REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3583/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Carmen Topalušić, na prijedlog više sudske savjetnice Kristine Štruglin, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o., podružnica Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82, OIB:85584865987, zastupani po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika CK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon provedene javne i glavne rasprave zaključene 2. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja ŠK, odvjetničkog vježbenika i tuženika osobno, 14. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lade Škaričić - Sinčić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-14064/2015 od 3. srpnja 2015. kojim se tuženiku CK nalaže tužitelju Zagrebački holding d.o.o., podružnica Čistoća u roku od 8 dana isplatiti iznos od 292,05 EUR zajedno sa zateznim kamatama, a koje teku kako slijedi:

- na iznos od 29,20 EUR od 16. ožujka 2014.,

- na iznos od 29,20 EUR od 16. travnja 2014.,

- na iznos od 29,20 EUR od 16. svibnja 2014.,

- na iznos od 0,06 EUR od 16. svibnja 2014.,

- na iznos od 29,20 EUR od 16. lipnja 2014.,

- na iznos od 29,20 EUR od 16. srpnja 2014.,

- na iznos od 29,20 EUR od 16. kolovoza 2014.,

- na iznos od 29,20 EUR od 16. rujna 2014.,

- na iznos od 29,20 EUR od 16. listopada 2014.,

- na iznos od 29,20 EUR od 16. studenog 2014. i

- na iznos od 29,20 EUR od 16. prosinca 2014. pa do isplate te se tužbeni zahtjev odbija u cijelosti kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja Zagrebački holding d.o.o., podružnica Čistoća za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj podnio je kod javnog bilježnika Lade Škaričić - Sinčić iz Zagreba 19.6. 2015. ovršni prijedlog kojim traži donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, radi naplate iznosa od 292,05 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, nastalim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 450,00 kuna kao i predvidivih troškova u iznosu 888,75 kuna sve sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Temeljem navedenog ovršnog prijedloga javni bilježnik Lada Škaričić - Sinčić je donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-14064/2015. od 3.7.2015.

3. Protiv tog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno podnio prigovor pa je Općinski građanski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj Povrv-16873/2015-2 od 14.12. 2015. stavio rješenje o ovrsi izvan snage u djelu u kojem je određena ovrha dok je u odnosu na dio u kojem je naloženo plaćanje nastavljen parnični postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pred ovim sudom kao mjesno nadležnim.

4. Tuženik u svom prigovoru usprotivila se zahtjevu tužitelja u bitnome navodeći kako račune nisu plaćali iz razloga što isti nisu bili ispravni obzirom da nisu bili zasnovani na zakonu. Također navodi kako mjerilo za obračun naknade za uslugu sakupljanja, odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada može biti samo volumen ili masa ili broj članova porodičnog domaćinstva koji ga stvaraju, a ne površina stambenog prostora kako to tužitelj obračunava što smatra da je nezakonito.

5. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Izvod iz poslovnih knjiga (list 3), Opće uvjete poslovanja (list 105-114), Odluku o javnoj usluzi prikupljanja miješanog komunalnog otpada, biorazgradivog komunalnog otpada i odvojenog prikupljanja otpadnog papira, metala, plastike i tekstila te krupnog (glomaznog) komunalnog otpada u Gradu Zagrebu, Odluku (list 121), dopunu cjenika (list 122), Odluku o popustima prema korisnicima usluga prijevoza i zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada iz kategorije fizičkih osoba (list 123), cjenik usluga (list 125), Matične evidencije - Opći podaci o objektu ( list 126), Matične evidencije – podaci o naknadama (list 128), Matične evidncije-Bilješke (list 130), preslika utuženih računa (list 132-157).

6. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi članka 8. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 23/13., 43/13. i 89/14.; u daljnjem tekstu ZPP), ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Među strankama je sporna visina tužbenog zahtjeva te način obračuna naknade za usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada.

8. Predmet spora je zahtjev za isplatu tražbine s osnove cijene usluge skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada iz objekta u [adresa], za razdoblje od veljače 2014. godine do studenog 2015. u mjesečnim iznosima po 220,00 kuna.

9. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka navodi da osnova tužbenog zahtjeva proizlazi iz članka 30.stavka 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom u kojem stoji da je obveznik plaćanja vlasnik nekretnina, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge pa da slijedom navedenog razvidno je kako je tuženikova obveza zakonske, a ne ugovorne naravi. Navodi da je tuženik zaveden u evidencijama tužitelja, a budući da je vlasnik predmetne nekretnine, a koju činjenicu tuženik ne spori u svom prigovoru. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva navodi kako nije evidentirana niti jedna uplata te da je visina naknade dobivena umnoškom zaduženog volumena spremnika za miješani komunalni otpad, broja odvoza miješanog komunalnog otpada u tijeku jednog mjeseca i naknade za preuzimanje jedne litre miješanog komunalnog otpada, a sve sukladno članku 20. Općih uvjeta poslovanja.

10. Člankom 17. stavkom 1. Zakona o otpadu („Narodne novine“ broj 178/04., 111/06., 60/08. i 87/09.; dalje: ZO) propisano je da se troškovi gospodarenja otpadom obračunavaju prema kriteriju količine i svojstvu otpada uz primjenu načela onečišćivač plaća, s time da je stavkom 2. istog članka propisano kako se, iznimno od stavka 1. ovoga članka, za komunalni otpad iz kućanstva mogu primijeniti i drugi obračunski kriteriji u skladu s propisom kojim se uređuje komunalno gospodarstvo. Tužitelj je stoga mogao primjenjivati kriterij naplate prema zaduženoj površini objekta koji je predviđen člankom 2. Pravilnika samo do 5. lipnja 2008. odnosno do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o otpadu ( "Narodne novine" 60/08) kojim je izmijenjen članak 17. stavak 2. ZO na način da je propisano kako Grad Zagreb, grad i općina za komunalni otpad kao kriterij količine iz članka 17. stavka 1. ZO mogu primijeniti jedinicu mase ili volumen otpada ili broj članova kućanstva.

11. Uvidom u presliku utuženih računa i matičnu evidenciju utvrđeno je kako je tužitelj uslugu odvoza komunalnog otpada obračunavao temeljem površine za obračun naknade i to 200 m2 pomnoženo sa cijenom od 0,88 kuna što iznosi 176,00 kuna uvećano za PDV od 25% u iznosu od 44,00 kuna, sveukupno 220,00 kuna.

12. Uvidom u izvod iz poslovnih knjiga i račune utvrđeno je da se potraživanje tužitelja odnosi na račune iz 2014. i 2015., dakle kriterij naplate prema zaduženoj površini objekta se više nije mogao primjenjivati.

13. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tužitelj svoju uslugu odvoza komunalnog otpada pogrešno obračunavao prema kriteriju površine stambenog prostora čime je postupio protivno zakonskom propisu, odnosno odredbi članka 17. ZO koji po svojoj pravnoj snazi ima jaču pravnu snagu od Pravilnika.

14. Budući da tužitelj nije smio kao obračunski kriterij za svoju naknadu primijeniti površinu, a nije tijekom postupka dokazao da obračun vrši prema jedinici mase, volumenu otpada ili prema broju članova kućanstva, što su zakonski kriteriji za obračun nije dokazao visinu svog potraživanja pa je sud temeljem članka 451. stavka 3. ZPP-a u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Škaričić- Sinčić od 3.7. 2015. i odlučio kao pod točkom I. izreke ove presude (takvo stajalište potvrđeno je i u identičnoj presudi Županijskog suda u Osijeku Gž-525/2017 od 12. 7. 2017. te presudama Županijskog suda u Zagrebu, Gž-6534/15 od 12. siječnja 2016., Županijskog suda u Rijeci Gž-3089/2015 od 13. 11.2015. Županijskog suda u Varaždinu Gž-162/15-2 od 11. 2. 2016. Županijskog suda u Osijeku Gž-1005/2016 od 22. 12. 2016.).

15. U odnosu na prigovor zastare valja navesti da je člankom 232. stavka 1. točke 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.: dalje u tekstu ZOO) propisan jednogodišnji rok zastare za tražbinu održavanja čistoće. Na temelju odredbe članka 215. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok se na temelju odredbe članka 241. ZOO zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. S obzirom da je tužitelj podnio ovršni prijedlog javnom bilježniku 19. 6. 2015., a najstariji utuženi račun dospijeva 15.3 2014., utužena potraživanja sa datumom dospijeća 15.3.2014., 15.4.2014., 15. 5. 2014. i 15.6.2014. su u zastari, dok potraživanja dospjela 15.7.2014. i nadalje nisu obuhvaćena zastarom (čl. 215. st. 1. i čl. 241. ZOO). Slijedom navedenog tuženikov prigovor zastare je djelomično osnovan za potraživanja od veljače do svibnja 2014.

16. Nadalje, sud se, vođen načelom ekonomičnosti postupka, u skladu sa člankom 10. ZPP nije upuštao u daljnju ocjenu tuženikovih navoda, jer ne bi doveli do promjene odluke u ovoj pravnoj stvari.

17. S obzirom da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, to je sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se postupak završava (prema Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).

18. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, sud je temeljem članka 154. stavka 1. ZPP-a u cijelosti odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka, te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu 14. siječnja 2025.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti u roku 15 dana od dana dostave presude žalbu županijskom sudu. Žalba se ulaže putem ovoga suda u četiri primjerka za sud i protivnu stranu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP- a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz rješenje o pristojbi na presudu

2. Tuženiku

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Kristina Štruglin