Poslovni broj: Pr-3101/2021-17

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Rijeka, Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci po sutkinji Lani Hess Vukoša u pravnoj stvari tužiteljice ZL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ana Trošelj i Sandra Zorc iz Rijeke, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Rijeka (OIB: 40237608715) iz Rijeke, Krešimirova 42, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 8. studenog 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice VL, odvjetničkog vježbenika a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 14. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik Klinički bolnički centar Rijeka (OIB: 40237608715) dužan je tužiteljici ZL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) na ime naknade plaće za razdoblje od 1. veljače 2016. do 31. ožujka 2020. isplatiti bruto iznos od 186,32 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od 16. ožujka 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja teče:

- na iznos od 1,58 EUR-a počev od 16.03.2016. do isplate,

- na iznos od 2,89 EUR-a počev od 16.04.2016. do isplate,

- na iznos od 7,92 EUR-a počev od 16.05.2016. do isplate,

- na iznos od 1,51 EUR-a počev od 16.06.2016. do isplate,

- na iznos od 1,51 EUR-a počev od 16.07.2016. do isplate,

- na iznos od 1,58 EUR-a počev od 16.08.2016. do isplate,

- na iznos od 3,76 EUR-a počev od 16.09.2016. do isplate,

- na iznos od 0,59 EUR-a počev od 16.11.2016. do isplate,

- na iznos od 4,56 EUR-a počev od 16.12.2016. do isplate,

- na iznos od 1,52 EUR-a počev od 16.01.2017. do isplate,

- na iznos od 1,55 EUR-a počev od 16.02.2017. do isplate,

- na iznos od 8,09 EUR-a počev od 16.03.2017. do isplate,

- na iznos od 3,41 EUR-a počev od 16.5.2017. do isplate,

- na iznos od 1,48 EUR-a počev od 16.06.2017. do isplate,

- na iznos od 1,55 EUR-a počev od 16.07.2017. do isplate,

- na iznos od 0,61 EUR-a počev od 16.08.2017. do isplate,

- na iznos od 5,07 EUR-a počev od 16.09.2017. do isplate,

- na iznos od 11,11 EUR-a počev od 16.11.2017. do isplate,

- na iznos od 2,36 EUR-a počev od 16.12.2017. do isplate,

- na iznos od 1,50 EUR-a počev od 16.01.2018. do isplate,

- na iznos od 3,10 EUR-a počev od 16.02.2018. do isplate,

- na iznos od 0,65 EUR-a počev od 16.04.2018. do isplate,

- na iznos od 6,79 EUR-a počev od 16.05.2018. do isplate,

- na iznos od 12,71 EUR-a počev od 16.06.2018. do isplate,

- na iznos od 0,32 EUR-a počev od 16.07.2018. do isplate,

- na iznos od 7,83 EUR-a počev od 16.08.2018. do isplate,

- na iznos od 4,78 EUR-a počev od 16.09.2018. do isplate,

- na iznos od 1,29 EUR-a počev od 16.10.2018. do isplate,

- na iznos od 0,06 EUR-a počev od 16.01.2019. do isplate,

- na iznos od 1,61 EUR-a počev od 16.02.2019. do isplate,

- na iznos od 5,86 EUR-a počev od 16.03.2019. do isplate,

- na iznos od 8,78 EUR-a počev od 16.04.2019. do isplate,

- na iznos od 11,22 EUR-a počev od 16.06.2019. do isplate,

- na iznos od 6,50 EUR-.a počev od 16.07.2019. do isplate,

- na iznos od 1,09 EUR-a počev od 16.08.2019. do isplate,

- na iznos od 9,52 EUR-a počev od 16.09.2019. do isplate,

- na iznos od 2,24 EUR-a počev od 16.10.2019. do isplate,

- na iznos od 7,11 EUR-a počev od 16.11.2019. do isplate,

- na iznos od 8,99 EUR-a počev od 16.12.2019. do isplate,

- na iznos od 6,44 EUR-a počev od 16.01.2020. do isplate,

- na iznos od 1,96 EUR-a počev od 16.02.2020. do isplate,

- na iznos od 9,63 EUR-a počev od 16.03.2020. do isplate,

- na iznos od 3,69 EUR-a poče vod 16.04.2020. do isplate,

osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, u roku od 15 dana.

II. Tuženik Klinički bolnički centar Rijeka (OIB: 40237608715) dužan je tužiteljici ZL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) nadoknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 531,50 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom od 14. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u vremenskom razdoblju od 1. veljače 2016. do 31. ožujka 2020. zaposlena kod tuženika na radnom mjestu pomoćnog djelatnika u zdravstvu, te joj je rad organiziran da učestalo radi prekovremeno. U to vrijeme na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 143/13 (dalje: KU) kojim je tužiteljičina plaća regulirana u članku 47. na način: „Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.“

1.1. Od 1. ožujka 2018. na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 29/18 kojim su odredbe o tužiteljičinoj plaći regulirane na identičan način. Osim KU, u spornom razdoblju na snazi je i Temeljeni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama NN 141/12 (dalje: TKU), koji se paralelno primjenjuje na tužiteljicu i koji plaću radnika u članku 51. definirana na identičan način kako je opisano u KU.

1.2. U odredbama članka 51., 57. i 59. KU, te u odredbi članka 54. TKU, propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužiteljici i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata. Sukladno ovim odredbama KU i TKU tužiteljici se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća i ona uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvarila pravo (za svaki sat odrađen noću osnovna vrijednost tog sata uvećava se za 40%, za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima osnovna vrijednost sata uvećava se za 25%, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata 10% ili 12% itd.).

1.3. U vremenskom razdoblju od 1. veljače 2016. do podizanja tužbe tužiteljica da je radila kao pomoćni djelatnik u zdravstvu u otežanim uvjetima rada, pa joj prema članku 86. Zakona o radu NN 149/09 (dalje: ZR09) i članku 94. Zakona o radu NN 93/14 (dalje: ZR14), pripada pravo na povećanu plaću. U to vrijeme na snazi je KU koji u članku 57. propisuje da se na tužiteljičinom radnom mjestu osnovna plaća uvećava za 11%. U spornom razdoblju tuženik tužiteljici dodatak od 11% zbog otežanih uvjeta rada nije plaćao na sve sate koje je tužiteljica odradila, već samo na dio odrađenih sati, iako je tužiteljica cijelo vrijeme radila kao pomoćni djelatnik u zdravstvu.

1.4. Budući da je tuženik tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio plaće po svim gore navedenim osnovama, posljedično je tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i eventualno naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

1.5. Odredbom članka 36. stavkom 2. KU propisano je da „Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije“. Odredbom članka 59. stavkom 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) propisano je da „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“

1.6. Tuženik je u većem dijelu utuženog razdoblja izvršio obračun naknada plaće pravilnom metodom (prosjek tri prethodno isplaćene plaće), ali s pogrešnim parametrima (manje utvrđenim iznosima plaća koje čine prosjek), pa je time tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio naknade plaće u cijelom spornom razdoblju od 1. veljače 2016. do 31. ožujka 2020.

1.7. Sukladno svemu gore navedenom, tuženik je tužiteljici isplatio umanjene plaće za razdoblje od 1. veljače 2016. do 31. ožujka 2020. i to na način da:

- nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužiteljica odradila, iako je tužiteljica cijelo vrijeme radila u otežanim uvjetima rada – čime je povrijedio tužiteljičino pravo iz članka 94. ZR14, a u svezi sa člankom 57. stavkom 2. KU;

- pogrešno obračunao naknade plaća na koje tužiteljica ima pravo, utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća od plaća koje su već umanjene po prethodnim osnovama – čime je povrijedio tužiteljičina prava iz članka 36. stavka 2. KU i članka 59. stavka 1. TKU,

a zbog kojih povreda je u tim razdobljima i po navedenim osnovama tužiteljici isplatio umanjenje plaće.

1.8. Stoga je tužiteljica nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja konačno preciziranim tužbenim zahtjevom sukladno nalazu i mišljenju Centra za Financijska vještačenja d.o.o. Zagreb, sačinjenog po stalnoj sudskoj vještakinji za financije, računovodstvo i poreze Petri Blašković, dipl. oec. iz Zagreba, precizirala tužbeni zahtjev na način kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da je odredbom članka 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, s time da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a dodaci na osnovnu plaću da su: stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća. Nadalje, člankom 51. Kolektivnog ugovora da je propisano da će se osnovna plaća radnika uvećati za prekovremeni rad 50%, a dodacima na koje da se tužitelj poziva (članak 57. i članak 59. Kolektivnog ugovora) da se uvećava osnovna plaća. Tuženik nadalje navodi da je člankom 15. Zakona o radu propisano da ugovor o radu obvezno sadržava, između ostaloga, i podatak o osnovnoj plaći i dodacima na plaću, a stavkom 2. istog članka da je propisano da se umjesto navođenja podataka o osnovnoj plaći i dodacima na plaću može uputiti na odgovarajući zakon, drugi propis, kolektivni ugovor ili drugi pravilnik koji uređuje ta pitanja. Navedeno da je tuženik učinio i time ispoštovao sve odredbe zakona i podzakonskih akata. Tužiteljici da su plaćeni svi dodaci koji joj pripadaju na osnovnu plaću, kao što su joj evidentirani i isplaćeni svi prekovremeno odrađeni sati. Prema stavu tuženika tužiteljica da miješa pojam osnovne plaće i prekovremenog rada, slijedom čega da je nejasno na čemu tužiteljica zasniva svoja potraživanja. Osporava i zatraženi tijek zateznih kamata. Slijedom navedenog, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Na pripremnom ročištu održanom 8. studenog 2024. punomoćnici su suglasno naveli kako odluka u ovoj pravnoj stvari predstavlja pravno pitanje o kojem odlučuje sud te su predložili provođenje knjigovodstvenog vještačenja radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva.

4. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvidom u obračun plaće (list 4-84 spisa), sudsku praksu priležeću spisu, te je proveden je dokaz knjigovodstvenim vještačenjem po Centru za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb sačinjenom po stalnoj sudskoj vještakinji za financije, računovodstvo i poreze Petri Blašković, dipl. oec.

5. Među strankama je nesporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena na radnom mjestu pomoćnog djelatnika u zdravstvu, te je jedino od svog poslodavca (ovdje tuženika) ovlaštena potraživati razliku manje isplaćene plaće.

5.1. Sporno je među strankama je li tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju isplatio dodatke za sve odrađene prekovremene sate i to dodatak za otežane uvjete rada, te naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja uzimajući u obzir neisplaćene dodatke.

6. Iz provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži utvrđenim kako je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu pomoćnog djelatnika u zdravstvu, te joj je rad organiziran na način da učestalo radi prekovremeno.

7. Iz dokumentacije na listu 4-84 spisa ovaj sud drži utvrđenim da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici isplatio umanjene plaće na način da:

- od 1. veljače 2016. do 31. ožujka 2020. nije plaćao dodatak za posebne uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila u posebnim uvjetima, a koji dodatak je propisan odredbom članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 – dalje: KU-143/13);

- od 1. veljače 2016. do 31. ožujka 2020. prilikom obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora nije obračunao i razlike plaće koje su predmet tužbenog zahtjeva tužiteljice utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća prema plaćama koje su umanjene za neisplaćene prethodno navedene dodatke.

8. Iz provedenog dokaznog postupka i to navoda tužiteljice i pismenog nalaza i mišljenja Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb sačinjenog po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković ovaj sud drži utvrđenim da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici isplatio umanjene plaće na način da:

- od 1. veljače 2016. do 31. ožujka 2020. nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila u otežanim uvjetima, a koji dodatak je propisan odredbom članku 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 – dalje: KU 143/13) i članku 45. KU 29/18.

- od 1. veljače 2016. do 31. ožujka 2020. prilikom obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora nije obračunao i razlike plaće koje su predmet tužbenog zahtjeva tužiteljice utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća prema plaćama koje su umanjene za neisplaćene prethodno navedene dodatke

9. Iz pismenog nalaza i mišljenja Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb sačinjenog po stalnoj sudskoj vještakinji za financije, računovodstvo i poreze Petri Blašković od 24. rujna 2024. (list 107-117 spisa) na koje stranke nisu imale primjedbi vezano za metodologiju obračuna naknade plaće, proizlazi kako je tužiteljica u razdoblju od 1. veljače 2016. do 31. ožujka 2020. bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu pomoćnog djelatnika u zdravstvu, te je Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću i detaljno propisano na koji način se izračunava osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću te da se dodaci međusobno ne isključuju.

9.1. U nalazu i mišljenju stalna sudska vještakinja je pregledom obračunskih lista plaća u tabelarnom pregledu prikazala obračunate prekovremene sate, neobračunate prekovremene sate, neobračunato uvećanje po osnovi posebnih uvjeta rada i neisplaćene bruto iznose za vrijeme godišnjeg odmora kao i isplaćena predmetna uvećanja na prekovremene sate za razdoblje od 1. veljače 2016. do 31. ožujka 2020. (list 107-117 spisa).

9.2. Na temelju pregledane dokumentacije i utvrđenjima i izračunima iz nalaza, stalna sudska vještakinja je navela kako tužiteljici nisu za sve odrađene sate isplaćeni dodaci za posebne uvjete rada koji dodaci nisu isplaćeni za ostvarene prekovremene sate.

9.3. Stalna sudska vještakinja je navela kako je iz navedene dokumentacije razvidno da su tužiteljici evidentirani i obračunati prekovremeni sati na način da je uzeta u obzir vrijednost osnovnog sata i vrijednost dodatka za prekovremeni rad (50%), ali ne i dodaci koji su predmet tužbenog zahtjeva.

9.4. U nalazu i mišljenju stalna sudska vještakinja je navela kako je visina potraživanja tužiteljice izračunata pod pretpostavkom da joj za vrijeme prekovremenog rada pripadaju:

- dodatak za posebne uvjete rada,

a koje dodatke tuženik nije obračunao na dostavljenim platnim listama.

9.5. Izračun svakog posebnog dodatka izvršen je na mjesečnoj osnovi, a polazište za izračun je vrijednost osnovne plaće koja je utvrđivanja svaki mjesec za svaki sat rada i broj prekovremenih sati. Osnovna plaća i broj prekovremenih sati u svakom mjesecu nisu osporavani te su preuzeti iz platnih lista tuženika koje prileže spisu.

9.6. Stalna sudska vještakinja je također navela da je visina pojedinog dodatka za jedan prekovremeni sat tužiteljici jednaka propisanom postotku svakog dodatka obračunatog na vrijednost osnovne plaće za sat rada.

9.7. Stoga je stalna sudska vještakinja tabelarno prikazala izračun visine dodataka po mjesecima obračunate na sate prekovremenog rada na stranicama 6-10 nalaza (list 112-116 spisa).

9.8. Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije stalna sudska vještakinja je utvrdila da tužiteljici nije obračunavan dodatak za posebne uvjete rada na sate prekovremenog rada.

9.9. Stoga stalna sudska vještakinja navodi kako pod pretpostavkom da tužiteljici za sate prekovremenog rada pripadaju navedeni dodaci:

- dodatak za posebne uvjete rada iznosi 154,37 EUR-a,

- manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad iznosi 31,95 EUR- a,

slijedom čega visina potraživanja tužiteljice iznosi ukupno 186,32 EUR-a.

10. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži kako je tužbeni zahtjev tužiteljice konačno preciziran u pismenom podnesku od 24. listopada 2024. osnovan.

11. Odmjera je ovog suda kako je prijeporno pitanje u ovoj pravnoj stvari da li se tužiteljici zaposlenoj kod tuženika na radnom mjestu pomoćnog djelatnika u zdravstvu od 1. veljače 2016. do 31. ožujka 2020. dodaci na osnovnu plaću računaju na temelju temeljenog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12 i 24/17, dalje TKU) i članka 44. stavka 3. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 89/12, dalje KU) kojima je propisano da državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće iz ovog članka obračunavaju se za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje ili na temelju odredbe članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013) koja propisuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (stavak 1.), da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (stavak 2.) te da su dodaci na plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće (stavak 3.), a što je identično propisano i odredbom članka 45. KU 29/18 i II. Dodatka KU 92/19.

12. Iz provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži utvrđenim da je tužiteljica u razdoblju od 1. veljače 2016. do 31. ožujka 2020. radila na radnom mjestu pomoćnog djelatnika u zdravstvu u posebnim uvjetima rada pa joj prema članku 86. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14, dalje: ZR/09) i članku 94. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR/14), pripadalo pravo na povećanu plaću. U to vrijeme na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, dalje: KU 143/13) i Dodatak I KU 96/15, a koji u članku 57. propisuju da se na tužiteljičinom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi uvećava.

13. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi utvrđenim da je tuženik tužiteljici isplaćivao dodatak zbog posebnih uvjeta rada samo na dio sati koje je tužiteljica odradila (za redovan rad) dok joj dodatak na osnovnu plaću za otežane uvjete rada nije plaćao na sve sate koje je odradila (za prekovremeni rad) iako je tužiteljica cijelo vrijeme radila u otežanim uvjetima rada.

14. Odmjera je ovog suda da se tužbeni zahtjev tužiteljice odnosi na vremensko razdoblje od 1. veljače 2016. do 31. ožujka 2020. za dodatke za otežane uvjete rada pa se stoga pri ocjeni prava tužiteljice na dodatke za otežane uvjete rada na ostvarene sate prekovremenog rada ima primijeniti KU 143/13, Dodatak I KU 96/15, KU 29/18 i Dodatak II KU 92/19.

15. Iz provedenog dokaznog postupka nije sporno da tuženik nije tužiteljici isplaćivao sporni dodatak na plaću kada je tužiteljica radila u prekovremenom radu.

16. Pravo na uvećanje plaće zbog posebnih uvjeta rada proizlazi iz odredbe članka 57. KU 143/13 i članka 55. KU 29/18, kojim je u stavku 1. propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a u stavku 2. tog članka navedena su radna mjesta za koja se uvećava osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima, a među tim radnim mjestima je i radno mjesto tužiteljice.

17. Iz navedenog proizlazi da tužiteljici s obzirom na njezino radno mjesto sukladno odredbi članka 57. stavka 2. KU 143/13 i članka 55. stavka 2. KU 29/18 pripada pravo na uvećanje osnovne plaće time da je prijeporno pitanje da li joj pripada pravo na ovo uvećanje pripada samo za ostvarene sate redovnog rada, ili to pravo pripada i za ostvarene sate prekovremenog rada.

18. Prema stavu ovog suda sukladno naprijed citiranim odredbama KU 143/13 i KU 29/18 tužiteljici pripada navedeno uvećanje i na sate ostvarene u prekovremenom radu obzirom da iz odredbi navedenih kolektivnih ugovora ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada međusobno isključuju. Primjenom odredbe članka 36. stavka 2. KU 143/13 i članka 34. stavka 2. KU 29/18 i II. Dodatka KU 92/19 prema kojoj tužiteljici koja je radila prekovremeno pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene joj u prethodna tri mjeseca, ako je to za nju povoljnije pripada i razlika naknade plaće za godišnji odmor.

19. Ovaj sud nije prihvatio navode tuženika da iz odredbi članka 47. i članka 51. KU 143/13 i članka 49. stavka 1. KU 29/18 i II. Dodatka KU 92/19 proizlazi da radnik nema pravo na navedeno uvećanje na sate ostvarene u prekovremenom radu jer da odredba članka 47. KU 143/13, odnosno članka 49. KU 29/18 i II. Dodatka KU 92/19 propisuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (stavak 1.), da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (stavak 2.), te da su dodaci na plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće (stavak 3.).

20. Odredbom članka 51. stavka 1. i članka 49. stavka 1. citiranih kolektivnih ugovora propisana su uvećanja plaće, između ostalog i za prekovremeni rad od 50%, s time da se navedeno uvećanje obračunava na osnovnu plaću.

21. Odredba članka 51. stavak 1. KU 143/13 i članka 49. stavak 1. KU 29/18 i II. Dodatka KU 92/19 propisuje na koji se način obračunava naknada za prekovremeni rad – tako da se za 50% uvećava osnovna plaća. Iz citirane odredbe ne proizlazi da radniku, koji radi na radnom mjestu s otežanim uvjetima rada, kao što je slučaj i s tužiteljicom, ne bi pripadalo pravo na uvećanje plaće iz članka 57. KU 143/13 i članka 45. KU 29/18 i II. Dodatka KU 92/19 na one sate koji su ostvareni kao prekovremeni. Isključenje prava na uvećanje osnovne plaće temeljem odredbe članka 57. KU 143/13 i članka 45. KU/29/18 i II. Dodatka KU 92/19 na sate ostvarene u prekovremenom radu ne proizlazi ni iz jedne druge odredbe navedenog kolektivnog ugovora.

22. Osim toga, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na osmoj sjednici Građanskog odjela toga suda zauzeo pravo shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN broj 143/13 i 96/15, dalje: KU/13) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU/13 i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU/13, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

23. Prilikom donošenja odluke o visini tužbenog zahtjeva sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb, vještakinje Petre Blašković od 24. rujna 2024. kao stručan i objektivan te sačinjen u skladu s postojećom dokumentacijom, na koji niti stranke nisu imale primjedbi. Stoga, obzirom da visina tužbenog zahtjeva proizlazi iz citiranog nalaza i mišljenja vještakinje Petre Blašković, ovaj sud je tužiteljici na ime neisplaćenih dodataka na plaću u razdoblju od 1. veljače 2016. do 31. ožujka 2020. dosudio bruto iznos od 186,32 EUR-a (koliko je tužiteljica i zatražila.

24. Na dosuđeni iznos ovaj sud je tužiteljici dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbi članka 277. ZOO-a u visini propisanoj važećom uredbom o visini stope zatezne kamate te odredbe članka 26. i 29. ZOO-a počev od dospijeća do isplate s time da nije dosudio zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u gore navedenim bruto iznosima sukladno odredbi članka 45. stavak 1. i stavak 2. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04 – u daljnjem tekstu ZPD) kojim je propisano da predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz članka 14. ZPD-a ili sam porezni obveznik, i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate, iz čega je razvidno da iste dospijevaju tek s isplatom, pa na njih ne teče zatezna kamata. Neosnovano tuženik osporava zaraženi tijek zateznih kamata budući da iz priloženih platnih listi proizlazi da je svaki iznos dospio prije 15. u mjesecu za prethodni mjesec.

25. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točci I. izreke presude.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 3. ZPP-a u svezi s članka 155. stavak 1. ZPP-a obzirom da tužiteljica nije uspjela u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva (koji se odnosi na zatezne kamate) time da zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužiteljici je dosuđen trošak zastupanja po odvjetniku prema priloženom troškovniku i to za sastav tužbe (Tbr.7.t.1) u iznosu od 50,00 EUR-a, sastava obrazloženih podnesaka od 23

. siječnja 2023. i 24. listopada 2024. (Tbr.8.t.1.) u iznosu od po 50,00 EUR-a, zastupanja na ročištu 26. travnja 2024. i 8. studenog 2024. (Tbr.9.t.1) u iznosu od po 50,00 EUR-a odmjereno sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i uvećano za PDV kao i trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 219,00 EUR-a obzirom da je isto bilo nužno za vođenje ovog postupka slijedom čega je tužitelju dosuđen ukupan trošak u iznosu od 531,50 EUR-a.

26.1. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 3. ZID ZOO-a (NN 78/15). Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13 i 93/14).

26.2. Ovaj sud nije tužiteljici dosudio trošak sastava obrazloženog podneska od 29. travnja 2024. sukladno odredbi članka 155. stavak 1. ZPP-a jer u njemu tužiteljica iznosi pravne stavove koji predstavljaju fakultativni, a ne obvezni sadržaj tužbe iz članka 8. u svezi članka 186. stavak 3. ZPP-a.

27. Stoga je odlučeno kao u točci II. izreke presude.

U Rijeci 14. siječnja 2025.

Sudac:

Lana Hess Vukoša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku