Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-684/2024-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Slavice Garac kao predsjednika vijeća, Diane Preglej kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Nike Grospić Ivasović kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici IS i DĐ, odvjetnici iz [obrt] u [adresa], protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance group d.d. [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici MB i NČ, odvjetnici iz [obrt] u [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-7064/2021-31 od 16. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 14. siječnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-7064/2021-31 od 16. svibnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za naknadu neimovinske štete preko iznosa od 1.500,00 eura do iznosa od 3.300,00 eura (za iznos od 1.800,00 eura) te naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu preko iznosa od 208,80 eura do iznosa od 417,60 eura (za iznos od 208,80 eura); na ime naknade za troškove liječenja preko iznosa od 18,03 eura do iznosa od 36,06 eura (za iznos od 18,03 eura) sa zatraženom zateznom kamatom te na ime izgubljene zarade preko iznosa od 115,19 eura do iznosa od 230,37 eura (za iznos 115,18 eura) sa zatraženom kamatom, kao i u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr- 7064/2021-31 od 16. svibnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.500,00 eura te naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 208,80 eura; na ime naknade za troškove liječenja u iznosu od 18,03 eura sa zatraženom zateznom kamatom i na ime izgubljene zarade u iznosu od 115,19 eura sa zatraženom zateznom kamatom, te u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu 425,90 eura kao i pod točkom II izreke, i sudi:

1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime neimovinske štete iznos od 1.500,00 eura te s osnova tuđe njege i pomoći iznos od 208,80 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 15. rujna 2021. do isplate obračunatim za razdoblje od 15. rujna 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023.. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a zadrugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime troškova liječenja ukupan iznos od 18,03 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim :

- na iznos od 4,71 eura od 11. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos od 1,66 eura od 16. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos od 1,66 eura od 25. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos od 10,00 eura od 28. rujna 2021. do isplate,

obračunatim od dospijeća do 31. prosinca 2022 po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime izgubljene zarade u razdoblju od dana 11. ožujka 2021. do 31. svibnja 2021. ukupan iznos od 115,19 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 73,20 eura od 13. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 41,99 eura od 11. svibnja 2021. do isplate,

4. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.750,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 120,00 eura, u roku 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d. iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neimovinske štete iznos od 3.300,00 EUR te s osnova tuđe njege i pomoći iznos od 417,60 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 15.09.2021. godine do isplate obračunatim za razdoblje od 15.09.2021. god. do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023. god. do 31. 12. 2023. god. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. god. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a zadrugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku [trgovačko društvo] iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju RF iz [adresa]. OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova liječenja ukupan iznos od 36,06 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamata tekućim:

- na iznos od 9,42 € od 11.03.2021. godine do isplate;

-na iznos od 3,32 € od 16.03.2021. godine do isplate;

-na iznos od 3,32 € od 25.03.2021. godine do isplate;

-na iznos od 20,00 € od 28.09.2021. godine do isplate;

obračunatim od dospijeća do 31.12.2022 godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023. god. do 31. prosinca 2023. god. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. god. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženiku [trgovačko društvo] iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime izgubljene zarade u razdoblju od dana 11.03.2021. godine do dana 31.05.2021. godine ukupan iznos od 230,37 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

-na iznos od 146,40 € od 13.04.2021. godine do isplate,

-na iznos od 83,97 € od 11.05.2021. godine do isplate,

4. Nalaže se tuženiku [trgovačko društvo] iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023. god. do 31. prosinca 2023. god. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. god. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe."

Pod točkom II. izreke prvostupanjske presude je odlučeno da je tužitelj dužan naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.750,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023. god. do 31. prosinca 2023. god. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. god. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) te predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz dosudu zatraženog parničnog troška u cijelosti, kao i troška sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode te predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, troškova liječenja i izgubljene zarade koju je tužitelj pretrpio uslijed štetnog događaja 11. ožujka 2021. kada je u obavljanju redovnog rada kao radnik tuženika na način da ga je njegov kolega radnik LF zakačio motornom pilom, koja je bila u radu, te je zadobio ozljedu 2. i 4. prsta desne šake i ozljedu zgloba desne šake.

6. Polazeći od utvrđenja:

- da je pregledom Prijave o ozljedi na radu utvrđeno je kako je tužitelj ozlijeđen na gradilištu za vrijeme odvijanja uobičajenog proces rada, u trenutku kada je pokušao prihvatiti kraj otpiljenog dijela daske, te da je nehotično dodirnuo motornu pilu koja je bila u radu,

- da je poslovođa HF iskazao je da su tužitelj i LF radili kao građevinski radnici, te da su bili osposobljeni za rad na siguran način, da su imali potvrdu o zdravstvenoj sposobnosti za upravljanje građevinskim alatima; da svi radnici osiguranika tuženika zadužuju zaštitnu opremu kao i zaštitne rukavice; da su tog dana tužitelj i LF zajedno i u paru radili na poslovima šalovanja; da nisu radili u žurbi, tj. da je količina posla toga dana bila uobičajena te da oko 13,00 sati niti su mogli biti osobito umorni; da on nije očevidac nezgode, da su ga pozvali neposredno nakon nastanka nezgode, te da ga prethodnih dana nitko nije upozoravao niti prijavljivao da bi pila bila neispravna; da poduzeće [obrt] vrši kontinuirano, redovitu kontrolu alata i strojeva, tako da svi alati imaju naljepnicu iz koje je razvidno kada je kontrola učinjena,

- da je svjedok LF, radni kolega tužitelja, iskazao da su obojica bili osposobljeni za rad na siguran način te da su imali zaštitne rukavice; da su tog dana od poslovođe dobili više zadataka, pa da su radili "u priši"; da nakon što je završio šalovanje opazio je da jedna greda strši, zbog toga da je ušao u šahtu sa pilom kako bi otpilio dio već učvršćene grede; da se služio pilom kojom su se uobičajeno služili obojica, da je bila malo tupa (ne skroz); da je propisno pilio gredu u smjeru "od sebe" te je naišao na djelić tvrdog drveta pa je pila izletjela iz grede; da mu je tužitelj pristupio pomoći, želeći uhvatiti višak grede kojeg je želio otpiliti; da je pila „izletjela“ te je tužiteljeva ruka, krećući se prema gredi, došla do pile koja mu je "dotakla" tri ručna prsta te da se radnik ne može nalaziti u blizini dok pila radi (može biti u blizini dok npr. zabijanje brokve),

- tužitelj je naveo kako je bio obučen za rad na siguran način; da je toga dana nosio zaštitnu odjeću i zaštitne rukavice koje da su mu te prigode spasile ruku od težeg ozljeđivanja; da su toga dana da pod presingom, jer da su od 13,00 do 17.00 sati imali obaviti više zadataka po nalogu poslovođe; da je i on radio sa istom pilom, da je bila očajno tupa, o čemu da su prethodno izvijestili HF; da je sporne prigode LF bio u šahti koja je bila šalovana, da je virilo više drvenih greda za po cca 40 cm u odnosu na razinu vrha šahte, što da je smetalo za betonažu te je LF želio otpiliti gredu koja je stršila; da je tužitelj u tom trenutku od LF bio udaljen cca 1m, da je vidio da pili, ali da mu je ruka bila u blizini LF; da je tužitelj u tom trenutku kolegi R rukom pokazivao gdje treba odložiti male drvene daščice, a tada je LF jako upro pilom pa da mu je pila izletjela zbog tvrdog komadića drva na koji je naišla; da je tužitelj je iskazao kako bez obzira na tvrdoću drveta, pila ne bi izletjela da nije bila tupa, pa da se nezgoda ne bi ni dogodila,

prvostupanjski sud zaključuje:

- kako iz uvjerljivih i u bitnome suglasnih iskaza tužitelja i svjedoka L, poslovođe i građevinskog radnika LF, jasno proizlazi kako su svi radnici poslodavca-osiguranika tuženika bili osposobljeni za rad na siguran način (list 53.,70), te kako nužno imaju potvrde o zdravstvenoj sposobnosti (list 50), tako i za rad sa strojevima i alatima, dakle i sa predmetnom motornom pilom sa kojom uobičajeno rade te su svi radnici tuženika, tako i sporne prigode, koristili adekvatne zaštitne rukavice.

- da je tužitelj znao kako je pila kojom LF pili tupa (prema iskazu, pila je bila "očajno tupa", po iskazu građ. radnika LF bila "malo tupa", a prema iskazu poslovođe L nije bilo pritužbi u smislu "tupe pile") te ocjenjuje da je tužitelj bio dužan s više pažnje kretati se gradilištem, a osobito u prostoru oko radne opreme koja može predstavljati rizik kao što je motorna pila u radu te da bez obzira što je kolegijalno želio pomoći LF, trebao je ostati na propisnoj udaljenosti u odnosu na motornu pilu, tj. ne približavati se šahti u kojoj je LF pilio gredu prema vrhu.

7. Nadalje, prvostupanjski sud ocjenjuje kako je sporne prigode tužitelj na gradilištu poslodavca postupao s krajnjom nepažnjom, i to iz razloga što je tužitelj kao višegodišnji građevinski radnik sasvim sigurno znao da prilikom piljenja drvene grede, motorna pila može "naići" na tvrđi komad drveta, što se u konkretnom slučaju i dogodilo, s tim u svezi u tom slučaju može odletjeti ili drvo ili pili u smjeru drugačije od željenog, s time da je u slučaju kada je pila bila "očajno" tupa, kako je tužitelj iskazao, tužitelj morao biti još oprezniji prilikom približavanja LF.

8. Konačno, prvostupanjski sud smatra da je tuženik kao poslodavac osigurao tužitelju siguran rad, a tužitelj kao građevinski radnik je bio dužan poslove obavljati s dužnom pažnjom i voditi računa o svojoj sigurnosti, pa se nije smio približiti LF s motornom pilom u radu, pri tome još i komunicirati sa kolegom H, zbog čega sud prvog stupnja zaključuje da je tužitelj svojim postupanjem doprinio nastanku šetnog događaja, na što poslodavac nije mogao utjecati, stoga tuženik kao osiguranik radnika poslodavca, nije dužan štetu naknaditi tužitelju jer poslodavac na posljedice koje je tužitelj pretrpio nije mogao utjecati, niti ih izbjeći uz mjere zaštite na radu, zbog čega su ispunjene pretpostavke za oslobađanje od odgovornosti tuženika kao osiguranika tužiteljevog poslodavca u smislu zakonskih odredbi koje je sud prvog stupnja citirao.

9. Tako se prvostupanjski sud se prilikom donošenja pobijane presude pozvao na slijedeće odredbe:

- čl. 111. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14, 127/17, 98/19), kojim je propisano da je radniku koji pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac dužan naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava,

- čl. 25. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", br. br. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 – dalje: ZZR) prema kojem se smatra da ozljeda na radu koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti,

- čl. 68. ZZR-a kojim je propisano da je radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom, te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu,

- čl. 3. Pravilnika o zaštiti na radu pri uporabi radne opreme ("Narodne novine", br. br. 18/17), koji propisuje da je opasno područje prostor unutar ili oko radne opreme, u kojem radnik može biti izložen riziku za svoju sigurnost ili zdravlje.

10. Ovdje treba dodati da je odredbom čl. 25. st. 2. ZZR-a propisano da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

11. Iz podataka u spisu je vidljivo da je svjedok HF na ročištu održanom dana 8. prosinca 2022. (list 78-79 spisa) iskazao da su tužitelj i svjedok LF obavljali posao kojeg ne može izvršavati samo jedan radnik (koji dio iskaza svjedoka prvostupanjski sud nije citirao u pobijanoj presudi), što znači da se tužitelj nije samovoljno i bezrazložno nalazio u blizini radnika LF koji je rukovao pilom (opasnom stvari), za koju tužitelj i svjedok navode da je bila tupa, već je opravdano i u skladu s valjanim načinom obavljanja radnog zadatka, pomagao radniku LF.

12. U skladu s odredbom čl. 43. st. 3. ZZR-a je poslodavac obvezan osigurati da sredstva rada i osobna zaštitna oprema u uporabi budu u svakom trenutku sigurni, održavani, prilagođeni za rad i u ispravnom stanju te da se koriste u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača tako da u vrijeme rada ne ugrožavaju radnike.

13. U konkretnom slučaju poslodavac nije u potpunosti postupio u skladu s odredbom čl. 43. st. 3. ZZR-a jer je pila, kao sredstvo rada, bila tupa, zbog čega za nastanak štete postoji odgovornost poslodavca [trgovačko društvo] (tuženikovog osiguranika), dok je tužitelj nastanku štete pridonio jer je prilikom obavljanja radnog zadatka postupao s krajnjom nepažnjom kada je u blizini pile mahao rukom kako bi kolegi R pokazao odakle treba donijeti manje daščice koje su bile potrebne za izradu građevinske obloge od dasaka (šalung), koji doprinos nastanku štete ovaj sud ocjenjuje u omjeru 50% : 50%.

14. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. AP, spec. traumatologa, iznesenog na ročištu dana 23. studenoga 2023. (list 108-110 spisa) proizlazi da je tužitelj zadobio ozljedu desne dominantne šake, nanesene motornom pilom; da su takve rane prljave te je moguća infekcija šake, zbog čega je ordinirana dvostruka antibiotska terapija; da je ukupni trajni funkcionalni deficit od 3%. jer slabost i terminalni deficit pokreta dominantne ruke ograničavaju tužitelja (koji je fizički radnik) u svakodnevnom životu; da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta 1 (jedan) dan, srednjeg intenziteta 3-4 dana te blagog intenziteta još 15 dana, dok su povremeni bolovi blagog intenziteta i kraćeg trajanja uklopljeni u navedeni postotak smanjenja životne aktivnostI; da je tužitelj nosio imobilizaciju 1 (jedan) mjesec pa nije mogao obavljati samostalno kućanske poslove, ni održavati osobnu higijenu, zato mu je prvi mjesec u prosjeku bila potrebna tuđa njega i pomoć (nemedicinska), u prosjeku 3 (tri) sata dnevno; da je tužitelj bio izlagan zračenju, potom operacijskom zahvatu, previjanjima, uzimanju antibiotika, zbog čega je imao i neugodu i nelagodu, u trajanju dok je bilo na bolovanju, dakle 2 (dva) mjeseca, jer nije znao ishod liječenja, a zaostali vidljivi ožiljci predstavljaju blagi stupanj naruženja.

15. Prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka dr. SB, spec. psihijatra, danog na ročištu održanom 15. veljače 2024. (list 123-124 spisa) tužitelj je u trenutku ozljeđivanja doživio primarni strah jakog intenziteta u trajanju od jedne minute, potom sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od dva dana, strah srednjeg intenziteta u trajanju od tjedan dana, te strah blažeg intenziteta u trajanju od 4 (četiri) tjedna, a trajnih posljedica straha nema. Također je navela da tužitelj trpi povredu duševnog integriteta s osnove naruženja u blažem stupnju, a s obzirom da su vidljivi postoperativni ožiljci prstiju desne ruke u njegovom svakodnevnom kontaktu s drugim osobama.

16. Opisani nalazi i mišljenja sudskih vještaka dani su jasno, objektivno i u skladu s pravilima struke, a na njih stranke nisu imale primjedbi (tuženik se izričito očitovao da nema primjedbi u podnescima od 27. studenoga 2023, list 115-116, i 26. veljače 2024., list 132-133 spisa) pa ih prihvaća ovaj sud.

17. Imajući u vidu stupanj smanjenja životne aktivnosti od 3%, dob tužitelja (rođ. 1978.) intenzitet i trajanje fizičkih boli kao i intenzitet i trajanje straha te zaostalo naruženje u lakom stupnju koje je vidljivo trećima u svakodnevnom kontaktu, ovaj drugostupanjski sud kao realnu i pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje utvrđuje iznos od 3.000,00 eura, temeljem odredbe čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO).

18. Nadalje, iz stanja spisa je vidljivo da je tuženik u podnesku od 8. veljače 2024. (list 121-122 spisa) naveo da osporava osnovanost tužbenog zahtjeva, ali ne osporava visinu potraživanja s osnove tuđe pomoći i njege (koju je tužitelju u podnesku od 05.02.2024. postavio u iznosu od 4,64 eura po satu), s osnove imovinske štete na ime troškova liječenja koji su potkrijepljeni računima (9,32 eura po računu od 11.03.2021, 3,32 eura po računu od 16.03.2021. i 13,32 eura po računu od 25.03.2021.) kao i visinu troškova prijevoza u vezi liječenjem u visini od 20,00 eura te visinu izgubljene zarade za ožujak 2021. u iznosu od 146,37 eura i izgubljenu zaradu za travanj 2021. u iznosu od 83,97 eura, sve to pod uvjetom ako bi tužbeni zahtjev bio osnovan, a što tuženik osporava, dok u odnosu na potraživanje neimovinske štete ističe da je zahtjev previsoko postavljen.

19. Tužitelj je, u skladu s navedenim iznosima imovinske štete koje tuženik ne osporava (u slučaju da je tužbeni zahtjev osnovan), postavio tužbeni zahtjev u podnesku od 19. veljače 2024. (list 128-131 spisa).

20. S obzirom da je tužitelj nastanku štete doprinio u omjeru od 50%, pripada mu pravo na naknadu neimovinske štete u iznos od 1.500,00 eura (50% od utvrđene primjerene naknade od 3.000,00 eura); naknadu imovinske štete za troškove liječenja i prijevoza u iznosu od 18,03 eura, na ime tuđe pomoć i njege u iznosu od 208,80 eura te na ime izgubljene zarade iznos od 115,19 eura (50% od utuženih i nespornih iznosa), slijedom čega je valjalo u tom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu i dosuditi tužitelju navedene iznose, a u preostalom dijelu žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

21. Budući da su donošenjem ove odluke stranke u sporu uspjele u gotovo jednakom omjeru kako u pogledu osnove tako i u pogledu visine, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, u skladu s odredbom čl. 154. st. 4. ZPP-a, dok je tuženikov zahtjev za naknadu troška valjalo odbiti.

22. Slijedom svega navedenoga i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a je odlučeno kao u točki I izreke, a na osnovi odredbe čl. 373.a st. 1. i 2. ZPP-a kao u točki II izreke ove odluke.

23. S obzirom da je tužitelj u žalbenom postupku uspio u omjeru od 48% (osnova 50%; visina 46% /dosuđeno 1.842,02 eura : ožalbljeno 3.984,03 eura daje 46%, a 50% + 46% = 96% : 2 = 48%) ima pravo na naknadu troška sastava žalbe u tom omjeru (puni trošak žalbe je 200,00 eura + 50 eura PDV), što iznosi 120,00 eura te je odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

24. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu, temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, jer isti nije bio potreban za vođenje postupka (točka IV izreke).

U Zagrebu 14. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte