Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1126/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Dragice Sirovica Hranilović člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Stjepku Medvedu, odvjetniku iz Valpova, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tihani Svetec, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-277/2021-18 od 24. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Privredne banke d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-277/2021-18 od 24. srpnja 2024. u točkama

I., II. i IV. izreke.

III. Odbija se zahtjev zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I/ Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 9011788628, zaključenog između tužitelja RI kao korisnika kredita i tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, kao kreditora, dana 16. kolovoza 2006., koji je potvrđen kod javnog bilježnika Biserke Arambašić dana 17. kolovoza 2006., pod brojem OU- 628/06, a koja u članku 1. glasi: „...koji odgovara protuvrijednosti od 11.773,26 CHF... po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.“; u članku 4. glasi: „...po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana...“; u članku 5. glasi: „Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.“; u članku 7. stavak 2. glasi: „..plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja...U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“; u članku 12. stavak 8. glasi: „Potpisom ovog Ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja PBZ d.d. s građanima i pristaju na njihovu primjenu. Ugovorne strane su suglasne da se na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju Opći uvjeti poslovanja PBZ d.d. s građanima, ostali akti Banke kojima je regulirano kreditiranje građana, te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune...“; a u članku 12. stavak 9. glasi: „Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita i Protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.“.

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.001,74 eura (slovima: dvijetisućejedaneuroisedamdesetčetiricenta) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008., po stopi od 15%, od 1. kolovoza 2008., do 31. srpnja 2015., po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015., pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023., pa do isplate, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to na:

- iznos od 3,46 eura od 01.05.2007. god. pa sve do isplate;

- iznos od 3,46 eura od 01.06.2007. god. pa sve do isplate;

- iznos od 3,46 eura od 01.07.2007. god. pa sve do isplate;

- iznos od 3,46 eura od 01.08.2007. god. pa sve do isplate;

- iznos od 0,41 eura od 01.09.2007. god. pa sve do isplate;

- iznos od 0,41 eura od 01.10.2007. god. pa sve do isplate;

- iznos od 0,41 eura od 01.11.2007. god. pa sve do isplate;

- iznos od 0,41 eura od 01.12.2007. god. pa sve do isplate;

- iznos od 0,41 eura od 01.01.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 0,41 eura od 01.02.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 39,49 eura od 01.06.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 8,39 eura od 01.07.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 8,39 eura od 01.08.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 8,39 eura od 01.09.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 8,39 eura od 01.10.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 8,39 eura od 01.11.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 8,39 eura od 01.12.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 8,39 eura od 01.01.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 8,39 eura od 01.02.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 8,39 eura od 01.03.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 8,39 eura od 01.04.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 8,39 eura od 01.05.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 8,39 eura od 01.06.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 8,39 eura od 01.07.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 8,39 eura od 01.08.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 8,39 eura od 01.09.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 8,39 eura od 01.10.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 8,39 eura od 01.11.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 282,84 eura od 01.12.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 282,84 eura od 01.01.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 203,21 eura od 01.02.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 43,94 eura od 01.03.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 46,39 eura od 01.04.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 46,39 eura od 01.05.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 46,39 eura od 01.06.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 46,39 eura od 01.07.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 46,39 eura od 01.08.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 46,39 eura od 01.09.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 46,39 eura od 01.10.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 46,39 eura od 01.11.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 46,39 eura od 01.12.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 46,39 eura od 01.01.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 46,39 eura od 01.02.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 46,39 eura od 01.03.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 46,39 eura od 01.04.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 46,39 eura od 01.05.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 46,39 eura od 01.06.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 46,39 eura od 01.07.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 46,39 eura od 01.08.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 46,19 eura od 01.09.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 156,48 eura od 01.10.2013. god. pa sve do isplate; sve to roku od 15 dana.

III/ U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 0,55 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2006., do isplate, isplatom iznosa od 3,46 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. studenog 2006., do isplate, isplatom iznosa od 3,46 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. prosinca 2006., do isplate, isplatom iznosa od 3,46 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2007., do isplate, isplatom iznosa od 3,46 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. veljače 2007., do isplate, isplatom iznosa od 3,46 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. ožujka 2007., do isplate, isplatom iznosa od 3,46 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. travnja 2007., do isplate na ime tečajne razlike se odbija kao neosnovan.

IV/ Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati troškove ovoga parničnog postupka u iznosu od 1.653,72 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, u roku od 15 dana.''

2. Protiv presude u dijelu pod toč. I., II. i IV. izreke, tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Presudom Pž-7129/13 Visoki trgovački sud RH nije utvrdio da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, nego da je nepoštena odredba o pravu samo jedne ugovorne strane da svojom odlukom mijenja kamatnu stopu. Spornom presudom je utvrđeno da bi jednostranom promjenom kamatne stope bili povrijeđeni kolektivni interesi, međutim, nije utvrđeno da je povrijeđen i konkretan individualni interes ili pravo bilo kojeg konkretnog potrošača, jer to ovisi o svakom pojedinom slučaju. Promjenjiva kamatna stopa zakonom dozvoljen i uobičajeno primjenjiv institut kod svih ugovora o kreditu. Ponašanje tužitelja je protivno načelu savjesnosti i poštenja, kada pokušava implicirati da bi ugovorne odredbe bile nejasne, odnosno sadržaj činidbe neodređen, odnosno neodrediv, pa da bi time odredbe ugovora o kreditu u dijelu koji se tiče odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi bile ništetne. U odnosu na tvrdnje o nepoštenosti i ništetnosti ugovorne odredbe kojom se obveza po kreditu veže uz promjenu tečaja valute CHF, sud ne obrazlaže na koji je način navedeno utvrdio, niti se referira na činjenicu da su valutne klauzule zakonom dopuštene i uobičajeno korištene klauzule u ugovorima o kreditu. Valutna klauzula, osim što je izričito dopuštena i predviđena odredbama Zakona o obveznim odnosima, nije „nečija špekulacija“. Ugovaranjem valutne klauzule ugovorne strane nisu u nejednakom položaju, budući da valutna klauzula djeluje isto prema svim sudionicima. Smisao zakonske odredbe čl. 22. ZOO je da kroz cijelo vrijeme novčana tražbina bude zaštićena valutnom klauzulom. Tužitelj je svojevoljno ušao u ugovorni odnos s tuženikom, te je pristao na sadržaj ugovora o kreditu. Nesporno je da na sadržaj ugovora ni u kom trenutku nije prigovorio, a činjenicu da je upoznat sa sadržajem ugovora i da ga u cijelosti prihvatio je potvrdio i prilikom solemnizacije. Utvrđenje suda o osnovanosti deklaratornog tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti i kondemnatornog dijela za isplatu u potpunosti je neosnovano. Evidentno pogrešan stav rezultat je selektivne primjene zakonskih propisa, ali i tumačenja sudske prakse i pogrešnog računanja rokova zastare, sve na štetu isključivo tuženika. Uslijed cjelokupne iznesene argumentacije, tuženik pobija i odluku o troškovima postupka u cijelosti, prvenstveno iz razloga što je tužbeni zahtjev valjalo u cijelosti odbiti kao neosnovan. Tužitelju je potpuno neosnovano dosuđen i trošak pristupa na ročište za objavu presude, iako navedeni trošak nije nužan za vođenje postupka. Kako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 1. toč.11. ZPP. Predlaže se presudu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak uključujući i trošak žalbenog postupka, podredno presudu ukinuti te vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti po osnovi ništetnih odredaba o promjenjivosti kamatne stope te ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli, te za isplatu zbog ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli.

5. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) pazi po službenoj dužnosti, a suprotno žalbenim navodima obrazloženje presude sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama.

6. Nadalje, nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tuženik jer presuda, suprotno žalbenim navodima žalitelja, ima sve bitne sastojke propisane navedenom zakonskom odredbom obzirom da je prvostupanjski sud u obrazloženju jasno izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje je utvrđivao, dokaze koji su se provodili, te kako ih je ocijenio.

6. 1. Također, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 502.c ZPP-a, o čemu će biti govora u nastavku obrazloženja.

7. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te se u ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva pozvao na presude donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužitelja i to presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 i Rev-2221/2018, slijedom kojih utvrđenja tužitelj ostvaruje pravo povrata preplaćenih anuiteta koji iznos da je utvrđen temeljem nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka.

8. Na žalbene navode tužene valja odgovoriti da se sud prvog stupnja pravilno pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz navedenih presuda u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, budući je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP-a, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici jer se tužitelj na njih pozvao. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 14/14, 110/15 i 14/19 - dalje: ZZP/14), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9. Dakle, imajući u vidu naprijed izneseni sadržaj citiranih odredbi Zakona o parničnom postupku i Zakona o zaštiti potrošača, a da su odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su u izreci pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđene ništetnim, prvostupanjski sud, protivno navodima žalbe, nije ni bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.

10. Naprijed izneseno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

11. U obrazloženju presude prvostupanjski sud između ostalog je naveo:

- da tužitelj od tuženika potražuje samo pozitivne razlike tečaja u iznosu od 2.023,09 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate za period od 1. listopada 2006., do 1. listopada 2013.

- da tužbenim zahtjevom nije potraživao razliku u kamatama, jer je za navedeno potraživanje nastupila zastara

- da je utvrđeno da su tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, 16. kolovoza 2006., sklopili Ugovor o kreditu broj 9011788628

- da je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos u visini od 11.773,26 CHF u protuvrijednosti u kunama

- da je visina kamatne stope prilikom zaključenja Ugovora o kreditu iznosila 5,50% godišnje i ugovorena je kao promjenjiva kamatna stopa

- da je kredit u cijelosti otplaćen u rujnu 2013.

- da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi bile sastavni dio standardnog unaprijed sastavljenog ugovora o kreditu od strane banke, a o kojim se odredbama s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao utjecaj na njegov sadržaj

- da tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora nije u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF

- da je na taj način temeljem nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist jer je povrijedio interes i prava tužitelja kao potrošača, korisnika kredita, jer se u ugovoru koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je tuženik povećavao kamatnu stopu sukladno jednostranoj odluci banke i na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak

- da je to imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana - da je prigovor zastare u odnosu na potraživanja tužitelja na ime tečajne razlike djelomično osnovan

- da u preostalom dijelu prigovor zastare je neosnovan, jer nije protekao rok zastare od pet godina

- da je sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan, za utvrđenjem ništetnosti dijela odredbi iz članaka 1., 4., i 5., članka 7. stavak 2., članka 12. stavak 8. i 9., Ugovora o kreditu broj 9011788628, sklopljenog 16. kolovoza 2006.

- da tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog dijela ugovora u konkretnom slučaju primio, a sukladno odredbi čl. 1111., u svezi s čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima

- da je sud obvezao tuženika na isplatu iznosa od 2.001,74 eura, zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate

- da iznos predstavlja razliku po tečaju za CHF na dan korištenja kredita i tečaja za CHF unutar svakoga anuiteta na dan plaćanja, kojeg je tužitelj plaćao do otplate kredita u rujnu 2013., a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem

- da se odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29. st. 1. i 2., u svezi s čl. 1115. ZOO-a

- da je odluka o trošku parničnog postupka, donesena primjenom čl. 154. st. 1. u svezi čl. 151. i 155. Zakona o parničnom postupku.

12. Kako će se ovaj sud u nastavku obrazloženja pozivati na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nalazi se potrebnim naglasiti da je zakonska, ali i ustavna zadaća Vrhovnog suda Republike Hrvatske da osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (čl. 20. st. 1. ZS i čl. 116. st. 1. Ustava Republike Hrvatske - ''Narodne novine'', broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/14) te da prema čl. 3. st. 1. ZS sudovi osiguravaju jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnost i jednakost svih pred zakonom.

13. Nedvojbeno je da je zahtjev tužitelja za isplatu restitucijski zahtjev kao posljedica ništetnosti odredbi predmetnog Ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule, a što je sud prvog stupnja utvrdio, a dosudio isplatu samo zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli. Kako naprijed citirane odredbe čl. 502.c st.1. ZPP i čl. 118. ZZP/14 govore o postupcima naknade štete, pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) i umanjenje nečije imovine. Tužitelj je plaćanjem anuiteta obračunatog prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi.

14. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

15. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

16. Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor mora se zaključiti da Ugovor o kreditu egzistira bez ništetnih odredbi (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene), dakle samo s ugovorenom kamatnom stopom i bez obveze plaćanja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF tuženika. Pravo je tužitelja da traži utvrđenje ništetnosti predmetnih odredbi, iako isplatu traži samo na temelju ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli.

17. Imajući u vidu predmet spora, valja navesti da je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu 16. kolovoza 2006. bio na snazi Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 96/03 - dalje: ZZP/03), koji je čl. 81. st. 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je čl. 84. bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Od 7. kolovoza 2007. na snazi je novi Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 97/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 - dalje: ZZP/07) koji u odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 99. propisuje identično kao i odredbe čl. 81. st. 1. i čl. 84. ZZP/03.

18. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pravomoćno utvrđeno da su odredbe tuženika kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima i promjenjiva kamata tijekom otplate prema odluci tuženika nepoštene, te da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, a u takvoj situaciji, a kada je Ugovor o kreditu između stranaka zaključen 2. travnja 2008., dakle unutar razdoblja koji je utvrđen pravomoćnom sudskom odlukom u postupku radi povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, onda je teret dokaza na tuženiku, a ne na tužitelju, da dokaže da sadržaj Ugovora koji je zaključen između stranaka ne odgovara sadržaju ugovora o kreditu koji su zaključeni u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a što tuženik u tijeku postupka nije dokazao.

19. Prema čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj temeljem ništetnih odredbi preplatio tuženiku utuženi iznos, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženika isplatiti tužitelju taj iznos sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u izreci presude od dospjelosti do isplate, pa je, suprotno žalbenim navodima, glede opsega vraćanja stečenog bez osnove pravilno primijenio odredbu čl. 1115. ZOO-a koja propisuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

20. Pravilno je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev i to uz pripadajuću zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa do isplate, jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, tj. bez valjane pravne osnove, pa se isti ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa.

21. Treba reći da je ocjena neosnovanosti prigovora zastare prvostupanjskog suda utemeljena na identičnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudama broj Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

22. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 9. ožujka 2021. zastara individualnih restitucijskih zahtjeva po pojedinačnim tužbama za preplaćenu razliku zbog ništetne ugovorne odredbe ugovora o kreditu kojom je glavnica vezana za švicarski franak nastupa protekom roka od 5 godina od pravomoćnosti odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6623/2017 od 14. lipnja 2018., nastupila je 14. lipnja 2023., pa je sud prvog stupnja, u tom dijelu pravilno ocijenio neosnovanim prigovor zastare.

23. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), a i odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita jer je donesena na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) te sukladno postavljenim zahtjevima. Glede žalbenih navoda stranaka u svezi odluke o troškovima parničnog postupka, valja reći da je prvostupanjski sud odluku donio na temelju čl. 154. st.1. ZPP-a uz primjenu čl. 155. ZPP-a, pri čemu je prvostupanjski sud detaljno obrazložio svoju odluku. Prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o troškovima postupka odredio naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, te je to naveo u obrazloženju odluke, pri čemu se navodi da nije u pravu tuženik kada osporava dosuđeni trošak pristupa ročištu za objavu presude, navodeći da je pristup ročištu za objavu presude nepotreban i neosnovan. Prvostupanjski sud je dao jasne razloge zbog čega je tužitelju priznao trošak za svaku pojedinu provedenu parničnu radnju, uključujući i trošak za pristup na objavu presude, jer se radi o opravdanom i predviđenom parničnom trošku, na kojeg punomoćnik tužitelja ima pravo, jer je zatražio taj trošak i pristupio na ročište za objavu presude.

24. Zbog navedenog, žalbu tuženika je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP-a) kao zakonitu u točkama I., II. i IV. izreke.

25. U nepobijanom dijelu (t. II. izreke), presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).

26. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka iz razloga jer je njegova žalba odbijena kao neosnovana (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 14. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina