REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-12/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Gordane Paljevec i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Mihetec kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog CU zbog kaznenog djela iz članka 179.a i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24 – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog CU, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Kov- 376/2024 od 24. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba okrivljenog CU odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim, uvodno navedenim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog CU zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11. i kaznenog djela iz članka 117. stavaka 1. i 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24 – dalje: ZKP/08.), protiv okrivljenog CU produljen je istražni zatvor, iz zakonske osnove sadržane u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke je određeno da se u istražni zatvor uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 25. listopada 2024. pa nadalje.

2. Pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni CU putem branitelja Frana Olujića, odvjetnika iz Zagreba, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti te ukinuti istražni zatvor, odnosno istražni zatvor zamijeniti nekom od mjera opreza, odnosno pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti na ponovno odlučivanje.

3. Spis predmeta je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08. dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

4. Žalba okrivljenog CU nije osnovana.

5. Žalitelj u žalbi navodi da pobijano rješenje nije osnovano na zakonu jer je sud počinio niz bitnih povreda odredaba kaznenog postupka. Naime, žalitelj drži da je pobijano rješenje proturječno samom sebi, da uopće nema razloga, odnosno da razlozi o odlučnim činjenicama nisu navedeni jer da iskaz oštećene ne može predstavljati one osobite okolnosti zbog kojih postoji bojazan da bi okrivljenik mogao ponoviti kazneno djelo. Nadalje, žalbom žalitelj osporava i postojanje posebnih okolnosti koje bi upućivale na opasnost od bijega smatrajući da činjenica da je okrivljenik državljanin Bosne i Hercegovine ne može biti dostatna za procjenu postojanja te opasnosti jer je isti imao namjeru ishoditi dozvolu boravak, no uslijed komplikacija istu nije konačno ishodio. Također, žalitelj navodi da sud svoj zaključak o upornosti i odlučnosti okrivljenika u protupravnom postupanju izvodi isključivo iz navoda žrtve, koji olako uzima kao vjerodostojan. Uz navedeno, žalitelj smatra da se pozivanjem na nepravomoćnu presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K- 99/2023 od 28. travnja 2023., krši načelo „presumpcije nevinosti“. U odnosu na iteracijsku opasnost, žalitelj se poziva na poznata stajališta Ustavnog suda Republike Hrvatske i presude Europskog suda za ljudska prava, napominjući da nije dan niti jedan prihvatljiv razlog koje su to posebne okolnosti koje bi ukazivale na iteracijsku opasnost. Zaključno, žalitelj ističe da sud nije uzeo u obzir zamjenu istražnog zatvora nekom od mjera opreza iz članka 98. stavka 2. ZKP/08., kao i da se daljnje zadržavanje okrivljenika u istražnom zatvoru pretvara u izdržavanje kazne.

6. U odnosu na žalbene navode okrivljenog CU kojima upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka potrebno je napomenuti da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog CU. Prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08. Također, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da blaže mjere predviđene odredbama ZKP/08., odnosno mjere opreza ili jamstvo nisu prihvatljiva zamjena za istražni zatvor. Izložene razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, jer su valjani i dostatno konkretizirani.

6.1. Slijedom navedenog, neosnovani su paušalni prigovori žalitelja da rješenje uopće nema razloga, odnosno da razlozi o odlučnim činjenicama nisu navedeni. Naime, pobijano rješenje je u cijelosti sastavljeno sukladno odredbama članka 124. ZKP/08., a za odluku su, u svim njenim dijelovima, izloženi jasni, valjani i dostatni razlozi, koji su adekvatno konkretizirani i dovoljno analizirani, a koje u cijelosti prihvaća i ovo vijeće. Tako nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na koju sadržajno upire žalitelj bez navođenja oblika istaknute bitne povrede. Također se ističe žalitelju da nezadovoljstvo kvalitetom i navodno nedovoljnom količinom izloženih razloga ne opravdava istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka. Isto tako, povreda u vidu „proturječnosti rješenja samom sebi“ nije predviđena zakonom kao neki od oblika bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

7. Nadalje, žalitelj nije u pravu niti kada tvrdi da je počinjena povreda kaznenog zakona. Naime, žalitelj u žalbi ne označava o kojoj bi se povredi kaznenog zakona iz članka 469. ZKP/08. radilo, a to se ne može razabrati niti iz sadržaja žalbe.

8. Protivno daljnjim žalbenim prigovorima, pravilno je utvrđeno postojanje osnovane sumnje na počinjenje terećenih kaznenih djela, kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Navedena sumnja proizlazi iz svih do sada prikupljenih dokaza, koji su rezultirali podnošenjem optužnice, a na koje se pravilno poziva prvostupanjski sud u šestom odlomku na drugoj i trećoj stranici obrazloženja pobijanog rješenja. Drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća te razloge pa se žalitelj, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na iste. Stoga navodi žalitelja kojima zapravo vrijednosno ocjenjuje dokaze nisu osnovani.

9. Također, suprotno prigovorima žalitelja, pravilno je utvrđeno postojanje posebnih okolnosti koje ukazuju na realnu i razumno predvidivu opasnost da bi okrivljeni CU puštanjem na slobodu mogao napustiti teritorij Republike Hrvatske i time postati nedostupni njezinim pravosudnim tijelima, kao i da bi mogao ponoviti kazneno djelo ili počiniti teže kazneno djelo.

9.1. Naime, okrivljeni CU državljanin je Bosne i Hercegovine te na teritoriju Republike Hrvatske nema prijavljeno niti prebivalište niti boravište, a prema vlastitom kazivanju neprijavljeno boravi u [adresa]. Isto tako, provjerom u Središnjem informacijskom sustavu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske utvrđeno da se radi o strancu na privremenom boravku u Republici Hrvatskoj. Imajući u vidu navedeno, te da je okrivljenik državljanin države koja nije članica Europske unije i koja za ova kaznena djela ne izručuje svoje državljane, kao i propisanu kaznu za kazneno djelo za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv, a što bi mu mogao biti daljnji motiv da napusti Republiku Hrvatsku, razvidno je da postoji opasnost da bi isti boravkom na slobodi mogao postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske i tako onemogućiti ili znatno otežati vođenje kaznenog postupka. Stoga je pravilno određen istražni zavor iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08.

9.2. Nadalje, neosnovani su prigovori žalitelja u odnosu na primjenu mjere istražnog zatvora iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, koja se ne može s uspjehom otkloniti primjenom blažih mjera, pravilno je prvostupanjski sud našao u okolnostima i načinu počinjenja terećenih kaznenih djela jer je iz činjenično opisanog ponašanja okrivljenika, uz izraženu agresivnost i bezobzirnost, razvidna i dugotrajnost njegovog protupravnog ponašanja, kao i brojnost i učestalost te raznolikost poduzetog verbalnog i fizičkog nasilja prema žrtvi. Ponovno se napominje žalitelju da se pozivanjem prvostupanjskog suda na nepravomoćnu presudu ne dovodi u pitanje „presumpcija nevinosti“ jer se u ovoj fazi postupka ne može zanemariti da je tom presudom okrivljenik nepravomoćno osuđen za ista kaznena djela, ali u odnosu na raniju intimnu partnericu. Stoga, sve izloženo upućuje na okrivljenikovu upornost u protupravnom postupanju, kao i na visok stupanj njegove kriminalne volje pa je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da na strani okrivljenika postoji neposredna i konkretna opasnost da bi on, boravkom na slobodi, mogao nastaviti s činjenjem istovrsnih ili sličnih kaznenih djela.

10. Dakle, opravdano je produljen istražni zatvor protiv okrivljenika iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08., radi opasnosti od bijega i radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti utvrđene na njegovoj strani. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih navedenih okolnosti, za sada, ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., kako je to pravilno isključio i valjano obrazložio i prvostupanjski sud.

11. Nije utvrđeno niti da bi okrivljeniku bila povrijeđena neka od prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje: Konvencija). Napominje se žalitelju kako odluka koja je suprotna stavovima žalitelja ne znači sama po sebi povredu Ustavom i Konvencijom zajamčenih prava okrivljenika, kako se to u žalbi neosnovano nastoji prikazati, paušalnim upiranjem na obvezu restriktivne primjene mjere istražnog zatvora i presumpciju nevinosti. Sve utvrđene okolnosti upućuju na zaključak da zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti, nasuprot tvrdnjama žalitelja, za sada, pretežu nad pravom na slobodu okrivljenika, a presumpcija nevinosti okrivljenika nije narušena jer se u pobijanom rješenju ni u jednom dijelu ne implicira njegova krivnja, kako se to žalbom neosnovano aludira. Isto tako, iz pobijanog rješenja, protivno žalbenim prigovorima, razvidno je da je prvostupanjski sud, sukladno obvezi iz članka 95. stavka 1. ZKP/08. pazio na načelo razmjernosti, odnosno da je vodio računa da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom.

12. Jednako tako razmatrano je i da li je povrijeđeno načelo razmjernosti. Naime, prilikom ocjenjivanja povrede ovoga načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., vodi se računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, a kako se okrivljenik nalazi u istražnom zatvoru od 25. listopada 2024., to drugostupanjski sud ocjenjuje da, za sada, nije došlo do povrede načela razmjernosti.

13. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi na štetu okrivljenika bio povrijeđen kazneni zakon, odluka je donesena po ovlaštenom tijelu te nije počinjen drugi vid bitne povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

14. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.

Velika Gorica, 14. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević