Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-221/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za račun Državnih nekretnina d.o.o., Zagreb, Planinska ulica 1, OIB: 79058504140, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, protiv tuženika DUJE & DINO d.o.o., Split, Zupina 22, OIB: 06227252593, kojeg zastupa zastupnik po zakonu ČD, a njega punomoćnik Zoran Iviš, odvjetnik u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. studenog 2024. u prisutnosti zastupnika po zakonu tužitelja Daria Jukića, zamjenika županijskog državnog odvjetnika u Splitu te punomoćnika tuženika Zorana Iviša, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu presude 14. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku DUJE & DINO d.o.o. da u roku od petnaest dana isplati tužitelju Republici Hrvatskoj, za račun trgovačkog društva Državne nekretnine d.o.o. iznos od 13.208,88 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 1.158,40 EUR-a od 31. prosinca 2022.,

- 1.184,48 EUR-a od 31. prosinca 2022.,

- 1.175,56 EUR-a od 31. prosinca 2022.,

- 1.178,83 EUR-a od 31. prosinca 2022.,

- 1.174,60 EUR-a od 31. prosinca 2022.,

- 1.162,86 EUR-a od 31. prosinca 2022.,

- 1.168,46 EUR-a od 31. prosinca 2022.,

- 1.172,35 EUR-a od 31. prosinca 2022.,

- 1.175,40 EUR-a od 31. prosinca 2022.,

- 1.177,19 EUR-a od 31. prosinca 2022.,

- 1.177,19 EUR-a od 31. prosinca 2022.,

- 303,74 EUR-a od 31. prosinca 2022.,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od:

- 1.158,40 EUR-a teku od 10. lipnja 2020. pa do 30. prosinca 2022.,

- 1.184,48 EUR-a teku od 10. srpnja 2020. pa do 30. prosinca 2022.,

- 1.175,56 EUR-a teku od 10. kolovoza 2020. pa do 30. prosinca 2022.,

- 1.178,83 EUR-a teku od 18. lipnja 2020. pa do 30. prosinca 2022.,

- 1.174,60 EUR-a teku od 17. srpnja 2020. pa do 30. prosinca 2022.,

- 1.162,86 EUR-a teku od 19. kolovoza 2020. pa do 30. prosinca 2022.,

- 1.168,46 EUR-a teku od 18. rujna 2020. pa do 30. prosinca 2022.,

- 1.172,35 EUR-a teku od 18. listopada 2020. pa do 30. prosinca 2022.,

- 1.175,40 EUR-a teku od 19. studenog 2020. pa do 30. prosinca 2022.,

- 1.177,19 EUR-a teku od 15. ožujka 2021. pa do 30. prosinca 2022.,

- 1.177,19 EUR-a teku od 15. ožujka 2021. pa do 30. prosinca 2022.,

- 303,74 EUR-a teku od 21. ožujka 2021. pa do 30. prosinca 2022.,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III Nalaže se tuženiku DUJE & DINO d.o.o. da tužitelju Republici Hrvatskoj naknadi trošak postupka u iznosu od 600,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 14. siječnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 30. ožujka 2023. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika, radi isplate iznosa od 15.726,10 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj u tužbi navodi kako je on bio suvlasnik za 39/100 dijela poslovnog prostora položenog u prizemlju zgrade u [adresa], anagrafske oznake [adresa], sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica], ZU 370, k. o. [katastarska općina], do 8. ožujka 2021., kada je svoj suvlasnički dio otuđio. Tuženik da je predmetni prostor koristio bez valjane pravne osnove zbog čega je tužitelj protiv njega u više navrata pokretao postupke radi naknade koristi koje je ostvario korištenjem predmetnog poslovnog prostora. Trgovački sud u Splitu da je 20. svibnja 2021. donio presudu pod poslovnim brojem P-566/2020 kojom je naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 104.173,40 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ime korištenja suvlasničkog dijela tužitelja u razdoblju od ožujka 2019. do ožujka 2020.

2. Predmet ovog postupka da je zahtjev tužitelja za naknadu koristi koje je tuženik imao od neovlaštenog korištenja suvlasničkog dijela poslovnog prostora tužitelja u razdoblju od ožujka 2020. pa do ožujka 2021. To potraživanje da predstavlja iznos od 13.208,88 EUR-a s osnove glavnice te iznos od 2.517,22 EUR-a s osnove uglavničenih kamata.

3. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi kako među strankama u ovom postupku ne bi trebalo biti sporno da je tužitelj bio suvlasnik u suvlasničkom dijelu 39/100 dijela suvlasničke zajednice koja je upisana u zk.zl 370 za k. o. [katastarska općina] i to baš posebnog dijela, poslovnog prostora (ugostiteljske namjene), ukupne podne površine od 72,12 m2, koji se sastoji od kuhinje, prostora za usluživanje gostiju, dva hodnika i tri wc-a, podne površine 44,08 m2, položenog na čest. zgr. [katastarska čestica] i prostora za usluživanje gostiju podne površine od 28,04 m2 na čest. zgr. [katastarska čestica], sveukupne površine 131 m2 u suvlasništvu UD i dr. Upravo da je sa BD [adresa] razvrgnula suvlasničku zajednicu isplatom na način da je UD isplatio Republici Hrvatskoj iznos od 1.940.000,00 kuna na ime njenog suvlasničkog dijela, a nakon čega je 9. ožujka 2021. izdana tabularna isprava od 9. ožujka 2021. i dopušten upis UD na tom suvlasničnom dijelu.

4. Među strankama da ne bi trebalo biti sporno ni to da je tužitelj taj suvlasnički dio stekao na temelju rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko- pravne poslove, Odsjek za imovinske pravne poslove od 23. veljače 2004., a prema kojem Republika Hrvatska stječe u vlasništvo 1/3 dijela poslovnog prostora smještenog u prizemlju zgrade u [adresa], anagrafske oznake [adresa], sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica], ZU 370, k. o. [katastarska općina].

5. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi kako je tuženik s drugim suvlasnicima 7. ožujka 2016. sklopio Ugovor o zakupu te da je na temelju tog ugovora koristio predmetni poslovni prostor. Iz tog ugovora da proizlazi kako je isti potpisan od strane zakupodavaca ČDN, KD i UD te tuženika kao zakupnika. U predmetnom ugovoru navedeno je da su predmetni zakupodavci suvlasnici predmetnog poslovnog prostora u površini od 29,33 m2, dok je preostali suvlasnik Republika Hrvatska i zakonski nasljednici pok. PD. Zakupnina za njihov suvlasnički dio da je iznosila 1.030,00 EUR-a mjesečno. Ugovor o zakupu da je sklopljen na određeno vrijeme u trajanju od 12 mjeseci, s mogućnošću produljenja do isteka pete godine odnosno šezdesetog mjeseca od dana kad je zakup počeo ili do 30. travnja 2021.

6. Iz Zapisnika trgovačkog društva Državne nekretnine d.o.o. od 9. lipnja 2017. s uviđaja na licu mjesta da proizlazi kako se taj poslovni prostor nalazi u prizemlju – suterenu zgrade te da je korisnik predmetnog prostora trgovačko društvo Duje & Dino d.o.o., a koji predmetni poslovni prostor se koristi za potrebe ugostiteljske djelatnosti kao konoba Marul u Splitu.

7. Stoga, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će tuženiku naložiti da mu isplati naknadu za neovlašteno korištenje predmetnog poslovnog prostora, razmjeno suvlasničkom dijelu tužitelja, za razdoblje od ožujka 2020. do ožujka 2021.

8. Osim toga, tužitelj je naveo i da se isti, sukladno članku 186.a stavak 8. Zakona o parničnom postupku prije pokretanja ovog postupka obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora.

9. Tužitelj je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koja je dostavljena u spis, kao i da izvrši uvid u spis Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-566/2020.

10. Sukladno odredbi članka 284. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine " broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/23022., 114/2022. i 155/2023. – dalje: ZPP) tužba je tuženiku dostavljena na odgovor.

11. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako se isti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, tužba da je nerazumljiva i da ne sadrži dokaze iz kojih bi proizlazilo dugovanje tuženika prema tužitelju. Osim toga, tuženik da ne duguje tužitelju iznos kojeg tužitelj od njega potražuje pa predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i da naloži tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka.

12. Tužitelj je tijekom postupka ustrajao u navodima iz tužbe te je na pripremnom ročištu koje je održano 28. studenog 2024. uredio tužbeni zahtjev na način da je specificirao tijek zakonskih zateznih kamata na iznos glavnice od 13.208,88 EUR-a.

13. Tuženik se protivio i tako uređenom tužbenom zahtjevu te je istaknuo prigovor zastare.

14. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 13.208,88 EUR- a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime naknade za neovlašteno korištenje suvlasničkog dijela (39/100 dijela) poslovnog prostora položenog u prizemlju zgrade u [adresa], anagrafske oznake [adresa], sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica], ZU 370, k. o. [katastarska općina], za razdoblje od ožujka 2020. do ožujka 2021.

15. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao isprave i dokumentaciju sadržanu u spisu i to: zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora broj N-DO-62/2022 od 17. listopada 2022. (listovi 5-6 spisa), izvadak otvorenih stavki za društvo DUJE & DINO d.o.o. na dan 8. rujna 2022. (listovi 7-8 spisa), prijedlog teksta nagodbe od 17. listopada 2022. (listovi 9-13 spisa), sporazum o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnina broj: 7-03/2021 zaključen između [adresa] i UD, Klasa: 372-03/17-02/558, Ur.broj: 531-536-03-01-02/02-21-12 od 15. prosinca 2020. (listovi 14-17 spisa), pravno mišljenje Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj: M-DO-5/2021 od 10. veljače 2021. (listovi 18-19 spisa) te tabularnu isprava Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Klasa: 372-03/17- 02/558, Ur.broj: 531-09-01-02/02-21-18 od 9. ožujka 2021. (listovi 20-21 spisa).

16. Tužitelj je predlagao da sud, pored tih dokaz, izvede i dokaz čitanjem isprava koje su sadržane u spisu Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P- 566/2022, a koji predmet se vodio povodom zahtjeva tužitelja za isplatu naknade za neovlašteno korištenje predmetne nekretnine za ranije utuženo razdoblje. Ovaj sud je takav dokazni prijedlog odbio kao nepotreban iz razloga što su sve odlučne činjenice važne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari utvrđene ocjenom isprava sadržanih u spisu.

17. Člankom 7. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

18. Člankom 220. stavak 1. ZPP-a propisano je da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

19. Stoga, kako su sve odlučne činjenice važne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari utvrđene ocjenom isprava sadržanih u spisu, prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza čitanjem isprava iz spisa ovog suda, poslovni broj P-566/2022 je odbijen kao nepotreban.

20. Tužbeni zahtjev je osnovan.

21. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, sukladno članu 186.a stavak 8. ZPP-a.

22. Nadalje, među strankama u ovom postupku nije bilo to da je tužitelj u utuženom razdoblju bio suvlasnik u suvlasničkom dijelu 39/100 dijela suvlasničke zajednice koja je upisana u zk.zl 370 za k. o. [katastarska općina] i to baš posebnog dijela, poslovnog prostora (ugostiteljske namjene), ukupne podne površine od 72,12 m2, koji se sastoji od kuhinje, prostora za usluživanje gostiju, dva hodnika i tri wc-a, podne površine 44,08 m2, položenog na čest. zgr. [katastarska čestica] i prostora za usluživanje gostiju podne površine od 28,04 m2 na čest. zgr. [katastarska čestica], sveukupne površine 131 m2 u suvlasništvu UD i dr.

23. Među strankama nije bilo sporno ni to da je sa BD [adresa] razvrgnula suvlasničku zajednicu isplatom na način da je UD isplatio Republici Hrvatskoj iznos od 1.940.000,00 kuna na ime njenog suvlasničkog dijela, a nakon čega je 9. ožujka 2021. izdana tabularna isprava od 9. ožujka 2021. i dopušten upis UD na tom suvlasničnom dijelu.

24. Među strankama nije bilo sporno ni to da je tužitelj taj suvlasnički dio stekao na temelju rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, Odsjek za imovinske pravne poslove od 23. veljače 2004., a prema kojem Republika Hrvatska stječe u vlasništvo 1/3 dijela poslovnog prostora smještenog u prizemlju zgrade u [adresa], anagrafske oznake [adresa], sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica], ZU 370, k. o. [katastarska općina].

25. Nadalje, među strankama tijekom postupka nije bilo sporno ni to da je tuženik s drugim suvlasnicima 7. ožujka 2016. sklopio Ugovor o zakupu te da je na temelju tog ugovora koristio predmetni poslovni prostor.

26. Među strankama nije bilo sporno ni to da iz zapisnika trgovačkog društva Državne nekretnine d.o.o. od 9. lipnja 2017. s uviđaja na licu mjesta proizlazi kako se taj poslovni prostor nalazi u prizemlju – suterenu zgrade te da je korisnik predmetnog prostora trgovačko društvo Duje & Dino d.o.o., a koji predmetni poslovni prostor se koristi za potrebe ugostiteljske djelatnosti kao konoba Marul u Splitu.

27. Nije sporno ni to da se tuženik tijekom postupka protivio tužbi i tužbenom zahtjevu, kao ni to da je istaknuo prigovor zastare.

28. Kao sporno u ovom postupku trebalo je utvrditi je li tuženik dužan tužitelju isplatiti naknadu za neovlašteno korištenje suvlasničkog dijela poslovnog prostora tužitelja u razdoblju od ožujka 2020. do ožujka 2021.

29. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017. – dalje: ZVDSP) različito regulira zahtjev vlasnika za naknadu koristi od poštenog posjednika od zahtjeva za naknadu koristi od nepoštenog posjednika stvari.

30. Stoga, najprije je u ovom postupku trebalo utvrditi pravni položaj tuženika kao posjednika suvlasničkog dijela poslovnog prostora tužitelja u utuženom razdoblju od ožujka 2020. do ožujka 2021.

31. Člankom 18. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), dok iz stavka 3. istog članka proizlazi da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

32. Kao što je već ranije navedeno, među strankama nije bilo sporno da je tuženik kao zakupnik 7. ožujka 2016. sklopio ugovor o zakupu sa ČDN, KD i GD kao zakupodavcima, a koji su suvlasnici dijela poslovnog prostora u površini od 29,33 m2, dok su preostali suvlasnici Republika Hrvatska i nasljednici iza pok. PD. Predmetni ugovor o zakupu sklopljen je na određeno vrijeme u trajanju od 12 mjeseci, s tim da počinje teći od 1. svibnja 2016., a prestaje s danom 20. travnja 2017. Između stranaka tog ugovora je ugovoreno da se ugovor može produžiti i na daljnje vremensko razdoblje od dvanaest mjeseci i tako sve do isteka pete godine odnosno šezdesetog mjeseca od dana kada je zakup počeo teći ili do 30. travnja 2021.

33. Dakle, jasno je da tužitelj s tuženikom nije sklopio ugovor o zakupu za suvlasnički dio koji je bio u utuženom razdoblju u suvlasništvu tužitelja.

34. Iz Zapisnika društva Državne nekretnine d.o.o. od 9. lipnja 2017. s uviđaja na licu mjesta na adresi [adresa], u predmetu utvrđivanja korisnika poslovnog prostora u suvlasništvu Republike Hrvatske za 1/3 dijela proizlazi da je uviđajem na licu mjesta utvrđeno kako se taj poslovni prostor nalazi u posjedu tuženika te da u tom prostoru tuženik obavlja ugostiteljsku djelatnost na način da u tom prostoru posluje konoba Marul.

35. Dakle, jasno je da tuženik s tužiteljem kao tadašnjim suvlasnikom za 1/3 dijela predmetnog poslovnom prostora nije sklopio ugovor o zakupu, a što tuženik nije niti osporavao tijekom postupka, pa je u odnosu na tužitelja tuženik nepošteni posjednik.

36. Člankom 165. stavak 1. ZVDSP-a propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora istu predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te da mora naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

37. Iz izvatka otvorenih stavki od 8. rujna 2022., kao i prijedloga teksta nagodbe koja je tuženiku poslana uz zahtjev za mirno rješenje spora, utvrđen je iznos kojeg tužitelj potražuje od tuženika u utuženom razdoblju od ožujka 2020. do ožujka 2021. Naime, tužitelj je visinu naknade koju potražuje od tuženika utvrdio razmjerno svom suvlasničkom dijelu, uzimajući u obzir da su suvlasnici UDN, KD i UD za svoj suklasnički dio u površini od 29,33 m2, s tuženik zaključili Ugovor o zakupu na način da zakupnina iznosi 1.030,00 EUR-a mjesečno.

38. Osim toga, iz navoda tužitelja koji su izneseni tijekom postupka proizlazi da se tuženik obraćao tužitelju sa zahtjevom za otplatu predmetnog dugovanja na rate, kao i sa zahtjevom za sklapanje ugovora o zakupu pa iz toga proizlazi da je tuženik znao da mu ne pripada pravo na posjed (članak 18. ZVDSP) te da zbog toga kao nepošteni posjednik mora predati vlasniku sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja.

39. Sukladno članku 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje: ZOO), kojim je propisano da dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, tužitelju su na dosuđeni iznos glavnice priznate i zakonske zatezne kamate koje teku na svaki pojedini iznos glavnice od 31. prosinca 2022. pa do isplate, po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose.

40. Naime, na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, održanoj 16. lipnja 2021. prihvaćeno je pravno shvaćanje prema kojem tražbina vlasnika prema nepoštenom posjedniku po osnovi naknade koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja stvari dospijeva danom podnošenja zahtjeva za naknadu.

41. Prema tome, kako se tužitelj 30. prosinca 2022. obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora od 17. listopada 2022., a kojeg je tuženik zaprimio 30. prosinca 2022., danom primitka zahtjeva je dospjela tražbina tužitelja i od toga dana (članak 183. stavak 2. ZOO-a), treba računati početak prava tužitelja na zakonsku zateznu kamatu iz članka 29. stavak 1. ZOO-a.

42. Stoga, odlučeno je kao pod točkom I. i II. izreke ove presude.

43. Tuženik je tijekom postupka isticao prigovor zastare.

44. Člankom 165. stavak 2. ZVDSP-a je propisano da vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. tog članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana.

45. Stoga, kako se tužitelj 30. prosinca 2022. obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora u kojem zahtjeva plaćanje naknade za neovlašteno korištenje tuđe stvari za razdoblje od ožujka 2020. do ožujka 2021., nije protekao rok od tri godine od predaje stvari pa je neosnovan istaknuti prigovor zastare.

46. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom odredaba 154. stavak 1. ZPP-a, 154.a ZPP-a, 155. stavak 1. ZPP-a i 164. stavak 1. ZPP-a.

47. Odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je naknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama.

48. U postupcima u kojima državni odvjetnik ili koje drugo državno tijelo nastupa kao stranka, odluka o troškovima postupka donosi se u korist, odnosno protiv Republike Hrvatske (članak 154.a ZPP-a).

49. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

50. Iz članka 164. stavak 1. ZPP-a proizlazi da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja.

51. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužitelju na ime troškova postupka osnovano pripada trošak sastavljanja zahtjeva za mirno rješenje spora i trošak sastavljanja tužbe u visini od po 100 bodova (Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023. – dalje: Tarife) te 100 bodova za zastupanje na ročištu koje je održano 28. studenog 2024. (Tbr. 9.1. Tarife). Dakle, tužitelju osnovano pripada 300 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 2,00 EUR-a (Tbr. 54. Tarife), tužitelju je valjalo priznati iznos od 600,00 EUR-a na ime troškova postupka.

52. Sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a, tužitelju je na dosuđeni trošak postupka priznata i zakonska zatezna kamata koja teče od presuđenja (14. siječnja 2025.) pa do isplate, po stopi koja je člankom 29. stavak 2. ZOO-a određena za ostale odnose.

53. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke.

54. Rok za izvršenje činidbe određen je sukladno odredbi članka 328. ZPP-a.

U Splitu 14. siječnja 2025.

Sutkinja

Rajana Buljan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

- tužitelju po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu

- tuženiku po punomoćniku Zoranu Ivišu, odvjetniku u Splitu

- u spis