REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4792/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Gordan Zubak, u pravnoj stvari tužitelja MARLEX d.o.o., Varaždin, Kućanska ulica 24, OIB: 08702655593, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kozjak i Rendić j.t.d. u Varaždinu, Franjevački trg 11, protiv tuženika LOKOR d.o.o., Starigrad, Ulica dr. Franje Tuđmana 71, OIB: 78924578120, kojeg zastupa punomoćnik Davorin Bukovac, odvjetnik u Zagrebu, Sveti Duh 9, radi osiguranja novčane tražbine određivanjem prethodne mjere, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-3/2024-31 od 6. studenoga 2024., 14. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-3/2024-31 od 6. studenoga 2024. u točki I. izreke.

II. Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova žalba podnesena protiv točke II. izreke rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-3/2024-31 od 6. studenoga 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-3/2024-31 od 6. studenoga 2024. određena je prethodna mjera radi osiguranja tužiteljeve novčane tražbine u iznosu od 36.764,59 EUR sa zakonskim zateznim kamatama te je naloženo Financijskoj agenciji da zabrani banci kod koje se vode računi tuženika da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegovog računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera. Određeno je da će prethodna mjera trajati najdulje do proteka 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu (točka I. izreke). Nadalje, prvostupanjski sud je navedenim rješenjem odbio kao neosnovan tužiteljev prijedlog za određivanje prethodne mjere radi osiguranja tužiteljeve tražbine u dijelu koji se odnosi na osiguranje troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.645,81 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos (točka II. Izreke).

2. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijanog rješenja naveo kako je tužitelj s priloženim dokazima ispunio sve zakonske pretpostavke za određivanje prethodne mjere iz čl. 501.a Zakona o parničnom postupku te da ne postoji veća vjerojatnost da će tuženik uspjeti u sporu. Prema stajalištu prvostupanjskog suda, veća je vjerojatnost da će tužitelj uspjeti u ovom sporu.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv navedenog prvostupanjskog rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Naveo je da se prvostupanjsko rješenje temelji na dokumentaciji koju je dostavio tužitelj te je istaknuo da je u predmetnom postupku održano samo jedno pripremno ročište koje je odgođeno jer tužiteljevi podnesci nisu bili dostavljeni tuženiku. Tuženik je napomenuo kako dostavljena dokumentacija predstavlja tužiteljeve račune, koje je tuženik osporio u prigovoru, a i usmeno reklamirao, zatim potpisane ponude, a što ne upućuje da su se radovi stvarno i izvršili u rokovima, kvaliteti i obujmu, već samo predstavlja dokaz da je tuženik naručio odnosno pristao na izvođenje radova sukladno ponudi tužitelja, što u ovom slučaju nije sporno, te fotografije prozora i pvc stolarije, s time da na nekim čak prozori nisu postavljeni, a također se iz istih ne može razaznati da li se radi o predmetnom projektu ili gradilištu, te iste predstavljaju sasvim neprikladan dokaz za utvrđivanje osnove tužbenog zahtjeva. Pored navedenog, tuženik je naveo kako je iz službenog dopisa Porezne uprave razvidno da tuženik po utuženim računima nije koristio odbitak PDV-a te da nisu izvedeni nikakvi drugi dokazi u ovoj fazi postupka kao što je saslušanje zakonskih zastupnika stranaka i drugih svjedoka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijano rješenje je ispitano na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

6. Prema odredbi čl. 501.a ZPP-a propisano je da će sud, u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u pravnom lijeku i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

7. Slijedom navedenog, iz citirane zakonske odredbe proizlazi kako sud može odrediti navedenu mjeru osiguranja ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: a) ako se spor o osnovanosti tužbenog zahtjeva vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i b) ako je tužitelj do zaključenja glavne rasprave podnio prijedlog da se odredi zabrana banci da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, osim ako iz navoda u pravnom lijeku i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

8. Imajući u vidu sadržaj odredbe čl. 501.a ZPP-a, prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako je, u konkretnom slučaju, na tuženiku teret dokazivanja. Naime, za tužitelja je dovoljno da se radi o parnici povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i da prijedlog podnese do zaključenja glavne rasprave te da je zatražio mjeru zabrane banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, a tuženik je stranka koja mora u prigovoru protiv platnoga naloga odnosno protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i podnošenjem isprava dokazati veću vjerojatnost da će on uspjeti u sporu.

9. Iz spisa proizlazi da se postupak u ovoj pravnoj stvari vodi povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i da je tužitelj pravodobno podnio prijedlog za određivanje prethodne mjere.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio kako je tužitelj u prilog svojih navoda dostavio isprave koje tuženik nije osporio i da je veća vjerojatnost da će tužitelj uspjeti u ovom sporu.

11. Potrebno je istaknuti kako nije sporno da su stranke bile u ugovornom odnosu u kojemu je tuženik angažirao tužitelja za nabavu, izradu i montažu prozora te staklenih stijena. Također, tuženik nije osporio navode iz tužiteljevih podnesaka od 13. ožujka 2024., 13. svibnja 2024. i 27. svibnja 2024., kao i dokaze koji su priloženi uz te podneske. Na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja ne utječe činjenica da je prvostupanjski sud odgodio pripremno ročište od 11. lipnja 2024. pri čemu se napominje kako je do odgode tog ročišta pa do donošenja pobijanog rješenja proteklo više od četiri mjeseca u okviru kojeg razdoblja je tuženik mogao dostaviti očitovanje na te podneske.

12. Nadalje, Porezna uprava je dostavila dopis od 6. lipnja 2024. prema kojemu tuženik nije koristio odbitak pretporeza po utuženim računima. Presumpcija iz čl. 221.b st. 1. ZPP-a je oboriva pa ako se utvrdi da tuženik nije koristio odbitak pretporeza po utuženim računima, tužitelj može na temelju odredbe čl. 7. ZPP-a iznijeti činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, što je tužitelj i učinio. Također, prema ocjeni ovog suda činjenica da tuženik nije koristio odbitak pretporeza po utuženim računima ne daje mu veću vjerojatnost uspjeha u sporu.

13. Međutim, neovisno o spomenutim žalbenim navodima, tuženik je trebao učiniti veću vjerojatnost svog uspjeha u sporu, u čemu, prema mišljenju ovog suda, zasad na temelju navoda u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, kojim je isticao da tužitelj nije izvršio ugovorene radove te da je usmeno reklamirao dio izvedenih radova što se tužitelj obvezao otkloniti i spisu priloženih isprava, nije uspio.

14. Također, nisu osnovani tuženikovi žalbeni navodi da nisu izvedeni drugi dokazi u ovoj fazi postupka kao što je saslušanje svjedoka, zastupnika po zakonu stranaka, na temelju kojih bi se mogla prosuditi eventualno vjerojatnost uspjeha u sporu. Suprotno tuženikovom stavu iznesenom u žalbi, o prethodnoj mjeri temeljem čl. 501.a ZPP-a sud treba odlučiti odmah, a ne čekati do završetka dokaznog postupka.

15. Zbog navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a odbio tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje u točki I. izreke.

16. S obzirom na to da je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem u točki II. izreke odbio kao neosnovan tužiteljev prijedlog za određivanje prethodne mjere radi osiguranja tužiteljeve tražbine u dijelu koji se odnosi na osiguranje troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.645,81 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, stoga tuženik nije imao pravni interes pobijati navedeno rješenje i u točki II. izreke pa je zato njegova žalba u odnosu na točku II. izreke pobijanog rješenja nedopuštena (točka II. izreke).

Zagreb, 14. siječnja 2025.

Sudac

Gordan Zubak