Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1066/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Zinke Bulka predsjednice vijeća, Ankice Jakovina sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Slaven Mijoč, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Osijek-Koteks d.d., OIB: 44610694500, Osijek, Šamačka 11, kojeg zastupa punomoćnik Vedran Stanić, odvjetnik u Osijeku, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-347/2023-8 od 23. listopada 2023. te o žalbi tužiteljice protiv dijela rješenja poslovni broj P-347/2023-8 od 23. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Osijek-Koteks d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-347/2023-8 od 23. listopada 2023.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice LZ kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-347/2023-8 od 23. listopada 2023. u pobijanom dijelu pod stavkom III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja proglašava se nedopuštenim postupak izravne naplate pokrenute na temelju zahtjeva za izravnu naplatu koji je 19. srpnja 2022. podnio tuženik Osijek-Koteks d.d. Financijskoj agenciji, Regionalni centar Osijek, temeljem presude Općinskog suda u Osijeku, broj Pn-53/2019-18 od 23. lipnja 2020. na računima tužiteljice LZ.

1.1. Rješenjem suda prvoga stupnja odbacuje se tužba u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi: “Ovršni postupak se obustavlja i ukidaju sve provedene radnje“ (stavak I. izreke) te se nalaže tuženiku Osijek-Koteks d.d. naknaditi tužiteljici LZ trošak parničnog postupka u iznosu od 275,40 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 23. listopada 2023. do isplate (stavak II. izreke) dok je kao neosnovan odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka u preostalom dijelu (stavak III. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog pogrešne primjene materijalnoga prava, s prijedlogom sudu drugoga stupnja da pobijanu presudu preinači uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Protiv dijela prvostupanjskog rješenja pod stavkom III. izreke žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se isto u tome dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovan postupak uz naknadu troška sastava žalbe.

4. Žalbe stranaka nisu osnovane.

U odnosu na prvostupanjsku presudu

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Sud prvoga stupnja utvrdio je, a što tuženik žalbom niti ne osporava:

-da je rješenjem o troškovima parničnog postupka sadržanim u presudi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-53/2019-18 od 23. lipnja 2020. naloženo tužiteljici LZ da tuženiku Osijek-Koteks d.d. nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 31.250,00 kn u roku od 15 dana;

-da je navedeno rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-4030/2020-2 od 19. svibnja 2022.;

-da je punomoćnik tužiteljice zaprimio navedeno rješenje Županijskog suda u Osijeku 7. lipnja 2022.;

-da je tužiteljica u paricijskom roku od 15 dana od dana primitka navedenog rješenja Županijskog suda u Osijeku 21. lipnja 2022. na račun tuženika uplatila navedeni iznos troškova parničnog postupka;

-da je tuženik 19. srpnja 2022. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu po rješenju Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-53/2019-18 od 23. lipnja 2020. radi naplate zateznih kamata tekućih na trošak postupka od dana donošenja rješenja 23. lipnja 2020. do isplate 21. lipnja 2022.;

-da je tužiteljica kao ovršenica zaključkom poslovni broj Ovr-2330/2022-5 od 1. rujna 2022. upućena da pokrene parnicu radi proglašenja izravne naplate novčane tražbine pokrenute na temelju zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog Financijskoj agenciji Osijek 19. srpnja 2022. temeljem presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn- 53/2019-18 od 23. lipnja 2020. nedopuštenom;

-da je tužiteljica postupajući po navedenom zaključku podnijela protiv tuženika tužbu u ovome predmetu 23. rujna 2022.

7. Imajući u vidu tako utvrđene činjenice, sud prvoga stupnja odlučuje kao u izreci pobijane presude.

8. Takvu odluku suda prvoga stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. 9. Naime, nesporno je da pravomoćnim rješenjem kojim je naloženo tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 31.250,00 kn nije određeno da tužiteljica tuženiku plati i zatezne kamate na taj iznos.

10. Tuženik je u takvoj situaciji, a što ponavlja i u žalbi, svoj ovršni zahtjev za naplatu zateznih kamata temeljio na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje u tekstu: OZ) prema kojem ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi sud će na prijedlog ovrhovoditelja u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke, odnosno sklapanja nagodbe do naplate.

11. Međutim, u konkretnom slučaju tužiteljica je navedene parnične troškove u cijelosti platila 21. lipnja 2022., u paricijskom roku, dakle prije pokretanja postupka izravne naplate 19. srpnja 2022.

12. U takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, a kako to u pobijanoj odluci ispravno cijeni prvostupanjski sud, tražbina određena ovršnom ispravom je ispunjenjem prestala prije pokretanja postupka izravne naplate. Naime, ovršnom ispravom određena isplata po osnovu naknade parničnog troška predstavlja samostalnu imovinskopravnu obvezu koju je tužiteljica u konkretnom slučaju ispunila prije pokretanja postupka izravne naplate (obveza određena ovršnom ispravom je u cijelosti ispunjena jer tom ispravom tužiteljici nisu određene zatezne kamate na dosuđeni iznos troškova postupka). U skladu s odredbom čl. 160. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje u tekstu: ZOO) prestankom glavne obveze prestaju i sporedna prava.

13. Prestankom novčane tražbine određene ovršnom ispravom po osnovu troškova parničnog postupka ispunjenjem prije pokretanja postupka izravne naplate, prestaje i pravo vjerovnika te tražbine da u ovršnom postupku temeljem odredbe čl. 30. st. 2. OZ zahtjeva plaćanje zateznih kamata na troškove postupka kao akcesornog prava koje nije određeno ovršnom ispravom (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 2854/13-3 od 10. prosinca 2014.), stoga su žalbeni navodi tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnoga prava u konkretnom slučaju neosnovani.

14. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi presudu suda prvog stupnja.

U odnosu na stavak III. izreke prvostupanjskog rješenja

15. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u žalbom pobijanom dijelu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužiteljica, jer izreka nije suprotna obrazloženju, a obrazloženje sadrži sve odlučne činjenice zbog čega se isto može ispitati.

16. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, sud prvoga stupnja pravilno je postupio kada je odlučujući o troškovima parničnog postupka odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava prijedloga za proglašenje ovrhe nedopuštenom kao i troškova sastava žalbe od 26. rujna 2023., a koje radnje su poduzete u predmetu Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr-2330/2022, obzirom da se o tim troškovima odlučuje u tom postupku, a ne u konkretnoj parnici.

17. Također, pravilno sud prvoga stupnja nije tužiteljici dosudio troškove izbivanja punomoćnika iz pisarnice niti troškove prijevoza nastale zbog delegacije konkretnog predmeta jer se radi o troškovima punomoćnika tužiteljice, a ne tužiteljice (čl. 11. st. 4. Zakona o sudovima - NN 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23 i 36/24).

18. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP potvrditi rješenje prvoga stupnja u pobijanom dijelu pod stavkom III. izreke.

19. U preostalom, a nepobijanom dijelu (stavak I. i II. izreke) rješenje suda prvog stupnja ostaje neizmijenjeno (čl. 365. st. 1. u vezi s čl. 381. ZPP).

U Velikoj Gorici 14. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Zinka Bulka