REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3940/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Mlinarić, predsjednika vijeća, Raoula Dubravca, suca izvjestitelja i Lenke Ćorić, člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja Dom zdravlja Slavonski Brod, Slavonski Brod, Borovska 7, OIB 28346588217, kojeg zastupa punomoćnica Ana-Marija Bogović, odvjetnica u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Grad Slavonski Brod, Slavonski Brod, Vukovarska 1, OIB 58007872049, radi utvrđenja prava na nekretninama, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-177/2023-37 od 9. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-177/2023-37 od 9. listopada 2023.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 524,84 eur.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj, DOM ZDRAVLJA SLAVONSKI BROD, SLAVONSKI BROD, Borovska 7, OIB:28346588217 na temelj u zakona stekao pravo vlasništva na nekretnini - 4. Suvlasnički dio: 1/40 i to zkč. br.: [katastarska čestica] ZGRADA U [adresa], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Slavonskom Brodu u cijelosti.

II. Nalaže se tuženiku, Gradu Slavonskom Brodu, Slavonski Brod, Vukovarska 1, OIB: 58007872049 da na temelj u ove presude trpi uknjižbu prava vlasništva na nekretnini - 4. Suvlasnički dio: 1/40 i to zkč. br.: [katastarska čestica] ZGRADA U [adresa], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Slavonskom Brodu i to u korist DOM ZDRAVLJA SLAVONSKI BROD, SLAVONSKI BROD, Borovska 7, OIB:28346588217.

III. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Slavonskom Brodu da u roku 15 dana izvrši upis brisanja prava vlasništva s imena tuženika Grada Slavonski Brod, Slavonski Brod, Vukovarska 1, OIB: 58007872049 na Nekretnini - 4. Suvlasnički dio: 1/40 i to zkč. br.: [katastarska čestica] ZGRADA U [adresa], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Slavonskom Brodu uz istovremeni upis prava vlasništva na Nekretnini - 4. Suvlasnički dio: 1/40 i to zkč. br.: [katastarska čestica] ZGRADA U [adresa], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Slavonskom Brodu u korist tužitelja, DOM ZDRAVLJA SLAVONSKI BROD, SLAVONSKI BROD, Borovska 7, OIB:28346588217.“

U točki IV. izreke odlučio je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. U obrazloženju presude sud navodi da je tužitelj pravo vlasništva spornih nekretnina stekao prema odredbi čl. 180. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“ broj: 75/93, 11/94 i 55/96) i čl. 57. st. 1. Zakona o ustanovama („Narodne novine“ broj 76/93) jer je njegov pravni prednik Medicinski centar Slavonski Brod stekao sporne nekretnine na temelju Ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora od 4. listopada 1971. Zdravstvena ustanova Medicinski centar Slavonski Brod se statusnom promjenom od 12. siječnja 1994. organizirao u dvije zdravstvene ustanove od kojih je jedna tužitelj te je preuzeo prava i obveze svojeg pravnog prednika sa stanjem na dan statusnih promjena i na temelju kasnije sklopljenog Sporazuma o diobi nekretnina pravnih sljednika od 30. listopada 1976. stekao spornu nekretninu. Sukladno odredbi čl. 31. st. 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, sredstva na kojima pravo raspolaganja imaju zdravstvene ustanove (domovi zdravlja, opće bolnice, specijalne bolnice i dr.) postaju sredstva zdravstvene ustanove koja preuzima sredstva, prava, obveze i djelatnice, a vlasnici zdravstvene ustanove postaju županije. Navedenim zakonom utvrđeno je tko su vlasnici zdravstvenih ustanova, a tko imovine koja je na temelju zakona pripala zdravstvenim ustanovama. Kako je sud utvrdio da je tužitelj na temelju navedenih zakonskih odredbi kao lex specialis stekao pravo vlasništva prihvatio je i dio zahtjeva za trpljenje uknjižbe prava vlasništva u korist tužitelja prema odredbi čl. 57. i 60. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 63/19; dalje: ZZK). Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja prema izvedenim dokazima sud je utvrdio da se radi o nekretnini koja je predmet postupka i koju tužitelj koristi samostalno i po svojim pravnim prednicima od 4. listopada 1971. Dana 1. siječnja 1997. žalitelj nije stekao pravo vlasništva dosjelošću jer nije protekao rok od 40 godina propisan odredbom čl. 159. st. 4. ZV-a računajući od 8. listopada 1991. do podnošenja tužbe 26. studenog 2021. Shvaćanje je suda da je došlo i do prekida dosjelosti 4. rujna 2008. kad je tužitelj zatražio od tuženika rješenje imovinskopravnih odnosa vezano za spornu nekretninu.

3. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga. U bitnom navodi da je tijekom postupka navodio da nekretnina nije etažirana na zakonom propisan način ukazujući na odredbu čl. 73. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 81/15 – pročišćeni tekst; dalje: ZV) prema kojoj se vlasništvo posebnog dijela ne može uspostaviti dok nadležna upravna vlast ne potvrdi da se radi o samostalnoj uporabnoj cjelini. Nije sporno da je nekretnina bila uknjižena kao društveno vlasništvo i da je njezin korisnik bilo Poduzeće za gospodarenje stambenim zgradama u društvenom vlasništvu čiji je slijednik tuženik koji je u ispravnom postupku upisan kao vlasnik sporne nekretnine. U ispravnom postupku odlučeno je da će se izvršiti brisanje društvenog vlasništva i uknjižba prava vlasništva u korist tuženika kao slijednika navedenog Poduzeća prema odredbi čl. 370. st. 4. i st. 6. ZV-a i zbog toga se ne radi o pogrešnom upisu prava vlasništva. Sud je propustio uzeti u obzir Odluku Komisije Vlade Republike Hrvatske za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija Klasa: 940-01/95-01/23, Ur.br.: 515-02-95-10 od 12. prosinca 1995. kojom je predmetna nekretnina raspoređena i dodijeljena tuženiku i na temelju koje je upisan kao vlasnik u zemljišnu knjigu. Navodi da je tužitelj svoju tužbu temeljio na stjecanju prava vlasništva dosjelošću, a tek je drugostupanjski sud u ranijoj ukidnoj odluci ukazao na odredbe Zakona o ustanovama. Predlaže preinačiti pobijanu presudu.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže žalbu kao neosnovanu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Pobijana presuda sadrži valjane i jasne razloge i nije zahvaćena nekom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka kako to neodređeno navodi žalitelj niti na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijanu je presudu moguće ispitati i u njoj su sadržani razlozi o odlučnim činjenicama, a ti su razlozi jasni i obrazloženi, te ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika.

8. Kako to proizlazi iz razloga obrazloženja prvostupanjski je sud utvrdio da je tužitelj na temelju zakona stekao pravo vlasništva nekretnine koja je predmet postupka i koju je njegov pravni slijednik kupio od Poduzeća za stambenu i komunalnu djelatnost Slavonski Brod još 4. listopada 1971. To što je tuženik u provedenom ispravnom postupka upisan kao vlasnik poslovnog prostora odnosno u vlastovnici upisan ovlaštenik na 4. suvlasničkom dijelu 1/40 suvlasničkog dijela zgrade u [adresa] sagrađene na čkbr. [katastarska čestica] površine 1180 m2 i upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja nije etažirana, nije od utjecaja na osnovanost zahtjeva. Upravo prema podacima iz ispravnog postupka, zaključka tuženika od 3. veljače 2020. o davanju suglasnosti za naknadno podnošenje prigovora na ispravni postupak u kojem se određeno navodi da se radi o navedenom suvlasničkom dijelu koji se odnosi na ambulantu Vatrenka, a u zaključku od 10. rujna 2008. se određeno navodi da je Gradsko poglavarstvo suglasno da se u navedenom ispravnom postupku prizna pravo vlasništva tužitelju. Do priznanja nije došlo već je upisan tuženik kao vlasnik poslovnog sporne nekretnine, a zabilježba ovog spora također je upisana na 4. suvlasničkom dijelu navedene nekretnine. Prema tome činjenica da još uvijek nije došlo do etažiranja u skladu s odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nije od utjecaja na predmet postupka i na mogućnost uknjižbe prava vlasništva tužitelja u skladu s odredbama čl. 57. i 60. ZZK-a.

9. Žalbeni navodi kojima žalitelj ukazuje na ishod ispravnog postupka nisu od značaja na ovaj postupak. Osim toga upravo je zbog činjenice da se radi o izvanparničnom postupku zemljišnoknjižni sud odbio prigovor te u ovom kontradiktornom postupku tužitelj ostvaruje svoje pravo. Nije od značaja činjenica da je tužitelj tijekom postupka navodio da je dosjelošću stekao pravo vlasništva. Stjecanje dosjelošću jedan je od načina stjecanja prava vlasništva na temelju zakona jednako kao što je i tužitelj, odnosno njegov pravni prednik na temelju odredbi Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a tužitelj kasnijim Sporazumom iz 1996. godine o diobi imovine Medicinskog centra Slavonski Brod stekao pravo korištenja sporne nekretnine. Navedena odredba čl. 180. Zakona o zdravstvenoj zaštiti propisivala je da sredstva na kojima pravo raspolaganja imaju zdravstvene ustanove postaju sredstva zdravstvene ustanove koja preuzima sredstva, prava, obveze i djelatnike, a vlasnici zdravstvene ustanove postupaju županije odnosno Grad Zagreb. Iako je u Ugovoru o kupoprodaji poslovnog prostora navedeno da kupac poslije konačne isplate stječe pravo uknjižbe prava vlasništva do te uknjižbe prava vlasništva nije niti došlo niti je moglo doći jer se radilo o nekretninama u društvenom vlasništvu. Pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja na nekretnina u društvenom vlasništvu nastali su u sustavu društvenog vlasništva, a stupanje na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima dolazi do pretvorbe društvenog vlasništva. Pravo raspolaganja, korištenja i raspolaganja stvari u društvenom vlasništvu zdravstvenih ustanova postalo je pretvorbom nositelja tog prava pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni slijednik dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, korištenja i raspolaganja ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva. U vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora za stjecanje prava korištenja nije bila potrebna uknjižba u zemljišne knjige (Zakon o uknjižbi nekretnina u društvenom vlasništvu iz 1975. godine, preuzet „Narodne novine“ broj 52/71), već je bila dovoljna isprava o prijenosu i predaja u posjed, kako to i proizlazi iz ugovora. Iako u ugovoru stoji da bolnica ne može useliti u poslovne prostorije dok ne uplati u cijelosti ugovorenu cijenu, a što je tuženik isticao tijekom postupka, sama činjenica da tužitelj i njegov pravni prednik obavljaju poslove zdravstvene zaštite u spornoj nekretnini više od 50 godina, a nije pokrenut postupak radi isplate navodno neisplaćene cijene, upućuje da je ugovor ispunjen. Prema tome, tužitelj je s uspjehom osporio predmnijevu iz čl. 362. st. 1. ZV-a jer je dokazao da je bio nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja nekretninom u društvenom vlasništvu i prije nego je tuženik upisan u zemljišne knjige kao vlasnik. S tim u vezi tužitelj osnovano zahtijeva upis neuknjiženih prava na nekretnini koja je predmet postupka u smislu odredbe čl. 364. st. 6. ZV-a, odnosno prema odredbi čl. 130. st. 1. ZV-a.

10. U odnosu na žalbeni navod o učincima Odluke Komisije Vlade Republike Hrvatske navodi se da ta odluka nema konstitutivni učinak odluke duge nadležne vlasti u konkretnoj situaciji. Ovlast Vlade Republike Hrvatske propisana čl. 1. Zakona o izmjena i dopunama Zakona o Vladi Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 29/94) propisuje da Vlada ili od nje ovlašteno ministarstvo upravlja imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske ako zakonom nije drukčije određeno, a u konkretnoj situaciji upravo je Zakonom o zdravstvenoj zaštiti drukčije određeno u navedenoj odredbi čl. 180. ZPP-a.

11. U odnosu na žalbene navode da je tužitelj prvo isticao dosjelost kao način stjecanja prava vlasništva navodi se da sud nije vezan pravnom osnovom zahtjeva. Tužitelj je, istina, ukazivao i na svoj dugogodišnji posjed sporne nekretnine, ali je svoj zahtjev temeljio i na navedenim statusnim promjena i kupnji nekretnine još 1971. godine. Prema tome, radi se o konkurenciji istaknuta dva načina stjecanja prava vlasništva odnosno korištenja nekretnine u tada društvenom vlasništvu, a radi se o stjecanju na temelju zakona što je pravilno utvrdio prvostupanjski sud kao što je i pravilno utvrdio da su ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju zakona i uknjižbe prava vlasništva sporne nekretnine.

12. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu nije osnovan jer se ne radi o troškovima potrebnim tužitelju za vođenje parnice, slijedom čega je prema odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a taj zahtjev valjalo odbiti.

13. Sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 14. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ivana Mlinarić