Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-542/2024-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Zinke Bulka člana vijeća i suca izvjestitelja i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice TP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice TPJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Hrvoju Maratoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv 1. tuženika ŠP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tuženice ŽP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Josipu Šimoviću, odvjetniku u Zagrebu (kao nasljednici pokojnog PP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]), radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2526/22-127 od 7. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 1. tužiteljice TP i 2. tužiteljice TPJ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2526/22-127 od 7. ožujka 2024., u pobijanom dijelu pod stavkom III., IV. i V. izreke.

II. Odbijaju se zahtjevi tužiteljica i tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Nalaže se I tuženiku ŠP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tuženiku ŽP iz [adresa], OIB; [osobni identifikacijski broj], isplatiti I tužiteljici TP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.587,04 eura sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose i to;

- na iznos od 448,38 eura tekućim od 01.03.2004. godine do isplate,

- na iznos od 448,38 eura tekućim od 01.03.2005. godine do isplate,

- na iznos od 448,38 eura tekućim od 01.03.2006. godine do isplate,

- na iznos od 448,38 eura tekućim od 01.03.2007. godine do isplate,

- na iznos od 448,38 eura tekućim od 01.03.2008. godine do isplate,

- na iznos od 448,38 eura tekućim od 01.03.2009. godine do isplate,

- na iznos od 448,38 eura tekućim od 01.03.2010. godine do isplate,

- na iznos od 448,38 eura tekućim od 01.03.2011. godine do isplate, s time da su kamate do 31.12.2007. određene po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008. godine do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne Poslovni broj: 27 P-2526/22-127 2 operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se I tuženiku ŠP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tuženiku ŽP iz [adresa], OIB; [osobni identifikacijski broj] isplatiti II tužiteljici, TPJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 170,66 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose, i to:

- na iznos od 25,44 eura tekućim od 16.06.2005. godine do isplate,

- na iznos od 25,44 eura tekućim od 16.06.2006. godine do isplate,

- na iznos od 25,44 eura tekućim od 16.06.2007. godine do isplate,

- na iznos od 25,44 eura tekućim od 16.06.2008. godine do isplate,

- na iznos od 25,44 eura tekućim od 16.06.2009. godine do isplate,

- na iznos od 25,44 eura tekućim od 16.06.2010. godine do isplate,

- na iznos od 18,02 eura tekućim od 16.06.2011. godine do isplate, s time da su kamate do 31.12.2007. određene po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008. godine do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

III Odbija se tužbeni zahtjev I tužiteljice u dijelu u kojem ista potražuje od I i II tuženika iznos od 14.378,32 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose i to;

- na iznos od 1.797,29 eura tekućim od 01.03.2004. godine do isplate,

- na iznos od 1.797,29 eura tekućim od 01.03.2005. godine do isplate,

- na iznos od 1.797,29 eura tekućim od 01.03.2006. godine do isplate,

- na iznos od 1.797,29 eura tekućim od 01.03.2007. godine do isplate,

- na iznos od 1.797,29 eura tekućim od 01.03.2008. godine do isplate,

- na iznos od 1.797,29 eura tekućim od 01.03.2009. godine do isplate,

- na iznos od 1.797,29 eura tekućim od 01.03.2010. godine do isplate,

- na iznos od 1.797,29 eura tekućim od 01.03.2011. godine do isplate.

IV Odbija se tužbeni zahtjev II tužiteljice u dijelu u kojem ista potražuje od I i II tuženika iznos od 721,24 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose i to;

- na iznos od 101,98 eura tekućim od 16.06.2005. godine do isplate,

- na iznos od 101,98 eura tekućim od 16.06.2006. godine do isplate,

- na iznos od 101,98 eura tekućim od 16.06.2007. godine do isplate,

- na iznos od 101,98 eura tekućim od 16.06.2008. godine do isplate,

- na iznos od 101,98 eura tekućim od 16.06.2009. godine do isplate,

- na iznos od 101,98 eura tekućim od 16.06.2010. godine do isplate,

- na iznos od 109,36 eura tekućim od 16.06.2011. godine do isplate.

V Svaka stranka snosi svoje troškove.„

2. Protiv navedene presude žale se tužiteljice zbog svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači te prihvati tužbeni zahtjev tužiteljica u cijelosti uz naknadu troškova postupka, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka. Tužiteljice nisu navele u kojem dijelu pobijaju navedenu presudu pa je uzeto da ju pobijaju u dijelu u kojem nisu uspjele u sporu, pod stavkom III., IV. i V. izreke (čl. 365. st. 1. ZPP).

3. U odgovoru na žalbu tuženici predlažu žalbu tužiteljica odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, sve uz obvezu tužiteljica da tuženicima naknade troškove te traže troškove sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana

5. Predmet ovog spora je zahtjev 1. tužiteljice kao vlasnice nekretnine i to kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te zahtjev 2. tužiteljice kao vlasnice kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koje čestice odgovaraju dijelu kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište, oranica i livada u [adresa] radi isplate na ime neovlaštenog korištenja njihovih nekretnina od strane tuženika, u razdoblju od 1. ožujka 2004. do 1. ožujka 2011., a 2. tužiteljica od 16. lipnja 2005. do 16. lipnja 2011.

5.2. Također valja istaći da je tuženik PP tijekom ovog postupka umro te je sud donio rješenje o prekidu postupka zbog smrti tuženika (list 190 spisa). Nakon donošenja pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, poslovni broj O-6339/17 od 4. travnja 2019. kojim rješenjem su proglašeni nasljednici ŽP i ŠP (list 226 spisa) sud je donio rješenje o nastavku postupka, te se sada kao tuženici i javljaju nasljednici pokojnog PP (list 232 spisa).

6. Pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku te stoga u postupku suda prvog nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju ukazuje i žalba tužiteljica, a nisu počinjene niti ostale bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Suprotno žalbenim navodima tužiteljica sud prvog stupnja je u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a ispitao je sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među stranka.

7.1. Tako je sud prvog stupnja utvrdio:

- da je 1. tužiteljica TP (ranije TPJ) vlasnik 112/702.4 dijela zkčbr [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

[katastarska općina]

- da su u posjedovnim listovima tužiteljice upisane kao posjednici navedenih nekretnina,

- da je tuženik u posjedu predmetnih nekretnina, kako to sam tuženik tvrdi već posljednjih 30 godina,

- da tužiteljice nisu u mogućnosti koristiti predmetno zemljište,

- da je tuženik postavio metalna vrata s lokotom te da je ključ predao gospodinu TPJ tijekom 2005., a u siječnju 2007. promijenio je bravu iz razloga jer su mu ukradene stvari te da ključ tužiteljicama nije predavao,

- da je prednik tuženika bio isključivi posjednik predmetnih nekretnina u cijelom utuženim razdoblju, odnosno da je neko vrijeme bio suposjednik s g. TP jer mu je omogućio ulaz na nekretnine ,

-da je prednik tuženika u svakom trenutku mogao provjeriti zk stanje, odnosno mogao je znati da predmetne nekretnine pripadaju tužiteljicama,

- da je neko vrijeme ključ od lokota na vratima za ulaz u nekretninu dao ocu 1. tužiteljice,

- da je tuženik znao da nema pravo koristiti predmetnu nekretninu,

- da je tuženik u posjedu 423 m2 nekretnine 1. tužiteljice i 24 m2 nekretnine 2. tužiteljice,

- da je tuženik nekretninu koristio za odlaganje dva, tri stara auta koja nisu bila u voznom stanju, zatim za odlaganje cigli i općenito za odlaganje građevinskog materijala

- da je prednik istoga izjavio da se tamo nalazila jedna stara miješalica i jedan stari kombi.

8. Prvostupanjski sud je dao uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu a koju ne i zašto, kojim od provedenog dokaza vjeruje, a kojima ne i zašto. Stoga zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a tužiteljice vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nisu uspjele dovesti u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

9. Na tako valjano utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 164 st. 1 i čl. 165. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZVDSP).

10. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tuženik bio nepošten posjednik, odnosno da je znao da stvar koju posjeduje nije njegova. Pravilno je sud prvog stupnja i utvrdio da je navedene nekretnine tuženik koristio za deponiranje građevinskog i drugog materijala. Naime, isto proizlazi iz fotografija koje su same tužiteljice priložile u spis, ali i iz navoda samih tužiteljica još tužbi te iz njihovih iskaza kao stranaka.

11. Stoga nije osnovan žalbeni navod tužiteljica da je tuženik navedene nekretnine koristio kao skladište. Pri tome valja ukazati tužiteljicama da su skladišta izgrađeni objekti ili pripremljeni prostori za smještaj i čuvanje roba od trenutka njihovog preuzimanja do vremena njihove upotrebe i otpreme, odnosno mjesto na kojem su pohranjene zalihe koje je uređeno i opremljeno za privremeno i sigurno odlaganje, čuvanje, pripremu i izdavanje materijala, a što nekretnine koje su predmet ovog postupka ni u kom slučaju nisu.

12. Vezano uz žalbene navode tužiteljica u kojima vrlo detaljno pokušava obrazložiti razliku između pojmova deponija/otvorenog skladišta i odlagališta građevinskog materijala valja istaći da isto predstavlja bespotrebno teoretiziranje i citiranje raznih propisa, vezanih uz navedene pojmove. Naime, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio namjenu za koju je tuženik koristio navedene nekretnine, za svoju odluku je dao jasne i razumljive razloge a s kojim obrazloženjem je suglasan i ovaj drugostupanjski sud

13. Suvišno je i bez pravne osnove ukazivanje žalitelja na druge odluke donesene u povodu ranije podnesenih prijedloga za upis istog poslovnog prostora u zemljišne knjige jer, u smislu odredbe čl. 6. st. 2. Zakona o sudovima (''Narodne novine'', broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18 i 126/19) ovaj sud nije ovlašten ispitivati niti se referirati na odluke donesene u drugim predmetima, već je jedino ovlašten ispitivati pravilnost i zakonitost odluke donesene u ovom predmetu.

14. Kako je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da je tuženik navedene nekretnine koristio za odlaganje materijala to je pravilno prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužiteljicama dosudio naknadu, sukladno čl. 165. st. 1. ZVDSP-a u iznosu od 8,00 kn/1,06 Eur po m2, a kako su tužiteljice tražile naknadu u iznosu od 40,00 kn/5,31 Eur po m2 to je pravilno sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev 1. tužiteljice za iznos od 14.378,32 Eur s pripadajućim kamatama, odnosno tužbeni zahtjev 2. tužiteljice u iznosu od 721,24 Eur s pripadajućim kamatama.

15. Pri tome je sud prvog stupnja pravilno primijenio Zaključak Grada Zagreba o utvrđivanju visine naknade za davanje u zakup neizgrađenog građevinskog zemljišta od 30. siječnja 2001.kojim je utvrđena visina plaćanja zakupa građevinskog zemljišta na području Grada Zagreba, i to za deponiranje građevinskog i drugog materijala. Nadalje, nije odlučna okolnost što u točki 6. navedenog Zaključka se govori o deponiranju materijala u vezi sa organizacijom gradilišta, kako to pogrešno smatraju tužiteljice, već stvarno utvrđeno činjenično stanje da se ne radi o skladištu već o deponiju za građevinski materijal, te pokvarene automobile i strojeve.

16. U odnosu na ostale žalbene navode tužitelja valja istaći da tužiteljice u žalbi iznose svoju interpretaciju činjenica te njihove osobne zaključke u odnosu na postojanje određenih činjenica, te se isti ne mogu se prihvatiti utemeljenim, jer nemaju uporišta u izvedenim dokazima. Uz to valja upozoriti da relevantne činjenice prvostupanjski sud utvrđuje prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu izvedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima kako bi se moglo provjeriti da li ocjena izvedenih dokaza izvršena po sudu prvoga stupnja ima pravnu i činjeničnu osnovu, a čemu je u konkretnom slučaju u cijelosti udovoljeno. Osporavajući ocjenu dokaza prvostupanjskog suda i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica, tužiteljice u žalbi iznose vlastitu analizu i tumačenje sadržaja izvedenih dokaza, koje tvrdnje prema ocjeni ovoga suda predstavljaju subjektivni i jednostrani prikaz sadržaja dokaza izvedenih tijekom postupka koji nema objektivno uporišta u sadržaju spisa.

17. Odluka o trošku nije ispitana jer tužiteljice istu ne pobijaju određenim žalbenim navodima, a sud drugoga stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

18. Stoga je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tužiteljica i potvrditi prvostupanjsku presudu pod stavkom III., IV. i V. izreke.

19. U ostalom a nepobijanom dijelu (stavak I. i II. izreke) presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena (čl. 365. st.1. ZPP).

20. Kako je neosnovana žalba tužiteljica to je neosnovan i njihov zahtjev za naknado troškova žalbenog postupka te je stoga isti odbijen. Tuženicima nije dosuđen trošak žalbenog postupka za sastav odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban u ovom predmetu (čl. 155. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 14. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina