Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-592/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda, Ljudevita Zoričića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ane Jeleč Pecirep kao članova vijeća, u pravnoj stvari tuženika- protutužitelja Lucis d.o.o. iz Trogira, OIB 89038966528, zastupan po direktoru MŠ, a ovaj po punomoćniku Ivanu Krželju, odvjetniku u Splitu, protiv tužitelja- protutuženika DŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Domagoju Mužiću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbama protutužitelja i protutuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu br. P-3321/2021 od dana 19. svibnja 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 14. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba protutuženika DŠ te se u dijelu točke II. izreke, kojom je prihvaćen protutužbeni zahtjev za isplatom 232.296,96 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i u odluci o troškovima postupka (toč. IV. izreke) potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu br. P-3321/2021 od 19. svibnja 2023. godine.

II. Odbija se žalba protutužitelja Lucis d.o.o. i u točkama I., dijelu toč. II. izreke kojim je djelomično odbijen tužbeni zahtjev za isplatom 262.033,28 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i u toč. III. izreke potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Zahtjevi protutužitelja i protutuženika za naknadom troška žalbenog postupka odbijaju se kao neosnovani.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijen je kao neosnovan protutužbeni zahtjev kojim je protutužitelj Lucis d.o.o. tražio utvrđenje da je isključivi vlasnik zemljišta označenog kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa da je ovlašten temeljem ove presude izvršiti uknjižbu navedenog zemljišta na svoje ime uz istodobno brisanje protutuženika s navedenog zemljišta.

1.1. U toč. II. izreke djelomično je prihvaćen protutužbeni zahtjev te je protutuženik obvezan isplatiti protutužitelju iznos od 232.296,96 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedinačne iznose teče kako je to pobliže navedeno u izreci, dok je za iznos od 262.033,28 EUR sa zakonskom zateznom kamatom protutužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. U toč. III. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev za isplatom 80.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, dok je u toč. IV. izreke naloženo protutuženiku naknaditi protutužitelju parnični trošak u iznosu 74.545,76 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na ovaj iznos od 19. svibnja 2023. godine do isplate.

2. Protutuženik je žalbu podnio osobno i preko punomoćnika protiv protiv prihvaćajućeg dijela toč. II. izreke i odluke o troškovima postupka sadržane u toč. IV. izreke iz svih žalbenih razloga iz članka 353. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP) te predlaže da se u osporenom dijelu pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno, ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Protutužitelj je žalbu po zakonskom zastupniku i po punomoćniku podnio protiv toč. I., odbijajućeg dijela sadržanog u toč. II. izreke, toč. III.i toč. IV. izreke iz svih žalbenih razloga iz članka 353. st. 2. ZPP s prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda.

4. Protutuženik je u odgovoru na žalbu protutužitelja predložio da se ista odbije kao neosnovana i u pobijanom dijelu potvrdi prvostupanjska presuda.

5. Žalbe protutuženika i protutužitelja nisu osnovane.

U odnosu na toč. I. izreke

6. Protutuženik nije u pravu kada u žalbi ističe da je u pobijanoj presudi ostvarena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 11. ZPP. Naime, prvostupanjski je sud dao jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni, u skladu su sa sadržajem isprava i zapisnika o iskazima danim tijekom postupka, izreka presude je razumljiva, pa se, slijedom svega naprijed navedenog prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu može ispitati.

6.1. Sud je, nadalje, pravilno primijenio i članak 8. ZPP koji propisuje koje će činjenice uzeti kao dokazane sud odlučuje prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

6.2. U odnosu na istaknutu relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 1. ZPP u vezi članka čl. 7. st. 2. ZPP žalitelj u žalbi ne navodi u čemu bi se ista ostvarila slijedom čega ni ovaj žalbeni prigovor nije osnovan.

6.3.Također, žalitelj nije u pravu, niti kada ukazuje na relativno bitnu povredu iz članka 354. st. 1. ZPP u vezi članka 220. st. 1. ZPP obzirom da je prvostupanjski sud, proizlazi iz pobijane presude i cjelokupnog stanja spisa predmeta, tijekom postupka izvođenjem dokaza obuhvatio sve činjenice važne za donošenje pravilne i zakonite odluke.

7. U daljnjem dijelu žalbom se neosnovano osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnost primjene materijalnog prava. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da su potpuno i pravilno utvrđene sljedeće činjenice:

- da su protutuženik u svojstvu prodavatelja i protutužitelj 7. veljače 2006. godine sklopili Ugovor o prodaji (dalje: Ugovor) kojim je protutuženik prodao protutužitelju građevinu namijenjenu turizmu oznake „a“ i prizemnu garažnu građevinu oznake „d“ izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijenu od 270.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti; da je protutuženik odmah pri zaključenju ugovora platio iznos od 27.000,00 EUR a ostalo se ugovorom obvezao isplatiti do 30. rujna 2006. godine; da je protutužitelj Ugovorom preuzeo na sebe obvezu da će na preostalom dijelu nekretnine (građevina „b“ i garažna građevina oznake „c“) izvesti sve potrebne radove temeljem odobrenog glavnog projekta i izdane građevne dozvole i dovesti je u potpunu funkciju po sistemu „ključ u ruke“ do 31. prosinca 2006. godine; da su rokovi ispunjenja ovih obveza ugovoreni kao bitan sastojak ugovora; da protutužitelj snosi troškove i provodi postupak parcelacije osnovne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u slučaju legalizacije gradnje dviju garaža na središnjem dijelu nekretnine; da je protutuženik preuzeo obvezu sudjelovanja u svojstvu umješača na strani protutuženika u parnici koja se pred Općinskim sudom u Splitu vodila po tužbi Gunjača projekt d.o.o. protiv protutuženika te se posebno obvezuje snositi sve pravne i druge posljedice pravorijeka donesenog u tom postupku; da protutuženik preuzima na sebe sve porezne i druge obveze koje proizađu iz Ugovora;

- da su stranke 7. kolovoza 2006. godine sklopile Anex Ugovora o prodaji kojim su prolongirale rok za ispunjenje naprijed preuzetih obveza;

- da je 6. veljače 2006. godine doneseno rješenje Uprave za inspekcijske poslove (str. 126. spisa) kojim je protutuženiku DŠ naložena zabrana daljnje gradnje na predmetnoj nekretnini i određen rok u kojem je dužan uskladiti gradnju s odredbama Zakona o gradnji;

- da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 18. rujna 2013. godine odbijena tužba protutužitelja te da iz sadržaja ove odluke proizlazi da je protutužitelj odbijen sa zahtjevom za izmjenom i dopunom građevne dozvole pred nižim upravnim instancama kao i da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] cijepana te je izgubila prvotnu površinu od 1156 m[2] sukladno kojoj je formirana kao građevinska čestica;

- da je protutužitelj isplatio protutuženiku ukupan iznos od 194.238,29 EUR na ime kupoprodajne cijene te da je platio i porez na promet nekretnina u iznosu 38.058,57 EUR;

- da je protutuženik 4. svibnja 2012. godine dostavio protutužitelju izjavu o jednostranom raskidu ugovora.

8. U ranijem tijeku postupka pravomoćno je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja/protutuženika kojim je tražio utvrđenje da je Ugovor o prodaji raskinut njegovom jednostranom izjavom. Naime, u postupku je utvrđeno da je upravo protutuženik odgovoran zbog pravnih zapreka uslijed kojih protutužitelj nije mogao ispuniti svoju obvezu u rokovima koji su dogovoreni ugovorom, poglavito zbog protupravne gradnje podrumskih etaža uslijed kojih je nadležno upravno tijelo zabranilo daljnju radnju i naložilo protutuženiku uspostavu ranijeg stanja, pa da stoga ne može jednostranom izjavom raskidati Ugovor.

8.1.Nadalje, iz ponašanja ugovornih strana u ovoj parnici, pri čemu protutuženik nije tražio od protutužitelja da ispuni obvezu u naknadnom primjerenom roku dok je protutužitelj podnio eventualni protutužbeni zahtjev kojim potražuje povrat iznosa isplaćenih temeljem Ugovora, razvidno je da je došlo do raskida Ugovora među strankama te da niti jedna od stranaka ne želi održanje istoga na snazi.

9. Iako prvostupanjski sud ne navodi zakonsku odredbu temeljem koje je protutužitelju dosudio iznos od 232.296,96 EUR, iz obrazloženja pobijane presude i razloga koji se navode razvidno je da se radi o primjeni članka 368. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje – ZOO) koji propisuje da ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala.

9.1. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio iznose isplaćene od strane protutužitelja protutužiteniku na ime kupoprodajne cijene i plaćenog poreza na promet nekretnina, na koje zakonska zatezna kamata teče od isplate svakog iznosa, pa stoga protutuženik nije u pravu kada u žalbi ističe da se pobijana presuda u tom dijelu ne može ispitati. Obzirom da je protutužitelj Ugovorom o prodaji na sebe preuzeo i obvezu plaćanja poreza na promet nekretnina te da je u postupku dokazao da je taj iznos doista i platio, pripada mu pravo na isplatu i tog iznosa temeljem odredbe članka 368. st. 2. ZOO.

10. Nadalje, neosnovano protutuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogriješio kada je odbio prijedlog za provedbom građevinskog vještačenja, jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je ovaj dokaz nepotreban za donošenje odluke o protutužbenom zahtjevu.

10.1. Naime, protutuženik je isticao tijekom postupka, a to ponavlja i u žalbi, da je protutužitelj mogao izvršiti radove na građevini „b“ i garaži oznake „c“ ukoliko je postupio po rješenju Uprave za inspekcijske poslove i „zatrpao“ nelegalno izgrađene podrumske građevine, te je u tom pravcu protutuženik priložio i privatne nalaze vještaka Mate Tonkovića i Damira Karadže, koji su isto naveli.

10.2. Međutim, rješenjem Uprave za inspekcijske poslove određena je obveza koju je bio dužan ispuniti protutuženik, a ne protutužitelj, te je prvostupanjski sud u tom pravcu pravilno utvrdio da u Ugovoru o prodaji nije navedena situacija glede protupravno izgrađenih podrumskih etaža slijedom čega protutužitelj na sebe nije niti preuzeo obvezu uklanjanja onog dijela građevine koji je protupravno izgrađen. Stoga protutuženik nije u pravu kada u žalbi ističe da je provođenje vještačenja bilo nužno radi utvrđenja činjenice da li je protutužitelj mogao otkoniti nedostatke koji su bili razlogom donošenja rješenja Uprave za inspekcijske poslove, jer je to bio dužan izvršiti upravo protutuženik, a daljnji prigovori kojima se ukazuje na propust suda da ocijeni privatne nalaze i mišljenja vještaka ukazuju se i bespredmetnima te eventualni propust suda da te nalaze ocijeni nije bio od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite presude.

11. U odnosu na istaknuti prigovor zastare protutuženik u žalbi ističe, kao i tijekom prvostupanjskog postupka, da su Ugovorom o prodaji bili ugovoreni rokovi kao bitan sastojak Ugovora te da je protutužbeni zahtjev stoga podnesen izvan zastarnog roka. Međutim, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je ovaj prigovor ocijenio neosnovanim, obzirom da je u ranijem tijeku postupka pravilno utvrđeno da je obveza preuzeta pod nemogućim raskidnim uvjetom (čl. 298. st. 2. ZOO-a) te je pravilan daljnji zaključak suda da bi početak tijeka zastare bio 4. svibnja 2012. godine kada je protutuženik dostavio protutužitelju izjavu o raskidu, i da je, stoga, protutužba podnesena u petogodišnjem zastarnom roku iz članka 225. ZOO.

12. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo i kada je utvrdio da je protutužitelj u ovoj parnici uspio sa 70% potraživanja, obzirom da je u ranijem tijeku postupka tužbeni zahtjev protutuženika djelomično odbijen, a dijelom odbačen, što također spada u uspjeh protutužitelja, pa je pravilnom primjenom odredbe članka154. st. 2. ZPP utvrdio konačni omjer uspjeha u parnici. Odluka o troškovima postupka zakonita je i glede visine utvrđenih troškova (čl. 155. ZPP).

13. Obzirom na sve naprijed navedeno, a kako ni ispitivanjem pobijane presude u osporenom dijelu temeljem članka 365. st. 2. ZPP nisu utvrđene povrede ni propusti na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem članka 368. st. 1. ZPP presuditi kao u toč. I. izreke.

U odnosu na toč. II. i III izreke

14. Žalba protutužitelja izjavljena iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 11. ZPP nije osnovana zato jer je prvostupanjski sud u pobijanom dijelu presude dao jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni, u skladu su sa sadržajem isprava i zapisnika o iskazima danim tijekom postupka, izreka presude je razumljiva, pa se, slijedom svega naprijed navedenog prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu može ispitati.

15. Nije osnovana ni žalba izjavljena iz žalbenog razloga pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U odnosu na tužbeni zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da iz sadržaja Ugovora o prodaji proizlazi da je protutužitelj istim kupio samo dio nekretnine, označen kao građevina oznake „a“ i garažna građevina oznake „d“ kao i da je kao vlasnik predmetne nekretnine za cijelo upisan protutuženik, te je iz tih razloga odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

16. Tvrdnja protutužitelja iznesena u žalbi da nije postojala zapreka da se protutužitelj utvrdi suvlasnikom ½ dijela predmetne nekretnine nije osnovana, jer sve i da je ugovor opstao na snazi predmet kupoprodaje je bio točno određeni realni dio nekretnine dok je pravo suvlasništva uređeno kao pravo više osoba na nekoj stvari u njihovom vlasništvu kojima pripada dio tog vlasništva, računski određenog razmjerima prema cijelom pravu vlasništva s time da su sve te osobe suvlasnici određene stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju su njihovi suvlasnički dijelovi. (čl. 36. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV) .

17. Nadalje, u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatom iznosa 262.033,28 EUR, za koje protutužitelj tvrdi da je isplatio tvrtki Gunjača projekt d.o.o. temeljem članka 9. Ugovora o kupoprodaji sklopljenog s protutuženikom, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da iz potvrde tvrtke Gunjača projekt d.o.o. od 18. rujna 2006. godine proizlazi da je ta tvrtka povukla tužbu protiv DŠ, te da nema prema njemu više nikakvih potraživanja temeljem zaključenog Ugovora o građenju od 5. studenog 2004. godine.

17.1. Obzirom da protutužitelj osim naprijed navedene potvrde nije svoju tražbinu dokazao, ni u osnovu, ni u visini, odnosno, nije dostavio dokaze o izvršenom plaćanju tvrtka Gunjača-projekt d.o.o. pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP) u ovom dijelu odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

18. Protutužitelj je protutužbenim zahtjevom potraživao i isplatu iznosa od 80.000,00 EUR koje bi, prema navodima protutužbe, platio za izradu projektne dokumentacije ovlaštenom arhitektu JŠ. Prvostupanjski je sud, proizlazilo bi iz pobijane presude, izveo kao dokaz potvrde o izvršenim uplatama od 12. srpnja 2007. godine i 26. rujna 2009. godine i saslušao svjedoka JŠ koji je potvrdio primitke navedenih iznosa. No sud je odbio tužbeni zahtjev u ovom dijelu, uz obrazloženje da protutužitelj nije dostavio račune, naloge za prijenos ili uplatnice kojima bi dokazao da je isplata doista i izvršena.

18.1. Žalitelj u žalbi osporava ovakav zaključak prvostupanjskog suda navodeći da je naprijed navedenim dokazima dokazana činjenica da je izvršio isplatu iznosa od 80.000,00 EUR ovlaštenom arhitekti JŠ.

18.2. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, protutužitelj je u postupku dokazao da je izvršio uplatu u iznosu 80.000,00 EUR na ime izrade projektne dokumentacije, jer to proizlazi iz potvrda, a i svjedok JŠ je ovu činjenicu potvrdio u svome iskazu.

18.3. Međutim, Ugovorom o prodaji sklopljenim 7. veljače 2006. godine u članku 4. protutužitelj je preuzeo obvezu izgraditi građevinu oznake „b“ i garažnu građevinu oznake „c“ prema postojećem Glavnom projektu i izdanoj građevnoj dozvoli, slijedom čega izrada naknadne projektne dokumentacije ne predstavlja izdatak čiju restituciju bi protutužitelj imao pravo zahtijevati temeljem članka 368. st. 2. ZOO, a niti je protutužitelj tijekom postupka dokazao da je predmetna dokumentacija bila potrebna radi ispunjenja obveza preuzetih Ugovorom.

19. Stoga je i u tom dijelu valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu primjenom članka 373.a. st. 1. ZPP.

20. Slijedom izloženog, a kako se nisu ostvarile ni one postupovne povrede i propusti na koje je ovaj drugostupanjski sud dužan paziti temeljem članka 365. st. 2. ZPP, primjenom članka 368. st. 1. ZPP i čl. 373.a ZPP valjalo je odlučiti kao u toč. II. izreke.

21. Zahtjevi protutužitelja i protutuženika za naknadom troškova žalbenog postupka nisu osnovani jer stranke nisu uspjele sa svojim žalbama. Stoga je temeljem članka 166. st. 1. ZPP odlučeno kao u toč. III. izreke.

U Šibeniku, 14. siječnja 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ljudevit Zoričić