Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-81/2023-3
Šibenik, S. Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, kao predsjednika vijeća, Ljudevita Zoričića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Jeleč-Pecirep, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. SO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 2. OO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Jure Grbavac, odvjetnik u Splitu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Pn-241/21 od 8. prosinca 2022. godine, u sjednici održanoj 14. siječnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-241/21 od 8. prosinca 2022. godine u odluci o glavnoj stvari (točke I. i II. izreke) i dosuđenom trošku postupka (stavak prvi točke III. izreke).
II. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
„I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima na jednake dijelove zateznu kamatu na iznos glavnice od 49.399,35 kuna/6.556,42 eura1 prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, a koja:
- na iznos od 1.266,35 kuna/168,07 eura (rujan 2015.) teče od 31. listopada 2015. pa do isplate
- na iznos od 1.266,35 kuna/168,07 eura (listopad 2015.) teče od 30. studenog 2015. pa do isplate
- na iznos od 1.266,35 kuna/168,07 eura (studeni 2015.) teče od 31. prosinca 2015. pa do isplate
- na iznos od 1.266,35 kuna/168,07 eura (prosinac 2015.) teče od 31. siječnja 2016. pa do isplate
- na iznos od 1.266,35 kuna/168,07 eura (siječanj 2016.) teče od 29. veljače 2016. pa do isplate
- na iznos od 1.266,35 kuna/168,07 eura (veljača 2016.) teče od 31. ožujka 2016. pa do isplate
- na iznos od 1.266,35 kuna/168,07 eura (ožujak 2016.) teče od 30. travnja 2016. pa do isplate
- na iznos od 1.266,35 kuna/168,07 eura (travanj 2016.) teče od 31. svibnja 2016. pa do isplate
- na iznos od 1.266,35 kuna/168,07 eura (svibanj 2016.) teče od 30. lipnja 2016. pa do isplate
- na iznos od 1.266,35 kuna/168,07 eura (lipanj 2016.) teče od 31. srpnja 2016. pa do isplate
- na iznos od 1.266,35 kuna/168,07 eura (srpanj 2016.) teče od 31. kolovoza 2016. pa do isplate
- na iznos od 1.266,35 kuna/168,07 eura (kolovoz 2016.) teče od 30. rujna 2016. pa do isplate
- na iznos od 1.266,35 kuna/168,07 eura (rujan 2016.) teče od 31. listopada 2016. pa do isplate
- na iznos od 1.266,35 kuna/168,07 eura (listopad 2016.) teče od 30. studenog 2016. pa do isplate
- na iznos od 1.266,35 kuna/168,07 eura (studeni 2016.) teče od 31. prosinca 2016. pa do isplate
- na iznos od 1.266,35 kuna/168,07 eura (prosinac 2016.) teče od 31. siječnja 2017. pa do isplate
- na iznos od 1.266,35 kuna/168,07 eura (siječanj 2017.) teče od 28. veljače 2017. pa do isplate
- na iznos od 1.266,35 kuna/168,07 eura (veljača 2017.) teče od 31. ožujka 2017. pa do isplate
- na iznos od 1.266,35 kuna/168,07 eura (ožujak 2017.) teče od 30. travnja 2017. pa do isplate
- na iznos od 1.266,35 kuna/168,07 eura (travanj 2017.) teče od 31. svibnja 2017. pa do isplate
- na iznos od 1.266,35 kuna/168,07 eura (svibanj 2017.) teče od 30. lipnja 2017. pa do isplate
- na iznos od 1.266,35 kuna/168,07 eura (lipanj 2017.) teče od 31. srpnja 2017. pa do isplate
- na iznos od 1.266,35 kuna/168,07 eura (srpanj 2017.) teče od 31. kolovoza 2017. pa do isplate
- na iznos od 1.266,35 kuna/168,07 eura (kolovoz 2017.) teče od 30. rujna 2017. pa do isplate
- na iznos od 1.266,35 kuna/168,07 eura (rujan 2017.) teče od 31. listopada 2017. pa do isplate
- na iznos od 1.266,35 kuna/168,07 eura (listopad 2017.) teče od 30. studenog 2017. pa do isplate
- na iznos od 1.266,35 kuna/168,07 eura (studeni 2017.) teče od 31. prosinca 2017. pa do isplate
- na iznos od 1.266,35 kuna/168,07 eura (prosinac 2017.) teče od 31. siječnja 2018. pa do isplate
- na iznos od 1.266,35 kuna/168,07 eura (siječanj 2018.) teče od 28. veljače 2018. pa do isplate
- na iznos od 1.266,35 kuna/168,07 eura (veljača 2018.) teče od 31. ožujka 2018. pa do isplate
- na iznos od 1.266,35 kuna/168,07 eura (ožujak 2018.) teče od 30. travnja 2018. pa do isplate
- na iznos od 1.266,35 kuna/168,07 eura (travanj 2018.) teče od 31. svibnja 2018. pa do isplate
- na iznos od 1.266,35 kuna/168,07 eura (svibanj 2018.) teče od 30. lipnja 2018. pa do isplate
- na iznos od 1.266,35 kuna/168,07 eura (lipanj 2018.) teče od 31. srpnja 2018. pa do isplate
- na iznos od 1.266,35 kuna/168,07 eura (srpanj 2018.) teče od 31. kolovoza 2018. pa do isplate
- na iznos od 1.266,35 kuna/168,07 eura (kolovoz 2018.) teče od 30. rujna 2018. pa do isplate
- na iznos od 1.266,35 kuna/168,07 eura (rujan 2018.) teče od 31. listopada 2018. pa do isplate
- na iznos od 1.266,35 kuna/168,07 eura (listopad 2018.) teče od 30. studenog 2018. pa do isplate
- na iznos od 1.266,35 kuna/168,07 eura (studeni 2018.) teče od 31. prosinca 2018. pa do isplate
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i isplatiti tužiteljima na jednake dijelove (svakome za po ½ iznosa) iznos od 96.850,65 kuna/12.854,29 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, a koja:
- na iznos od 2.483,35 kuna/329,60 eura (rujan 2015.) teče od 31. listopada 2015. pa do isplate
- na iznos od 2.483,35 kuna/329,60 eura (listopad 2015.) teče od 30 studenog 2015. pa do isplate
- na iznos od 2.483,35 kuna/329,60 eura (studeni 2015.) teče od 31. prosinca 2015. pa do isplate
- na iznos od 2.483,35 kuna/329,60 eura (prosinac 2015.) teče od 31. siječnja 2016. pa do isplate
- na iznos od 2.483,35 kuna/329,60 eura (siječanj 2016.) teče od 29. veljače 2016. pa do isplate
- na iznos od 2.483,35 kuna/329,60 eura (veljača 2016.) teče od 31. ožujka 2016. pa do isplate
- na iznos od 2.483,35 kuna/329,60 eura (ožujak 2016.) teče od 30. travnja 2016. pa do isplate
- na iznos od 2.483,35 kuna/329,60 eura (travanj 2016.) teče od 31. svibnja 2016. pa do isplate
- na iznos od 2.483,35 kuna/329,60 eura (svibanj 2016.) teče od 30. lipnja 2016. pa do isplate
- na iznos od 2.483,35 kuna/329,60 eura (lipanj 2016.) teče od 31. srpnja 2016. pa do isplate
- na iznos od 2.483,35 kuna/329,60 eura (srpanj 2016.) teče od 1. kolovoza 2016. pa do isplate
- na iznos od 2.483,35 kuna/329,60 eura (kolovoz 2016.) teče od 30. rujna 2016. pa do isplate
- na iznos od 2.483,35 kuna/329,60 eura (rujan 2016.) teče od 31. listopada 2016. pa do isplate
- na iznos od 2.483,35 kuna/329,60 eura (listopad 2016.) teče od 30. studenog 2016. pa do isplate
- na iznos od 2.483,35 kuna/329,60 eura (studeni 2016.) teče od 31. prosinca 2016. pa do isplate
- na iznos od 2.483,35 kuna/329,60 eura (prosinac 2016.) teče od 31. siječnja 2017. pa do isplate
- na iznos od 2.483,35 kuna/329,60 eura (siječanj 2017.) teče od 28. veljače 2017. pa do isplate
- na iznos od 2.483,35 kuna/329,60 eura (veljača 2017.) teče od 31. ožujka 2017. pa do isplate
- na iznos od 2.483,35 kuna/329,60 eura (ožujak 2017.) teče od 30. travnja 2017. pa do isplate
- na iznos od 2.483,35 kuna/329,60 eura (travanj 2017.) teče od 31. svibnja 2017. pa do isplate
- na iznos od 2.483,35 kuna/329,60 eura (svibanj 2017.) teče od 30. lipnja 2017. pa do isplate
- na iznos od 2.483,35 kuna/329,60 eura (lipanj 2017.) teče od 31. srpnja 2017. pa do isplate
- na iznos od 2.483,35 kuna/329,60 eura (srpanj 2017.) teče od 31. kolovoza 2017. pa do isplate
- na iznos od 2.483,35 kuna/329,60 eura (kolovoz 2017.) teče od 30. rujna 2017. pa do isplate
- na iznos od 2.483,35 kuna/329,60 eura (rujan 2017.) teče od 31. listopada 2017. pa do isplate
- na iznos od 2.483,35 kuna/329,60 eura (listopad 2017.) teče od 30. studenog 2017. pa do isplate
- na iznos od 2.483,35 kuna/329,60 eura (studeni 2017.) teče od 31. prosinca 2017. pa do isplate
- na iznos od 2.483,35 kuna/329,60 eura (prosinac 2017.) teče od 31. siječnja 2018. pa do isplate
- na iznos od 2.483,35 kuna/329,60 eura (siječanj 2018.) teče od 28. veljače 2018. pa do isplate
- na iznos od 2.483,35 kuna/329,60 eura (veljača 2018.) teče od 31. ožujka 2018. pa do isplate
- na iznos od 2.483,35 kuna/329,60 eura (ožujak 2018.) teče od 30. travnja 2018. pa do isplate
- na iznos od 2.483,35 kuna/329,60 eura (travanj 2018.) teče od 31. svibnja 2018. pa do isplate
- na iznos od 2.483,35 kuna/329,60 eura (svibanj 2018.) teče od 30. lipnja 2018. pa do isplate
- na iznos od 2.483,35 kuna/329,60 eura (lipanj 2018.) teče od 31. srpnja 2018. pa do isplate
- na iznos od 2.483,35 kuna/329,60 eura (srpanj 2018.) teče od 31. kolovoza 2018. pa do isplate
- na iznos od 2.483,35 kuna/329,60 eura (kolovoz 2018.) teče od 30. rujna 2018. pa do isplate
- na iznos od 2.483,35 kuna/329,60 eura (rujan 2018.) teče od 31. listopada 2018. pa do isplate
- na iznos od 2.483,35 kuna/329,60 eura (listopad 2018.) teče od 30. studenog 2018. pa do isplate
- na iznos od 2.483,35 kuna/329,60 eura (studeni 2018.) teče od 31. prosinca 2018. pa do isplate.
III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužiteljima na jednake dijelove (svakome po ½ iznosa) parnični trošak u iznosu od 41.527,51 kuna/5.511,65 eura zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, a koja teče od dana donošenja presude, dakle od 8. prosinca 2022. pa do isplate.
Za više traženo a ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 39.659,87 kuna/ 5.263,77 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan.“
2. Protiv te presude, osim u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka (stavak drugi točke II. izreke) žalbu je izjavila tužena „zbog svih razloga navedenih u odredbi članka 353 ZPP“ s prijedlogom da žalba bude uvažena te pobijana presuda preinačena odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja, podredno presuda ukinuta i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak, zahtijevajući i naknadu troška postupka, pa i žalbenog.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet spora, po tužbi, je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 3.750,00 kuna mjesečno, u razdoblju od rujna 2013. godine do studenog 2018. godine, što je sveukupno 236.250,00 kuna, s kamatama koje na pojedine mjesečne iznose teku od zadnjeg u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, s osnove nemogućnosti korištenja stana u vlasništvu tužitelja, i to stana u [adresa], površine 69 m2, koji stan temeljem odredbi Zakona o najmu stanova („Narodne novine“ broj: 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 i 15/20, dalje: ZNS) koristi, kao zaštićeni najmoprimac ŽO te tužiteljima plaća mjesečnu zaštićenu najamninu u iznosu od 190,00 kuna.
4.1. U postupku koji je prethodio ovom presudom Općinskog suda u Splitu broj Pn-8/19 od 13. ožujka 2020. godine i presudom i rješenjem ovog suda broj Gž- 554/2020 od 24. svibnja 2021. godine pravomoćno je tužiteljima dosuđen iznos od 49.399,41 kuna, kao naknada za razdoblje od rujna 2015. godine do studenog 2018. godine, te je pravomoćno odbijen zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 90.000,00 kuna s kamatama, kao iznos od 3.750,00 kuna mjesečno za razdoblje od rujna 2013. godine do kolovoza 2015. godine.
4.2. U predmetnom, ponovljenom postupku odlučeno je o kamatnom zahtjevu tužitelja na pravomoćno dosuđeni iznos od 49.399,41 kuna, kao naknada za razdoblje od rujna 2015. godine do studenog 2018. godine, te iznos od 96.850,65 kuna/12.854,259 eura s kamatama kao razlika između pravomoćno dosuđene naknade za razdoblje od rujna 2015. godine do studenog 2018. godine i zahtijevane tužbom.
5. Između stranaka nije sporno da je predmetni stan u statusu korištenja zaštićenih najmoprimaca prema odredbama ZNS, te da su najmoprimci tužiteljima kao najmodavcima isplaćivali mjesečno zaštićenu najamninu u iznosu od 190,00 kuna.
6. U bitnome žalbom tužena opetovano ističe prigovor zastare samog prava tužiteljima zahtijevati naknadu pozivajući se na odredbu članka 227. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), te osporava utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu materijalnih prilika zaštićenih najmoprimaca i previsoko dosuđene „pravične“ naknade tužiteljima, pozivajući se na praksu Europskog suda za ljudska prava u predmetima koji su protiv tužene vođeni po pitanju statusa zaštićenih najmoprimaca u stanovima u vlasništvu fizičkih osoba.
7. Prvotno je za istaknuti da je svoj stav po pitanju prigovora zastare ovaj sud iznio u ranijoj odluci (broj Gž-554/2020 od 24. svibnja 2021. godine), da nije nastupila zastara samog prava sukladno odredbi članka 227. ZOO, dok je potvrdio stav prvostupanjskog suda u pogledu trogodišnjeg zastarnog roka iz članka 230. stavak 1. ZOO u pogledu prava zahtijevati naknadu štete u visini razlike između tržišne i zaštićene najamnine.
7.1. Svakako je za napomenuti strankama da su se određena sporna pitanja iz odnosa statusa zaštićenih najmoprimaca i reguliranja tog odnosa od strane države iskristalizirala tijekom vremena nakon zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja, ali ovaj sud nije u mogućnosti svoju odluku temeljiti na pitanjima koja nisu bila predmetom rasprave pred sudom prvog stupnja niti u obzir uzimati odredbe kasnije donesenog Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr . („Narodne novine“ broj: 36/24), ali svakako je pobijana prvostupanjska odluka u skladu sa stavovima izraženim u odluci Europskog suda za ljudska prava i na tragu je odredbi rečenog zakona.
8. Žalbenim navodima kojima tužena ističe da prvostupanjski sud nije utvrdio imaju li zaštićeni najmoprimci ili njihovi članovi obiteljskog domaćinstva odgovarajući stan ili kuću u kojoj bi mogli živjeti te kakvog su imovnog stanja i platnih mogućnosti nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, jer su ti navodi tužene općeniti, te i u tom smjeru tužena sa sebe na tužitelje prebacuje teret rješavanja statusa zaštićenih najmoprimaca u stanovima u vlasništvu fizičkih osoba, i time doprinosi prekomjernom ograničenju prava tužitelja kao vlasnika stana na vršenje svojih vlasničkih prava i konačno rješavanje statusa zaštićenih najmoprimaca u Republici Hrvatskoj, kako bi se nekretnine predale vlasnicima u posjed, a zaštićenim najmoprimcima osigurao stalan i siguran smještaj, pod zakonom propisanim uvjetima.
8.1. Isto tako nije u pravu tužena kada u žalbi ističe da je iznos dosuđene naknade previsok, odnosno da prvostupanjski sud nije na pravilan način utvrdio kolika bi bila tržišna najamnina za predmetni stan u utuženom razdoblju, već da je svoju odluku utemeljio na prosječnim parametrima. Prema stanju spisa predmeta i razlozima pobijane presude prvostupanjski je sud za dosuđeno razdoblje (rujan 2015. studeni 2018.) utvrdio da je prosječna najamnina za stanove u [adresa] iznosila 10,00 eura po metru kvadratnom, što bi za stan od 69 m2 koliki je predmetni iznosilo mjesečno 690,00 eura ili tada otprilike 5.200,00 kuna, pa je pravilno po stavu ovog suda prihvatio od tužitelja zahtijevani mjesečni iznos od 3.750,00 kuna, a koji je iznos svakako manji i od iznosa razlike između prosječne na tržištu slobodno ugovorene najamnine umanjene za zaštićenu najamninu koju su zaštićeni najmoprimci plaćali tužiteljima u utuženom razdoblju, pa ni u tom dijelu nije dovedena u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda, niti je činjenično stanje pogrešno ili nepotpuno utvrđeno.
9. Pravilan je stav prvostupanjskog suda da je protupravno postupanje tuženice u odnosu na reguliranje zaštićenih najmoprimaca na stanovima u privatnom vlasništvu jer takvo postupanje predstavlja povredu Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenog prava vlasništva, koje je stajalište zauzeto i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava.
9.1. To iz razloga što sustav zaštićenog najma, uveden ZNS kojim se vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci nameće teret stambenog zbrinjavanja zaštićenih najmoprimaca, predstavlja miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva koje vlasnicima nameće nerazmjeran i pretjeran teret, protivno odredbi čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu Statileo protiv Republike Hrvatske od 10. srpnja 2014. godine).
9.2. Prema pravnom shvaćanju ovog suda, a koje je identično shvaćanju izraženom i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2364/2016-3 od 19. prosinca 2018. godine, zbog povrede Ustavom i Konvencijom zajamčenog prava vlasništva, Republika Hrvatska je dužna vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci naknaditi štetu u visini razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine, a vlasnik stana treba dokazati visinu tržišne najamnine na istoj ili sličnoj lokaciji u utuženom razdoblju i visinu zaštićene najamnine na koju vlasnik ima pravo.
10. Kod takvog stanja stvari prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je tužiteljima kao naknadu štete dosudio mjesečni iznos od ukupno 3.750,00 kuna (s ranije pravomoćno dosuđenim) koji je iznos svakako, pa i znatno manji od iznosa razlike između prosječne na tržištu slobodno ugovorene najamnine umanjene za zaštićenu najamninu koju su zaštićeni najmoprimci plaćali tužiteljima u utuženom razdoblju.
11. Stoga, a kako se nisu ostvarili žalbeni razlozi koje sadržajno žalbom ističe tužena, te kako ovaj sud povodom žalbe ispitujući pobijanu presudu ovlaštenjem iz članka 365. stavak 2. ZPP nije našao da je presuda donesena uz neku od bitnih postupovnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP, a na koje povrede kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti to se žalba tuženika ukazuje neosnovanom, te je istu kao takvu valjalo odbiti i temeljem odredbe članka 368. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o glavnoj stvari, te u dosuđenom dijelu parničnog troška, a koju posebno tužena niti ne spori žalbom, slijedom čega je odlučeno kao u točci I. izreke ove presude.
12. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. u svezi članka 154. ZPP te neosnovano tužena a s obzirom da nije uspjela u ovom žalbenom postupku od tužitelja zahtijeva naknadu troškova nastalih u svezi istog.
13. U nepobijanom dijelu, odbijeni zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka (stavak drugi točke II. izreke), prvostupanjska presuda ostaje nepromijenjena.
U Šibeniku, 14. siječnja 2025. godine
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Goran Stošić
