REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-270/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, mr.sc. Zlatka Pirca, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mislavu Karlovac, odvjetniku iz Zagreba, Jurišićeva 26, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB 92963223473, zastupanog po punomoćnicima TĆ, MĆĆ, UĆ, Dini Miljak i Ivanu Dilber, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1893/2020-28 od 11. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika Zagrebačke banke d.d. odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1893/2020-28 od 11. siječnja 2024., u pobijanom dosuđujućem dijelu (točka I., II. i III. izreke), kao i u odluci o troškovima postupka (točka V. i VI. izreke).

II. Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova podnesene žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka dijelovi odredaba čl. 1., 2., 7. i 23. P kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz švicarski franak (valutna klauzula) sadržane u Ugovoru o namjenskom kreditu broj: 3206407340/06 od 05. lipnja 2006. godine, sklopljenog između tužiteljice MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kao kreditora, i ĆĆ, MBG: [jedinstveni matični broj građana], iz [adresa], kao sudužnika, te GRADITELJ-GRAD d.o.o., iz Zagreba, Koledinečka 5, kao založnog dužnika.

II. Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka dijelovi odredaba čl. 2. i 5. kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz švicarski franak (valutna klauzula) sadržane u Dodatku Ugovoru o kreditu broj: 3206407340/06/08 od 14. ožujka 2008. godine, sklopljenog između tužiteljice MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kao kreditora, i ĆĆ, MBG: [jedinstveni matični broj građana], iz [adresa], kao sudužnika.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, isplatiti tužiteljici MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], preplaćeni iznos s osnova valutne klauzule u iznosu od 7.900,53 eur / 59.526,62 kuna1, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose:

- iznos od 6,59 eur / 49,64 kn s kamatom tekućom od 15.11.2008. do isplate,

- iznos od 35,95 eur / 270,90 kn s kamatom tekućom od 15.01.2009. do isplate,

- iznos od 36,44 eur / 274,55 kn s kamatom tekućom od 15.02.2009. do isplate,

- iznos od 20,77 eur' / 156,46 kn s kamatom tekućom od 15.03.2009. do isplate,

- iznos od 24,36 eur / 183,55 kn s kamatom tekućom od 15.04.2009. do isplate,

- iznos od 25,08 eur / 188,95 kn s kamatom tekućom od 15.05.2009. do isplate,

- iznos od 18,89 eur / 142,32 kn s kamatom tekućom od 15.06.2009. do isplate,

- iznos od 19,97 eur / 150,45 kn s kamatom tekućom od 15.07.2009. do isplate,

- iznos od 15,02 eur / 113,19 kn s kamatom tekućom od 15.08.2009. do isplate,

- iznos od 21,67 eur / 163,31 kn s kamatom tekućom od 15.09.2009. do isplate,

- iznos od 14,28 eur / 107,63 kn s kamatom tekućom od 15.10.2009. do isplate,

- iznos od 19,06 eur / 143,61 kn s kamatom tekućom od 15.11.2009. do isplate,

- iznos od 18,30 eur / 137,88 kn s kamatom tekućom od 15.12.2009. do isplate,

- iznos od 31,19 eur / 235,01 kn s kamatom tekućom od. 15.01.2010. do isplate,

- iznos od 39,47 eur / 297,39 kn s kamatom tekućom od 15.02.2010. do isplate,

- iznos od 37,68 eur/ 283,89 kn s kamatom tekućom od 15.03.2010. do isplate,

- iznos od 45,90 eur / 345,85 kn s kamatom tekućom od. 15.04.2010. do isplate,

- iznos od 60,97 eur/ 459,41 kn s kamatom tekućom od 15.05.2010. do isplate,

- iznos od 63,90 eur/ 481,48 kn s kamatom tekućom od 15.06.2010. do isplate,

- iznos od 81,54 eur / 614,34 kn s kamatom tekućom od 15.07.2010. do isplate,

- iznos od 80,94 eur / 609,86 kn s kamatom tekućom od 15.08.2010. do isplate,

- iznos od 117,50 eur/ 885,28 kn s kamatom tekućom od 15.09.2010. do isplate,

- iznos od 96,20 eur/ 724,85 kn s kamatom tekućom od 15.10.2010. do isplate,

- iznos od 101,13 eur / 761,95 kn s kamatom tekućom od 15.11.2010. do isplate,

- iznos od 123,13 eur / 927,72 kn s kamatom tekućom od 15.12.2010. do isplate,

- iznos od 125,17 eur/ 943,13 kn s kamatom tekućom od 15.01.2011. do isplate,

- iznos od 117,02 eur/ 881,69 kn s kamatom tekućom od 15.02.2011. do isplate,

- iznos od 121,96 eur / 918,89 kn s kamatom tekućom od 15.03.2011. do isplate,

- iznos od 122,22 eur/ 920,84 kn s kamatom tekućom od 15.04.2011. do isplate,

- iznos od 137,28 eur / 1.034,30 kn s kamatom tekućom od 15.05.2011. do isplate,

- iznos od 169,28 eur / 1.275,47 kn s kamatom tekućom od 15.06.2011. do isplate,

- iznos od 205,71 kn / 1.549,90 kn s kamatom tekućom od 15.07.2011. do isplate - iznos od 244,64 eur / 1.843,26 kn s kamatom tekućom od 15.08.2011. do isplate,

- iznos od 182,08 eur / 1.371,88 kn s kamatom tekućom od 15.09.2011. do isplate,

- iznos od 161,03 eur / 1.213,31 kn s kamatom tekućom od 15.10.2011. do isplate,

- iznos od 162,44 eur / 1.223,90 kn s kamatom tekućom od 15.11.2011. do isplate,

- iznos od 165,34 eur / 1.245,77 kn s kamatom tekućom od 15.12.2011. do isplate, - iznos od 183,50 eur / 1.382,61 kn s kamatom tekućom od 15.01.2012. do isplate,

- iznos od 188,97 eur / 1.423,77 kn s kamatom tekućom od 15.02.2012. do isplate,

- iznos od 183,02 eur / 1.378,93 kn s kamatom tekućom od 15.03.2012. do isplate,

- iznos od 182,12 eur/ 1.372,17 kn s kamatom tekućom od 15.04.2012. do isplate,

- iznos od 185,13 eur / 1.394,89 kn s kamatom tekućom od 15.05.2012. do isplate,

- iznos od 190,37 eur / 1.434,38 kn s kamatom tekućom od 15.06.2012. do isplate,

- iznos od 183,84 eur / 1.385,11 kn s kamatom tekućom od 15.07.2012. do isplate,

- iznos od 182,03 eur / 1.371,52 kn s kamatom tekućom od 15.08.2012. do isplate,

- iznos od 165,99 eur / 1.250,68 kn s kamatom tekućom od 15.09.2012. do isplate,

- iznos od 179,82 eur' / 1.354 85 kn s kamatom tekućom od 15.10.2012. do isplate,

- iznos od 186,26 eur / 1.403,35 kn s kamatom tekućom od 15.11.2012. do isplate,

- iznos od 181,98 eur / 1.371,13 kn s kamatom tekućom od 15.12.2012. do isplate,

- iznos od 176,85 eur / 1.332,47 kn s kamatom tekućom od 15.01.2013. do isplate,

- iznos od 175,08 eur / 1.319,16 kn s kamatom tekućom od 15.02.2013. do isplate,

- iznos od 173,26 eur / 1.305,40 kn s kamatom tekućom od 15.03.2013. do isplate,

- iznos od 186,02 eur / 1.401,59 kn s kamatom tekućom od 15.04.2013. do isplate,

- iznos od 167,24 eur / 1.260,07 kn s kamatom tekućom od 15.05.2013. do isplate,

- iznos od 164,17 eur / 1.236,93 kn s kamatom tekućom od 15.06.2013. do isplate,

- iznos od 166,00 eur / 1.250,76 kn s kamatom tekućom od 15.07.2013. do isplate,

-iznos od 164,08 eur/ 1.236,23 kn s kamatom tekućom od 15.08.2013. do isplate,

- iznos od 170,95 eur/ 1.288,00 kn s kamatom tekućom od 15.09.2013. do isplate,

- iznos od 175,40 eur/ 1.321,52 kn s kamatom tekućom od 15.10.2013. do isplate,

- iznos od 177,57 eur / 1.337,87 kn s kamatom tekućom od 15.11.2013. do isplate,

- iznos od 185,30 eur/ 1.396,18 kn s kamatom tekućom od 15.12.2013. do isplate,

- iznos od 177,49 eur / 1.337,32 kn s kamatom tekućom od 15.01.2014. do isplate,

- iznos od 186,59 eur/ 1.405,83 kn s kamatom tekućom od 15.02.2014. do isplate,

- iznos od 191,40 eur / 1.442,09 kn s kamatom tekućom od 15.03.2014. do isplate, s time da zakonske zatezne kamate teku do 31.7.2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznose:

- iznos od 6,59 eur / 49,64 kn od 02.11.2008. do 14.11.2008.

- iznos od 35,95 eur / 270,90 kn od 02.01.2009. do 14.1.2009.

- iznos od 36,44 eur / 274,55 kn od 02.02.2009. do 14.2.2009.

- iznos od 20,77 eur' / 156,46 kn od 02.03.2009. do 14.3.2009.

- iznos od 24,36 eur / 183,55 kn od 02.04.2009. do 14.4.2009.

- iznos od 25,08 eur / 188,95 kn od 02.05.2009. do14.5.2009.

- iznos od 18,89 eur / 142,32 kn od 02.06.2009. do 14.6.2009.,

- iznos od 19,97 eur / 150,45 kn od 02.07.2009. do 14.7.2009.,

- iznos od 15,02 eur / 113,19 kn od 02.08.2009. do 14.8.2009.,

- iznos od 21,67 eur / 163,31 kn od 02.09.2009. do 14.9.2009.,

- iznos od 14,28 eur / 107,63 kn od 02.10.2009. do 14.10. 2009.,

- iznos od 19,06 eur / 143,61 kn od 02.11.2009. do 14.11.2009.,

- iznos od 18,30 eur / 137,88 kn od 02.12.2009. do 14.12.2009.,

- iznos od 31,19 eur / 235,01 kn od 02.01.2010. do 14.1.2010.,

- iznos od 39,47 eur / 297,39 kn od 02.02.2010. do 14.2.2010.,

- iznos od 37,68 eur/ 283,89 kn od 02.03.2010. do 14.3.2010.,

- iznos od 45,90 eur / 345,85 kn 02.04.2010. do 14.4.2010.,

- iznos od 60,97 eur/ 459,41 kn od 02.05.2010. do 14.5.2010.,

- iznos od 63,90 eur/ 481,48 kn 02.06.2010. do 14.6.2010.,

- iznos od 81,54 eur / 614,34 kn od 02.07.2010. do 14.7.2010.,

- iznos od 80,94 eur / 609,86 kn od 02.08.2010. do 14.8.2010.,

- iznos od 117,50 eur/ 885,28 kn od 02.09.2010. do 14.9.2010.,

- iznos od 96,20 eur/ 724,85 kn od 02.10.2010. do 14.10.2010.,

- iznos od 101,13 eur / 761,95 kn 02.11.2010. do 14.11.2010.,

- iznos od 123,13 eur / 927,72 kn od 02.12.2010. do 14.12.2010.,

- iznos od 125,17 eur/ 943,13 kn od 02.01.2011. do 14.1.2011.,

- iznos od 117,02 eur/ 881,69 kn od 02.02.2011. do 14.2.2011.,

- iznos od 121,96 eur / 918,89 kn od 02.03.2011. do 14.3.2011.,

- iznos od 122,22 eur/ 920,84 kn od 02.04.2011. do 14.4.2011.,

- iznos od 137,28 eur / 1.034,30 kn od 02.05.2011. do 14.5.2011.,

- iznos od 169,28 eur / 1.275,47 kn od 02.06.2011. do 14.6.2011.,

- iznos od 205,71 kn / 1.549,90 kn od 02.07.2011. do 14.7.2011.,

- iznos od 244,64 eur / 1.843,26 kn od 02.08.2011. do 14.8.2011.,

- iznos od 182,08 eur / 1.371,88 kn od 02.09.2011. do 14.9.2011.,

- iznos od 161,03 eur / 1.213,31 kn od 02.10.2011. do 14.10.2011.,

- iznos od 162,44 eur / 1.223,90 kn od 02.11.2011. do 14.11.2011.,

- iznos od 165,34 eur / 1.245,77 kn od 02.12.2011. do 14.12.2011.,

- iznos od 183,50 eur / 1.382,61 od 02.01.2012. do 14.1.2012.,

- iznos od 188,97 eur / 1.423,77 kn od 02.02.2012. do 14.2.2012.,

- iznos od 183,02 eur / 1.378,93 kn od 02.03.2012. do 14.3.2012.,

- iznos od 182,12 eur/ 1.372,17 kn od 02.04.2012. do 14.4.2012.,

- iznos od 185,13 eur / 1.394,89 kn od 02.05.2012. do 14.5.2012.,

- iznos od 190,37 eur / 1.434,38 kn od 02.06.2012. do 14.6.2012.,

- iznos od 183,84 eur / 1.385,11 kn od 02.07.2012. do 14.7.2012.,

- iznos od 182,03 eur / 1.371,52 kn od 02.08.2012. do 14.8.2012.,

- iznos od 165,99 eur / 1.250,68 kn 02.09.2012. do 14.9.2012.,

- iznos od 179,82 eur' / 1.354 85 kn od 02.10.2012. do 14.10.2012.,

- iznos od 186,26 eur / 1.403,35 kn od 02.11.2012. do 14.11.2012.,

- iznos od 181,98 eur / 1.371,13 kn od 02.12.2012. do 14.12.2012.,

- iznos od 176,85 eur / 1.332,47 kn od 02.01.2013. do 14.1.2013.,

- iznos od 175,08 eur / 1.319,16 kn od 02.02.2013. do 14.2.2013.,

- iznos od 173,26 eur / 1.305,40 kn od 02.03.2013. do 14.3.2013.,

- iznos od 186,02 eur / 1.401,59 kn od 02.04.2013. do 14.4.2013.,

- iznos od 167,24 eur / 1.260,07 kn od 02.05.2013. do 14.5.2013.,

- iznos od 164,17 eur / 1.236,93 kn od 02.06.2013. do 14.6.2013.,

- iznos od 166,00 eur / 1.250,76 kn od 02.07.2013. do 14.7.2013.,

-iznos od 164,08 eur/ 1.236,23 kn od 02.08.2013. do 14.8.2013.,

- iznos od 170,95 eur/ 1.288,00 kn od 02.09.2013. do 14.9.2013.,

- iznos od 175,40 eur/ 1.321,52 kn od 02.10.2013. do 14.10.2013.,

- iznos od 177,57 eur / 1.337,87 kn od 02.11.2013. do 14.11.2013.,

- iznos od 185,30 eur/ 1.396,18 kn od 02.12.2013. do 14.12.2013.,

- iznos od 177,49 eur / 1.337,32 od 02.01.2014. do 14.1.2014.,

- iznos od 186,59 eur/ 1.405,83 kn od 02.02.2014. do 14.2.2014.,

- iznos od 191,40 eur / 1.442,09 kn od 02.03.2014. do 14.3.2014.,

V. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, da tužiteljici MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove paničnog postupka u iznosu 2.454,22 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 11. siječnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve to u roku od 15 dana.

VI. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Protiv dosuđujućeg dijela prvostupanjske presude (točka I., II. i III. izreke), kao i odluke o troškovima postupka (točka V. i VI. izreke), žalbu je pravodobno podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbene zahtjeve tužitelja uz naknadu troškova postupka ili da istu presudu u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak žalbenog postupka.

2.1. U sadržaju žalbe tuženik prije svega ističe da je prvostupanjski sud dosudio tužitelju iznos od 7.900,53 eura iako zbroj pojedinačnih iznosa iz konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja koji je specificiran u podnesku tužiteljice od 28. veljače 2023. godine daje iznos od 7.840,53 eura, zatim da je pogrešno utvrdio da tužitelj ima status potrošača isključivo na temelju uvida u predmetni Ugovor o kreditu i na temelju iskaza tužitelja danog na ročištu dana 28. studenog 2023., i to iz razloga što se status potrošača ne presumira nego da je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li je fizička osoba za privatne svrhe sklopila ugovor, pri čemu je tada teret dokaza te činjenice na tužitelju, a slijedom toga da je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je primijenio odredbe o zaštiti potrošača, kao i da nije jasno na temelju čega je zaključio da bi se odredba o valutnoj klauzuli imala smatrati nepoštenom odnosno ništetnom, a sve iz razloga što je navedena odredba isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti, sukladno odlukama Suda EU u predmetu C-81/19 i u predmetu C-243/20, jer je ista odraz zakonske odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO), te da je i iz tog razloga pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ništetna. Osim navedenog da je svoju odluku o ništetnosti valutne klauzule temeljio na paušalnim i subjektivnim navodima tužiteljice koja nije predmetni Ugovor o kreditu niti pročitala, te da se nije dovoljno u pojedinačnim postupcima pozvati na utvrđenja iz kolektivnih odluka nego da je potrebno provesti kontradiktoran postupak gdje će se utvrditi je li tužiteljica bila odgovarajuće informirana u pogledu valute za koju se veže glavnica kredita odnosno je li banka upozorila tužiteljicu kao budućeg korisnika kredita na posljedice porasta vrijednosti strane valute za njegove kreditne obveze, a što je naslovni sud propustio utvrditi, čime je nepotpuno i pogrešno utvrdio činjenično stanje.

2.2. Nadalje se žalbenim navodima ukazuje da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP) iz razloga što nije obrazložio zbog čega nije uzeo u obzir navode tuženika o informiranosti tužitelja, kao i da je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s odredbama članka 8. i 338. ZPP-a iz razloga što u obrazloženju nije naveo sve zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile te koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio i kojim dokazima, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile te koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio i kojim dokazima, te što odluku nije donio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno.

2.3. U odnosu na zaključak prvostupanjskog suda da u ovoj pravnoj stvari nije nastupila zastara potraživanja tuženik ističe da je taj zaključak pogrešan iz razloga što pokretanje kolektivnog spora, u kontekstu članka 241. ZOO-a u vezi sa člankom 128. Zakona o zaštiti potrošača, nema nikakav utjecaj na zastarne rokove koji su vrijedili za tužiteljicu, budući da ta odredba jasno i nedvosmisleno propisuje tko i kojim radnjama može prekinuti tijek zastare, a kako odredbom članka 241. ZOO-a, niti bilo kojom drugom odredbom drugog zakona koja regulira prekid postupka, kolektivni spor nije predviđen kao razlog za prekid postupka, isti ne utječe na činjenicu da je potraživanje tužiteljice u trenutku podnošenja tužbe već zastarjelo. 2.5. Tuženik, također, u žalbi navodi da tužiteljica nije ovlaštena potraživati zatezne kamate od plaćanja svakog anuiteta nego sljedeći dan od pravomoćnosti presuda kojom je pružena kolektivna zaštita ili od dana podnošenja zahtjeva, a osobito da je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci dosudio tužitelju zatezne kamate za vrijeme važenja Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti (NN 53/20) i Odluke o produženju roka trajanja posebnih okolnosti (NN 83/20), što je nezakonito i nepravilno, kao i da je neosnovano odbio prigovor tuženika da je potraživanje tužitelja potrebno umanjiti za iznos manje plaćenih anuiteta za razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od tečaja po kojem je isplaćen kredit. Zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari tuženik osporava i odluku o troškovima postupka, zatim zbog toga što prvostupanjski sud nije imao u vidu da je tužitelj djelomično povukao tužbu, i to za isplatu iznosa od 1.554,75 kn, te da tuženik sukladno članku 158. stavku 1. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova postupka prema odredbi članka 154. stavku 2. ZPP-a, kao i zbog toga što je tužitelju priznao trošak sastava podneska od 14. ožujka 2022. u visini od 100 bodova, a radi se o podnesku kojim je dostavljena potvrda o uplati predujma.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući presuda sadrži valjano obrazložene razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima, te se može ispitati. Ovaj sud, također, nije našao niti da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a od onih na koje se sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

5.1. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s odredbama članka 8. i 338. ZPP-a, na koju žalbom ukazuje tuženik, budući je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo sve bitne elemente propisane člankom 338. stavkom 4. ZPP-a, te je donio presudu na temelju dokaza za koje je ocijenio da ih je potrebno izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

6. Žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi da je prvostupanjski sud dosudio tužitelju iznos od 7.900,53 eura, a da zbroj pojedinačnih iznosa iz konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 28. veljače 2023. godine daje iznos od 7.840,53 eura ne čini presudu nerazumljivom jer je prvostupanjski sud u nepobijanoj točki IV. izreke odbio tužiteljicu sa dijelom zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnim odredbi predmetnog Ugovora o kreditu od 5. lipnja 2006. i Dodatka Ugovora o kreditu od 14. ožujka 2008. u dijelovima u kojima je glavnica kredita i način otplate anuiteta vezan za tečaj švicarskog franka, te zahtjev za isplatom iznosa od 7.900,53 eura (59.526,62 kn) zbog stečenog bez osnove.

8. Među strankama nije sporno da je tužiteljica, kao korisnik kredita, dana 5. lipnja 2006. sklopila sa tuženikom, kao kreditorom, Ugovor o namjenskom kreditu radi kupnje stana u [adresa], kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a kojim Ugovorom se tuženik obvezao staviti tužiteljici na raspolaganje iznos od 62.500,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, na rok otplate od 10 godina, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora bila 4,50 % godišnje i da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 645,03 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja iznosa anuiteta. Nadalje nije sporno da su stranke sklopile 14. ožujka 2008. Dodatak ugovoru o kreditu kojim je ugovoren rok otplate kredita na 72 mjeseca (članak 4). te da je sukladno članku 2. navedenog Dodatka tužiteljica bila dužna platiti redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. i KONČAR - mali električni strojevi d.d., a da na dan sklapanja iznosi 5,60 % godišnje, sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja.

9. Prema žalbenim navodima tuženika sporno je da li tužiteljica ima status potrošača, da li su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF u predmetnom Ugovoru o kreditu i Dodatku Ugovora o kreditu nepoštene odredbe i da li tužiteljici pripada pravo na isplatu preplaćenog iznosa, zatim od kada tužiteljica ima pravo na zatezne kamate, te da li je nastupila zastara potraživanja, kao i da li se na ovaj spor može direktno primijeniti intervencijski efekt presuda Visokog Trgovačkog suda RH poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., odnosno presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.

10. Prvostupanjski sud je na temelju iskaza tužiteljice utvrdio da je tužiteljica sklopila predmetni pravni posao kao fizička osoba za kupnju stana u [adresa] za stanovanje, a što proizlazi i iz predmetnog Ugovora o kreditu, te je pravilno zaključio da tužiteljica u smislu odredbe članka 3. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje u tekstu: ZZP) ima status potrošača.

11. Subjektivne granice pravomoćnosti (intervencijski efekt) navedenih presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača odnose se na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu (o čemu dijelom govore i utvrđenja u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.), tako da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na odredbe članka 502.c ZPP-a. Međutim, to ne znači da su automatizmom ništetne sve odredbe svih ugovora o kreditu u pogledu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a pogotovo da se u pojedinačnim parnicama te potencijalno ništetne odredbe uopće ne mogu preispitivati.

11.1. U tom smislu drugostupanjski sud naglašava i da je Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj: U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. zauzeo stav da ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

12. Prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju imao u vidu zaključke Ustavnog suda Republike Hrvatske iznesene u navedenom predmetu, te je izveo dokaze predložene po tužiteljici i tuženiku za koje je u smislu članka 220. stavka 2. ZPP-a pravilno ocijenio da ih je potrebno izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, pa je tako saslušao i tužiteljicu, dok je tuženik na ročištu od 28. studenog 2023. odustao od prijedloga za saslušanjem svjedokinje VĆ.

13. Prvostupanjski sud je cijeneći iskaz tužiteljice, kojem je u cijelosti prihvatio nalazeći da je isti uvjerljiv i u skladu s ostalim provedenim dokazima, utvrdio da joj je tuženik ponudio kredit u CHF kao najpovoljniji kredit obzirom na njezina primanja, da nije ništa pokušavala mijenjati u tom ugovoru jer to je bio tipski ugovor i nisu prolazili stavku po stavku tog ugovora, te da nije pročitala cijeli ugovor prije potpisivanja jer je vjerovala bankovnom službeniku da u ugovoru sve piše kako joj je rečeno nego samo dio koji se odnosi na iznos kredita i iznos anuiteta.

14. Imajući u vidu da iz iskaza tužiteljice proizlazi da tuženik tužiteljicu prilikom zaključenja predmetnog ugovora o kreditu nije upozorio na odredbe o mogućosti promjene kamatne stope i rizičnosti valute CHF, niti je tužiteljica imala mogućnost stvarno utjecati na pojedine odredbe ugovora o kreditu jer je ugovor o kreditu čekao već unaprijed pripremljen, odnosno da joj je ponuđen kredit samo u CHF kao najpovoljniji, a da je upravo na tuženiku bio teret dokaza da je u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora dao odgovarajuće obavijesti potrošaču o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu, a koji bi bili specifični u odnosu na one utvrđene u kolektivnom sporu, te da tuženik nije ničim dokazao da se pojedinačno pregovaralo o odredbi o valutnoj klauzuli, i po ocjeni ovog suda navedene ugovorne odredbe ugovora o kreditu sklopljenog između parničnih stranaka su ništetne, tako da tužiteljici pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli naplatio i primio od tužiteljice ocjenjujući da je ništetnim odredbama tuženik tako naplaćeni novčani iznos stekao bez osnove u smislu odredbe članka 1111. ZOO-a u vezi s člankom 323. stavkom 1. ZOO-a. Zbog navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki I. i II. izreke potvrditi.

15. Na temelju nalaza i mišljenja financijsko – knjigovodstvenog vještaka Zrinka Ručevića iz Ručević vještačenja d.o.o. iz Zagreba, kojeg je prvostupanjski sud prihvatio kao stručan, objektivan i obrazložen, pravilno je utvrđeno da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. kolovoza 2006.) do konačne otplate kredita (1. ožujka 2014.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, iznosi ukupno 7.900,53 eura (59.526,62 kn) ako se uzmu u obzir samo pozitivne razlike ili 7.500,19 eura (56.510,25 kn) ako se uzmu u obzir i pozitivne i negativne razlike.

15.1. Prvostupanjski sud je pravilno donio odluku na temelju nalaza i mišljenja vještaka u kojem je u obzir uzeta preplata tužiteljice zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na početni tečaj bez tzv. negativnih razlika, a u skladu sa tužbenim zahtjevom tužiteljice, budući je tuženik samo općenito stavio materijalnopravni prigovor kojim zapravo osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, odnosno nije postavio prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev, tako da u ovom slučaju sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita, a što je u skladu i s presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023.

16. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pogrešno dosudio tužiteljici zatezne kamate za vrijeme važenja Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti (NN 53/20) i Odluke o produženju roka trajanja posebnih okolnosti (NN 83/2020), budući se prema članku 1. Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti (NN 53/20) tim Zakonom propisane posebne interventne mjere samo u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti uslijed proglašenja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2, tako da se isti Zakon ne odnosi na tijek zateznih kamata u ovoj pravnoj stvari.

17. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je u smislu članka 1115. ZOO-a tuženik nepošteni stjecatelj jer je odgovoran za ugovaranje ništetnih ugovornih odredbi kojima je povrijedio interese i prava tužiteljice kao potrošača jer je sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nametnuo tužiteljici bez mogućnosti pregovaranja, pa je stoga tužiteljica ovlaštena tražiti zatezne kamate tekuće od dana plaćanja te naknade jer je tuženik kao nesavjestan stjecatelj dužan platiti kamatu od dana stjecanja predmetnog iznosa.

18. Tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka istakao prigovor zastare koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio neosnovanim iz razloga što zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a u konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a jer se radi o vraćanju stečenog bez osnove. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH iznesenom u presudi i rješenju poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., te pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici održanoj 31. siječnja 2022., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, zastarni rok restitucijskih zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

18.1. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnesena je 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-1401/2012, čime je došlo do prekida zastare, a zastara je počela teći iznova od dana kad je spor pravomoćno okončan, i to u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli 15. lipnja 2018. Obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 22. travnja 2020. zastara u odnosu na restitucijski zahtjev na ime ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli nije nastupila.

19. Zbog svega iznesenog prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je zatražena isplata iznosa od ukupno 7.900,53 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, te kada je odlučio kao u točki III. izreke pobijane presude.

20. Odlučujući o troškovima postupka prvostupanjski sud je pravilno priznao tužiteljici troškove parničnog postupka u cijelosti iako je tužiteljica tužbom zatražila isplatu iznosa od 8.106,89 eura (61.084,37 kn), te da je podneskom od 28. veljače 2023., i to nakon provedenog vještačenja, djelomično povukla tužbeni zahtjev tražeći isplatu iznosa od 7.900,53 eura, a s kojim djelomičnim povlačenjem se tuženik suglasio, budući da iz presude Suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C- 259/19 proizlazi da se odredba članka 6. stavka 1. i članka 7. stavka 1. Direktive 93/13/EEZ treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, tako da tužitelju kao potrošaču u konkretnom slučaju pripadaju troškovi parničnog postupka u cijelosti. Pravilno je, također, prvostupanjski sud priznao tužiteljici trošak sastava podneska od 14. ožujka 2022. u visini od 100 bodova temeljem Tbr.8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) jer se tužiteljica navedenim podneskom očitovala na navode tuženika kojim je tražio da vještak u svom nalazu i mišljenju uzme u obzir i negativne tečajne razlike tako da se radi o obrazloženom podnesku, s tim da prema navedenom Tbr. Tarife tužiteljica ima pravo na četiri obrazložena podneska, zbog čega je valjalo potvrditi i odluku o troškovima postupka (točka V. i VI. izreke).

21. Ovaj sud je odbio tuženika sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe temeljem članka 166. stavku 1. u vezi s člankom 154. stavkom 5. ZPP-a jer je s istom nije uspio.

22. Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a kao u izreci.

U Slavonskom Brodu, 14. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić