REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3325/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednice vijeća, Branke Šabarić Zovko, sutkinje izvjestiteljice i Maje Bilandžić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CONTY PLUS d.o.o., Lučko, Karlovačka 100, OIB 62964458165, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d., Zagreb, protiv tuženika INTERIJER I ZAVRŠNI RADOVI d.o.o. u stečaju, Split, Put Supavla 21b, OIB 12389261947, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Matić & Poljak d.o.o., Split, radi povrata zadužnice, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-233/2023-11 od 28. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-233/2023-11 od 28. svibnja 2024. u točkama I. i II. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odbacuje se tuženikova žalba protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-233/2023-11 od 28. svibnja 2024. u točki III. izreke, kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-233/2023-11 od 28. svibnja 2024. naloženo je tuženiku u roku od petnaest dana vratiti tužitelju zadužnicu broj ovjere OV-648/19, ovjerenu kod javnog bilježnika Štefice Brozović Škrinjarić od 23. siječnja 2019. na iznos od 172.230,92 eura / 1.297.673,87 kuna (točka I. izreke); naloženo je tuženiku u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.350,62 eura sa zateznim kamatama koje teku od 28. svibnja 2024. do isplate (točka II. izreke); odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 738,19 eura sa zateznim kamatama, kao neosnovan (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik pobijajući ju u cijelosti zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U žalbi u bitnom navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući da je izreke presuda u proturječju s razlozima presude te je sud propustio navesti razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi koje je naveo su u proturječju sa sadržajem isprava u spisu. Tuženik osporava shvaćanje prvostupanjskog suda o tome da je Ugovor o zajmu fiktivan pravni posao te da je uplata koju je tuženik izvršio tužitelju na temelju Ugovora o zajmu zapravo plaćanje avansa po ugovorima sklopljenima među strankama radi isporuke i ugradnje robe na brodu „Novogradnja 483“, iz razloga što se navedeno shvaćanje suda temelji isključivo na navodima tužitelja koji nisu potkrijepljeni nikakvim materijalnim dokazima, niti je te tužiteljeve navode tuženik tijekom postupka priznao. Osim toga, tuženik ukazuje kako sud nije zauzeo jasan stav o tome radi li se o fiktivnom ugovoru, budući da u obrazloženju presude navodi kako je izjavom o prijeboju prestala tužiteljeva obveza na povrat zajma, a samim time i tuženikovo pravo da drži zadužnicu koju mu je tužitelj predao radi osiguranja vraćanja zajma, što je proturječno shvaćanju suda da je riječ o fiktivnom pravnom poslu, pa obveza tužitelja na povrat zajma nije niti postojala.

4. Daljnjim žalbenim navodima tuženik ističe kako je prvostupanjski sud propustio cijeniti činjenicu da je tuženik dopisom od 22. listopada 2019. vratio tužitelju predmetni račun broj 1095-CZG12-300, kao i činjenicu da taj račun tuženik nije knjižio u svojim poslovnim knjigama, što je dovelo do nepravilne i nezakonite odluke. Osim toga, navodi kako je tuženik tijekom postupka isticao da nije pristao na prenamjenu zadužnice u sredstvo osiguranja za otklanjanje nedostataka u garancijskom roku prema sklopljenim ugovorima o djelu. Stoga smatra da izjava o prijeboju nije valjana, kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba djelomično nije dopuštena, a djelomično je osnovana.

7. Tuženik je podnio žalbu i protiv točke III. izreke presude kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 738,19 eura sa zateznim kamatama, kao neosnovan, a protiv kojeg tuženik nema pravni interes za podnošenje žalbe. Stoga je žalbu valjalo djelomično odbaciti kao nedopuštenu primjenom odredbe čl. 358. st. 3. u vezi s čl. 367. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) kao što je odlučeno u točki II. izreke ovog rješenja.

8. Prvostupanjska presuda ispitana je u preostalom dijelu (točke I. i II. izreke) na temelju odredaba čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za povrat zadužnice poslovni broj OV-648/19, ovjerene kod javnog bilježnika Štefice Brozović Škrinjarić od 23. siječnja 2019.

10. Iz podataka u spisu i obrazloženja presude u bitnom proizlaze sljedeća činjenična utvrđenja:

- da su tužitelj kao prodavatelj i tuženik kao kupac 25. svibnja 2017. sklopili Ugovor br. SC-306625 o izradi, dostavi i ugradnji fiksnog namještaja, zidnih i stropnih dekoracija kabina i hodnika za putnike te rukohvata hodnika za putnike po principu ključ u ruke,

- da su tužitelj kao prodavatelj i tuženik kao kupac 26. ožujka 2017. sklopili Ugovor br. SC-307463 o izradi, dostavi i ugradnji fiksnog i pokretnog namještaja, zidnih i stropnih dekoracija kabina i hodnika apartmana (zona 520) te rukohvata hodnika apartmana (zona 520) po principu ključ u ruke,

- da su tužitelj kao prodavatelj i tuženik kao kupac 13. veljače 2018. sklopili Ugovor br. SC-307344 o izradi, dostavi i ugradnji fiksnog namještaja prostora posade, oficira i ambulante te zidnih dekoracija kabina oficira na Nov. 483 po principu ključ u ruke,

- da su stranke 30. siječnja 2019. sklopile Ugovor o zajmu na temelju kojeg je tuženik tužitelju pozajmio iznos od 700.000,00 kuna u svrhu podmirenja obveza prema dobavljačima,

- da je tužitelj tuženiku predao zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika Štefice Brozović Škrinjarić iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-648/2019 od 23. siječnja 2019. kao sredstvo osiguranja na iznos od 1.297.673,87 kuna, zajedno sa zateznom kamatom od 8,54% godišnje,

- da je tužitelj tuženiku 30. lipnja 2019. izdao račun broj 1095-CZG12-300 u kojem je obračunao radove po okončanoj situaciji za ugovor br. 306625 i ugovor br. 307344. Ukupna vrijednost izvedenih radova po tim ugovorima obračunata je u iznosu od 12.896.792,40 kuna, ukupna vrijednost uplaćenih radova obračunata je u iznosu od 12.071.983,11 kuna te nakon uračunavanja iznosa od 700.000,00 kuna s osnova „obračun zajma povrat“, tužitelj je tuženiku obračunao da je dužan platiti 124.809,29 kuna,

- da je tužitelj emailom od 9. lipnja 2019. tuženiku dostavio račun broj 1095- CZG12-300 i primopredajne zapisnike te ga je pozvao da zadužnicu u iznosu od 1.000.000,00 kuna prenamijeni kao osiguranje plaćanja za otklanjanje nedostataka u garantnom roku po ugovoru,

- da je tužitelj dopisom od 1. ožujka 2021. pozvao tuženika na povrat zadužnice poslovni broj OV-648/19, koja je prenamijenjena u svrhu garancije za otklanjanje nedostataka u garantnom roku s obzirom na to da je jamstveni rok po ugovorima br. 306625, 307344 i 307463 istekao 30. lipnja 2020., a za „zonu 520“ 1. listopada 2020.,

- da je u prilogu dopisa Brodosplita – Brodograđevne industrije Split d.d. od 22. studenog 2019., naslovljenim kao „Predmet: fakture br. 120-CZG12- 300, 121- CZG12-300, 1095-CZG12-300 i 1752-CZG12-300“ navedeno društvo dostavilo tuženiku predmetne fakture pod naprijed navedenim brojevima po nalogu uprave Brodosplita.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio o osnovanosti tužbenog zahtjeva iz razloga što je utvrdio da više ne postoji osnova po kojoj bi tuženik imao pravo držati u posjedu tužiteljevu zadužnicu. Naime, sud navodi kako je dostavom računa broj 1095-CZG12-300 od 30. lipnja 2019. tužitelj obavijestio tuženika o povratu zajma prije roka, pa kako tuženik nije odbio ispunjenje, smatra se da je izjavom o prijeboju prestala obveza tužitelja na povrat zajma te samim time i pravo tuženika da u posjedu drži zadužnicu koju mu je tužitelj predao kao sredstvo osiguranja vraćanja zajma. Nadalje, sud navodi kako je ugovor o zajmu prividan pravni posao te da je uplata koju je tuženik izvršio tužitelju u iznosu od 700.000,00 kuna zapravo plaćanje avansa po predmetnim ugovorima o djelu. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da je prestalo pravo tuženika da u posjedu drži tužiteljevu zadužnicu koju mu je tužitelj predao prvo kao sredstvo osiguranja za povrat zajma (koji zapravo predstavlja fiktivni pravni posao jer iznos od 700.000,00 kuna kojeg je tuženik predao tužitelju s osnova ugovora o zajmu zapravo predstavlja avans), a zatim i kao sredstvo osiguranja za otklanjanje nedostataka po predmetnim ugovorima o prodaji i ugradnji namještaja s obzirom na to da su protekli rokovi u kojima je tuženik od tužitelja mogao tražiti otklanjanje nedostataka pa samim time i držati u posjedu zadužnicu kao sredstvo za osiguranje tih nedostataka, tuženik je dužan tužitelju vratiti predmetnu zadužnicu.

12. Osnovano tuženik u žalbi ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući da izreka presude proturječi razlozima presude.

13. Naime, prvostupanjski sud iznosi stav da predmetni Ugovor o zajmu predstavlja prividni pravni posao te da je tuženik plaćanjem iznosa od 700.000,0 kuna tužitelju zapravo uplatio avans po ugovorima o djelu. Međutim, unatoč tako obrazloženom stavu, prvostupanjski sud navodi kako je tužitelj predao tuženiku predmetnu zadužnicu radi osiguranja povrata zajma, za koji navodi da predstavlja prividan pravni posao. Dakle, nejasno je kako zadužnica može predstavljati sredstvo osiguranja za obvezu koja nije niti nastala.

14. Ovaj sud primjećuje kako i sam tužitelj proturječno navodi da je zadužnica dana radi osiguranja obveze povrata zajma, da bi kasnije bila prenamijenjena kao osiguranje plaćanja za otklanjanje nedostataka u garantnom roku po ugovorima o djelu, dok, s druge strane, tužitelj tvrdi da nesporno plaćeni iznos od 700.000,00 kuna nije plaćen s osnove Ugovora o zajmu, već se radi o plaćanju avansa prema sklopljenim ugovorima o djelu. Štoviše, tužitelj na ročištu 9. prosinca 2021. navodi kako je Ugovor o zajmu sklopljen na iznos od 700.000,00 kuna, dok je predmetna zadužnica izdana na iznos od 1.297.673,87 kuna te ističe kako tuženik ničim nije obrazložio kako je došlo do te razlike. Međutim, tužitelj tijekom postupka nije niti pokušao objasniti otkuda ta razlika, već poziva tuženika da se o tome očituje.

15. Prvostupanjski sud, unatoč obvezi da se o predmetu svestrano raspravi, prihvaća tako iznesene tvrdnje tužitelja i nalaže tuženiku da vrati tužitelju predmetnu zadužnicu, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju s pravom u žalbi ukazuje tuženik.

16. Zbog toga je ovaj sud na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuo presudu u pobijanom dijelu i predmet u tom dijelu vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje jer je presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a koju ovaj sud nije mogao otkloniti koristeći svoja ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a ZPP-a.

17. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, neizvjestan je uspjeh stranaka u sporu, pa je valjalo ukinuti i odluku o troškovima postupka, koja o tom uspjehu ovisi.

18. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će, nakon što održi glavnu raspravu, donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku koja će sadržavati razloge o svim odlučnim činjenicama.

19. Preračunavanje iznosa izraženih u kunama u iznose izraženim u eurima izvršeno je u skladu s odredbama čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 57/22 i 88/22).

Zagreb, 14. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Zubović