Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-732/2021-4

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice- protutužene RP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Andru Dubokoviću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika- protutužitelja BP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Igoru Prviniću, odvjetniku u Starom Gradu, radi zaštite prava stvarne služnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice-protutužene izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj P-3309/2017 od 3. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice-protutužene te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj P- 3309/2017 od 3. veljače 2021. u točki I. i u usvajajućem dijelu točke II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice-protutužene za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja –protutuženika koji glasi:

"1. Zabranjuje se tuženiku da na bilo koji način, a osobito pomicanjem ogradnog zida koji je bio granica između č. zem. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], parkiranjem automobila, te postavljanjem drugih različitih stvari, samovlasno onemogućuje ili uznemirava tužiteljicu u izvršenju njezinog prava stvarne služnosti prolaska pješke u širini od 2 m na korist č. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] kao dobra gospodujućeg, a na teret č. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], kao dobra poslužnog.

2. Zabranjuje s tuženiku svako daljnje samovlasno onemogućavanje ili uznemiravanje tužiteljice u izvršenju njezinog prava stvarne služnosti prolaska pješke u širini od 2 m, na korist č. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] kao dobra gospodujućeg, a na teret č. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], kao dobra poslužnog."

3. Nalaže se tuženiku- protutužitelju da tužiteljici-protutuženoj u roku od 15 dana naknadi parbeni trošak u iznosu od 2.656,25 kuna.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika –protutužitelja koji glasi: "1. Nalaže se tužiteljici –protutuženici, RP, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da prestane bespravno uznemiravati tuženika protutužitelja, BP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u ostvarenju njegovih vlasničkih prava na način da prestane udarati, bušiti gume i grebsti boju na automobilima parkiranim na parkiralištu č. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]",

dok se u preostalom dijelu koji glasi: " te da ukloni željezni južni nosač vrata i vrata pričvršćena za zid ograde na č. zgr. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe", tužbeni zahtjev usvaja.

2. Nalaže se tužiteljici-protutuženoj da tuženiku –protutužitelju u roku od 15 da naknadi parbeni trošak u iznosu od 8.521,90 kuna.

2. Tužiteljica-protutužena je pravovremeno podnijela žalbu pobijajući presudu suda prvog stupnja u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva pod točkom I. izreke te usvojenom dijelu protutužbenog pod točkom II. izreke pozivom na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP), predlažući da se pobijana presuda preinači u korist tužiteljice-protutužene, podredno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu pred drugim sucem.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice-protutužene nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice-protutužene da je tuženik-protutužitelj prestane uznemiravati u izvršenju njezinog prava stvarne služnosti prolaska pješke u širini od 2 metra poslužnim dobrom oznake kč. br. [katastarska čestica] te zahtjev tuženika- protutužitelja da ga tužiteljica-protutužena prestane uznemiravati u njegovom vlasništvu nekretnine kč. br. [katastarska čestica] time što je postavila željezni nosač vrata i vrata na zid ograde.

6. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je stvarna služnost tužiteljice-protutužene zasnovana pravnim poslom i to ugovorom o kupoprodaji nekretnine iz 1963. iz kojeg je razvidno da prodavalac SP prodaje kupcu UP nekretninu upisanu u z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] koja se sastoji od građevinske parcele čest. zem. [katastarska čestica], dok iz članka VIII ugovora proizlazi da prodavalac prodaje i pravo služnosti prolaska puta u širini od 2 m do parcele kupca, a na teret čest zem. 1717/1 vlasništvo prodavatelja te ga ovlašćuje da to pravo služnosti uknjiži na korist kupljene parcele,

- da je u zemljišne knjige na temelju prednjeg kupoprodajnog ugovora od 15.12.1963. uknjiženo pravo služnosti prolaska pješke u širini od 2 m na korist č. zem. [katastarska čestica] kao dobra gospodujućeg, a na teret č. zem. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] za č. zem. [katastarska čestica],

- da je iz fotografija mjesta spora koje prileže vještačkom nalazu vidljivo da je podloga na dijelu nekretnine koja je opterećena služnošću različita od podloge nekretnine u vlasništvu tuženika-ptotutužitelja, da je žutim linijama sa sjeverne i južne strane prikazan pravac pružanja prava služnosti te da su žute linije u svakom dijelu udaljene jedna od drugu dva metra čime se u potpunosti poštuje služnost tužiteljice- protutužene,

- da tuženik-protutužitelj automobil parkira na svojoj nekretnini i to južno i izvan žutih linija kojim se pruža služnost prolaza, dok je iz skice vještaka vidljivo da se sporni zid nalazi u vlasništvu tuženika-protutužitelja te da tužiteljica-protutužena nema ovlasti tražiti da se isti ukloni niti da prestane parkirati automobil,

- da su ulazna vrata u dvorište tužiteljice-protutužene šira od prava služnosti prolaza te da se nosač južnih vrat nalazi na č zgr 764 K. O. [katastarska općina] koja nekretnina se nalazi u vlasništvu tuženika-protutuženika,

- da se zid koji je tuženik-protutužitelj uklonio cijelom dužinom nalazi na č. zgr. [katastarska čestica] na kojoj tužiteljica-protutužena nema nikakvih prava, te da tužiteljica-protutužena do svoje kuće ima pristupni put širine 2 m pri čemu nije ometana niti od strane tuženika-protutužitelja niti od trećih osoba,

- da je prema rezultatima dokaznog postupka kao i iskaza saslušanih svjedoka utvrđeno da tuženik-protutužitelj na širini služnosti nije postavio nikakve fizičke prepreke koje bi tužiteljicu-protutuženu ometale u izvršavanju prava služnosti te da uklanjanje zida tužiteljicu-protutuženu ne ometa u vršenju prava služnosti već upravo suprotno uklanjanjem tog zida dobiven je još širi prostor čime tužiteljica-protutužena nije ometana u vršenju služnosti puta kao što nije ometana niti povlačenjem žutih crta na podu koje samo označavaju pravac pružanja služnosti prolaza na terenu,

- u odnosu na dio protutužbenog zahtjeva kojim se od tužiteljice-protutužene traži uklanjanje željeznog južnog nosača vrata pričvršćenim na zid izgrađenim na č. zgr. [katastarska čestica], da iz vještačkog nalaza te priležećih fotografija proizlazi da se nosač južnih vrata nalazi na č. zgr [katastarska čestica] koja nekretnina se nalazi u vlasništvu tuženika- protutužitelja,

- prema iskazima svjedoka R i NP da je tužiteljica-protutužena postavila nova, šira ogradna vrata nakon što je tuženik-protutužitelj uklonio zid i kada su se stekli uvjeti za postavljanjem širih ogradnih vrata, a čiji južni nosač vrata tužiteljica je postavila na zidu – nekretnini tuženika-protutužitelja.

6.1. Također prvostupanjki sud navodi da je tužiteljica-protutužena podneskom predanim na ročištu 10.7.2019. preinačila tužbeni zahtjev čemu se tuženik- protutužitelj usprotivio. Tužiteljica-protutužena da je prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom tražila zaštitu prava stvarne služnosti prolaska pješke u širini od 2 m povlasnom nekretninom dočim preinačenim tužbenim zahtjevom traži pravo i kolnog prolaska odnosno provoza automobilom. Stoga sud rješenjem na ročištu 14.9.2020. ne dopušta preinaku i proširenje tužbenog zahtjeva.

6.2. Temeljem prednje utvrđenih činjenica te pozivom na odredbe članka 49. stavak 1., članaka 51. i članka 54. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91 i 92/94), sud odbija tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene u cijelosti dok djelomično usvaja protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja te obvezuje obje stranke na naknadu parničnih troškova drugoj strani pozivom na odredbu članka 154. stavak 1. uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

7. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano upire tužiteljica-protutužena u žalbi s obzirom da presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ju je moguće valjano pravno ispitati.

7.1. Također je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice-protutužene da je sud trebao pod posebnim poslovnim brojem zaprimiti protutužbu te donijeti rješenje o vođenju jedinstvenog postupka povodom tužbe tužiteljice i protutužbe tuženika-protutužitelja. Navedeno stoga što je podnošenje protutužbe regulirano odredbom članka 189. ZPP-a te podrazumijeva vođenje jedinstvenog postupka po tužbi odnosno pravovremeno podnesenoj protutužbi (do zaključenja prethodnog postupka) u propisanim situacijama i ne zahtijeva donošenje rješenja o spajanju parnica radi zajedničkoga raspravljanja i provođenju jedinstvenog postupka u smislu odredbe članka 313. ZPP-a.

9. Također netočno tužiteljica-protutužena u žalbi tvrdi da joj neosnovano sud nije dopustio uređenje tužbenog zahtjeva odnosno po sudu preinačenje tužbenog zahtjeva prema podnesku predanog na ročištu 10.7.2019. Naime, pravilno je sud zaključio da je tužbom i tužbenim zahtjevom tužiteljica tražila zaštitu od uznemiravanja svoga prava stvarne služnosti prolaska pješke u širini od 2 metra na poslužnoj nekretnini oznake kč. br. [katastarska čestica], u vlasništvu tuženika, a stečenog temeljem pravnog posla, kupoprodajnog ugovora od 15.12.1963., temeljem kojeg je isto i upisano u zemljišnim knjigama od strane prednika tužiteljice. Tijekom postupka, nakon provedenih gotovo svih dokaza, izuzev saslušanja svjedoka koji nije niti imao saznanja o predmetu spora, tužiteljica-protutužena preinačava tužbeni zahtjev u smislu odredbe članka 191. stavak 1. ZPP-a pozivajući se na stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću u dijelu puta koji je širi od 2 metra i proteže se i na nekretninu oznake č. zgr. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika–protutužitelja, navodeći sada da joj je isti služio i za prolaz autom prema postignutom usmenom dogovoru o proširenju već ugovorenog prava služnosti iz 1963. Dakle, preinačenim tužbenim zahtjevom tužiteljica-protutužena sada traži utvrđenje postojanja prava služnosti prolaza dosjelošću, čemu se tuženik-protutužitelj usprotivio, a sud je pravilno ocijenio kada nije dopustio preinaku tužbenog zahtjeva jer isto ne bi bilo svrsishodno obzirom na fazu u kojoj se postupak nalazio te okolnostima kada su provedeni gotovo svi dokazi na odlučne činjenice u svezi tužbenog zahtjeva istaknutim u tužbi radi zaštite od uznemiravanja prava stvarne služnosti prolaska pješke u širini od 2 metra poslužnom nekretninom kč. br. [katastarska čestica], prema zemljišnoknjižnom upisu. Stoga su irelevantni i svi daljnji navodi koje tužiteljica-protutužena ističe u žalbi glede stjecanja prava stvarne služnosti prolaza dosjelošću prema usmenom dogovoru te nepodudarnosti zemljišnoknjižnog i stanja na terenu.

10. Nadalje, neosnovano i protivno provedenim dokazima tužiteljica- protutužena navodi da bi bila uznemiravana u svojem pravu služnosti prolaza pomicanjem ogradnog zida, obzirom da je prema provedenom mjerničkom vještačenju utvrđeno da se sporni zid nalazio na č. zgr. [katastarska čestica], u vlasništvu tuženika- protutužitelja koji ga je uklonio kako bi dobio više prostora na svojoj nekretnini, a koji zid je nesporno izgradio njegov otac. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da micanjem toga zida tužiteljica nije ometana u vršenju služnosti puta kao što nije ometana niti povlačenjem žutih crta koje označavaju pravac pružanja služnosti prolaza. To tim više što je tužiteljica prilikom iskazivanja izrijekom, na pitanje svoga punomoćnika da li su žute crte iscrtane po pravcu služnosti, navela da jesu, dok je mjerničkim vještačenjem nepobitno utvrđeno da je prema stanju na terenu udaljenost između žutih crta svugdje 2 metra. Konačno i iskazima svjedoka NP i OP prvostupanjki sud je utvrdio da tuženik-protutužitelj ni na koji način ne ometa tužiteljicu-protutuženu u izvršenju njezinog prava služnosti prolaza te da je put, kojeg je tuženik-protutužitelj izbetonirao i označio žutim linijama, u naravi uvijek isti i da se ništa nije promijenilo pa tako niti rušenjem nekad postojećeg zida.

11. Neosnovano tužiteljica-protutužena u žalbi ističe da je obrazloženje presude nerazumljivo jer da se u jednom dijelu navodi da se traži utvrđenje prava služnosti zasnovanim pravnim poslom dok se u drugom dijelu obrazlaže stjecanje služnosti dosjelošću. Upravo suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskoj presudi se jasno navodi da je pravo stvarne služnosti prolaza tužiteljica-protutužena stekla pravnim poslom dok da pri kraju postupka traži utvrđenje prava služnosti prolaza dosjelošću, kao jednim od načina stjecanja stvarne služnosti sukladno zakonskim odredbama. Pritom se sud prvog stupnja poziva na odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92 - dalje: ZOVO) koje su bile na snazi u vrijeme stjecanja predmetne služnosti tužiteljice-protutužene. Također su nebitni u konkretnom slučaju za odluku u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva, a sukladno odredbi članka 2. ZPP-a, navodi tužiteljice-protutužene da zbog neslaganja katastarskog stanja sa stanjem u naravi, sadržajno izvršavanje stvarne služnosti ne bi odgovaralo upisu u zemljišne knjige. Ovo također iz razloga jer se tužbom traži zaštita od uznemiravanja prava stvarne služnosti tužiteljice-protutužene na način kako je ista i upisana u zemljišnim knjigama od strane prednika tužiteljice- protutužene temeljem kupoprodajnog ugovora od 15.12.1963.

12. Slijedom izloženog i protivno navodima žalbe, sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje temeljem kojeg je pravilno zaključio da tuženik-protutužitelj nije onemogućavao niti uznemiravao tužiteljicu-protutuženu u ostvarivanju njezinog prava stvarne služnosti prolaska pješke u širini od 2 metra na poslužnoj nekretnini kč. br. [katastarska čestica], zasnovane u korist povlasne nekretnine kč. br. [katastarska čestica], niti uklanjanjem ogradnog zida, parkiranjem automobila te postavljanjem drugih stvari, pa se i pravilnom primjenom odredbe članka 234. u svezi članka 233. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje ZV) tužbeni zahtjev tužiteljice- protutužene ukazuje neosnovanim te ga je valjalo u cijelosti odbiti.

13. U odnosu na usvajajući dio protutužbenog zahtjeva tuženika-protutužitelja žaliteljica ne iznosi posebne razloge. Sud prvog stupnja je prema pravilno utvrđenom činjeničnom stanju zaključio da je tužiteljica – protutužena postavila nova šira vrata čiji je nosač pričvršćen na zid koji se nalazi na č. zgr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji je vlasništvo tuženika-protutužitelja. Stoga je i prema mišljenju ovoga suda, postupajući na navedeni način, tužiteljica – protutužena uznemiravala tuženika- protutužitelja u ostvarenju njegovih vlasničkih prava pa je sukladno odredbi članka 167. stavak 2. ZV-a pravilno prvostupanjski sud odlučio kada je djelomično usvojio protutužbeni zahtjev.

14. Slijedom izloženog žalbu tužiteljice-protutužene valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku odluku pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

14.1. Budući da tužiteljica-protutužena nije uspjela u žalbenom postupku to je njezin zahtjev za naknadu troškova neosnovan te je primjenom odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a u svezi članka 154. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

15. Presuda suda prvog stupnja u odbijajućem dijelu točke II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 14. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić