Republika Hrvatska
Poslovni broj: Pr-67/2024-19
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, 23 000 Zadar
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivani Klišmanić, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Marijane Zelić, u pravnoj stvari tužiteljice JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Dijani Britvić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Sveučilišta u Zadru, Zadar, Ulica Mihovila Pavlinovića 1, OIB: 10839679016, zastupano po zakonskoj zastupnici rektorici prof. dr. sc. RC, a ona po punomoćniku Tomislavu Gambiraži, odvjetniku u Zadru, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. prosinca 2024., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, na ročištu određenom radi objave presude 14. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Sveučilištu u Zadru, da tužiteljici JC, isplati iznos od 1.982,69 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku:
− na iznos od 127,48 EUR od dana 16. siječnja 2016. godine do isplate;
− na iznos od 127,48 EUR od dana 16. veljače 2016. godine do isplate;
− na iznos od 127,48 EUR od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate;
− na iznos od 127,48 EUR od dana 16. travnja 2016. godine do isplate;
− na iznos od 127,48 EUR od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate;
− na iznos od 127,48 EUR od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate;
− na iznos od 127,65 EUR od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate;
− na iznos od 154,25 EUR od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate;
− na iznos od 154,25 EUR od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;
− na iznos od 154,25 EUR od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;
− na iznos od 154,25 EUR od dana 16. studenog 2016. godine do isplate;
− na iznos od 154,25 EUR od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;
− na iznos od 180,79 EUR od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate − na iznos od 138,12 EUR od dana 16. veljače 2017. godine do isplate izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovoga postupka u iznosu od 1.125,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja ja na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u preostalom zatraženom iznosu preko dosuđenog odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Raniji tužitelj DC podnio je ovom sudu tužbu 22. prosinca 2022. protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi kako ovom tužbom kao radnik od tuženika kao poslodavca zahtjeva isplatu razlike u plaći na temelju odredbe Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama zaključenog 26. listopada 2011. i arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ br. 27/01., 39/09.). Između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi zaključen je 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama. Sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6 % u 2007., 2008. i 2009. Zbog nastupa recesije 13. svibnja 2009. Vlada RH i sindikati javnih službi zaključili su Dodatak Sporazumu osnovici za plaće u javnim službama (nastavno: Dodatak Sporazumu). Dodatkom Sporazumu osnovica je privremeno zamrznuta na razini 2008. na iznos 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III Dodatka Sporazuma. Odredbama čl. IV. - V. Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Pri tome su kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeti: (a) prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i, (b) prosječna plaća u Republici Hrvatskoj, te je odnos ove dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao doseći ciljanu razinu od 92:100. Između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi su 26. listopada 2011. zaključene Izmjene i dopune Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji predstavlja osnovu ove tužbe. Izmjene Dodatka Sporazumu prihvaćene su i u obliku arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Izmjenama Dodatka Sporazumu korigirani su uvjeti i promijenjena je metodologija za povećanje osnovice i to prije svega zamjenom statističkog podatka prosječne plaće u Republici Hrvatskoj s podatkom o prosječnoj plaći u privredi Republike Hrvatske. Istim izmjenama je ciljana cijena rada javnih službi u odnosu na prosječnu plaću u privredi Republike Hrvatske s razinom 92:100 povećana na razinu od 95:100, s ugovorenim rokom prilagodbe do kraja 2016. Sukladno čl. XI. st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno je trajanje istog 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14.) primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je 26. siječnja 2017. Izmjene Dodatka Sporazumu predstavljaju kolektivni ugovor sklopljen u skladu sa sljedećim izvorima prava: odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ br. 39/09., 124/09. dalje ZOPJS) na temelju koje se osnovica za plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javnih službi, odredbe čl. 51. st. 4. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 115/10) kojom je bila ugovorena primjena Dodatka Sporazumu, te svih njegovih izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama, odredba čl.51.st.4. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 141/12), kojom je potvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama. Vlada RH i Sindikati javnih službi su 28. prosinca 2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV.st.5. u vezi s čl. VII.st.1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Uvjeti za povećanje osnovice na temelju odredaba Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su 27. studenog 2015. S početkom isplate od siječnja 2016., međutim tuženik kao poslodavac i pravna osoba koja predstavlja javnu službu propustio je isplatiti plaću u skladu sa povećanom osnovicom zbog čega tužitelj ovom tužbom zahtijeva sudsku zaštitu u smislu čl.204.st.1. Zakona o radu. Odredbom čl.III. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je slijedeće: „Osnovica za plaće u javnim službama“ iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečja BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se do prve slijedeće promjene prema ovim izmjenama i dopunama.“ Državni zavod za statistiku (dalje DZS) je 28. kolovoza 2015. Objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015. DZS je 27. studenog 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. U odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od 4. prosinca 2015. S obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2% (1,2% + 2,8% podijeljeno 2) krajem studenog 2015. Ispunjen je uvjet iz čl.3. Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Budući da je odredbom čl.VII.c.st3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za mjesec da se u prvom slijedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se osnovica za rad u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kuna. BDP je i dalje nastavio rasti pa je tako 4. ožujka 2016. DZS objavio procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,9% u odnosu na isto tromjesečje 2014. DZS je 20. listopada 2016. Objavio Priopćenje za javnost u povodu objave usklađenih tromjesečnih podataka BDP-a od prvog tromjesečja 2014. od drugog tromjesečja 2016. Prema BDP-u za 2014. IZ revidiranih podataka proizlazi da bi bez zaokruživanja, kvartalna stopa rasta BDP-a za drugi kvartal 2015. Iznosila 1,24561% dok bi za treći kvartal iznosila 2,78247%. Stoga revidirani podaci DZS-a jasno pokazuju da su uvjeti za povećanje osnovice iz čl.3. Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni s 4. prosinca 2015. Budući da je tuženik od prosinca 2015. nadalje tužiteljevu plaću obračunavao po osnovici od 5,108,84 kuna umjesto 5.415,37 kuna, ukupan dug tuženika prema tužitelju s osnove razlike u plaći iznosi 13. 154,91 kuna za sve plaće od prosinca 2015. do zaključno siječnja 2017., a sukladno obračunu koji se dostavlja u prilogu ove tužbe uvećano za zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće. Odredba čl.4.st.1. Izmjena Dodatka Sporazumu glasi kako slijedi: „Točno šest mjeseci nakon objave podataka iz čl.III. ovih Izmjena i dopuna ugovorne strane utvrdit će odnos (kvocijent) pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. a sve prema podacima DZS-a Republike Hrvatske. Sindikati javnih službi pozvali 2. lipnja 2016. Vladu Republike Hrvatske da sukladno čl.IV. Izmjena Dodatka Sporazumu utvrde tzv. Kvocijent iz čl.IV.st.1. Izmjena Dodatka. Vlada Republike Hrvatske se oglušila na poziv Sindikata javnih službi te nije ispunila svoju obvezu iz čl. IV.st.1. Izmjena Dodatka. IZ statističkih podataka koje je DZS sukladno čl. VII b.st.10. Izmjena Dodatka Sporazumu dostavljao Sindikatima javnih službi proizlazi da mjesečna osnovna bruto plaća početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci u 2015. Iznosi 6.225,44 kuna, da prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi za RH u 2015. Iznosi 7.247,50 kuna. Stoga iz podataka DZS proizlazi da paritet za 2015. Iz čl.IV.st.1. alineja I. Izmjena Dodatka Sporazumu iznosi 85,9:100 (6.225,44/247,50). Odredbom čl.VII b.st.3 i 8. Izmjenom Dodatka Sporazumu ugovoreno je da paritet za 2008. iznosi 87,9:100. Sukladno st.IV.st.1. Izmjena Dodatka Sporazumu, kvocijent pariteta određuje se stavljanjem u odnos pariteta iz točke 3. 2.
3. i 3. 2. 4 ove tužbe. Odnos pariteta 85,9:100/87,9 dijeljeno 100 iznosi 0,9768 odnosno 97,68%, a iz čega proizlazi da je paritet iz 2015. Za 2,3% manji od pariteta iz 2008. Odredbom čl.IV: st.2. Izmjena Dodatka ugovoreno je: „U slučaju smanjena pariteta u odnosu na 2008. Osnovica za obračun plaća korigirat će se od prvo slijedeće mjeseca nakon utvrđene razlika na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi u RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. Kao što je gore navedeno, kvocijent pariteta iz čl.IV.st.1. Izmjena Dodatka Sporazumu nije utvrđen jer se Vlada RH oglušila na poziv Sindikata javnih službi od 2. lipnja 2016. time je Vlada RH povrijedila svoju obvezu iz čl.IV.st.1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Odredbom čl.297.st.4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 dalje ZO) propisano je „Uzima se da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja spriječi strana na čiji teret je određen (…)“ Utvrđenje kvocijenta pariteta iz čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu je uvjet primjene gore citiranog čl. IV. st. 2. Izmjena Dodatka Sporazumu. Stoga a s obzirom da se Vlada RH nije odazvala pozivu Sindikata javnih službi od 2. lipnja 2016. Time je protivno načelu savjesnosti i poštenja spriječila ispunjenje uvjeta koji je određen na teret Vlade RH, odnosno Državnog proračuna. Sukladno čl.297.st.4. ZOO-a treba uzeti da je zbog opisanog propuštanja i povrede ugovornih obveza od strane Vlade RH ispunjen uvjet odnosno da je kvocijent pariteta utvrđen. Kvocijent pariteta određen je u smislu čl.272. ZOO-a jer se može odrediti na temelju objektivnih statističkih podataka DZS-a dostavljenih Sindikatima javnih službi sukladno čl. VII b.st.10. Izmjena Dodatka Sporazumu. Slijedom navedenog, a sukladno st. IV.st.1 Izmjena Dodatka Sporazumu i čl.297.st.4. ZOO-a treba uzeti da je kvocijent tj. Odnos pariteta utvrđen 4. Lipnja 2016. U iznosu od 85,9:100/87,9:100 iz čega proizlazi da je paritet iz 2015. 2,33% manji od pariteta iz 2008. Primjenom čl.IV.st.2. Izmjena Dodatka Sporazumu, kojim je određeno da se osnovica uvećava za polovicu utvrđene razlike između pariteta, osnovica se od srpnja 2016. od siječnja 2017. uvećava za daljnjih 1,16% te iznosi 5.478,19. Ukupan dug tuženika prema tužitelju s osnove ove razlike u plaći iznosi 1.383,63 kuna za period od srpnja 2016. do siječnja 2017. sve sukladno obračunu koji se dostavlja u prilogu ove tužbe uvećano za zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće. Odredba čl.IV.st.3. Izmjene Dodatka Sporazumu glasi: „Nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice sukladno prethodnom stavku osnovica će se uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. Stoga osnovica za prosinac 2016. i siječanj 2017. povećava se daljnjih 1,16% te iznosi 5.541,74 kuna. Ukupan dug tuženika prema tužitelju s osnove ove razlike u plaći iznosi 399,91 kn sukladno obračunu koji se dostavlja u prilogu ove tužbe uvećano za pripadajuću zakonsku kamatu. Odlukom Vlade RH od 29. prosinca 2016. Osnovica je povećana na iznos od 5.211,02 kuna počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. Isto povećanje osnovice uzeto je u obzir prilikom obračuna razlike u plaći za mjesec siječanj 2017.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti usprotivio tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu kao neosnovanom. Nadalje tuženik ne osporava da postoji ugovor o radu zaključen između tužitelja i tuženika, međutim ipak iznosi prigovor promašene pasivne legitimacije s obzirom na postavljenu tužbu i tužbeni zahtjev. Tužitelj se poziva na čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ br. 27/01. i 39/09.) sukladno kojem bi tuženik bio poslodavac s obzirom da predstavlja javnu službu, no u istom članku se navodi da se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, a ne u proračunu tuženika. Ministar znanosti i obrazovanja dalje prijedlog proračunskih sredstava, a Vlada RH prihvaća prijedloge te utvrđuje prijedlog prema Saboru RH koji u konačnici donosi Proračun RH. Proračun RH je taj akt na temelju kojeg se svim sastavnicama proračuna, što tuženik jest, doznačavaju financijska sredstva. Zakon o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ br. 39/09., 124/09) u čl. 2. određuje da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi. Konkretni tuženik bi mogao biti pasivno legitimiran jedino ukoliko je proračun RH predvidio određena novčana sredstva, a to tužba ne dokazuje, stoga tuženik može i mora biti Republika Hrvatska, a ne Sveučilište u Zadru. Točno je kako to tužitelj navodi pod 2.1. da je dana 23. studenog 2006. između Vlade RH i sindikata javnih službi zaključen Sporazum o osnovici plaće u javnim službama. Također, točno je da je 13. svibnja 2009. zaključen Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, a kako tužitelj navodi pod 2.2. Nadalje, točno je da su 26. listopada 2011. zaključene Izmjene i dopune i Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama, a kako tužitelj navodi pod 2.3. Međutim, tuženik osporava pravnu valjanost ovih sklopljenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama, što će u nastavku obrazložiti. Tužitelj pod 2.3. spominje i arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011. navodeći kako je istom također došlo do prihvaćanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama. U svezi s navedenim, tuženik ističe kako osporava pravnu valjanost arbitražne odluke. Tužitelj u 2.4. kvalificira Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. studenog 2011. kao kolektivni ugovor te ih povezuje sa odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ br. 39/09. i 124/09.) odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ br. 115/10.) te odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ br. 141/12.). U svezi sa potonjim, tuženik odmah ističe kako osporava pravnu valjanost sklopljenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama kao kolektivnog ugovora te relevantnost njihova odnosa sa navedenim temeljnim kolektivnim ugovorom. Tužitelj u 2.4. navodi i prihvaćanje vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012. U svezi sa navedenim, tuženik odmah ističe kako osporava relevantnost navedenog Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012. Konačno, u 2.5. tužitelj navodi kako su uvjeti iz Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ispunjeni 27. studenog 2017., a da tuženik nije ispunio svoje obveze u svezi sa ispunjenjem tih uvjeta. U svezi sa navedenim, tuženik ističe kako osporava navedeno. U odnosu na izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama zaključene26. listopada 2011., tuženik ističe kako je sporna pravna valjanost, pravna narav, obveznost, a potom sadržaj navedenog. Prije svega sporna jest pravna valjanost navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama zaključenih 26. listopada 2011. Tu se, valja propitati jesu li izmjene i dopune dodatka sporazumu o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 26. listopada 2011. pravno valjani i mogu li proizvoditi pravne učinke napose u smislu da bi utjecale na to da osnovica za obračun plaće iznosi 5.415,37 kuna. U pogledu zaključenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama zaključenih 26. listopada 2011. odmah valja utvrditi kako isti je isti potpisan od sedam potpisnika dok su prethodni Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovi plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika. Dakle Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. jest parafirao, ali nije i potpisao, znači nije zaključio jedan potpisnik sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama – Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi. Slijedom navedenog razvidno je kako Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. potpisalo manje potpisnika od prethodnih sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama, dakle nisu svi potpisnici prihvatili Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama, sudjelovali u izmjenama i dopuna, te se zaključili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Slijedom navedenog Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. su pravno nevaljani. Nastavno za slučaj kad se radi o kolektivnom ugovoru pravna situacija je ista. Da bi izmjene kolektivnog ugovora, bez obzira na njihov naziv bile pravno valjane potrebno je da je sklope svi sindikati koji su sklopili i sam izvorni kolektivni ugovor odnosno stav da je izmjena kolektivnog ugovora „pravno nevaljana zato u što njegovom sklapanju nisu sudjelovali svi oni sindikati koji su sklopili kolektivni ugovor“ te da je takva izmjena nevaljana, dakle nezakonita, a da su takva i sva kasnija postupanja potpisnika nezakonitih kolektivnih ugovora, iznio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj: Gž-5/05 od 27. travnja 2005., a isto i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revr-409/09 od 17. ožujka 2010. Slijedom svega navedenog pravno su nevaljani, dakle ništetne i nepostojeće Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. te ne postoji nikakva utuživa obveza a niti ona uvećanja/podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama, odnosno i drugih usklađivanja plaća iz izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. U odnosu na arbitražnu odluku od 7. studenog 2011. tuženik kao i prethodno ističe kako je ista pravno nevaljana s obzirom u njoj nije sudjelovao niti je na njeno provođenje pristao ili ovlastio samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što implicira da se njome ne može ostvariti cilj kako tužitelj kaže „prihvaćanje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama“ jer se identitet stranaka izmjena i dopuna ugovora ne može nadomjestiti nikakvom arbitražnom odlukom a osobito ne onom na koju ne pristaju sve strane odnosno stranke u nekom sporu odnosno nesuglasju. Isto tako i vjerodostojnom tumačenju Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012. nedostaje suglasnost volje, odnosno pristanak i potpis samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske te je i ono kao izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i arbitražne odluke od 7. studenog 2011., iz istih razloga – izostanka svih stranaka odnosno ne identiteta stranaka pravno nevaljano dakle ništetno i nepostojeće. S obzirom na navedeno tuženik se na arbitražnu odluku od 7. studenog 2011. i vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012. neće dalje posebno osvrtati, ali se svi stavovi tuženika u odnosu na Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. mogu uzeti da se odnose na arbitražnu odluku od 7. studenog 2011. i vjerodostojno tumačenje izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012. Nadalje u odnosu na pravnu narav, a podredno i pravnu valjanost Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. tuženik ističe da isti nisu bili na zakonit način zaključeni kolektivni ugovor što tužitelj tvrdi pod 2.4. Navedeno prije svega jer sklapanjem kolektivnog ugovora (svih njegovih potonjih dodataka te izmjena i dopuna) nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu, ovo stoga što poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora nije pregovarao sa pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata nego samo sa predstavnicima određenih, pojedinačnih i nekih sindikata s područja za koji se kolektivni ugovor sklapa – te da ti predstavnici sindikata nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom gospodarsko-socijalnog vijeća, a što je izravno protivno pravnom uređenju Odbora sindikata za kolektivne pregovore iz odredbe čl.186. Zakona o radu (Narodne novine 38/95, 54/95-ispravak, 65/95-ispravak, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03 –ispravak i 68/05- Odluka ustavnog suda Republike Hrvatske) odnosno odredbi čl.254. Zakona o radu (narodne novine 149/09, 61/11, 82/12, 73/13). Dakle radi se o Sporazumu koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja običan ugovor, sporazum obveznog prava ne i kolektivni ugovor kao ugovor radnog prava odnosno je kao potonji ništetan. U odnosu na ove činjenice i ovaj stav u smislu potvrde iznosimo i stav iznesen u Odluci Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-425113 od dana 16. travnja 2013. godine koji glasi "Kako je odredba čl. 254. st. 1. ZR, kojom je određeno da poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora može pregovarati (samo) s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, u odnosu na takvu obvezu poslodavca, kogentna norma, prisilni propis pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženica u postupku pregovaranja sa sindikatima za sklapanje KU/11 nije poštivala navedenu odredbu ZR o formiranju pregovaračkog odbora sindikata, i da u izostanku sporazuma sindikata niti Gospodarsko - socijalno vijeće koje je utemeljeno, u smislu čl. 254. st. 3. ZR, nije odlučivalo o broju i sastavu pregovaračkog odbora slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je navedeni KU/ 11 zaključen protivno prisilnom propisu i kao takav ništetan te suprotno tvrdnji žalitelja i materijalno pravo iz čl. 254. st. 1., 2. i 3. ZR u vezi s odredbom čl. 322. ZOO pravilno primijenio kada je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti tog ugovora kao osnovan prihvatio." Nadalje, iz gore navedenog slijedi kako je moguće prigovoriti svojstvu odnosno pravnoj naravi i valjanosti Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 23. studenoga 2006. godine, Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009. godine i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine kao kolektivnog ugovora, obzirom za njih nikad, prema proceduri iz Zakona o radu, nije sporazumno uspostavljen ili ustanovljen (ugovoren) Odbor sindikata za kolektivne pregovore, odnosno on nije imenovan po Gospodarsko socijalnom vijeću. Nastavno, u odnosu na od tužitelja navedeno pod 2.4., navodi se kako Temeljni kolektivni ugovori za službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. i 2012. godine, u člancima 51. st. 4. navode kako "Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. godine važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima". Navedeno je različito u odnosu na odredbu čl. 49. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama iz 2007. godine prema kojem "Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen između sindikata javnih službi i Vlade Republike Hrvatske 23. studenoga 2006. godine i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora.” Dakle, kako se i zbog pravnog propusta kolektivnog pregovaranja po Odboru sindikata za kolektivne pregovore što sporazume kao kolektivni ugovor čini ništetnim, a i prema pravnom statusu i kvalifikaciji iz Temeljnih kolektivnih ugovora za službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. i 2012. godine ne bi moglo raditi o kolektivnim ugovorima, to tada ne bi postojala subjektivno utuživa obveza uvećanja/podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama, odnosno i drugih usklađivanja plaća iz navedenog razloga. Drugim riječima, činjenica da se u pogledu ovih pravnih izvora ne bi radilo o kolektivnim ugovorima po svojoj pravnoj naravi , dovodila bi i do toga da ne postoje odredbe s normativnim učinkom- pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa koja bi se neposredno i obvezno primjenjivala na sve zaposlene, tako i tužitelja, pa se niti tužitelj, kao radnik zaposlen kod tuženika kao javne ustanove koja obavlja djelatnost javne službe, ne bi mogao pojaviti kao aktivno legitimiran potraživati prava iz Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 23. studenoga 2006. godine, Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009. godine i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine, ovo niti u sudskom postupku. Konačno, opreza radi ističe se kako se niti u pogledu sadržaja Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006. godine, Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine ne može se govoriti o kolektivnom ugovoru obzirom da isti sadržajno ne utvrđuju konkretna prava zaposlenih koja bi se izravno i neposredno, samo pozivom na iste, mogla primijeniti. U odnosu na navod tužitelja pod III. ispunjenje uvjeta za povećanje osnovice tuženik se očituje kako slijedi: Tužitelj pod “3.1., Ispunjenje uvjeta za povećanje osnovice iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu” navodi:"Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit ce 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP- a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama", a na čemu tužitelj osniva svoj stav kako osnovica za obračun plaća u javnim službama u utuženom razdoblju iznosi HRK 5.415,37 bruto, a ne HRK 5.108,84 bruto , temeljem čega i postavlja svoj tužbeni zahtjev , tuženik isto osporava u cijelosti. Naime, plaće se u javnim službama uređuju, prije svega, Zakonom o plaćama u javnim službama (Narodne novine 27/01 i 39/09) i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine 39/09 i 124/09). Prema odredbi čl. 4. Zakona o plaćama u javnim službama plaću službenika i namještenika u javnim službama čini umnožak: (a) koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i (b) osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Prema odredbi čl.5. Zakona o plaćama u javnim službama polazište za utvrđivanje osnovice za izračun plaće je: (a) prijedlog proračuna za sljedeću godinu; (b) sporazum o politici plaća; i (c) prosječna mjesečna isplaćena bruto plaća zaposlenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini, koju utvrđuje Državni zavod za statistiku i objavljuje u "Narodnim novinama ".Zakonom o osnovici plaće u javnim službama, odredbom čl. 2., uređeno je kako se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje: (a) kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje (b) Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Također, prema prijelaznim i završnim odredbama Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama, do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama primjenjuje se osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi 13. svibnja 2009. Navedeno uređenje plaće i osnovice plaće u javnim službama uređuju Zakon o plaćama u javnim službama i Zakon o osnovici plaće u javnim službama koji su prisilni propisi (ius cogens) od kojih otklon voljom stranaka nije moguć. Notorno jest kako je na sjednici održanoj dana 29. prosinca 2016. godine Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama kojom je ista utvrđena u visini od 5.211,02 kuna bruto te se primjenjuje od dana 1. siječnja 2017. godine, počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017. godine. Prethodno nije bilo drugačijeg kolektivnog ugovora zaključenog između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi kojim bi se utvrdila osnovica plaće u javnim službama, odnosno podredno drugačije odluke Vlade te se primjenjivala osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom sporazumu o osnovici za place u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi dana 13. svibnja 2009.. Gornje, naglašavamo, jest zakonsko uređenje, ius cogens od kojeg otklon voljom stranaka nije moguć. Svaki eventualni automatizam usklađivanja ove osnovice koji bi, eventualno bio interpretiran da proizlazi iz Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. kako to pogrešno čini tužitelj, bio bi u izravnoj suprotnosti sa odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, od kojeg se apsolutno ne može odstupiti. Slijedom navedenog, sve do donošenja Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama dana 29. prosinca 2016., s primjenom od dana 1. siječnja 2017. godine, počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017., u primjeni je bila osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini 5.108,84 bruto, prema Dodatku Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009.. Dodatno, a u odnosu i na navedeno u III., 3.1.4., pozivanje i temeljenje tužbenog zahtjeva na čl. 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. u kojem stoji: "Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP- a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama .", pogrešno je i nepotpuno. Naime, tužitelj pogrešno cijeni da bi nastupile pretpostavke za primjenu osnovice za obračun plaća u javnim službama u iznosu 5.415,37 bruto iz odredbe čl. 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.. Tužitelj slučajno ili ne predviđa da u članku 7. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine stoje navedeni uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine. Tako se u točci 1. Istoga članka navodi kako "[A)ko realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do V. Izmjena i dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Ova odredba se primjenjuje od dana stupanja na snagu ovih Izmjena i dopuna." Citirano nesporno uređuje odgodu "uskladbe" za onaj broj razdoblja " pada realnog tromjesečnog BDP-a" (tzv. negativni rast) u odnosu na trenutak utvrđen čl. 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine kao trenutak primjene -"poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) ". Kako je, nakon sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., prema dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku, BDP Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj razini - "realni tromjesečni BDP" - u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine, zabilježio dvanaest konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počevši od četvrtog tromjesečja 2011., a zaključno s trećim tromjesečjem 2014., to iz gore-navedenog, imajući u vidu podatke Državnog zavoda za statistiku o "padu realnog tromjesečnog BDP a" (tzv. negativnom rastu) nesporno proizlazi da se uskladba prema člancima III. do V. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja, počam od siječnja 2016. nadalje. To, dalje, znači kako okolnosti za povećanje osnovice plaće u javnim službama u iznosu i na način kako to navodi tužitelj nisu nastupile. Pritom, a kako Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. imaju ugovoreno vremensko važenje od 5 godina, čije trajanje je isteklo dana 25. listopada 2016., to implicira kako do "uskladbe " osnovice plaće u javnim službama temeljem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici place u javnim službama od dana 26. listopada 2011. ne bi došlo u razdoblju važenja i primjene istih. Tuženik ističe kako argumente ovdje pod VI. i VII. iznosi opreza radi te da raspravljanjem o istima ničime ne prejudicira neosnovanost ili nepostojanost prethodnih argumenata. U odnosu na ispunjenje uvjeta iz čl. IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine tuženik (3. 2 . u Tužbi), kao i pod VI. i VII. sve navode osporava opreza radi. Naime, pravna nevaljanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. općenito implicira i neprimjenjivost članka IV. Također, s obzirom na navedeno pod VII., odgoda "uskladbe " za dužinu trajanja konsekutivnih razdoblja "pada realnog tromjesečnog BDP-a" (tzv. negativnog rasta) odgađa i primjenu čl. IV. za vrijeme cijelog trajanja do Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine. Slijedom svega navedenog, tuženik tužbu i tužbeni zahtjev, i nadalje smatra neosnovanom, a podredno nejasnom i neobrazloženom te predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije, i to u cijelosti sve uz naknadu troškova tuženiku.
3. U dokaznom postupku sud je pročitao isprave priložene spisu i to: Ugovor o radu (l.s. 6), obračunske liste (l.s. 7-14), sudska praksa (l.s. 16-27, 69-77, 111-126), Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu (l.s. 28-31), Arbitražna odluka od 7. prosinca 2011. (l.s. 32-35), Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. (l.s. 36-37), Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (l.s. 38- 39), Vjerodostojno tumačenje izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (l.s. 40-41), Priopćenje Državnog zavoda za statistiku (l.s. 42-47), nalaz i mišljenje (l.s. 49-41), elaborat o izračunu (l.s. 52-53), Odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (l.s. 54).
4. Rješenjem ovog suda pod posl. br. Pr-539/2020 od 30. ožujka 2022. utvrđen je prekid postupka zbog smrti ranijeg tužitelja DC, a koji postupak je nastavljen rješenjem pod posl. br. Pr-539/2020-14 od 8. srpnja 2024. pod posl. br. Pr- 67/2024 te je nasljednica ranijeg tužitelja JC preuzela postupak.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Među strankama nije sporno da je prednik tužiteljice bio radnik tuženika kao i da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ br. 27/01. i 39/09. dalje ZPJS).
7. Nije sporno da je tuženik predniku tužiteljice u utuženom razdoblju obračunavao i isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kune, odnosno u iznosima kako je to navedeno u obračunskim ispravama dostavljenim u spis.
8. Među strankama je sporno primjenjuje li se na prednika tužiteljice kao radnika tuženika čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu i osnovici plaće u javnim službama zaključenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. za isplatom razlike plaće za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017.
9. U skladu s odredbom čl. 192. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14., 127/17. dalje u tekstu: ZR) kolektivnim ugovorom uređuju se prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa, pitanja socijalnog osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom. Slijedom navedenog, prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan, imajuću u vidu da tuženik predstavlja javnu službu sukladno čl. 2. ZPJS-a i pritom nije odlučno mjesto osiguranja sredstava za plaću.
10. Sporazumom od 23. studenog 2006. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi ugovorili su povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini.
11. Dodatak Sporazumu koji je zaključen 13. svibnja 2009., a kojim Dodatkom je utvrđeno da se danom potpisivanja Sporazuma primjenjuje osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. u iznosu od 5.108,84 kuna, dok će se od 1. siječnja 2010. osnovica povećat za inflaciju mjerenu indeksom potrošačkih cijena u razdoblju od 1. srpnja do 31. prosinca 2009. (čl. II.). Odredbom čl. III. ugovoreno je da u trenutku kada službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto. Nadalje, odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Pri tome su kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeti prosječna mjesečna bruto plaća VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječna mjesečna bruto plaća u Republici Hrvatskoj, te je odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao doseći ciljanu razinu od 92:100.
12. Između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi zaključene su 26. listopada 2011. Izmjene Dodatka Sporazumu kojima je izmijenjen članak III. Dodatka Sporazuma, čl. IV. koji se odnosi na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodataka Sporazumu. Odredbom članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu određeno je da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine)
13. Od 8 sindikata koji su zaključili Sporazum, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske nije potpisao Dodatak Sporazumu, već je isti samo parafirao. 14. Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011. koja odluka je sadržaj Izmjena Dodatka Sporazumu utvrdila na prethodno opisani način.
15. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili su Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu.
16. DZS objavio je dana 28. kolovoza 2015. prvu procjenu tromjesečnog BDP- a za drugo tromjesečje 2015., a u kojoj se ističe da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno veći za 1,2 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. Dana 27. studenog 2015. DZS objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se ističe da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. realno veći za 2,8 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. Također je DZS objavio dana 4. ožujka 2016. procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015. u kojoj je istaknuo da je BDP realno veći za 1,9 % u četvrtom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014.
17. Sporno je da li je tuženik predniku tužiteljice u utuženom razdoblju bio dužan obračunavati i isplaćivati plaću prema osnovici od 5.415,37 kuna, temeljem članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu.
18. Nisu osnovani prigovori tuženika koji se odnose na ništetnost i nevaljanost Izmjena Dodatka Sporazumu, Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna od 28. prosinca 2012. Da bi činjenica nepotpisivanja predmetnih dokumenata od strane Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske utjecala na valjanost istih, navedeni sindikat trebao je biti isključen iz samog pregovaranja. Tuženik nije dokazao da je Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio isključen iz pregovaranja, pa su Izmjene Dodatka Sporazumu valjane i proizvode učinke.
19. Kraj navedenog, člankom 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 141/12., dalje u tekstu: TKU/12) utvrđena je primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. TKU/12 uredno je potpisan po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iz čega proizlazi da je navedeni sindikat prihvatio navedene izmjene i dopune. Slijedom navedenog, Izmjene Dodatka Sporazumu postale su dio TKU/12, čiji su sadržaj prihvatili i svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju.
20. Člankom 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (''Narodne novine'' broj: 39/09. i 124/09.) propisano je da se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi.
21. Sukladno odredbi čl. 192. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14. i 127/17., dalje u tekstu: ZR-a) kolektivnim ugovorom uređuju se prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja, te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, a plaća je bitan sastojak ugovora o radu.
22. Kako su člankom 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 115/10., dalje u tekstu: TKU/10), odnosno člankom 51. stavak 4. TKU/12 ugovorne strane zajednički utvrdile da se Dodatak Sporazumu te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njege proizlaze primjenjuju na pitanje visine plaće u javnim službama, proizlazi da su sindikati nedvojbeno mogli pregovarati, kao i zaključivati sve izmjene i dopune kolektivnog ugovora kojima se odlučivalo o plaćama i osnovici o plaćama u javnim službama.
23. Izmjene Dodatka Sporazumu zaključene su na 5 godina, a kako to proizlazi iz čl. XI., što znači da su trebale isteći s danom 25. listopada 2016., ali sukladno odredbi čl. 199. st. 1. ZR-a na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Slijedom navedenog, rok važenja Izmjena Dodatka Sporazumu istekao je 26. siječnja 2017.
24. Stoga Izmjene Dodatka Sporazumu predstavljaju kolektivni ugovor sklopljen sukladno članku 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, članku 51. stavak 4. TKU/10 i članku 51. stavak 4. TKU/12. Navedeno proizlazi i iz Vjerodostojnog tumačenja Izmjena Dodatka Sporazumu koje su dana 28. prosinca 2012. prihvatili Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi radi pojašnjenja primjene članka IV. stavak 5., a u svezi s člankom VII. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Slijedom navedenog, uvjeti za povećanje osnovice na temelju odredbe članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja citiranog članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu.
25. Iz podataka DZS-a od 28. kolovoza 2015., 27. studenog 2015. i 4. ožujka 2016. proizlazi da je aritmetička sredina stopa rasta BDP-a 2%, pa je u tom smislu krajem studenog 2015. ispunjen uvjet iz članka III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama, jer je tim izmjenama i dopunama ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama u sljedećem mjesecu pa se osnovica plaće u tom smislu u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kuna.
26. Tuženikova obveza na isplatu plaće tužiteljici prema osnovici od 5.415,37 kuna na temelju članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. proizlazi iz članka 8. stavak 1. ZR-a kojim je propisano da su se u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati ZR-a i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu sa Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.
27. Sukladno članku VII. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazuma ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III.-IV. Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.
28. U konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za primjenu članka VII. stavka 1. Izmjena Dodatka Sporazumu.
29. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a u navedenim razdobljima, a koje je objavio DZS, vidljivo je da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već upravo suprotno, razvidno je da je BDP stalno rastao. Članak VII. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu ne odnosi se na povrat osnovice iz članka III., već na usklađenje osnovice iz članka IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu. Iz odredbe čl. III proizlazi da se ista odredba odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje, tj. ubuduće. Namjera Vlade Republike Hrvatske bila je povrat osnovice na razinu iz 2009. godine, i to na iznos od 5.414,37 kuna.
30. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala proizlazi iz članka IV. stavak 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom članka IV. stavka 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III., da će Vlada Republike Hrvatske biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje.
31. Slijedom svega navedenog, tuženik je tužiteljici počevši od veljače 2016. pa do siječnja 2017. bio u obvezi obračunavati i isplaćivati plaću po osnovici od 5.415,37 kuna.
32. Iz podataka DZS-a proizlazi da paritet za 2015. iz čl. IV. st. 1. alineja 1. Izmjena Dodatka Sporazumu iznosi 85,9:100. Odredbom čl. VIII. b st. 3. i 8. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je da paritet za 2008. iznosi 87,9:100. Sukladno čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu kvocijent pariteta određuje se stavljanjem u odnos pariteta iz točke 3.2.3. i 3.2.4. Proizlazi da je odnos pariteta za 2015. 2.33% manji od pariteta iz 2008. Prema čl. IV. st. 2. Izmjena dodatka ugovoreno je da u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. osnovica za obračun plaća korigirat će se od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. Kvocijent pariteta iz čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu nije utvrđen, jer se Vlada Republike Hrvatske oglušila na poziv sindikata javnih službi čime je povrijedila svoju obvezu iz čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Prema čl. 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima uzima se da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje protivno načelu savjesnosti i poštenja spriječi strana na čiji je teret određen. Utvrđenje kvocijenta pariteta iz čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu je uvjet primjene čl. IV. st. 2. Izmjena Dodatka Sporazumu. Vlada Republike Hrvatske nije se odazvala pozivu sindikata javnih službi od 2. lipnja 2016. čime je spriječila ispunjenje uvjeta. Sukladno čl. 297. st. 4. ZOO-a treba uzeti da je zbog opisanog propuštanja ispunjen uvjet odnosno da je kvocijent pariteta utvrđen. Kvocijent pariteta odrediv je u smislu čl. 272. ZOO-a jer se može odrediti temeljem objektivnih statističkih podataka DZS-a dostavljenih sindikatima javnih službi. Primjenom čl. IV. st. 2. Izmjena Dodatka Sporazumu kojom je određeno da se osnovica uvećava za polovicu utvrđene razlike između pariteta, osnovica se od srpnja 2016. do siječnja 2017. uvećava za daljnjih 1,16% te iznosi 5.478,19 kuna.
33. Tužiteljica je tužbeni zahtjev postavila sukladno obračunu razlike plaće, dok tuženik tijekom postupka nije osporavao visinu tužbenog zahtjeva.
34. Najstarije potraživanje tužiteljice odnosi se na prosinac 2015. s dospijećem 16. siječnja 2016., a tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 22. prosinca 2020., dakle, unutar propisanog zastarnog roka od 5 godina, slijedom čega prigovor zastare tuženika nije osnovan
35. Slijedom navedenog, tužiteljici je na ime razlike naknade bruto plaće za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 31. siječnja 2017. dosuđen iznos od 1.982,69 EUR, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.
36. Sukladno odredbi čl. 92. stavak 3. ZR-a plaća za prethodni mjesec isplaćuje se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, slijedom čega su tužiteljici na pojedinačne mjesečne iznose zakonske zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a) dosuđene od 16.-og u mjesecu koji slijedi nakon mjeseca u kojem je obavljen rad pa do isplate.
37. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08.-ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje ZPP.) te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. dalje Tarifa prema vrijednosti predmeta spora.
38. Tako su tužiteljici priznati troškovi sastava tužbe za sastav tužbe (Tbr. 7. toč. 1.) – 200,00 EUR, sastav podneska od 26. ožujka 2021. (Tbr. 8. toč. 1.) – 200,00 EUR, trošak pristupa na ročište od 24. ožujka 2022. (Tbr. 9. toč. 2.) – 100,00 EUR, sastav podneska od 9. svibnja 2024. (Tbr. 8. toč. 3.) – 100,00 EUR, sastav podneska od 28. studenog 2024. (Tbr. 8. toč. 3.) – 100,00 EUR, trošak pristupa na ročište od 16. prosinca 2024. (Tbr. 9. toč. 1.) – 200,00 EUR, što iznosi 900,00 EUR uvećano za PDV-a iznosi 1.125,00 EUR.
U Zadru 14. siječnja 2025.
Viša sudska savjetnica
S u t k i nj a
Marijana Zelić
Ivana Klišmanić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dozvoljena je žalbu u roku od 15 dana, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presude objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
1. Tužiteljici po pun.
2. Tuženiku po pun.
