REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj Kž-239/2023-5.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Madunić, kao predsjednika vijeća, Mile Soldo kao suca izvjestitelja i Damira Ronka kao člana vijeća, uz sudjelovanje Biljane Boček, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika TI zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19. i 84/21. dalje u tekstu KZ/11 ), odlučujući o žalbi okrivljenika TI podnesenoj po branitelju odvjetniku Oskaru Benussiu protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj K-327/2022-7. od 17. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenika TI kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom Općinski sud u Dubrovniku proglasio je krivim okrivljenika TI za počinjenje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11.
2. Za počinjeno kazneno djelo prvostupanjski sud je okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11. okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda na način da kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od dvije godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo
3. Na temelju članka 54. KZ/11, optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode i to od dana 14. ožujka 2022. godine u 07:10 sati, do dana 15. ožujka 2022. godine, a za slučaj da uvjetna osuda bude opozvana.
4. Na temelju odredbe članka 73. KZ/11, optuženiku TI se izriče sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja VI, s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenoj **.**.1981., kojoj se ne smije približiti na udaljenost manju od 50 (pedeset) metara, a koja mjera, temeljem odredbe članka 73. stavka 2. KZ/11., ima trajati 2 (dvije) godine. Po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere, izrečene na temelju članka 73. stavka 1. KZ/11., sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njezino izvršenje, ako ustanovi da više ne postoji opasnost iz članka 73. stavak 1. KZ/11. osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka jedne godine od zadnjeg preispitivanja. Na temelju odredbe članka 58. stavak 5. KZ/11., sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku, koji bez opravdanog razloga krši obveze, koje su mu određene sigurnosnim mjerama, izrečenim uz uvjetnu osudu.
5. Temeljem članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), optuženik se obvezuje snositi troškove ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.- 8. ZKP/08. i to, paušalne troškove kaznenog postupka sukladno iz članku 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08. u iznosu od 1.000,00 kuna/132,72 eura, koje je dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude, uplatom na račun državnog proračuna Republike Hrvatske model HR64, IBAN:
[broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-32722 (opis plaćanja: troškovi u predmetu 39. K-327/2022.), te dostaviti sudu primjerak uplatnice, kao i troškove punomoćnice oštećene Vedrane Belin, odvjetnice iz Dubrovnika, o čemu će biti doneseno posebno rješenje.
6. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio okrivljenik TI po branitelju odvjetniku Oskaru Benussiu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, sigurnosnoj mjeri i troškovima postupka s prijedlogom da županijski sud prihvati njegovu žalbu te preinači prvostupanjsku presudu i oslobodi ga optužbe a podredno da ukine pobijanu presudu, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
7. Odgovor na žalbu podnio je ODO u Dubrovniku s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu okrivljenika kao neosnovanu.
8. Žalba okrivljenika nije osnovana.
9. Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 9. ZKP/08. odnosno da je prvostupanjski sud prekoračio optužbu. Suprotno ovom žalbenom navodu ovaj drugostupanjski sud nalazi da je ODO u Dubrovniku okrivljeniku i činjenično i u zakonskom opisu te u pravnoj kvalifikaciji djela stavilo na teret počinjenje kaznenog djela prijetnje i to njegovog kvalificiranog oblika iz članka 139. stavak 3. KZ/11. a za koje kazneno djelo je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju okrivljenika proglasio krivim. Stoga prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije prekoračio optužbu a žalbeni navod okrivljenika nije osnovan.
9. 1. Nije osnovana žalba okrivljenika niti zbog povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Nije točna tvrdnja da se iz obrazloženja pobijane prvostupanjske presude ne može razumjeti zbog čega prvostupanjski sud nalazi da je okrivljenik počinio kvalificirani oblik kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11. Tu činjenicu prvostupanjski sud je obrazložio u točki 10.4. obrazloženja gdje je naveo da je okrivljenik prijetio bivšoj supruzi, bliskoj osobi u smislu članka 87. stavak 9. KZ/11. što je posve dovoljno obrazloženje iz kojega se razaznaje da je počinio kvalificirani oblik prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11. Također je netočna okrivljenikova tvrdnja da se pobijana presuda ne može ispitati jer da su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude dao jasne i posve razumljive razloge za utvrđeno činjenično stanje. Ti razlozi nisu ni proturječni niti su u suprotnosti sa sadržajem iskaza ispitanih svjedoka i materijalnih dokaza kako to tvrdi okrivljenik u žalbi. Posve je jasno da je prvostupanjski sud važne činjenice utvrdio na temelju iskaza žrtve VI te je i obrazložio zašto vjeruje njoj a ne okrivljeniku te zašto s određenom dozom rezerve uzima iskaz svjedoka UI.
10. Nije osnovana žalba okrivljenika niti zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je okrivljenik na način kako je to opisano u činjeničnom opisu izreke pobijane presude između ostaloga rekao da će je ubiti..Za svoje utvrđenje prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika, ovaj drugostupanjski sud zaključuje da u iskazima žrtve VI koje je dala kod državnog odvjetništva i na raspravi nema bitnih odstupanja i nesuglasja koja bi dovela u pitanje njezinu vjerodostojnost. Ono što je najvažnije, a što je u pobijanoj presudi utvrdio i prvostupanjski sud je to, da je ova svjedokinja, u oba iskaza navela da joj je okrivljenik prijetio ubojstvom. Zbog čega vjeruje žrtvi VI, prvostupanjski sud je obrazložio detaljno u točkama 8. do 8. 6. obrazloženja pobijane presude i tom se obrazloženju kao valjanom u cijelosti pridružuje i ovaj drugostupanjski sud. Ispravan je zaključak prvostupanjskog suda i u pogledu vjerodostojnosti iskaza svjedoka UI. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika, ovaj svjedok nije bio nepristran jer je po svemu sudeći u materijalnoj ovisnosti prema ocu više nego prema majci a osim toga nekako je i životno da štiti oca od kaznene odgovornosti. Ako je i istina da je VI nagovarala sina UI da tuži oca, ovdje okrivljenika za povećanje iznosa za uzdržavanje, to ne isključuje kaznenu odgovornost okrivljenika za prijetnju usmrćenjem, jer je tužba za povećanje iznosa uzdržavanja pravno dozvoljen i legitiman čin a prijetnja smrću to nije, pa žalbeni navodi u kojima okrivljenik tvrdi da prvostupanjski sud o tome nije vodio računa nisu relevantni za utvrđenje važne činjenice, da li je okrivljenik u verbalnoj prepirci žrtvi rekao da će je ubiti. Zbog svega naprijed iznesenoga, nije bilo mjesta primijeniti načelo „in dbio pro reo“ kako to smatra okrivljenik u žalbi a njegova žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
11. Okrivljenik je najavio i žalbu zbog povrede kaznenog zakona no iz sadržaja žalbe ovaj drugostupanjski sud nije mogao zaključiti kojim to argumentima okrivljenik obrazlaže ovaj žalbeni razlog pa je u pogledu ovog žalbenog razloga pobijanu presudu ispitao samo po službenoj dužnosti.
12. Nije osnovana žalba okrivljenika niti zbog odluke o kazni. Svoju odluku o kazni prvostupanjski sud je detaljno obrazložio u točkama 11. do 11. 3. obrazloženja pobijane presude, te je u okviru toga obrazloženja iznio sve olakotne i otegotne okolnosti te druge razloge od kojih zavisi odabir vrste kaznene sankcije i visine. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika a kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci nikako nije prestrogo odmjerena kada se ima u vidu da je za kazneno djelo za koje je okrivljenik proglašen krivim propisana kazana zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina. Kada se k tome doda i da je okrivljeniku izrečena uvjetna osuda zbog koje niti ova kazna zatvora neće biti izvršena, ne stoji žalbena tvrdnja okrivljenika da će mu zbog ove kaznene sankcije biti ugrožena egzistencija. Stoga je po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda neosnovana žalba okrivljenika i zbog odluke o kazni.
13. Neosnovana je žalba okrivljenika i zbog izrečene mu sigurnosne mjere zabrane približavanja ili uhođenja VI. Ovaj žalbeni navod okrivljenik temelji na tvrdnji da nije počinio kazneno djelo, a kako tu tvrdnju ovaj drugostupanjski sud smatra neosnovanom, neosnovana je i žalba zbog sigurnosne mjere.
14. Okrivljenik je po branitelju najavio žalbu i zbog odluke o troškovima, no u sadržaju žalbe ne pojašnjava ovaj žalbeni navod pa je i u tom dijelu drugostupanjski sud ispitao odluku o troškovima po službenoj dužnosti i našao da žalba na troškove postupka nije osnovana. Naime, kako je okrivljenik proglašen krivim po članku 148. stavak 1. ZKP/08. dužan je platiti sve troškove kaznenog postupka propisane u članku 145. stavak 2. točke 1- 8. ZKP/08.
15. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud u pobijanoj presudi nije našao povreda odredaba kaznenog postupka na koje u povodu žalbe pazi po službenoj dužnosti niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti. .
16. Budući da je drugostupanjski sud našao da nije osnovana žalba okrivljenika te da nema povreda zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. odbio je njegovu žalbu kao neosnovanu te potvrdio prvostupanjsku presudu.
Slavonski Brod,14. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Mirjana Madunić
