REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br.: P-3688/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužitelja MI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Igor Metelko, odvjetnik, protiv tuženika Addiko Bank dioničko društvo, Zagreb, Slavonska avenija 8, OIB: 14036333877 koga zastupa punomoćnik Branko Bulat, odvjetnik, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 23. listopada 2024. godine u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) dana 14. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 016-753/2006 od 29. ožujka 2006. sklopljenog između tužitelja i tuženog, a koja u čl. 6 glasi: "Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora ili drugog akta banke.

Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom." II Nalaže se tuženiku Addiko Bank dioničko društvo, Zagreb, Slavonska avenija 8, OIB: 14036333877 da tužitelju MI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.270,79 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:

- 13,15 eura od 31.3.2008. do isplate,

- 12,83 eura od 30.4.2008. do isplate,

- 12,70 eura od 31.5.2008. do isplate,

- 12,86 eura od 30.6.2008. do isplate,

- 12,63 eura od 31.7.2008. do isplate,

- 12,64 eura od 31.8.2008. do isplate,

- 12,78 eura od 30.9.2008. do isplate,

- 13,82 eura od 31.10.2008. do isplate,

- 13,12 eura od 30.11.2008. do isplate,

- 14,00 eura od 31.12.2008. do isplate,

- 14,14 eura od 31.1.2009. do isplate,

- 14,20 eura od 28.2.2009. do isplate,

- 14,03 eura od 31.3.2009. do isplate,

- 19,79 eura od 30.4.2009. do isplate,

- 19,43 eura od 31.5.2009. do isplate,

- 19,16 eura od 30.6.2009. do isplate,

- 19,23 eura od 31.7.2009. do isplate,

- 19,37 eura od 31.8.2009. do isplate,

- 19,36 eura od 30.9.2009. do isplate,

- 19,21 eura od 31.10.2009. do isplate,

- 19,48 eura od 30.11.2009. do isplate,

- 19,70 eura od 31.12.2009. do isplate,

- 20,01 eura od 31.1.2010. do isplate,

- 19,93 eura od 28.2.2010. do isplate,

- 20,35 eura od 31.3.2010. do isplate,

- 20,27 eura od 30.4.2010. do isplate,

- 20,42 eura od 31.5.2010. do isplate,

- 21,76 eura od 30.6.2010. do isplate,

- 21,48 eura od 31.7.2010. do isplate,

- 22,30 eura od 31.8.2010. do isplate,

- 22,03 eura od 30.9.2010. do isplate,

- 21,56 eura od 31.10.2010. do isplate,

- 22,55 eura od 30.11.2010. do isplate,

- 23,79 eura od 31.12.2010. do isplate,

- 22,91 eura od 31.1.2011. do isplate,

- 23,25 eura od 28.2.2011. do isplate,

- 22,85 eura od 31.3.2011. do isplate,

- 22,93 eura od 30.4.2011. do isplate,

- 24,33 eura od 1.6.2011. do isplate,

- 24,76 eura od 30.6.2011. do isplate,

- 26,16 eura od 1.8.2011. do isplate,

- 25,44 eura od 31.8.2011. do isplate,

- 24,65 eura od 30.9.2011. do isplate,

- 24,57 eura od 31.10.2011. do isplate,

- 24,51 eura od 30.11.2011. do isplate,

- 24,88 eura od 31.12.2011. do isplate,

- 25,21 eura od 31.1.2012. do isplate,

- 25,22 eura od 1.3.2012. do isplate,

- 25,03 eura od 2.4.2012. do isplate,

- 25,18 eura od 30.4.2012. do isplate,

- 25,29 eura od 31.5.2012. do isplate,

- 25,11 eura od 30.6.2012. do isplate,

- 25,15 eura od 31.7.2012. do isplate,

- 25,02 eura od 31.8.2012. do isplate,

- 24,74 eura od 30.9.2012. do isplate,

- 25,05 eura od 31.10.2012. do isplate,

- 25,19 eura od 30.11.2012. do isplate,

- 25,09 eura od 31.12.2012. do isplate,

- 24,51 eura od 31.1.2013. do isplate,

- 25,00 eura od 28.2.2013. do isplate,

- 24,66 eura od 31.3.2013. do isplate,

sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana. III Nalaže se tuženiku Addiko Bank dioničko društvo, Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju MI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 1.712,90 eura sa zateznom kamatom tekućom od 14. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s pravnim prednikom tuženika, kao kreditorom, sklopio Ugovor o kreditu broj 026-753/2006 kojim je tuženik odobrio kredit u iznosu od 38.094,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaja tuženika na dan isplate kredita s redovnom promjenjivom kamatnom stopom koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,9% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika. Namjena kredita je kupnja automobila za taksiranje na rok otplate od 84 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća. Tužitelj tvrdi da predmetni Ugovor o kreditu sadrži niz nepoštenih odredbi vezanih uz ugovaranje promjenjive kamatne stope jednostranom odlukom kreditora, vezivanjem glavnice i anuiteta za CHF, a te odredbe su u smislu materijalnog prava nepoštene i ništetne. Tužitelj tvrdi da je tuženik postupao nezakonito i nepošteno primjenjujući ugovorne odredbe jednostrano mijenjajući kamatnu stopu što je i suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07) i to čl. 96., 97. ZZP-a te suprotno odredbi čl. 10. st. 3. i 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja propisuje da činidba mora biti određena, odnosno odrediva te čl. 271 koji definira nedopuštenu odredbu, kao onu koja je u suprotnosti s prisilnim propisima i moralu društva. Dakle, kao posljedica utvrđenja ništetnosti odredbe Ugovora o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na početno ugovorenu, te razlika po osnovu stečenog bez osnove pripada tužitelju sa zakonskom zateznom kamatom. Tužitelj predlaže da sud donese presudu u kojoj će utvrditi ništetne odredbe Ugovora o kreditu, kako je to opisano u točki I izreke ove presude te naložiti tuženiku po tom osnovu isplatu novčanog iznosa, uređenog u podnesku od 28.5.2024. sve po pojedinim mjesecima s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate uz naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužbeni zahtjev nije osnovan jer se u konkretnom slučaju ne radi o potrošačkom ugovoru jer su stranke ugovorile da je namjena kredita kupnja automobila u svrhu taksiranja tužitelja. Tuženik ističe prigovor zastare. Tuženik navodi da je s tužiteljem pregovarao o uvjetima kreditiranja, da se u ovoj pravnoj stvari ne može primijeniti presuda u kolektivnom sporu, te da je tužitelj bio unaprijed upoznat s parametrima o promjeni kamatne stope. Tuženik je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora postupao sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o bankama, Zakona o kreditnim institucijama. Predlaže da sud tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti uz naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid i pročitan je Ugovor o kreditu (str. 9-12 spisa), Otplatni plan (str. 7-8, 15-17 spisa), Obavijest o promjeni kamatnih stopa (str. 13-14 spisa), Pregled prometa (str. 18-26 spisa), Specifikacija uplata (str. 27-29 spisa), Metodologija promjene kamatnih stopa (str. 46-47 spisa), Metodologija promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitarnom poslovanju (str. 55-64 spisa), Bilten tuženika (str. 65-70 spisa), Zapisnik (str. 105-106 spisa), kreditni prijedlog (str. 107-110 spisa), Izvadak iz Obrtnog registra (str. 111 spisa), financijsko vještačenje provedeno po stalnom sudskom vještaku Petra Blašković (str. 115-121 spisa), saslušan je tužitelj kao stranka (str. 129 spisa).

4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja uređen u podnesku od 28.5.2024. u cijelosti osnovan.

5. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:

- da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora zaključen dana 29.3.2006. Ugovor o kreditu broj 016-753/2006 uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora koja u trenutku sklapanja Ugovora iznosi 4,9%, uz rok otplate kredita 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od 536,63 CHF, a prema otplatnom planu,

- u točki 2 citiranog Ugovora stranke su ugovorile da se kredit odobrava za kupnju automobila

- da su u knjigovodstvenoj kartici precizno navedeni anuiteti, datum dospijeća i plaćanja uz prikaz kamate odnosno kamatne stope.

- da se u Metodologiji promjene kamatnih stopa te u Biltenu tuženika obrazlažu kamate, naknade i troškovi, odnosno metode obračuna kamata, definiranje kamatnih stopa, način obračuna i plaćanja.

6. Razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici je od 2006. godine pa do 2013. godine te je za ocjenu spornih ugovornih odredbi mjerodavan i Zakon o zaštiti potrošača (NN 96/03 i 46/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09 – dalje ZZP).

7. Prema odredbi članka 96. stavak 1. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok odredba st. 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, i to ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Iz citirane odredbe proizlazi da značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana mora biti na štetu potrošača.

8. Citirane odredbe ZZP-a se temelje na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga primijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određeno. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. Nadalje, treba istaknuti da je člankom 4. ZOO, propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač, s jedne strane, odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.

9. Nadalje, prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO proizlazi da je Ugovor, koji je suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

10. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO proizlazi da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

11. Prema odredbi čl. 324. st. 1. ZOO proizlazi da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

12. Prema odredbi čl. 295. st. 2. ZOO proizlazi da opći uvjeti Ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove.

13. Prema odredbi čl. 272. st. 1. ZOO proizlazi da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ga odredi, dok iz stavka 2. te odredbe proizlazi da ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti predmet obveze, ugovor je ništetan.

14. Prema odredbi članka 295. ZOO opći uvjeti su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva; opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove i da opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora.

15. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke. U konkretnom slučaju to znači da su u Ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da ona na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze.

16. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

17. ZZP niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, a koje je načelo sadržano u odredbi članka 4. ZOO kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

18. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju je koristila tuženica, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja. Tužitelj je kao potrošač jedino mogao znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora te do prve sljedeće promjene kamatne stope do koje dolazi, u konkretnom slučaju, bez pojedinačnog pregovaranja između tužitelja kao korisnika kredita i banke kao kreditora, već se do nje dolazi jednostranom odlukom banke, što posljedično dovodi do toga da takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, odnosno potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku, odnosno trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, a prije svega se misli na načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, a posljedično tome da je takva ugovorna odredba nepoštena sukladno odredbama ZZP.

19. Odredbe o promjenjivoj redovnoj kamati u predmetnom Ugovoru, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora te do prve promjene kamatne stope do koje je došlo jednostranom odlukom banke, a bez prethodnog pregovaranja o tome sa tužiteljem kao korisnikom kredita, su nepoštene te stoga ništetne, a to sukladno ranije citiranim odredbama iz čl. 96. st. 1. ZZP u svezi odredbi iz čl. 322. st. 1. i čl. 324. st. 1. ZOO.

20. Dakle, prilikom sklapanja predmetnog Ugovora dana 29.3.2006. godine tužitelju je kao korisniku kredita bila poznata redovna kamatna stopa od 4,9%, a kako je tužitelj kao korisnik kredita od tuženika dobio otplatni plan bilo je vidljivo kolika je njegova mjesečna obveza po svakom anuitetu koji duguje banci te koliko u otplati svakog mjesečnog anuiteta plaća glavnicu a koliko kamatu, dok su kamatne stope koje je tuženik mijenjao jednostranom odlukom nepoštene, a posljedično i ništetne.

21. Kako je nesporno utvrđeno da je tuženik u ugovornom razdoblju obračunavao i naplaćivao od tužitelja ugovornu kamatu temeljem ništetne ugovorne odredbe tj. prema stopi povećanoj jednostranom odlukom banke te je sukladno tome navedena ugovorna odredba nepoštena i ništetna.

22. Dakle, tuženik je u predmetnom Ugovoru koristio odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, dakle kao što je naprijed navedeno Ugovor nije sadržavao element za koji se veže promjena te kamatne stope niti način promjene, te je tuženik da se rukovodio načelom savjesnosti i poštenja trebao odrediti te parametre, a tužitelj je kao slabija ugovorna strana (u smislu čl. 320 ZOO-a) osoba kojoj su nametnute te ugovorne odredbe i stavile su ga u neravnopravni položaj, a te odredbe su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja.

23. I iz iskaza samog tužitelja kojem je sud poklonio vjeru u cijelosti jer je životno logičan i nije proturječan, proizlazi da je s pravnim prednikom tuženika sklopio predmetni Ugovor za svrhu kupnje vozila kojim je taksirao, da je kod pravnog prednika tuženika donio predračun, da mu je kredit odobren, te da mu nitko na strani tuženika nitko nije protumačio pojedine kriterije i parametre te a nitko nije uputio u pojedini interni akt niti je o bilo kojim parametrima mogao pregovarati.

24. Dakle, tužitelj osnovano zahtjeva utvrđenje ništetnosti dijelova ugovornih odredbi vezanih uz kamatnu stopu jer tuženik u ovom predmetu nije dokazao da je s tužiteljem o tim parametrima osobno pregovarao već iz predmetnih ugovornih odredbi proizlazi, a kao što je to tužitelj i naveo, da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora, unaprijed pripremljenog te su već kao što je naprijed navedeno te odredbe prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a na štetu tužitelja.

25. Tuženik u ovom predmetu neosnovano ističe prigovor zastare iz razloga što se u slučaju utvrđenja ništetnosti prema čl. 328 ZOO pravo na isticanje zastare ne gasi a kod restitucijskog zahtjeva temeljem odredbe čl. 1111 st. 1 ZOO, kad se utvrdi ništetnost nekog ugovora druga strana je dužna vratiti sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

26. Visina tužbenog zahtjeva proizlazi iz Nalaza i miljenja vještaka financijske struke, to je mišljenje sud prihvatio u cijelosti, izrađeno je na temelju dokumentacije tuženika te prema pravilima struke, a tužitelj je visinu uredio u podnesku od 28.5.2024.

27. Kako je već naprijed navedeno, kako ističe tuženik prigovor zastare u ovoj pravnoj stvari nije osnovan u smislu odredbe čl. 225 ZOO-a. Treba posebno navesti da je tuženik u obvezi prema tužitelju vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se smatra nepoštenim stjecateljem. Sud je tužitelju za utuženo razdoblje dosudio i pripadajuću zakonsku zateznu kamatu od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate te je tužbeni zahtjev tužitelja temeljem odredbe čl. 323 st. 1 , čl. 1111 st. 1, čl. 1115 i čl. 29. ZOO-a odlučio kao u izreci pod II.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbi čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja i tuženika po punomoćniku odvjetniku prema OT, VPS te uspjehu tužitelja i tuženika u sporu.

29. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7 točka 1 – 200,00 eura, za sastav podneska 20.6.2024., 28.5.2024., 18.4.2024., 6.11.2023. prema tbr. 8 točka 1 po 200,00 eura, za zastupanje na ročištu 23.10.2024. i 10.4.2024. prema tbr. 9 točka 1 po 200,00 eura, za zastupanje na ročištu za objavu presude prema Tbr. 9/3 – 100,00 eura, što ukupno iznosi 1.500,00 eura, koje treba uvećati za 25% PDV ili 375,00 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu 72,45 eur te trošak vještačenja u iznosu 265,45 eura. Kako je tužitelj u ovoj pravnoj stvari uspio sa 100% sud mu je priznao trošak u ukupnom iznosu od 1.712,90 eura. Sud je tužitelju priznao kamatu na parnični trošak prema odredbi čl. 30 Ovršnog zakona te je odlučeno kao u izreci pod III.

U Zagrebu 14. siječnja 2025. godine

Sudac:

Irena Šafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana zaprimanja prijepisa iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.