REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2201/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednice vijeća, Branke Šabarić Zovko, suca izvjestitelja i Maje Bilandžić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EUROKAMEN d.o.o., Osijek, Svetog Petka 40/a, OIB: 05466936326, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Ostović, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. iz Osijeka, protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu, Građansko – Upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-267/2022-11 od 13. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-267/2022-11 od 13. travnja 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom u izreci označenom presudom točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo nad:

[katastarska općina]

te da se ovlasti tužitelja temeljem ove presude, pri Općinskom sudu u Đakovu, Zemljišnoknjižnom odjelu u Našicama, ishoditi uknjižbu prava vlasništva. Točkom II. naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 331,80 eura / 2.499,95 kn, a to u roku od petnaest dana 3.720,00 kn, u roku od 8 dana.

2. Prvostupanjski je sud, nakon provedenog dokaznog postupka, uvidom u isprave priložene spisu, utvrdio da tuženi zahtjev nije osnovan te odbio tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje: ZOVIDSP). Odluku o troškovima ovog postupka sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP).

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom drugostupanjskom sudu presudu preinačiti podredno ukinuti je i vratiti na ponovno suđenje. Žalitelj u bitnom navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer nema razloga o odlučnim činjenicama, žalbi u bitnome ističe da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu.

7. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi niti u pobijanoj presudi nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj.

8. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je predmet spora tužbeni zahtjev da se utvrdi da je tužitelj stekao prvo vlasništva predmetne čestice dosjelošću, jer je posjedovao predmetnu česticu zemlje kroz zakonom propisano vrijeme. Spornim proizlazi je li tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću na suvlasničkom dijelu od 900/5400 dijela kč. br. [katastarska čestica] – oranica Glavica u selu sa 787 čhv upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ranije zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]).

9. Prvostupanjski je sud uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 14. svibnja 2020., utvrdio je da je tuženica upisana kao vlasnica 900/5400 dijela kč. br. [katastarska čestica] – oranica Glavica u selu sa 787 čhv. Nesporno je između stranaka da je ova katastarska čestica besteretno otpisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz uknjižbu prava vlasništva za korist dosadašnjih vlasnika, a nakon upisa zabilježbe spora u ovoj pravnoj stvari, što proizlazi i iz rješenja Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama Zemljišnoknjižnog odjela poslovni broj Z-834/2022 od 11. veljače 2022.

10. Iz Kupoprodajnog ugovora od 31. listopada 1989. proizlazi da je JV iz [adresa] prodao tadašnjoj RO „Gradac“ Kamenolom kč. br. [katastarska čestica], u naravi oranicu ukupne površine 787 čhv i da kupoprodajna cijena nije plaćena. Iz Kupoprodajnog ugovora od 3. studenoga 1997. proizlazi da je JV iz [adresa], kao prodavatelj, po punomoćnici supruzi ĆV, prodao društvu Kamenolom Gradac d.d. Gradac Našički u svojstvu izvanknjižnog vlasnika i kč. br. [katastarska čestica] - oranicu površine 28 a 31 m2 upisanu u posjedovni list 93 k. o. [katastarska općina].

11. Iz Povijesti promjena na katastarskoj čestici Državne geodetske uprave Područnog ureda za katastar Osijek Odjela za katastar nekretnina Našice od 28. veljače 2023., proizlazi da je društvo Kamenolom Gradac d.d. iz Gradca upisano kao posjednik kč. br. [katastarska čestica] upravo na osnovi Kupoprodajnog ugovora od 3. studenoga 1997., a to isto proizlazi i iz preslike posjedovne knjige iz koje je vidljivo da je na temelju rješenja broj 932-07/9801/139 izvršen upis promjene posjedovnog stanja na cijelim nekretninama dotada upisanim u posjedovni list 93 u korist društva Kamenolom Gradac d.d. sada upisanim u posjedovni list 104. Iz identifikacije katastarskih čestica Državne geodetske uprave Područnog ureda za katastar Osijek Odjela za katastar nekretnina Našice nesporno proizlazi da je kč. br. [katastarska čestica] upisana u posjedovni list 104., a u zemljišnim knjigama u zk. ul. [broj ZK uloška]. Iz Popisa nekretnina u izvanknjižnom vlasništvu stečajnog dužnika koje su sastavni dio Ugovora o prodaji gospodarske cjeline društva Kamenolom Gradac d.d. u stečaju od 27. prosinca 2018. proizlazi da su tužitelju prodane i nekretnine u izvanknjižnom vlasništvu, konkretno k. č. br. [katastarska čestica], stečene po osnovi ugovora od 31. listopada 1989. prodavatelja JV. Nadalje iz ručno vođene zemljišne knjige za nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] proizlazi da JV nije bio upisan kao vlasnik nekretnina upisanih u taj uložak te tako niti sporne k. č. br. [katastarska čestica] te da je pod br. Z-410/96 izvršen upis prava vlasništva tuženice na suvlasničkom dijelu od 180/1080 dijela nekretnina te da je taj upis povezan s upisom pod brojem Z-1738/63 koji se odnosi na upis društvenog vlasništva.

12. Odredbom čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek nakon što je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz st. 2. i 3. tog članka, dakle za nekretnine protekom dvadeset odnosno četrdeset godina neprekinutog samostalnog posjedovanja ovisno o kvaliteti posjeda.

13. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je u ovoj pravnoj stvari riječ o čestici zemljišta koja je bila u društvenom vlasništvu te da je tužena i originalno stekla pravo vlasništva na temelju odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 34/91 i dr.) stupanjem na snagu tog Zakona 23. srpnja 1991. i da su nastavno tome prestala sva prava drugih osoba na ovim nekretninama. To iz razloga što se radilo o poljoprivrednom zemljištu koje je u vrijeme stupnja na snagu tog zakona bilo društveno vlasništvo što proizlazi iz preslike ručno vođene zemljišne knjige za predmetne nekretnine.

14. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da posjed tužitelja i njegovih prednika nije kvalificiran i nije niti pošten jer su u trenutku stjecanja znali da im ne pripada pravo na posjed i s obzirom na okolnosti imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed, a svakako su postali nepošteni posjednici upisom tuženice u zemljišne knjige u 2006. godini što prekida dosjelost. Također je pravilna ocjena suda da tužitelj nije dokazao niti da su on ili njegovi prednici vršili faktičnu vlasti nad stvari – spornom katarskom česticom kroz zakonom propisano vrijeme odnosno da postoji samostalan posjed, jer isprave na koje se poziva - ugovori i upisi u posjedovne listove, ne dokazuju i vršenje faktične vlasti na stvari.

15. Naime, pravilno smatra prvostupanjski sud da bi tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću, trebao je dokazati da je putem svojih prednika imao neprekinut kvalificiran posjed od 40 godina do 1. siječnja 1997. odnosno do 17. studenog 1997., a da bi mu se u rok dosjelosti računalo i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991., kada je izvorna odredba čl. 388. st. 4. ZOVIDSP-a bila na snazi i dok nije ukinuta Odlukom Ustavnog suda U-I-58/97 od 17. studenog 1997., a što nije dokazao. Nadalje, nije proteklo niti vrijeme potrebno za izvanrednu dosjelost računajući od 8. listopada 1991. od kada se prema izmijenjenoj odredbi čl. 338. st. 4. ZVOIDSP-a računa vrijeme potrebno za dosjelost, a došlo je i do prekida dosjelosti 2006. godine upisom tuženice u zemljišne knjige i vrijeme potrebno za dosjelost počelo teći ponovno pa nije proteklo vrijeme potrebno za izvanrednu dosjelost.

16. Pravilnim se stoga ukazuje zaključak prvostupanjskog suda da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 159. st. 1. i 4. ZOVIDSP-a za stjecanje vlasništva dosjelošću.

17. Konačno, pravilno je sud prvog stupnja prije svega utvrdio da tužitelj uopće nije iznio činjenice niti dostavio dokaze da su on ili njegovi prednici vršili faktičnu vlasti nad stvari, spornom nekretninom kroz zakonom propisano vrijeme, jer isprave na koje se poziva i to - ugovori i upisi u posjedovne listove, ne dokazuju i vršenje faktične vlasti na stvari pa je o toj činjenici odlučno uz primjenu pravila o teretu dokaza iz odredbe čl. 221.a ZPP-a i utvrđena nedokazanom. Stoga, kada odlučna činjenica odnosno vršenje faktične vlasti na predmetnoj nekretnini nije dokazano, pravilno je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev jer je tužitelj morao dokazati da je faktična vlast na stvari stvarno i vršena.

18. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni. Neosnovanim se ukazuje žalbeni navodi da Odjel za katastar nekretnina Našice nije u cijelosti postupio po traženju suda. Naime, ako je smatrao da nije u cijelosti postupljeno po nalogu suda, mogao je sam zatražiti taj podatak i dostaviti ga kao dokaz sudu.

19. Žalbenim razlozima žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.

20. Slijedom iznesenog ocjena je ovoga suda da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo te odlučio o tužbenom zahtjevu. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), a žalitelj niti ne osporava pravilnost obračuna troška.

21. Slijedom navedenog, nisu osnovani žalbeni razlozi koje navodi žalitelj niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Zagreb, 14. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Zubović