III. Nalaže se tuženiku, i to UHF., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da vrati tužitelja, i to UH, [adresa], B. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na posao i omogući mu obavljanje poslova radnog mjesta Monter sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme s punim radnim vremenom od 23.12.2021. godine i to sve u roku od 8 (slovima: osam) dana.

IV. Nalaže se tuženiku, i to UHF., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju, i to UH, [adresa], B. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak ovog postupka zajedno sa zateznim kamatama na navedeni iznos, prema stopi zatezne kamate, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a, tekućom od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka do isplate, i to sve u roku od 8 (slovima: osam) dana."

II/ Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznos od 625,00 eura, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je temeljem ugovora o radu od 23. prosinca 2021. zaposlen kod tužitelja na radnom mjestu Monter. Dana 15. svibnja 2024. tuženik je donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu. "zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć". U točki 2. Odluke o izvanrednom otkazu navedeno je da "radniku bez prava na otkazni rok radni odnos prestaje danom dostave ove odluke". Poslodavac nije izvršio dostavu Odluke na način propisan člankom 132. Zakon o radu, poslodavac je radniku na radnom mjestu ostavio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, obzirom da Odluka nije dostavljena te nije potpisana od strane radnika ista ne proizvodi pravne učinke.

2. Nadalje, pobijana Odluka o otkazu donesena je na način da tuženik nije od tužitelja tražio nikakvo očitovanje niti iznošenje obrane u odnosu na povredu obveze iz radnog odnosa koja mu se stavljena na teret; tužitelj smatra da ne postoje okolnosti koje bi opravdavale takvo postupanje poslodavca te je pobijana Odluka samim time nezakonita. Tužitelj ističe kako prema članku 150. stavku 1. u vezi članka 153. stavka 3. Zakona o radu prije donošenja važne odluke za položaj radnika poslodavac se o namjeravanoj odluci mora savjetovati s radničkim vijećem, odnosno sindikalnim povjerenikom kome mora dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika, dok je člankom 150. stavkom 3. istog Zakona izrijekom propisano koje su to važne odluke o kojima se poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem. Nadalje, člankom 150. stavkom 4. Zakona o radu, propisano je kako se podaci o namjeravanoj odluci moraju dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravodobno, tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke, a što ovdje svakako nije slučaj, obzirom Poslodavac u svojoj Odluci o zahtjevu za zaštitu prava radnika ističe kako su se događaji zbili 13. svibnja 2024., a iz Odluke o izvanrednom otkazu je vidljivo kako je ista od 15. svibnja 2024. Dakle, ukoliko i je provedeno savjetovanje, jasno je da je Sindikalni povjerenik doveden pred gotov čin, obzirom mu navedena odluka nije dostavljena niti potpuno niti pravodobno.

3. Tuženik se u obrazloženju Odluke poziva na događaje koji su se zbili prije više od 2 pa čak i tri mjeseca, a za koje događaje, da su se uistinu dogodili, radnik nikada nije primio bilo kakvu vrstu opomene. Nadalje, treba u obzir uzeti da su otkazivanju ugovora o radu prethodila šikanozna postupanja (koja su uistinu razlog za izvanredni otkaz) tuženika prema tužitelju, i to na način da je tuženik pod prijetnjom otkaza zahtijevao od tužitelja da obavlja poslove koje tuženik nije preuzeo niti ugovorom o radu, a niti isti spadaju u posao „Montera“, što je vidljivo iz Pravilnika o organizaciji društva te sistematizaciji radnih mjesta.

4. Tužitelj je u roku 15 dana od saznanja za odluku o otkazu, dana 23. svibnja 2024., podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa. S obzirom da je poslodavac 7. lipnja 2024. odgovorio na zahtjev za zaštitu prava radnika i to na način da se isti ne prihvaća te da se potvrđuje odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu radnika od 15. svibnja 2024., a koju odluku je tužitelj zaprimio 13. lipnja 2024. Tužitelj unutar daljnjeg roka od 15 dana podnosi tužbu nadležnom sudu radi zaštite povrijeđenog prava iz radnog odnosa.

5. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, navodeći da je tužba u cijelosti neosnovana, netočna, neutemeljena te pravno neodrživa. U odnosu na dostavu Odluke o izvanrednom otkazu tužitelju je ista uredno uručena koju je on uredno preuzeo u nazočnosti četiri na sastanku na koji je tužitelj pozvan 15. svibnja 2024. u sobu za sastanke poslodavca, od voditeljice službe Ljudskih potencijala tuženika RH, a na kojem su sastanku bili još i voditelj Odjela namještaja NH te dva njegova zamjenika: KH i ZH. Razlog pozivanju bilo je tužiteljevo nepojmljivo ponašanje koje se dogodilo dva dana ranije i namjera poslodavca da mu otkaže ugovor o radu. Istom prilikom voditeljica odjela Ljudskih potencijala imala je već pripremljenu Odluku o otkazu, koja još nije bila uručena, već je prethodno tužitelj bio suočen sa svojim neprihvatljivim ponašanjem te mu je bila dana mogućnost da još jednom objasni svoje postupke, eventualno izrazi žaljenje i kajanje, odnosno na drugi način pokuša uvjeriti nadležne osobe poslodavca da postoji neko opravdanje za njegovo ponašanje, u kojem slučaju se moglo i zastati s namjeravanom procedurom otkazivanja. Međutim, tužitelj je i tom prilikom rezolutno odbio bilo što razgovarati na temu vlastitih grešaka, nakon čega mu je uredno predana u ruke Odluka o otkazu ugovora o radu od strane voditeljice Ljudskih potencijala tuženika, a tužitelj je istu ispravu uredno preuzeo i udaljio se sa sastanka, držeći isti dokument u ruci, pri čemu je odbio potpisati potvrdu o primitku. Dakle, dostava je bila izvršena potpuno uredno i sve navedeno dogodilo se u nazočnosti još tri osobe. Ovdje se nije radilo o odbijanju primitka, već o najurednijoj neposrednoj dostavi, gdje je adresat osobno preuzeo pismeno u ruke i odnio ga. Navedeno proizlazi i iz činjenice da je tužitelj Odluku dostavio kao prilog tužbi, a prethodno je protiv nje podnio Zahtjev za zaštitu prava radnika. Činjenica da tužitelj potvrdu primitka nije htio potpisati (iako je pismeno uredno preuzeo) ni na koji način ne može utjecati na pravilnost dostave iste, a u konačnici niti na zakonitost takve Odluke o otkazu.

6. Nadalje, kako je već navedeno, tužitelju je prije uručenja Odluke o otkazu još jednom bilo omogućeno da dodatno iznese bilo što što bi se moglo smatrati obranom, ili bi barem moglo ići njemu u prilog, međutim, u konkretnim okolnostima sigurno nije postojala obveza poslodavca da uopće omogući tužitelju (ponovno) ostvarenje takvog prava (tužitelj je, nota bene, prilikom ranijeg sastanka koji je bio zakazan da se tužitelju omogući očitovanje na vlastite propuste u radu, umjesto toga pak pred svima otvoreno prijetio smrću svom kolegi!).

7. Nadalje, potpuno su neosnovani i navodi tužitelja kako se istome u Odluci o otkazu stavljaju na teret pojedini događaji koji su se zbili ''prije dva pa čak i tri mjeseca od dana donošenja Odluke o otkazu''. Naprotiv, iz pobijane Odluke je jasno kako je osnova za njeno donošenje događaji od 13. svibnja 2024., dok su raniji događaji/povrede (koji su se dogodili u vremenskom razdoblju duljem od 15 dana prije Odluke o otkazu) bili samo povod za sastanak održan 13. svibnja 2024., a ne neposredan razlog za otkaz, te su u Odluci o otkazu oni navedeni samo kao primjer kontinuiteta neprihvatljivog ponašanja tužitelja, a ne kao izravni povod za otkaz. Neosnovani su navodi kako su u postupku koji je prethodio donošenju Odluke o otkazu povrijeđene odredbe Zakona o radu koje propisuju obvezu savjetovanja tuženika kao poslodavca s radničkim vijećem (odnosno u ovom konkretnom slučaju sa sindikalnim povjerenikom) prije donošenja odluke o otkazu, a sve sukladno članku 150. Zakona o radu. Tuženik ističe da se tu radi o nedopuštenoj osnovi sudskog ostvarenja zaštite prava radnika, a budući da se takva „povreda“ ističe po prvi puta u tužbi, dok u zahtjevu za zaštitu prava tužitelju ništa nije bilo sporno u tom kontekstu. Unatoč tome što ne postoje niti procesne pretpostavke za raspravu o ovom pitanju, tuženik svejedno ukazuje kako je i u ovom aspektu ispoštovana u cijelosti sva procedura propisana Zakonom o radu pa je tako prije donošenja Odluke o otkazu i to 14. svibnja 2024. provedeno savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom, kao predstavnikom radnika, sve sukladno članku 153. stavku 3. Zakona o radu i sindikalni povjerenik SH promptno obaviješten o svim događajima, te je bio u intenzivnom kontaktu s predstavnicima poslodavca putem više telefonskih poziva, a onda i na sastanku u sjedištu poslodavca, kojom prilikom mu je prezentirano baš sve bitno za položaj tuženika kao radnika, njegove radnje koje su bile povod za namjeru otkazivanja, kao i stavove poslodavca o tome da se radi o nedopustivom ponašanju, ali i o gorućem pitanju sigurnosti ostalih radnika, zbog čega se ne smije odgađati donošenje odluke. Povodom savjetovanja sastavljen je Zapisnik o provedenom savjetovanju sa sindikalnim povjerenikom od 14. svibnja 2024. gdje su navedene sve bitne okolnosti pod kojima je savjetovanje provedeno. Nakon što je sindikalnom povjereniku sve gore izloženo i nakon što je isti upoznat o namjeri tuženika za donošenje Odluke o otkazu ugovora o radu tužitelja, sindikalni povjerenik nije imao daljnjih pitanja niti primjedbi pa je time postupak savjetovanja iz članka 153. Zakona o radu okončan. Kod toga se posebno napominje i da su se saznanja o šokantnom ponašanju tužitelja 13. svibnja 2024. širila u poslovnim prostorijama tuženika i neovisno o formalnom postupku savjetovanja, a budući da su ovakve prostačke uvrede i prijetnje smrću nešto što se kod poslodavca inače ne događa, tako da su vijesti o tome što je tužitelj učinio došle paralelno do sindikalnog povjerenika i od drugih kolega na radnom mjestu.

8. Što se tiče samog činjeničnog merituma otkaza, tuženik još jednom apostrofira nespornu činjenicu kako su osnova za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu bili događaji od 13. svibnja 2024., kojima su svjedočili predstavnici tuženika prilikom sastanka tužitelja s voditeljem odjela kod tuženika, a na kojem su još prisustvovali i gđa JH, Country Manager tuženika te g. ŠH, PM Odjela namještaja kod tuženika, a također i događaji koji su se dogodili kasnije istoga dana. Naime, kao što je tužitelju vrlo dobro poznato, tužitelj je imao cijeli prethodeći niz incidenata i kršenja obveza iz radnog odnosa i upozorenja (koji ovdje nisu primarni predmet rasprave) da bi u konačnici došlo do sastanka 13. svibnja 2024. ponovno s ciljem da bi ga se upozorilo na učestalo kršenje svojih obveza iz radnog odnosa, na neadekvatno ponašanje prema kolegama i nadređenima pa je tako radi potrebe utvrđivanja same procedure i organizacije rada te načina komunikacije u odjelu. Međutim, na tom sastanku, 13. svibnja 2024. tužitelj ne samo da nije na bilo koji način osporio svoje ranije povrede i neprimjereno ponašanje, kao niti uvažio dobronamjerne pokušaje tuženika da mu se ukaže na propuste, već je pred svim sudionicima izrekao ozbiljnu prijetnju prema svojem nadređenom NH, za koju se nije naknadno pokušao ispričati, ili umanjiti značaj izrečene prijetnje, već je kasnije istoga dana nastavio s agresivnim ispadima pa je nedugo potom verbalno nasrnuo na kolegu zamjenika, g. DH, vrijeđajući ga i psujući mu obitelj te mu rekao kako su on, a i svi ostali kolege na odjelu ''nesposobni i glupi''. U takvoj situaciji tuženik kao poslodavac ne samo da je ovlašten trajno udaljiti iz radnog procesa osobu koja teško ugrožava sigurnost i dostojanstvo drugih zaposlenika, već je i obveza tuženika hitno reagirati na taj način te osigurati ostalim osobama obavljanje rada bez opasnosti i rizika. Dapače, tuženik bi u gore opisanoj situaciji, ostavivši u radnom procesu osobu koja agresivno verbalno nasrće na sve osobe koje mu proturječe te koja prijeti da će i fizički napasti njihov život i zdravlje, postupio protuzakonito i time ugrozio prava i sigurnost radnika koji savjesno obavljaju svoj posao. Naime, jasno je, životno i logično da je i sama komunikacija koja sadrži iznimno vulgaran i prostački rječnik te stvara uvredljivo radno okruženje (a što je tužitelj nesporno izrekao), nedopustiva u bilo kojoj komunikaciji s kolegama na radnom mjestu pa kao takva već samostalni razlog za izvanredni otkaz, dok je ozbiljna prijetnja napadom na tuđi život i zdravlje događaj koji bilo kojem poslodavcu ne ostavlja ikakvu drugu alternativu za sankciju, osim odluke koja je u konkretnom slučaju i donesena. Da je takvo ponašanje i ophođenje tužitelja prema nadređenima i svojim kolegama apsolutno nedopustivo te da isto predstavlja valjan i legitiman razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu proizlazi dodatno i iz Pravilnika o radu tuženika od 1. svibnja 2023. (dalje u tekstu: Pravilnik o radu), u članku 84. propisano je kako se smatra da, između ostalog, radnik osobito teško krši obveze iz radnog odnosa u slučaju nedoličnog odnosa ili iskazivanja netrpeljivosti prema kolegama ili poslovnim partnerima, kupcima ili bilo kojim trećim osobama te neprimjerenog, nepoželjnog i neprofesionalnog ponašanja i komunikacije i da su u slučaju takvog postupanja i ponašanje radnika ispunjeni uvjeti za izvanredni otkaz ugovora o radu.

9. U toku postupka sud je izvršio uvid u: Ugovor o radu (strana 6-9 spisa), Odluku o izvanrednom otkazu (strana 10-13 spisa), Zahtjev za zaštitu prava (strana 14- 18 spisa), Pravilnik o organizaciji društva i sistematizaciji radnih mjesta (strana 19-56 spisa), Zapisnik o savjetovanju pred davanje otkaza (strana 79 spisa), Pravilnik o radu (strana 80-121 spisa), saslušan je tužitelj (strana 143-144 spisa), svjedoci ŽH, NH, RH, IH, DH (strana 144-149 spisa), SH, JH i ĆH (strana 150-152 spisa).

10. Izvedene dokaze tijekom postupka sud je cijenio čl. 8. ZPP-a te je ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

11. Izvršenim uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15. svibnja 2024. razvidno je da je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć. U obrazloženju odluke tuženik je naveo više situacija u kojima je tužitelj pokazivao nepoštovanje prema nadređenima i kolegama koje su prethodile samom otkazivanju ugovora o radu, kao razlog izvanrednog otkaza naveden je komentar tužitelja upućen njegovom voditelju NH na sastanku pred više sudionika "kako bi najradije držao glavu svog voditelja u jezeru [adresa] dok ne prestane disati", i verbalni nasrtaj istog dana na drugog radnika način da ga je vrijeđao i psovao mu obitelj te rekao kako je on a i svi ostali na odjelu nesposobni i glupi. Iz Odluke je razvidno da je tuženik proveo savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom.

12. U svom iskazu tužitelj je osporio da je psovao kolegu DH navodeći da je psovao firmu, kao i da navodi za NH izvučeni iz konteksta u odnosu na feštu na [adresa] " JH je na sastanku rekla da se potuku na što je on rekao da se neće potući nego kad budu na [adresa] da će ga tamo u jezero ubaciti i to riješiti", na što nitko nije reagirao. Nadalje, tužitelj je naveo da je na istom sastanku atmosfera bila pozitivna, nije bilo toliko povišenih tonova jer je na to pazila JH, da je s GH rodbinski povezan, da se poznaju 20 godina, zajedno su na rođendanima, imendanima i sl.

13. Iz iskaza saslušanih svjedoka HH, RH, IH, DH, SH, JH i ĐH utvrđeno je da su navodi u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora oradu tužitelju istiniti, odnosno da je tužitelj pred više radnika izjavio da bi glavu neposredno nadređenog držao u [adresa] dok ne prestane disati, kao i verbalne prijetnje radniku DH.

14. Odredbom čl. 116. st. 1. t. 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, u daljnjem tekstu ZR), propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Prema st. 2. istog članka, ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

15. Odredbom čl. 119. st. 2. ZR-a propisano je da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

16. U konkretnom slučaju sud nije prihvatio iskaz tužitelja u kojem navodi da je navod za neposredno nadređenog izvučen iz konteksta i da je to rečeno samo JH na sastanku te da nitko na to nije reagirao, budući iz iskaza ostalih svjedoka proizlazi da su svi to čuli, i NH, da se upozorilo na neprimjerenu komunikaciju i da je sastanak završen.

17. Prema stavu ovoga suda narušena komunikacija, svađe i prijetnje između tužitelja i njemu nadređene osobe, kao i drugog radnika, koja je u ovom slučaju prešla granice profesionalnog i uljuđenog ponašanja, koja uključuje tužiteljev navod da bi nadređenom držao glavu pod vodom dok ne prestane disati, što predstavlja i prijetnju smrću, kao i napad na drugog radnika psovanjem istog i spominjanja obitelji, zbog čega je radnik bio u strahu, predstavlja opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

19. Tuženiku su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023), a čiji trošak se sastoji od troškova jednokratne nagrade u visini 250 bodova odnosno 500,00 eura, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 125,00 eura, ukupno je tuženiku dosuđen trošak u iznosu od 625,00 eura.

20. Tužitelj je temeljem odredbe čl. 15. st. 1. t. 3 Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih.

U Zagrebu 14. siječnja 2025.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika