Poslovni broj Povrv-535/2024-4

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Nevi Lukin, u pravnoj stvari tužitelja Split parking d.o.o. Split, R. Boškovića 28, OIB: 90551978160, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Župić & partneri d.o.o. Zagreb, Pisarnica Split, protiv tuženika MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, u pisanom postupku bez održavanja ročišta, 14. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zorane Brčić u Benkovcu poslovni broj Ovrv-7164/2024, UPP/OS-Ovrv- 570/2024 od 27. kolovoza 2024. kojim je tuženiku naloženo u roku od osam dana isplatiti tužitelju iznos od 139,41 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 09. siječnja 2024. do isplate te se tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje isplatu označenog iznosa sa zakonskim zateznim kamatama odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 163,27 Eura sa zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj Split parking d.o.o. Split (dalje: tužitelj), prije ovrhovoditelj, protiv tuženika ĐI iz [adresa] (dalje: tuženik), prije ovršenika, podnio je 06. lipnja 2024. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ispravljen 10. srpnja 2024. koji je dodijeljen u rad javnom bilježniku Zorani Brčić u Benkovcu koji je 27. kolovoza 2024. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-7164/2024, UPP/OS- Ovrv-570/2024 kojim je tuženiku naloženo u roku od osam dana namiriti tražbinu tužitelja u iznosu od 139,41 Eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 09. siječnja 2024. do isplate kao i naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 87,09 Eura sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Tužitelj u prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave sada tužbi navodi da mu tuženik duguje iznos od ukupno 139,41 Eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 09. siječnja 2024.

3. Protiv označenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik ranije ovršenik podnosi pravodobni prigovor u kojem navodi da je on dana 03. veljače 2023. prodao vozilo i sklopio Ugovor o kupoprodaji vozila, čiji da primjerak dostavlja kao dokaz, a iz toga da je vidljivo da on nije počinio prekršaj za koji ga se tereti jer u to vrijeme više nije bio vlasnik navedenog vozila. Vlasnik vozila da je bio RI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

4. Povodom pravodobnog prigovora tuženika ranije ovršenika Općinski sud u Zadru je rješenjem poslovni broj Povrv-535/2024-2 od 29. listopada 2024. stavio izvan snage pobijano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zorane Brčić iz Benkovca poslovni broj Ovrv-7164/2024, UPP/OS-Ovrv-570/2024 od 27. kolovoza 2024. u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo sve provedene ovršne radnje te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4.1. Za istaknuti je pri tome da je u rješenju poslovni broj Povrv-535/2024-2 od 29. listopada 2024. sud sukladno čl. 461.a st. 3. i st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) upozorio tužitelja da je u ovom sporu male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave rješenja i prigovora tuženika iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđenje iznesenih činjenica te je upozorio tuženika da je u ovom sporu male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka označenog podneska tužitelja sudu dostaviti podnesak u kojem će iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Također, stranke su upozorene da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak te da će sud u postupku održati ročište samo ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese obrazloženi prijedlog za održavanje ročišta.

5. U podnesku dostavljenom sudu 13. studenog 2024. i time u roku od 15 dana od dana zaprimanja ovosudnog rješenja poslovni broj Povrv-535/2024-2 od 29. listopada 2024. i prigovora tuženika (30. listopada 2024.), tužitelj navodi da tuženik u prigovoru u bitnom spori osnovu tužiteljeva potraživanja, pri čemu da navodi da je predmetno vozilo prodao KI **.**.2023. pa da zbog toga tuženik ne bi bio počinitelj predmetnog prekršaja. Tužitelj navodi da je za ispravnost dokumenta i osnovanost tužiteljeva zahtjeva bitno da je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a što u ovom slučaju jest. Navodi iz prigovora da su neosnovani i time irelevantni za ovaj postupak, a sve iz razloga kako slijedi. Iz vjerodostojne isprave Zapisnika i računa br. 12582/10/1 za preuzimanje vozila ZD438LJ (HR) od 24.12.2023. da proizlazi da je upravo tuženik bio upisani vlasnik predmetnog vozila u trenutku izvršenja premještanja vozila, odnosno u trenutku izdavanja predmetnog računa te da isti ima zakonsku obvezu podmiriti predmetno potraživanje tužitelja, sve u skladu s čl. 86. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14. 64/15, 108/17, dalje: ZSPC). Tužitelj ističe i to da podnošenje eventualnih primjedbi žalbi ne odgađa obvezu plaćanja ovog računa, a što da je na računu uredno i navedeno. S obzirom na te činjenice, prometno redarstvo Grada Splita da je izdalo predmetne naredbe za premještanje vozila radi počinjenja prekršaja iz čl. 82. st. 1. toč. 9. ZSPC kažnjivog po čl. 82. st. 4. ZSPC. Dakle, upravo zbog navedenih prometnog prekršaja i izdane naredbe za premještanje vozila, tužitelj ne samo da je bio ovlašten, već sukladno čl. 6. st. 1. Pravilnika i dužan izvršiti premještanje vozila po naredbama koju je izdalo Prometno redarstvo Grada Splita, pri čemu da su istome nastali troškovi koji se u ovom postupku potražuju, a koji troškovi da nisu podmireni. Tužitelj da je bio ovlašten i dužan premjestiti vozilo tuženika te u tom smislu tužitelj upućuje na primjenu slijedećih pravnih propisa i činjenica iz kojih proizlazi osnovanost tužiteljeva postupanja. Čl. 82. st. 1. toč. 9. ZSPC kojom je propisana zabrana zaustavljanja i parkiranja na dijelu kolnika koji je kao stajalište za vozila javnog prijevoza putnika obilježen oznakama na kolniku ili prometnim znakom. Čl. 6. st. 1. Pravilnika o uvjetima i načinu obavljanja poslova nadzora nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila („Narodne novine“ br. 134/08, 98/18, dalje: Pravilnik) koji propisuje da se prije izdavanja naloga za premještanje vozila po st. 1. tog članka, položaj nepropisno zaustavljenog ili parkiranog vozila utvrđuje fotografijom ili skicom predmetnog vozila, a što da je propisano i čl. 84. st. 3. ZSPC. Fotografijama položaja predmetnog vozila kao i cjelokupnom foto elaboratu predmetne naredbe za premještanje vozila koje tužitelji dostavlja u prilogu ovog podneska ispisane u boji, tužitelji da je nedvojbeno dokazao da je predmetno vozilo bilo zaustavljeno odnosno parkirano na dijelu kolnika koji je kao stajalište za vozila javnog prijevoza putnika obilježen oznakama na kolniku ili prometnim znakom, pa da iz navedenog proizlazi da je počinjen prometni prekršaj iz čl. 82. st. 1. toč. 9. ZSPC kažnjiv po čl. 82. st. 4. istog Zakona. Zbog počinjenja tog prometnog prekršaja, Prometno redarstvo Grada Splita da je na temelju ovlaštenja iz čl. 84. st. 1. toč. 3. i čl. 85. ZSPC te na temelju čl. 6. st. 1. Pravilnika izdalo Naredbu za premještanje vozila br. 157311 od 12.12.2023. što da je obrazloženo i dokumentirano fotografijama, računom te zapisnikom. Temeljem navedene naredbe ovlaštenog tijela, tužitelji da je ne samo bio ovlašten već da je bio i dužan izvršiti premještanje predmetnog nepropisno parkiranog odnosno zaustavljenog vozila, a za koju radnju premještanija da je Zaključkom o visini troškova premještanja nepropisno parkiranih ili zaustavljenih vozila na javnoprometnim površinama Grada Splita od 04. prosinca 2012. propisana visina troškova premještanja vozila, i to u iznosu od 450,00 HRK (59,73 EUR) te 50,00 HRK (6,64 EUR) dnevno po vozilu na ime troškova čuvanja vozila iz čega da je jasno da tužitelj osnovano potražuje od tuženika naknadu navedenih troškova u ovom postupku. Navedenom u prilog da govori i sudska praksa - presuda Županijskog suda u Varaždinu od 20. rujna 2019. u predmetu poslovni broj Gž-1086/2019. Tuženikovi navodi da se stoga ukazuju kao nelogični, paušalni te kao takvi da ne dovode u pitanje osnovanost i zakonitost tužiteljeva postupanja te pravo tužitelja na namirenje, već da su usmjereni isključivo na odgađanje podmirenja tužiteljevog potraživanja. S obzirom na sve navedeno da je jasno da je postupanje tužitelja prema tuženiku osnovano i na zakonu utemeljeno. Slijedom navedenog, tužitelj da je izdao Zapisnik i račun br. 12582/10/1 za izlazak na lice mjesta i premještanje vozila te čuvanje vozila duže od 24 sata, a koji da je račun tuženik dužan podmirit. Dodaje da tužitelj obavija djelatnost premještanja i pokušaja premještanja vozila sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama i ovlaštenju Grada Splita datom Zaključkom o objedinjavanju pružanja komunalnih usluga upravljanja javnim parkiralištima na području Grada Splita („Službeni glasnik Grada Splita" br. 15/16) od 22. ožujka 2016. te Naredbi Prometnog redarstva Grada Splita. Nadalje, tužitelj ističe da je u parničnom postupku radi naplate troškova premještanja pasivno legitimiran kako vlasnik tako i korisnik vozila, pri čemu da je korisnik motornog vozila u smislu čl. 86. st. 1. ZSPC osoba koja se faktički koristi određenim motornim vozilom bez obzira je li eventualno između vlasnika i korisnika motornog vozila sklopljen kakav pravni posao radi korištenja motornog vozila, odnosno bez obzira ima li takvo faktično korištenje pravnu osnovu u pravnom poslu između vlasnika i korisnika. Slijedom navedenog da je jasno da je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari obzirom da je upravo tuženik u evidencijama MUP-a na dan izdavanja naredbe za premještanje vozila i postupanja tužitelja po istoj odnosno na dan izdavanja predmetnog računa upisani vlasnik predmetnog vozila. Navedeno da je potvrdila i sudska praksa pa tako npr. Županijski sud u Vukovaru u presudi poslovni broj Gž-182/2022 od 24. ožujka 2022. u kojoj je ocijenio kako je prvostupanjski sud pogrešno prihvatio prigovor promašene pasivne legitimacije u situaciji kada je tuženik prodao vozilo, a pritom ostao upisan kao vlasnik u evidenciji MUP-a u trenutku izdavanja računa tužitelja. Tužitelj ističe i to da je za premještanje vozila i naplatu troškova premještanja od vlasnika odnosno korisnika vozila, bitno samo to da su ostvarena obilježja prekršaja nepropisnog zaustavljanja ili parkiranja vozila iz ZSPC-a te da je irelevantno tko je nepropisno zaustavio ili parkirao vozilo, kao i postojanje prekršaja i krivnje počinitelja, u prilog čemu da govori presuda Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-962/2020 od 28. prosinca 2020. i presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7524/2012 od 30. lipnja 2015. te pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu 28. studenog 2018. Tužitelj ovdje ističe i to da sud nije ovlašten ispitivati osnovanost izdane naredbe. Slijedom svega navedenog, a s obzirom na to da je iz prednjih navoda i priležeće dokumentacije razvidno da je tužiteljev zahtjev osnovan odnosno da je tužitelj dokazao pasivnu legitimaciju, osnovu i visinu svoga potraživanja, te da je aktivna legitimacija u ovom postupku nesporna, tužitelj predlaže da sud presudom u cijelosti održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-7164/2024 od 27. kolovoza 2024. donesen po Općinskom sudu u Zadru, povjereniku suda Javnom bilježniku Zorani Brčić iz Benkovca, uz obvezu tuženika da naknadi tužitelju trošak ovog parničnog postupka i to nastali trošak iz predmetnog rješenja o ovrsi, sastav ovog podneska, sve uvećano za pristojbu na prvostupanjsku presudu sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o trošku postupka pa do isplate i sve to u skladu s popisanim troškom.

5.1. Tuženik je podnesak tužitelja s prilozima uredno zaprimio 25. studenog 2024., međutim, u roku od 15 dana od zaprimanja istog sudu nije dostavio podnesak kojim bi dopunio navode svog prigovora sada odgovora na tužbu ili se očitovao na navode tužitelja.

6. U postupku je sud pročitao i pregledao salda konto karticu Split parkinga d.o.o. Split (list spisa 7, 17), Ugovor o kupoprodaji motornog vozila sklopljen 03. veljače 2023. (list spisa 25), Zaključak o objedinjavanju pružanja komunalnih usluga upravljanja javnim parkiralištima na području Grada Splita donesen 22. ožujka 2016. (list spisa 38-39), Zaključak o visini troškova premještanja nepropisno parkiranih ili zaustavljenih vozila na javnoprometnim površinama Grada Splita od 04. prosinca 2012. (list spisa 40), Pravilnik o uvjetima i načinu obavljanja poslova nadzora nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila te uvjetima za obavljanje poslova premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila (list spisa 41-43), zapisnik i račun br. 12582/10/1 za preuzimanje vozila ZD438LJ (HR) (list spisa 44), naredbu za premještanje vozila br. 157311 s fotografijama (list spisa 45-49), informacije o korisniku usluga (list spisa 50), sudsku praksu (list spisa 51-62, 65-67) i pravna shvaćanja (list spisa 63-64). Izvedeni su time u postupku svi predloženi dokazi, osim saslušanja prometnog redara koji je izdao naredbu za premještanje vozila, budući u ovom postupku nije sporno da je naredba za premještanje vozila opravdano i zakonito izdana te osim pribave podataka Ministarstva unutarnjih poslova tko je na dan izdavanja naredbe za premještanje vozila u upisniku tog tijela bio upisan kao vlasnik vozila registarske oznake [registarska oznaka], budući sud ovu činjenicu može utvrditi temeljem drugih dokaza izvedenih u postupku pa bi provođenje ovog dokaza bilo suvišno i time protivno načelu ekonomičnosti parničnog postupka. Kako osim navedenih tužitelj nije imao drugih dokaznih prijedloga radi izvođenja kojih bi bilo potrebno održavanje ročišta dok tuženik uopće nije predlagao održavanje ročišta radi provođenja dokaznog postupka, sud je ocijenio da za donošenje presude nije potrebno održati ročište radi provođenja dokaznog postupka.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.1. Isplatu iznosa u visini od 139,41 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 09. siječnja 2024. do isplate tužitelj od tuženika potražuje s osnova nastalih troškova premještanja nepropisno parkiranog vozila u vlasništvu tuženika i dnevnih troškova čuvanja premještenog vozila, a kako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu u iznosu do 1.320,00 Eura u ovom se postupku sukladno odredbi čl. 458. st. 1. ZPP radi o sporu male vrijednosti.

8. Iz naredbe za premještanje vozila br. 157311 s fotografijama (list spisa 50) proizlazi da je Upravni odjel za komunalne poslove Grada Splita, Odsjek za promet na temelju čl. 84. i 85. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i čl. 6. Pravilnika o uvjetima i načinu obavljanja poslova nadzora nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila te uvjetima za obavljanje poslova premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila 12. prosinca 2023. u 11:02 sati izdao naredbu za premještanje vozila registarske oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) koje je zatečeno parkirano u [adresa], ŽI, na dijelu kolnika koji je kao stajalište za vozila javnog prijevoza putnika obilježeno oznakama na kolniku ili prometnim znakom čime je ostvareno biće prekršaja iz čl. 82. st. 1. toč. 9. kažnjivo po čl. 82. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, sve prikazano na fotografijama koje su sastavni dio naredbe.

8.1. Podvođenjem navedene činjenice pod odredbu čl. 84. st. 1. toč. 10. Zakonom o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/40, 85/22, 114/22, 133/23, dalje: ZSPC) koja propisuje da će policijski službenik ili službenik jedinice lokalne samouprave naredbom odrediti da se vozilo premjesti na drugo mjesto ako je zaustavljeno ili parkirano na cesti na kojoj ugrožava sigurnost prometa ili ometa normalan tok prometa i kad je parkirano ili zaustavljeno na dijelu kolnika koji je kao stajalište za vozila javnog prijevoza putnika obilježen oznakama na kolniku ili postavljenim prometnim znakom te odredbu čl. 85. st. 1. i st. 2. ZSPC kojom je propisano da izvršavanje naredbe za premještanje vozila iz članka 84. tog zakona obavlja ministarstvo nadležno za unutarnje poslove ili jedinice lokalne samouprave, a jedinice lokalne samouprave da mogu za obavljanje tih poslova osnovati pravnu osobu ili obavljanje tih poslova mogu povjeriti pravnoj ili fizičkoj osobi obrtniku koja ispunjava propisane uvjete, a imajući pri tome u vidu da iz Zaključka o objedinjavanju pružanja komunalnih usluga upravljanja javnim parkiralištima na području Grada Splita donesen 22. ožujka 2016. (list spisa 38-39) proizlazi da društvo Split parking d.o.o. Split obavlja komunalnu uslugu upravljanja javnim parkiralištima u gradu Splitu koja obuhvaća i premještanje nepropisno parkiranih motornih vozila na javnim površinama, sud utvrđuje da je tužitelj postupajući u okviru zakonske ovlasti 12. prosinca 2023. izdao i izvršio naredbu za premještanje vozila registarske oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]).

9. Nadalje, iz informacije o korisniku usluga proizlazi da je u vrijeme izdavanja naredbe za premještanje vozila br. 157311, u službenom registru vozila registriranih u [adresa] Ministarstva unutarnjih poslova kao vlasnik vozila registarske oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) bio upisan upravo ovdje tužitelj. Tužitelj činjenicu da je on na dan 12. prosinca 2023. u službenoj evidenciji nadležnog ministarstva evidentiran kao vlasnik vozila registarske oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) u biti ne osporava već navodi da je on prethodno tom datumu prodao vozilo trećoj osobi, a iz čega proizlazi da tuženik u biti tvrdi da on (neovisno o činjenici što je u službenoj evidenciji on evidentiran kao vlasnik vozila) na dan izdavanja naredbe za premještanje vozila 12. prosinca 2023. nije stvarni vlasnik predmetnog vozila.

9.1. Istaknimo ovdje da iz informacije o korisniku usluga (list spisa ) proizlazi da tužitelj ovdje tuženika evidentira kao vlasnika, a ne korisnika predmetnog vozila, a što proizlazi i iz zapisnika i računa br. 12582/10/1 za preuzimanje vozila ZD438LJ (HR) (list spisa 44) u kojem tužitelj također tuženika označava kao vlasnika, a ne korisnika vozila.

9.2. Također, istaknimo ovdje da tumačenjem čl. 86. st. 1. ZSPC koja propisuje da troškove premještanja ili pokušaja premještanja vozila snosi vlasnik odnosno korisnik vozila, proizlazi da obveza plaćanja troškova nije uvjetovana postojanjem prekršajne odgovornosti vlasnika odnosno korisnika vozila za učin prekršaja poradi kojeg je došlo do premještanja.

10. Iz zapisnika i računa br. 12582/10/1 za preuzimanje vozila ZD438LJ (HR) (list spisa 44) dalje proizlazi i to da je s deponija za odlaganje premještenih vozila na koje je 12. prosinca 2023. premješteno vozilo registarske oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), 24. prosinca 2023. u 15:53 sati preuzeo RI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], čiji je identitet tom prilikom tužitelj identificirao temeljem dokumenta (nedvojbeno osobne iskaznice) broj 114475476, a iz koje činjenice sud utvrđuje to da je RI od prethodno trenutku preuzimanja vozila nedvojbeno osoba koja raspolaže ključevima vozila (jer ga u protivnom logično ne bi mogao preuzeti s deponija) i stoga korisnik ovog vozila, a koja pak činjenica, cijenjena u međusobnoj svezi s činjenicom da je 24. prosinca 2023. upravo RI s deponije od tužitelja preuzeo predmetno vozilo nakon premještanja istog, dalje svjedoči u prilog utvrđenju suda da je pri sklapanju Ugovora o kupoprodaji motornog vozila od 03. veljače 2023. (list spisa 25), kojim ovdje tužitelj kao prodavatelj kupcu RI iz [adresa] OIB: 05473271814 03. veljače 2023. prodaje vozilo registarske oznake [registarska oznaka] te mu ostavlja registarske pločice, tuženik kao prodavatelj kupcu RI predmetno vozilo pri sklapanju Ugovora o kupoprodaji i predao u posjed.

10.1. Kako sukladno čl. 115. st. 1. Zakona o vlasništva i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV) na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom u svezi čega čl. 116. st. 1. ZV propisuje da se vlasništvo pokretne stvari stječe predajom te stvari stjecatelju u samostalan posjed na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije, sud kao nedvojbeno utvrđuje da je vlasnik predmetnog vozila sklapanjem Ugovora o kupoprodaji motornog vozila od 03. veljače 2023. (list spisa 25) uz koji je izvršena i predaja u posjed motornog vozila, postao RI, dakle, 03. veljače 2023. je prestalo pravo vlasništva tužitelja na predmetnom vozilu. Nigdje pri tome ZV ili koji drugi važeći pozitivni propis ne propisuje da je za prijenos prava vlasništva osim pravnog posla kao titulusa i predaje u posjed kao modusa, nužan i upis novog vlasnika u evidenciju vozila koju vodi nadležno ministarstvo pa da tek ispunjenjem te pretpostavke dolazi do stjecanja prava vlasništva motornog vozila od strane kupca odnosno prestanka prava vlasništva prodavatelja.

11. Kako sukladno čl. 86. st. 1. ZSPC troškove premještanja ili pokušaja premještanja vozila u slučajevima iz članka 84. tog Zakona snosi vlasnik odnosno korisnik vozila, a iz prethodno navedeno proizlazi da je osoba različita od ovdje tuženika (konkretno RI) na dan premještanja predmetnog vozila 12. prosinca 2024. bila vlasnik vozila kao i korisnik vozila, to prema utvrđenju ovog suda tuženik nije obveznik plaćanja troškova premještanja vozila i čuvanja vozila duže od 24 sata u ukupnom iznosu od 139,41 Eura niti zakonskih zateznih kamata tekućih na taj iznos od 09. siječnja 2024. Ovo niti temeljem čl. 86. st. 1. ZSPC niti temeljem kakvog obveznopravnog odnosa sa tužiteljem. U prilog takvom utvrđenju prema ocjeni suda ovog suda govori i činjenica, koja proizlazi iz zapisnika i računa br. 12582/10/1 za preuzimanje vozila ZD438LJ (HR) (list spisa 44), da je prilikom preuzimanja predmetnog vozila s deponija upravo RI preuzeo obvezu podmirenja troškova premještanja vozila u iznosu od 139,41 Eura tužitelju u roku od 15 dana od dana preuzimanja vozila, sukladno čl. 86. st. 1. ZSPC, upozoren da će u slučaju nepodmirenja novčane obveze u roku dospijeća tužitelj protiv njega zatražiti određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave.

11.1. Što se tiče pravnog shvaćanja Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu zauzetog 28. studenog 2018. da je neovisno o činjenici što vlasnik automobila nije počinio prekršaj iz čl. 84. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama on u obvezi naknaditi trošak premještanja nepropisno parkiranog automobila, sud ističe da iz takvog pravnog shvaćanja proizlazi da je troškove premještanja dužan naknaditi vlasnik vozila, a sud je u ovom postupku kao nedvojbeno utvrdio da je tuženik prethodno danu kada je izvršeno premještanje vozila prodao vozilo trećoj osobi kojoj je vozilo i predao u posjed, dakle, da u trenutku izvršenja premještanja predmetnog vozila tuženik nije bio vlasnik istog, a poradi čega isti, kako to proizlazi i iz označenog pravnog shvaćanja, nema obvezu platiti troškove premještanja vozila. Činjenica da je tužitelj u evidenciji nadležnog ministarstva i nakon izvršene kupoprodaje ostao evidentiran kao vlasnik vozila nije od utjecaja na pitanje da li je i kada sukladno čl. 116. st. 1. u svezi čl. 115. st. 1. ZV prestalo vlasništvo tuženika na predmetnom vozilu stjecanjem tog prava od strane treće osobe (RI) jer, a kako je to ranije navedeno, osim pravnog posla kao titulusa i predaje u posjed kao modusa, za stjecanje prava vlasništva na pokretnini (motornom vozilu) nije nužan i upis novog vlasnika u evidenciju vozila koju vodi nadležno ministarstvo pa da tek ispunjenjem te pretpostavke dolazi do stjecanja prava vlasništva motornog vozila od strane kupca odnosno prestanka prava vlasništva prodavatelja. Sud pri tome uzima u obzir da je jedinici lokalne samouprave odnosno pravnoj osobi kojoj je povjereno obavljanje poslova premještanja vozila otežano utvrđivanje vlasništva nad premještenim motornim vozilom, upravo uslijed činjenice da prijenos prava vlasništva koji je izvršen nužno ne mora pratiti i izmjena upisa vlasnika u evidenciji nadležnog ministarstva, međutim, upravo je zbog tog razloga zakonodavac čl. 86. st. 1. ZSPC propisao da isto kao i vlasnik, za troškove premještanja vozila odgovara i korisnik vozila, a čiji identitet pravna osoba koja vrši premještanje vozila nedvojbeno utvrđuje prilikom preuzimanja vozila s deponija, kojom prilikom se štoviše korisnik vozila koji preuzima vozilo potpisivanjem računa i zapisnika o preuzimanju vozila obvezuje i platiti troškove premještanja i čuvanja vozila, sve što pravnoj osobi koja vrši premještanje vozila daje valjanu pravnu osnovu za potraživanje plaćanja ovih troškova upravo od korisnika vozila.

11.2. Pogrešno je pozivanje tužitelja na presudu Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-182/2022-2 od 24. ožujka 2022. budući se u istoj odlučuje o obvezi plaćanja dnevne parkirne karte i primjeni shvaćanja koje je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo u sporovima radi naplate karte za parkiranje, a što predmetni spor nije. Što te tiče presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-962/2020-2 od 28. prosinca 2020., u istoj je sud obvezu plaćanja troškova premještanja vozila utvrdio temeljem činjenice da je tuženik bio korisnik premještenog vozila koji je vozilo preuzeo s deponija nakon premještanja, a što nije slučaj u ovom sporu. U odnosu na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7524/12-3 od 30. lipnja 2015. sud ističe kako u sporu u kojem je donesena nije sporno pitanje da je tuženik vlasnik vozila već samo pitanje da li je on počinio prekršaj radi kojeg je došlo do premještanja vozila i da li nepostojanje prekršajne odgovornosti utječe na obvezu iz čl. 86. ZSPC, što je drugačije pravno i činjenično stanje od onog u ovom sporu. Konačno, što se tiče presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj Gž-1086/2019-2 od 20. rujna 2019. i ta je presuda donesena u sporu u kojem nije sporno da je tuženik vlasnik premještenog vozila koji je sukladno čl. 86. ZSPC dužan platiti troškove premještenog vozila, a što je bitno drugačije činjenično stanje od onog u predmetnom sporu, u kojem je sud kao nedvojbeno utvrdio da na dan premještanja vozila tuženik nije bio niti vlasnik niti korisnik predmetnog vozila.

11.3. Utvrdivši navedeno, sud je ovom presudom temeljem čl. 451. st. 3. ZPP u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zorane Brčić u Benkovcu poslovni broj Ovrv-7164/2024, UPP/OS-Ovrv-570/2024 od 27. kolovoza 2024. kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 139,41 Eura sa zakonskim zateznim kamatama te je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

12. Odluka o troškovima parničnog postupka kao i troškova nastalih tužitelju u tijeku ovrhe, ovo jer se sukladno zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-204/17 od 02. lipnja 2017. o troškovima nastalim u tijeku ovršnog postupka odlučuje zajedno s ostalim troškovima nastalim u parničnom postupku proizašlom iz ovršnog postupka, donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. S obzirom da tužitelj nije uspio u ovom sporu, sud je primjernom citirane odredbe odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od ukupno 163,27 Eura sa zatraženom zateznom kamatom. Tuženik kao stranka koja je uspjela u sporu nije zatražio naknadu parničnog troška.

U Zadru, 14. siječnja 2025. godine

S u d a c

Neva Lukin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove je presude dopuštena žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za drugostupanjski sud, pisano. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. Zakona o parničnog postupku. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu,

2. Tuženiku.