Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-612/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika TD, zbog kaznenih djela iz čl. 205. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017. i 118/2018., dalje: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj: K-10/2021-9 od 11. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenika TD te se stoga, ali i po službenoj dužnosti preinačuje prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci kaznenog djela i odluci o kazneno-pravnoj sankciji, na način da se okrivljenik GD za radnje činjenično opisane u točki I. izreke pobijane presude, proglašava krivim za jedno produljeno kazneno djelo protiv okoliša, ubijanjem ili mučenjem životinja iz čl. 205. st. 1. KZ u vezi čl. 52. KZ te se na temelju čl. 205. st. 1. KZ osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, time da mu se na temelju čl. 56. KZ izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

II. U preostalom, pobijanom, a nepreinačenom dijelu, odbija se žalba okrivljenika kao neosnovana te se u tom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja okrivljenik GD proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela protiv okoliša, ubijanjem ili mučenjem životinja, iz čl. 205. st. 1. KZ te mu je na temelju čl. 205. st. 1. KZ za svako od ta dva kaznena djela utvrđena kazna zatvora u trajanju od po šest mjeseci, a na temelju čl. 51. KZ okrivljenik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.

1.1. Na temelju čl. 56. KZ okrivljeniku TD izrečena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019. i 80/2022., dalje: ZKP-22) oštećenik UD je sa svojim imovinsko- pravnim zahtjevom upućen u parnicu.

1.3. Na temelju članka 148. st. 1. ZKP-22 u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP-22 naloženo je okrivljeniku TD da podmiri troškove kaznenog postupka koji se sastoje od troškova za svjedoke u iznosu od 20,17 eura i paušalne svote u iznosu od 60,00 eura, ukupno 80,17 eura / 604,00 kuna, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je u zakonskom roku podnio okrivljenik GD po branitelju Hrvoju Kuprešaku, odvjetniku u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kaznenopravnim sankcijama i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači prvostupanjsku presudu na način da okrivljenika oslobodi krivnje za počinjenje kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret predmetnim optužnim aktom.

3. Odgovor na žalbu nije podnijet.

4. Spis je u skladu s čl. 474. st. 1. ZKP-22 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu koje je dopisom broj KŽ-DO-729/2023-2 od 17. listopada 2023. isti vratilo ovom sudu.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Nije u pravu žalitelj kada navodi da pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati. Naime, presuda je jasna i u njoj su navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni s iskazima danim u postupku. Razmatrajući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio ni bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Žalitelj ne poriče da je pregazio i usmrtio dvije ovce vlasništvo UD, međutim, tvrdi da se radi o nesretnom slučaju, tj. da nije postupao s izravnom namjerom da ih usmrti, nakon čega ponavlja svoju obranu.

8. Takva tvrdnja okrivljenika nije prihvaćena od strane prvostupanjskog suda, a nije prihvatljiva ni ovom drugostupanjskom sudu. Naime, iz zapisnika o očevidu proizlazi da su usmrćene ovce ležale na tlu udaljene jedna od druge 16,3 metra, a to je znatno više od širine podvozja traktora. Stoga okrivljenik nije istodobno mogao pregaziti obje ovce kao što to tvrdi, a kada bi do pregaženja ovaca moglo doći slučajno. Upravo pregaženje traktorom dviju ovaca na navedenoj udaljenosti ukazuje na izravnu namjeru okrivljenika da iste pregazi, i to, kao što i sam navodi, zbog loših odnosa s UD. Ostali dokazi provedeni u dokaznom postupku samo potkrepljuju gornji zaključak koji se temelji na zapisniku o očevidu. Stoga nije u pravu žalitelj ni kada tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

9. Nadalje, u žalbi okrivljenik navodi da u dokaznom postupku nije utvrđeno da su predmetne ovce u vlasništvu UD, dok je na prvom ispitivanju pred policijom naveo da je do pregaženja ovaca došlo jer ih je UD pustio bez nadzora, što je dakle kontradiktorno, to tim više što je navedeno tijekom postupka bilo nesporno. 10. Međutim, time što je okrivljenika proglasio krivim za dva kaznena djela, prvostupanjski sud je na štetu okrivljenika povrijedio KZ, a na tu okolnost ovaj drugostupanjski sud ispituje pobijanu presudu po službenoj dužnosti (čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP). Naime, u konkretnom slučaju riječ je o jednom produljenom kaznenom djelu iz čl. 205. st. 1. KZ, a s obzirom na vremensku i prostornu povezanost radnji kaznenog djela.

11. Što se tiče odluke o kaznenopravnoj sankciji, valja reći da je prvostupanjski sud olakotnim okrivljeniku cijenio činjenicu njegove dosadašnje neosuđivanosti, dok mu je otegotnim cijenio izostanak svake kritičnosti prema vlastitom postupku i nespremnost da oštećeniku naknadi štetu. Ovdje treba napomenuti da se okrivljenik očitovao da se ne smatra krivim, pa se navedene okolnosti ne mogu okrivljeniku cijeniti otegotnima. Međutim, otegotnim mu treba cijeniti upornost u činjenju kaznenih djela, budući je nakon pregaženja jedne ovce, pregazio i drugu, pri čemu je postupao s izravnom namjerom, dakle, višim stupnjem krivnje.

12. Za počinitelja predmetnog kaznenog djela propisana je kazna zatvora do jedne godine, što uz primjenu čl. 44. st. 1. KZ znači da je zakonski okvir za počinjenje kaznenog djela iz čl. 205. st. 1. KZ od tri mjeseca do jedne godine. Stoga je okrivljenik osuđen na kaznu u trajanju od šest mjeseci zatvora, koju ovaj drugostupanjski sud smatra primjerenom počinjenom kaznenom djelu i osobi okrivljenika te smatra da će se istom postići kako generalna, tako i specijalna prevencija.

13. Uzevši u obzir činjenicu da je okrivljenik neosuđivana osoba, prvostupanjski sud mu je osnovano izrekao uvjetnu osudu, smatrajući da okrivljenik i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, time da mu je odredio primjereni rok kušnje u trajanju od dvije godine.

14. Na troškove kaznenog postupka žalitelj se žali samo uvodno, dok navedeno ne obrazlaže, pa ga valja uputiti na točku 14. obrazloženja pobijane presude u kojoj su obrazloženi troškovi kaznenog postupka, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj žalbeni sud.

15. S obzirom na navedeno, žalba okrivljenika TD nije osnovana, a budući da je ovaj drugostupanjski sud ispitujući žalbu utvrdio povrede iz čl. 476. st.1. toč. 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024., dalje: ZKP), to je na temelju čl. 486. ZKP preinačio prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela i u odluci o kaznenoj sankciji, na način naveden u točki I. izreke ove presude, dok je u preostalom, pobijanom, a nepreinačenom dijelu, na temelju čl. 482. ZKP odbio žalbu okrivljenika kao neosnovanu te je u tom dijelu potvrdio prvostupanjsku presudu (točka II. izreke ove presude).

U Varaždinu 14. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic